Sjećanje na Turanj - Ni nakon 28 godina sjećanja ne blijede
VIŠE IZ RUBRIKE

Sjećanja nikad ne blijede. Sve su jača. Što vrijeme više prolazi to više čovjek postaje svjestan nekih stvari. Na žalost, tog 4. listopada kad se događalo sve ono ružno, pucanje, granatiranje grada, bježanje, djeca koju smo vozili kuća pod granatiranjem… Sve to djeluje nestvarno, ali, kad neko vrijeme prođe i što je čovjek stariji tek onda ustvari postaje svjestan mnogih stvari koje su se mogle dogoditi, a nisu, naglasila je učiteljica Irena Lukešić prisjećajući se 4. listopada 1991. godine.
Toga je dana prije 28 godina počeo opći napad na Karlovac, a tim je povodom u turanjskoj školi i danas organiziran prigodni komemorativni program "Sjećanje n Turanj" u sjećanje na branitelje koji su spriječili zauzimanje grada, ali i na prekinuto djetinjstvo generacija koje su rasle u podrumima i pod granatama.
U sklopu programa u školi je otvorena izložba fotografija i naoružanja kojim su tada raspolagali branitelji Karlovca, čiji je autor brigadir u miru Dubravko Halovanić.
- U doba 1991. godine ovo je bio pomoćni smjer napada neprijateljske vojske na karlovački prostor. Znači pravac Vojnić, Tušilovć, Turanj i Karlovac i trebali su izbiti na rijeku Kupu, ali su zadržani na ovom mostobranu Turanj. Izložba je posvećena tim braniteljima koji su to ostvarili i koji su se zadržali na ovom prostoru i obranili ga. Naoružanje i ratne fotografije govore o tome. Izloženo je oružje koje je korišteno u to vrijeme i fotografije koje smo snimili iz tog doba i imamo goste iz Rijeke koji su donijeli makete tih borbenih sredstava koje smo koristili, kazao je Halovanić.
Izložbu je otvorio general zbora Pavao Miljavac, a prije otvorenja prisjetio se gdje je bio na današnji dan prije 28 godina.
- Kad je bio taj napad na Karlovac ja sam bio negdje kod Jurovskog Broda. Nisam znao da je napad, nego me iznenadilo jer sam vidio puno karlovačkih registracija koji su natrpali čak i lustere i bježali su preko Metlike. Došao sam na našu granicu i policajac mi je rekao da ne mogu u Karlovac, tamo je udar, rat. Imao sam vojnu iskaznicu pa su me pustili. Došao sam za Karlovac. To je gorjelo, kazao je Miljavac.
A kako je braniteljima s oružjem koje je danas izloženo uspjelo zaustaviti mnogo jačeg i opremljenijeg neprijatelja, Miljavac je ustvrdio da su važnu ulogu odigrali pojedinci.
- Ima ovdje i ozbiljnog naoružanja, no glavni problem je bio što vojska nije bila obučena, ali bili su pojedinci koji su ostali tvrdi, žilavi, uporni. Druga strana nije znala kakva je ovdje obrana pa su malo oklijevali i to je dalo snage da se vratimo natrag i zauzmemo te položaje koji su na žalost ostali do Oluje iako je nekoliko puta pokušaja napada da nas odbace s tog mostobrana koji je bio vrlo simboličan. To je jako puno značilo za žitelje Karlovca, taj Turanj. Ako Turanj padne… I to je točno da je Turanj pao vjerojatno bi nastala seoba naroda iz Karlovca što je normalno i ljudi se boje za život, a kad ode stanovništvo pitanje je do kad vojska ostaje? Znači žilavost ovih branitelja, upornost, rekao bih čak i tvrdoglavost je spasila Turanj.
Kako bi se ono što se događalo približilo današnjoj djeci Irena Lukešić nastoji to već od prvog razreda osnovne škole jer smatra da to vrijeme mora ostati upamćeno.
- Ako se od prvog razreda budemo spustili na njihov nivo i ako im budemo približili sve što je bilo od početka do kraja školovanja onda će oni biti svjesni nekih stvari. Veliki sam pobornik toga. Osobno bih bila žalosna kad bi se to zaboravilo, kazala je Lukešić te dodala da neka sjećanja nikad ne blijede.
- Pamtim ženu koja je plakala na cesti kad su joj došli reći da joj je sin poginuo. Sin koji je imao 19-20 godina koji je tada faktički bio dijete. Gledala sam te majčine suze, možda samo jedne žene, ali to je dovoljno kad vidite. Kad sam se kući vraćala 4. listopada s Turnja i kad ušla u grad gledala sam mladića koji je ležao na cesti mrtav. Izašla sam iz auta nesvjesna da se i meni to može desiti. Išla sam čovjeku pomoći. To su stvari koje ostaju koje ne možete zaboraviti. Onda ne smijemo dozvoliti ni da djeca to zaborave. Treba ih učiti, prilagoditi sve njihovim godinama, ali Domovinski rat moraju zapamtiti. Trudim se kao učiteljica da oni to dobro shvate.
U školskoj je dvorani održana i priredba koju su uveličali brojni uzvanici. U sklopu programa podijeljena su i zahvalnice svim sudionicima kros natjecanja „Crtom turanjske bojišnice“, a najboljim su ekipama podijeljeni pehari i medalje.