Sjećanja na božićne jaslice na Borlinu šezdesetih

Slaganje betlehemskih jaslica vjerojatno je najpoznatija modelarska vještina. A sve je krenulo od sv. Franje koji je izradio prve jaslice u talijanskom mjestu Grecciju 1223. godine. Postale su ukras ispod bora. Naročito poslije dvadesetih godina prošlog stoljeća. Bilo ih je s figurama, a koristile su se i sličice koje su se uz pomoć drvenog šiljka utiskivale u mahovinu… Ovčice su se izrađivale iz gline i bile obavijene sanitetskom vatom i sve to onda povezano koncem. A žigice su bile nožice.

Na Borlinu su jaslice slagane u obitelji Ivana Furača (Borlin 4), a u Hržišču kod obitelji Vlade Finka, na radost nas tada mališana. Tu i tamo se znala složiti postava uz sliku čestitke koja se dobila iz tuđine ili kupila u crkvi. Gotovo nikakve ponude na socijalističkom tržištu nije bilo. U Zagreb na Kaptol u trgovinu nije se išlo zbog troškova i siromaštva…

Borovi, kako smo zvali božićno drvce, kupovali smo kod Frketića u dvorištu na Dubovcu. Obično od prve zornice. No, jedne godine borova nije bilo. I što sada? Vješti stolar Ivan Furač sa svojeg vrtnog bora odrezao je par grana i složio bor čiju je osnovu činio kolac od bažulja (graha) po kojem su svrdlom izbušene rupice za umetanje grana. Malo zelene boje i trebali ste dobro gledati u takav bor da primijetite nešto neobično. Zamisao su prihvatili i susjedi. Tako da i danas ako imate bor da mu koja grančica nedostaje - poslužite se tim zahvatom. Nabavite  za izradu rupica malo ručno svrdlo  promjera oko 5 mm. Trebaju vam još voćarske škare i oštar nožić. Dogradit ćete bor da izgleda kao sa slike.

Tek krajem šezdesetih počele su stizati jaslice iz Njemačke i Austrije u obliku štalice s osnovnim figurama: Josip, Marija i Isusek u koljevci… kraljevi ili magovi: Gašpar, Melkior i Baltazar te pokoji pastir u kutu uz vola – osla i magarca…

Danas je drugačije, ponude su svakojake, kao i cijene. Najpristupačnije su one plastične figure visine 10 do 12 cm koje se kasnije mogu nadopunjavati i skupljati. Ima onih od porculana, terakote i drveta, ali i cijene su već kolekcionarske i visoke. Nude se i kalupi te materijal za lijevanje figura…

Bilo je pravilo da se u šumu ide po mahovinu zadnju subotu u studenom. No snijeg je znao i ranije zabijeliti pa su staze Betlehema i podloga bile od pijeska, obojene jutene tkanine ili se reljef radio od tkanine i gipsa (slično kao medicinski zavoj). Površina se odredila prema mogućnosti. Pazilo se da vlaga mahovine ne ošteti namještaj.

Izbjegavale su se prskalice i napajanje rasvjete s 230 V da ne dođe do strujnog udara. Rabile su se čuvene baterije od 4,5 V  sa slikom Šestinčanke. Grlo za žaruljicu oblikovalo se iz plutenog čepa i žice koja je obično dolazila uz kupljeni ugljen. Ta žica crvene i bijele izolacije služila je za miniranje u rudnicima.

Budete li skupljali betlehemske figure s godinama će se moći mijenjati postave. Prigraditi pojedini detalji iz stvarnosti, a uz pomoć elektronike riješiti rasvjetu i vatricu. Idejama nikada kraja! Neka vaša postava ima uvijek nešto novog! Mlađi ukućani su dovitljivi pa će i štalica biti u modernom stilu, iz lego kockica, na primjer.

U crkvama znaju biti složene i pokretne postave, izrađene iz različitog materijala pa i kukuruzne komušine kao u crkvi Sv. Josipa radnika u Karlovcu.

Ma kakve bile, božićne jaslice su naša tradicija i ova moja sjećanja neka budu poticaj čitateljima na njeno održavanje!