"Sezona je bila burna i dugo je trajala, bili smo angažirani cijelu godinu, sada idemo na pripreme na Tenerife"

Atletski klub "Karlovac" u ovoj sezoni bio je vrlo uspješan, osvojeno je niz medalja na velikim natjecanjima, a nekoliko članova kluba ušlo je u reprezentaciju u raznim uzrastima. Odlične rezultate ostvarili su Bruno, Matko i Andrej Belčić te Hela Rakamarić. Zbog ozljede na Pojedinačnom državnom prvenstvu Hrvatske Bruno Belčić morao je propustiti drugi dio sezone, ali ozljeda je sanirana i on redovno trenira i priprema se za iduću sezonu. Gledajući po rezultatima i osvojenim medaljama ova je godina bila najuspješnija za Matka Belčića. Klub je ove godine organizirao na Stadionu "Branko Čavlović Čavlek" Državno prvenstvo za mlađe juniorke i mlađe juniore, Pojedinačno prvenstvo Hrvatske u atletici za seniorke i seniore i u rujnu tradicionalni Međunarodni miting. O protekloj sezoni, o ostvarenim rezultatima, o pripremama za iduću sezonu, o organizaciji državnih atletskih prvenstava i o planovima za sljedeću godinu razgovarali smo s trenerom Atletskog kluba "Karlovac" Sašom Belčićem.

Da sumiramo ovu godinu, kako je bilo, jesi li zadovoljan?

-Sezona je bila burna i jako je dugo trajala, sama činjenica da sam ove godine uspio nekako uhvatiti tri dana mora, govori o tome koliko smo bili angažirani cijelu godinu. Pa, idemo nekim redom, počelo je sve nastupom Brune Belčića na Ekipnom prvenstvu Europe, druga liga. To je natjecanje bilo u Poljskoj, u sklopu toga su bile i Europske igre, on je bio četvrti, a za Europske igre ukupno je bio dvadeseti, tako da je to bio jedan dobar nastup, kasnije se na državnom prvenstvu ozlijedio, tako da je to bio praktički njegov jedini nastup. Govorim samo o najvećem rangu natjecanja, znači, to su međunarodni nastupi naših atletičara. Zatim, tu je Andrej Belčić, koji je nastupio na Seniorskom prvenstvu Balkana u štafeti 4x400 metara, koja je osvojila treće mjesto, to natjecanje bilo je u Srbiji. Onda su Helena Rakamarić i Matko Belčić nastupili na EOF-u, Olimpijski festival mladih, Helena je na 3.000 metara osvojila trinaesto mjesto, a Matko Belčić bio je četvrti na 2.000 metara sa zaprekama, gdje je postavio i državni rekord na 2.000 metara sa zaprekama, s time da mlađi juniori po novome trče nižu visinu zapreka, to mu je ulaz za dvije godine, tako da je to relativno novi rekord. Nakon toga Matko i ja bili smo u Jeruzalemu u Izraelu, to je bilo Europsko juniorsko prvenstvo, on je istrčao normu i tamo je nastupio. On je mlađi junior, a nastupio je na juniorskom natjecanju, tako da za dvije godine može ponoviti taj nastup, ako bude sve po planu. Matko je na prvenstvo upao s najlošijim rezultatom, ali je osvojio dvadeseto mjesto od njih 27, što je po meni dosta dobar uspjeh. To mu je bilo jedno lijepo iskustvo i nadam se da ćemo za dvije godine imati nekakvu drugu priču oko toga. Na kraju su Matko i Bruno, bio sam uz njih, nastupili po prvi put, da tako kažem, na Prvenstvu Balkana u krosu, tamo smo imali solidan nastup, iako se nismo ekstra spremali, znači, nismo trčali u prirodi, nego smo i dalje radili na stazi, jer se već spremamo za sljedeću sezonu. Usput da tako kažem, Bruno je bio petnaesti, a Matko sedamnaesti i što su onako recimo OK rezultati.

Obično vodiš evidenciju o svim osvojenim medaljama na državnim prvenstvima, koliko ste ih osvojili ove godine?

-Nismo najbolji, nismo niti najlošiji, nekako zlatna sredina, imamo točno 30 medalja na prvenstvima Hrvatske. Moram reći da smo mi nekako tiho napravili smjenu generacija, jer naši atletičari koji su unazad nekoliko godina, prije ne znam dvije, tri godine osvajali medalje, više se ne natječu. Znači Helena Valentić otišla je u Ameriku, Hrvoje Neralić prestao je trenirati zbog fakulteta, prije njih je prestao Ivan Katić, sva ta generacija je otišla na neki način, upisali su fakultete i jednostavno su lagano prestali trenirati. Sada su došla neka nova imena, a mi i dalje držimo taj nekakav standard s osvojenim medaljama, tako da mislim da smo dosta dobro to odradili, s time da sada dolaze opet i neka nova imena koja su u kadetskoj kategoriji i oni bi već ove godine i ubuduće trebali isto znači dati doprinos tim osvajanjima medalja.

Veliki pomak kluba je da su natjecatelji počeli ispunjavati norme za velika međunarodna natjecanja, što misliš o tome?

-Ja sam našu priču počeo s time da sam nabrojao samo najveća natjecanja, što je po meni možda nekakav iskorak, znači iskorak otkada sam ja trener, normalno, stari atletičari postavili su visoko ljestvicu. Naša Jelica sa svjetskim rekordom, pa Ivičak, pa pokojni Krešo Račić, mislim, to su sve velika imena i svjetski rezultati. Tako da težimo doći što bliže njima, a možda da ih i prestignemo, jako teško, ali evo trudimo se. Znači, u ovo novo vrijeme uspjeli smo dogurati da sada već imamo atletičare koji ispunjavaju norme ili ostvaruju nastupe na tim velikim i najvećim natjecanjima, znači još jedino te Olimpijske igre. Da tako kažem, ako ne napadnemo sada za sljedeću godinu, jako teško, ali za tamo četiri godine za sljedeće Olimpijske igre, ne znam, nije nemoguće, vidjet ćemo što se da napraviti. Norme su jake, postoji taj ranking, gdje atletičari mogu ostvariti plasman na neko natjecanje, gleda se tri ili pet najboljih rezultata u sezoni, to ovisi o disciplini, znamo da su ti svi rezultati standardizirani, u svim disciplinama na osnovu rezultata dobivaju se bodovi i onda se po tim bodovima radi tablica. Konkretno, Bruno za Europsko prvenstvo ima prosjek 1.040 bodova, a za nastup mu treba oko 1080 do 1.100 bodova da bude siguran. Prošle godine završio je sezonu s prosjekom 1.080 bodova, znači bio je na nekoj granici, ali na tom prošlom Europskom prvenstvu njemu je falilo jako malo da upadne. Imao je hendikep. na državnom prvenstvu dobiju se ekstra bodovi i na Prvenstvu Balkana, on nije nastupio niti na jednom natjecanju,  kako je na državnom prvenstvu bio ozlijeđen, tako mu je bilo vezano i Balkansko prvenstvo i nije mogao nastupiti zbog ozljede, tako da je tu dosta izgubio.

Kakva će biti situacija ove godine s normom?

-U petom mjesecu znači to je onaj zadnji datum kada se može ostvariti norma, Bruno će imati finale Kupa Hrvatske i ekipno natjecanje, to je jedno natjecanje gdje će se vjerojatno raditi taj izbor, odnosno zadnji izbor za Prvenstvo Balkana. Na Balkanskom prvenstvu, to će biti 24. i 25. svibnja, to je zadnji datum kada se može ta norma istrčati ili dobiti potrebne bodove po rankingu za Europsko prvenstvo.

Je li Bruno u potpunosti spreman, je li ozljeda sanirana?

-On je bio, kako bih rekao, u autu nekakvih pa skoro mjesec i pol, htjeli smo da se to stvarno dobro zaliječi, da ne bi ostalo nekog traga kasnije. Bila je takva situacija, jednostavno, nakon državnog prvenstva imao je Prvenstvo Balkana, gdje nije mogao nastupiti i nakon toga praktički nije niti bilo nastupa do drugog dijela sezone, tako da je on bio nešto malo kratko na moru, malo se odmorio, te smo išli na terapije, on je to zaliječio i sada stvarno jako dobro trenira. Neću ga puno hvaliti, ali dobro trenira i taj kros što sam spomenuo, plasman na petnaesto mjesto nije nešto značajno, to je bio kros na deset kilometra, mi smo se pripremali na stazi, ne u prirodi. Nismo se baš spremali za to, niti on tu ima neke dobre rezultate, ali je ideja da se popravi rezultat na deset kilometara, on ima 34 minute na stazi osobni rezultat, a ideja je da se pomakne barem na ispod 32 minute. To bi onda automatski jako puno doprinijelo boljem rezultatu na 3.000 metara sa zaprekama.

Jesi li radio kakvu provjeru vremena na treningu, kakvo kontrolno vrijeme kod Brune?

-Radili smo nedavno jedan tempo trening, ne ono maksimalno, ali dosta jaki tempo pa je istrčao osobni rekord na deset kilometara. Što će biti dalje, vidjet ćemo, stvari se dobro razvijaju. Uglavnom, dobro trenira, zdrav je hvala Bogu i nadam se njegovom daljnjem napretku.

Treba reći da su Matko, Andrej i Hela Rakamarić imali dobru sezonu, da su imali dobre rezultate, pa su na neki način i pokrili tu Bruninu ozljedu, kakvo je tvoje mišljenje?

-Svakako, nisu to samo nastupi na nekakvom velikom natjecanju, jer moraš ispuniti neku normu, to je već velika stvar, pa opet ako uđeš u finale, to je još nešto veće, a normalno ako osvojiš medalju, onda je to ispunjen san. Naši hrvatski sportaši su stvarno perfektni i u drugim sportovima, ne samo u atletici i malo su nas razmazili. Ako Sandra Perković ne osvoji, ne znam, zlato, svi smo žalosni, ja mislim da su drugo i treće mjesto veliki uspjeh, a i ulazak u finale je velika stvar, a pogotovo biti drugi ili treći. Ako se iz tog kuta gleda, Matko, Andrej i Hela Rakamarić puno su napravili.  

Matko Belčić imao je zaista dobru sezonu, puno medalja i rekorda, jesi li zadovoljan njegovim učinkom?

-Možemo reći da je to bila Matkova sezona, tako je na kraju ispalo, bio je na tome EOF-u, to je bilo jako natjecanje za mlađe juniore, on je tamo osvojio četvrto mjesto, čak je malo falilo da dohvati medalju. Sve je počelo u polufinalu, gdje je na kraju jedan Šveđanin ispred njega zapeo i pao na vodenoj zapreci i onda kako je padao, tako je Matka udario, ali on se snašao napravio kolut preko ramena i samo nastavio dalje i na kraju je upao u finale, ali to su traume koje sam kao trener morao proći prije finala. Na Europskom juniorskom prvenstvu trčao je sa starijim natjecateljima, objektivno on je tamo upao s najslabijim rezultatom, tako da je stvarno hrabro istrčao. Vrijedi spomenuti podatak da je utrka bila u osam ujutro, po našem vremenu u sedam ujutro, nekome je to odgovaralo, njemu sigurno baš i ne, tako da je možda utrka bila u poslijepodnevnom terminu, možda bi bilo bolje, možda ne bi, ne znam, ali velim svima je bilo jednako, pa tako i njemu. Matko je odradio sezonu, tako kako je odradio, kako sam rekao da postoji rekord na 2.000 metara s nižim zaprekama, normalno postoji rekorda na tim normalnim visinama i to se godinama trči i tu je rekord imao Mladen Kršek iz 1978. godine, a i to je Matko uspio skinuti, taj rekord znači koji je bio star 45 godina, tako da je s tim rezultatom Matko prvi na svjetskim tablicama za mlađe juniore, tako da je to jako dobar rezultat i sljedeće godine ima nastup, mislim nadam se nastupu na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu, makar mu fali nekih sedam sekundi, ali mislim da on to može uhvatiti na 3.000 sa zaprekama, bilo bi to lijepo.

Andrej Belčić napravio je po meni čini mi se iskorak približio se i na 400 metara i na 800 metara najboljima, kolike su njegove mogućnosti, koliko može još napredovati?

-Pa, Andrej ima sigurno još rezerve na 800 metara, istrčao je jako dobar rezultat 1.49.49 to je novi klupski rekord, nikada u klubu nitko nije tako brzo trčao na 800 metara. Na 400 metara sa 47,98 približio se Ivičaku, koji ima rezultat 47,7 mjereno ručno. Počet ćemo s tim rekordom, pa probati ovaj klupski rekord istrčati. Njega očekuje sljedeće godine državno prvenstvo gdje ima nažalost ili na sreću kvalitetnog Marina Bloudeka, koji je stvarno dobar dečko, ima mali Nino Jambrešić koji je istrčao 800 metara za 1:47,61 dečko inače trči 1.500 i 3.000 metara, svestran je. Tako da će imati konkurenciju što je dobro, treba se boriti za što bolji rezultat, s time da onda planiramo sljedeće godine možda trčati Prvenstvo Balkana, njega očekuje sljedeće godine Egipat, gdje će biti Mediteranske igre za mlađe seniore, U 23. To su neki planovi vidjet ćemo što će se realizirati od toga i ostaje nam znači od ovih najkvalitetnijih Hela Rakamarić, isto mlada cura, jako talentirana. Bila je ovo njezina godina, ona je isto jako dobro trčala, u nekim momentima falilo joj je malo sreće, uvijek je bila tu negdje blizu nečega, blizu rekorda, blizu prvog mjesta, ali uvijek se nekako nešto dogodilo. Čekam sljedeću godinu, stvarno nije nemoguće da i ona istrči normu za Svjetsko juniorsko prvenstvo, teško, ali velim radi dobro, kvalitetna je i vidjet ćemo što će biti od svega. U dvorani će probati skinuti rekord na 3.000 metara dvoranski i na Prvenstvu Balkana eventualno će probati osvojiti medalju. Za dvije godine je ponovo to Europsko juniorsko prvenstvo, pa će Hela pokušati ispuniti normu.

Bilo je neki dobrih rezultata tih kadeta i kadetkinja, što se može očekivati, ima li netko tko je ozbiljno zagrizao?

-Pa, imamo svakako tih mlađih, koji još nisu recimo tako poznati kao ovi nabrojani i najkvalitetniji, tu treba svakako priključiti Anu Mikšić, Paulu Bajt, Petru Fanjek i Luku Mazareka, koji je 2011. godište, dečko koji je mlađi kadet, ali je jako brz i jako dobar. Tako da ima dosta talentiranih, ima dosta dobrih i ozbiljnih, normalno, oni u tim godinama ne treniraju svaki dan i atletika im nije tako značajna kao onima najboljima, da grizu za što bolji rezultat, ali to će doći s vremenom. Očekujem da će iduće godine netko od tih mladih isplivati i priključiti se ovoj ekipi najboljih. Taj podatak da se oni svi međusobno druže u slobodno vrijeme to mi puno znači. Uz Brunu, Andreja, Matka i Helu jednostavno se ovi ostali uče, da tako velim, kako se treba ponašati na treningu, da bude maksimalna ozbiljnost, da ne bude nekih problema i takvih stvari, tako da evo mislim da imamo uvjete da uskoro očekujemo i veći broj atletičara koji će nastupati na natjecanjima.

Počeli ste s pripremama za iduću sezonu?

-Dio treninga odrađujemo u Sportskoj dvorani na Rakovcu, a ono što se može odrađujemo vani. Ove godine malo će biti sve drugačije, ovi mlađi će normalno imati pauzu, a ovi najbolji ići će na pripreme od 20. prosinca do 4. siječnja i to u toplije krajeve, na Tenerife. Po prvi put smo nekako to iskemijali, zato što su Bruno i Matko ove godine upali u taj Olimpijski razvojni program, pa imaju ta neka sredstva vezana za pripreme i za opremu, a Andrej je u programu Hrvatskog atletskog saveza. S nama ide i Hela Rakamarić. Ta ćemo sredstva iskoristiti u ovom razdoblju kada je najhladnije. Malo ćemo izbjeći blagdansku euforiju, kako bi rekao, sada kada nekako sami po sebi svi najmanje treniraju, nama je to bitno da baš sada najjače treniramo. Već. 13. siječnja je Mlađe seniorsko dvoransko državno prvenstvo, a to natjecanje je izborno za susret reprezentacija Hrvatske, Slovenije i Srbije.