Prvi Karlovački

Šestero učenika – ponos karlovačkih srednjih škola: oni su jedni od najboljih u svojim profesijama

Autor: Ivana Ivandić

31.05.2022

Karlovac

Očekivali su dobar rezultat, ali ne i da će biti među prvima na najvećem natjecanju učenika strukovnih škola u Hrvatskoj.

Soboslikarica Jana, veterinarka Martina, medicinska sestra Ingrid, arhitektonski tehničar Dario, keramičar Leon i elektroinstalater Niko – ponos su karlovačkih srednjih škola. Šest od 13 karlovačkih učenika koji su se natjecali u 12 kategorija na najvećem državnom natjecanju učenika strukovnih škola “WorldSkills Croatia 2022.” najbolji su u državi u svojim kategorijama. Na natjecanju je sudjelovalo više od 360 učenika iz 200 strukovnih škola iz cijele Hrvatske i natjecali su se u 40 disciplina.

Očekivali su dobar rezultat, ali ne i da će biti među prvima. Konkurencija je bila jaka, kako su nam ispričali, ali su dali sve od sebe. Nekima su se ruke tresle od treme, a neki su bili potpuno smireni.

-Nisam očekivala prvo mjesto. Imala sam tremu, tresle su mi se ruke, ali sam uspjela, priča učenica Mješovite industrijsko-obrtničke škole Jana Rožić, najbolja soboslikarica u državi.

Ova škola ima još dva najbolja učenika, keramičara Leona Matka koji je osvojio drugo mjesto i arhitektonskog tehničara Daria Jelenčića s brončanom medaljom.

-Očekivao sam da ću biti u top pet jer je konkurencija bila jaka. Imao sam malo tremu, ali uglavnom sam bio opušten, kaže Leon.

Dario dodaje kako nije puno razmišljao o rezultatu.

-Samo mi je bilo važno da ne budem zadnji. Imao sam malu tremu, ali brzo je prošla. Nije bilo strašno.

“Dobar je osjećaj biti jedan od najboljih u svojoj profesiji”

Dok su drugi učenici priznali svoju tremu, druga najbolja veterinarska tehničarka u Hrvatskoj, učenica Prirodoslovne škole Martina Radojčić – nije ju uopće imala.

-Moja očekivanja su bila visoka pošto sam se marljivo pripremala za natjecanje, ali nisam očekivala da ću osvojiti drugo mjesto. Nisam imala tremu ni prije ni tijekom natjecanja jer sam inače vrlo smirena osoba i smatrala sam da sam dovoljno vježbala pa me nije bilo strah. Konkurencija je bila jaka.

Učenica Medicinske škole Ingrid Tukarić, koja je osvojila treće mjesto, bila je spremna na apsolutno sve, ali je isto tako bila sigurna u sebe i u svoje znanje.

-Trema je bila prisutna cijelo vrijeme, ali ja bih ju nazvala pozitivnom. Najviše me bilo strah da ne razočaram osobe koje su u mene vjerovale. Velika podrška bili su mi moja mentorica Marijana Lukšić Puljak koja me je pripremala, uložila trud i svoje znanje kako bih postigla ovaj rezultat, razrednica Nikolina Švinger Tatalović i moj razred, ravnateljica Jasminka Štajcer i naravno moja obitelj. Konkurencija je bila snažna i nepredvidiva. Jako sam sretna što je sve tako prošlo i mogu reći da mi je dalo dodatnog samopouzdanja.

Ponos Tehničke škole je učenik elektroinstalater Niko Stojković s trećim mjestom, koji nam je rekao kako su mu očekivanja bila podijeljena.

-Prije nego što smo došli tamo mislio sam kako će to sve biti lagano, kad smo stigli shvatio sam da to baš i nije tako. Konkurencija je bila velika, nas osam smo jedni od najboljih u državi, dijelile su nas sitnice. Naravno, kao i svi htio sam proći što bolje i zadovoljan sam s trećim mjestom. Osjećam se super, dobio sam puno podrške od svih. Dobar je osjećaj biti jedan od najboljih u svojoj profesiji.

“Svaki dan je bio novi zadatak, a ondje je to značilo novi izazov”

Kako bi mogli ostvariti odlične rezultate važna je priprema, pa su uz školu još dodatno vježbali za natjecanje koje je za neke bilo izazovno vremenski, ali i zbog zadataka s kojima se dotad još nisu susreli.

-Natjecanje je bilo izazovno jer mnogi od nas nisu nikad neke od tih radnji izvodili pa im je to bio dodatni izazov. Pripremala sam se na razne načine, na praksi, u školi, konjičkom klubu čiji sam član te u vlastitom domaćinstvu što mi je uvelike pomoglo, objasnila je veterinarka Martina koja je imala četiri vremenski ograničena zadatka koje je trebala izvršiti tijekom tri dana.

Prvi dan je radila mastitis test i uzimanje mlijeka za mikrobiološku pretragu koje su drugi dan nasađivali na hranjivu podlogu te vježbu umjetnog osjemenjivanja na modelu umjetne krave. Treći dan bila je u ulozi veterinarskog tehničara koji treba preporučiti vlasniku mačke s gastritisom koju hranu da joj daje te su se tu ocjenjivale komunikacija s vlasnicima i prodajne vještine.

Elektroinstalateru Niku natjecanje je bilo fizički vrlo naporno, a brzina ga je koštala boljeg mjesta.

-Bilo je najviše elemenata dosad koje je trebalo postaviti na ploču i spojiti. Radili smo satima bez prestanka i bez odmora, bio je zadan vremenski rok. Na natjecanju se je bodovala i brzina, a to me je i koštalo nekog boljeg mjesta, jer električar treba biti kvalitetan, a ne brz. Bilo je dosta naporno, pogotovo drugi dan jer smo tad najviše i radili, ali je najgori bio treći dan dok smo čekali rezultate.

Dodaje kako je natjecanje bilo u dva modula, prvi modul je bio rezanje kanalica i postavljanje elemenata na radnu plohu, a drugi modul je bio ožičenje elemenata i podešavanje istih.

-Za prvi modul smo imali šest sati vremena, tri sata prvi dan i tri sata drugi dan. Dok smo za drugi modul imali sedam sati, četiri sata drugi dan i tri sata treći dan. Na jednoj plohi smo morali napraviti model kućne instalacije s kupaonskim indikatorom koji pali dvije utičnice i jedno rasvjetno tijelo, paljenje rasvjete preko ”luxomata” i paljenje rasvjete izmjeničnom sklopkom. Na drugoj plohi smo imali promjenu smjera vrtnje motora pomoću dva sklopnika i na trećoj plohi je bila portafonska instalacija.

Za natjecanje se pripremao na školskoj praksi, svaki ponedjeljak i utorak vježbao je sa svojim mentorom. Izazovno je bilo i medicinskoj sestri Ingrid jer nije znala kakve će zadatke imati do trenutka izvedbe.

-Svaki dan je bio novi zadatak, a tamo je to značilo novi izazov. Nismo znali kakvi nas zadatci čekaju sve do trenutka naše izvedbe. Svaki zadatak je imao određeno vrijeme za izvedbu koje smo morali poštivati. Bilo je stresno jer smo vrijeme prije zadatka provodili u izolaciji i čekali svi svoj red, a tamo zapravo nismo mogli imati išta što bi nam uskratilo vrijeme čekanja.

Prvi dan zadatak joj je bio testiranje na COVID 19, drugi dan sestrinske intervencije kod pacijenta oboljelog od akutnog infarkta miokarda, a zadnji dan educiranje pacijentice o astmi.

-Zapravo se za ovo pripremam od početka školovanja u medicinskoj školi. Dodatne pripreme su krenule kad sam se prijavila na natjecanje. Moja mentorica Marijana Lukšić Puljak i ja pripremale smo se u bolnici i u školskom kabinetu. Puno vremena i truda je izdvojeno za ovo natjecanje.

I keramičar Leon imao je nekih kompliciranih zadataka, no bili su slični onima koje je vježbao mjesec dana u školi.

-Radili smo tri dana. Prvi dan smo radili četiri sata, drugi dan osam, a zadnji dan tri sata. Zadatak je bio napraviti dva zida. Jednom zidu smo oblačili borduru, a u drugom smo radili zvijezdu, odnosno zadatak je bio izrezati zvijezdu na mašinu za pločice. Nismo smjeli koristiti ništa električno. Morali smo rezati kliještima i brusiti pa je bilo malo teško. Malo su izmijenili zadatak pa je bilo i iznenađenje. Nije bilo preteško, ali zvijezda je bila komplicirana.

Za arhitektonskog tehničara Daria ništa nije bio neočekivano, neke zadatke je napravio i prije roka.

-Sve sam uspio napraviti u vremenu, a neke sam zadatke bio i prije gotov. Bilo je dovoljno vremena za sve. Ništa nije bilo neočekivano, sve što smo radili kroz četiri razreda.

Sveukupno je bilo šest zadataka. Trebao je nacrtati tlocrt kata jedne obiteljske kuće, presjek, ucrtavanje namještaja, dva detalja, prostoručno ucrtavanje perspektive jedne prostorije te zadnji zadatak je bila prezentacija svega što su radili.

Iako je neke zadatke jedva stigla napraviti na vrijeme, soboslikarici Jani također nije bilo teško.

-Nije mi bilo teško, zadaci su bili slični onome što sam već radila. Pripremala sam se dva tjedna. Prvi dan sam imala tri sata i to sam stigla, a drugi i treći dan sam jedva stigla. Prvi zadatak je bilo lijepljenje tapeta, pa kao kišobran unutar QR koda te miješanje boja i izrada prozora unutar tih tapeta.

“Od balerine i predsjednice do medicinske sestre”

Nakon završetka škole jednima je u planu da se odmah zaposle, a drugima da nastave školovanje. Tako elektroinstalater Dario odmah planira početi raditi, a ponude za posao dobivao je i na natjecanju.

-Već me čeka posao u firmi gdje sad idem na praksu. Posla naravno ima, traženi smo na sve strane i na samom natjecanju sam dobivao ponude za posao od velikih firmi.

Zanimanje elektroinstalatera mu se sviđalo još u djetinjstvu, struja ga je, kako kaže, fascinirala i želi se time baviti, ali naglašava kako nije lako.

-Ovo zanimanje nije nimalo lako. Puno se od nas traži da znamo kako i u školi tako i na poslu, ali kad imaš želju da nešto naučiš to postane jednostavno.

Soboslikarica Jana također ostaje raditi u tvrtki gdje sad ide na praksu. Navodi kako ima puno posla i da joj ponude stalno dolaze. No, soboslikarstvo nije bio njezin prvi izbor.

-Prvo sam htjela ići za arhitektonskog tehničara jer sam htjela uređivati kuće iznutra. Vidjela sam da to nije to pa sam htjela nešto slično i da si mogu sama doma napraviti. Da ne trebam sve mušku ruku. Nagovarala sam svoje i uspjela sam.

I keramičar Leon se planira odmah zaposliti, ali ne u Hrvatskoj.

-Planiram otići u Njemačku, bio sam u Frankfurtu dva tjedna na razmjeni praktikanata. Svidjelo mi se i ponudili su mi posao.

On nije, kako navodi, imao nikakvu želju već je profesiju odabrao spontano prije upisa u srednje škole.

-Dosta sam istraživao po internetu i vidio da fale keramičari. Nisam prije o tome razmišljao, na upisu sam odlučio. Zadovoljan sam svojim izborom.

Martina se svakako nastavlja baviti veterinom, to je njezin jedini izbor, ali još ne zna u kojem obliku.

-Ovo zanimanje odabrala sam prvenstveno iz ljubavi prema životinjama, ali i zbog toga što nisam nimalo gadljiva. Zalažem se za dobrobit životinja te imam i nekoliko njih koje sam spasila s ulica.

Medicinskoj sestri Ingrid i arhitektonskom tehničaru Dariju želja je upisati fakultet.

-Nakon završene srednje medicinske škole voljela bih upisati Medicinski fakultet. Svjesna sam da je potrebno puno priprema, ali spremna sam na taj izazov. Oduvijek sam voljela rad te komunikaciju s ljudima. Kroz ovaj posao upoznaš različite osobine ljudi. Kroz samo školovanje još više sam zavoljela ovo zanimanje te pomagati onima kojima je najpotrebnije.

To ipak nije bio njezin prvi izbor. U djetinjstvu je zamišljala da će jednog dana biti balerina, kao djevojčica je devet godina trenirala balet u Zorin domu. Također je htjela biti i predsjednica.

Dario je na prvo mjesto stavio arhitektura u Zagrebu, na drugo mjesto građevinu isto u Zagrebu, a na trećem mjestu je građevina u Rijeci gdje ima izravan upis. Nada se da će upisati arhitekturu koju želi još od šestog razreda osnovne škole, ali i građevina mu je isto u redu.

-Bio sam tek šesti razred i još nisam imao ništa u planu. Jednom je moj tadašnji razred na satu Tehničke kulture napravio velike gluposti i učitelj je ”poludio” pa nam je zadao zadatak za kaznu da do kraja školske godine moramo napraviti maketu jedne obiteljske kuće uz sve potrebne nacrte i dok sam to radio zaljubio sam se u arhitekturu i tako je sve krenulo, ispričao nam je.

U slobodno vrijeme bave se raznim aktivnostima pa tako osim velike ljubavi prema životinjama, Martina je i strastvena ljubiteljica automobila i to oldtimera koje posjeduje doma, a voli i slikati i crtati. Najviše se ipak bavi životinjama, uživa u dugim šetnjama prirodom sa svojom sestrom i psima. Na svom domaćinstvu brine o patkama i mačkama, a planiraju nabaviti još životinja, poput kokoši i gusaka. Bavi se i jahanjem u konjičkom klubu Ranch Felker gdje je puno toga naučila.

-U tom konjičkom klubu sam s prekidima već nekoliko godina i mogu reći da sam puno toga naučila, ne samo o konjima nego i o životu.

Struja nije jedino što ga fascinira, i Niko voli automobile kojima posvećuje dio svog vremena.

-Volim raskapati i promatrati sam princip rada, tu i tamo zamijeniti neki dio, kaže.

Jana je vatrogaskinja u DVD-u Sveta Jana i uskoro će, kad napuni 18 godina, kao trenerica pripremati i voditi manju grupu djece vatrogasaca na natjecanja. Leon u slobodno vrijeme igra nogomet za NK Krašić, a ljubitelj sporta je i Dario koji, kako kaže, radi svašta pomalo, pa osim sportskih aktivnosti igra i igrice. Slobodno vrijeme Ingrid najviše voli provoditi s prijateljima te pročitati neki dobar roman. Najdraža knjiga joj je ”Mostovi okruga Madison”.

Državno natjecanje učenika strukovnih škola “WorldSkills Croatia 2022.” održano je od 10. do 12. svibnja u Zagrebačkom velesajmu. Organizator je Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih s ciljem promicanja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u Hrvatskoj.