"S obzirom da je naš budžet puno manji od većine europskih klubova, to je sigurno veliki rezultat, neće ga biti lako ponoviti"

Stolnoteniski klub "Aquaestil" u ovoj sezoni je vrlo uspješan. Nedavno je klub u Herceg Novom u Crnoj Gori na Grand finalu europskog natjecanja "Europe Trophy" osvojio naslov pobjednika. To je najveći uspjeh u povijesti kluba. Taj uspjeh ostvarile su Han Xue Vukelja, Amy Wang, Sofija Sheredeha, Leeloo Vukelja i Elena Vukovac, predvođene trenerom Nikicom Vukeljom. U Superligi za žene osvojeno je treće mjesto s istim brojem bodova, kao i druga "Mladost" iz Zagreba. U ožujku klub je nagrađen kao najbolja ženska ekipa u Karlovačkoj županiji u 2024. godini. Do kraja ove sezone članice i članove kluba očekuje niz pojedinačnih prvenstava i natjecanja. O ostvarenim rezultatima u ovoj sezoni, o situaciji u klubu, o aktivnostima tijekom godine, te o natjecanjima koja slijede razgovarali smo s trenerom i sportskim direktorom Nikicom Vukeljom.

Prvi dio sezone je gotov, taj ekipni dio, što je preostalo?

-Seniorski dio sezone je gotov, ostaju nam još ove mlađe kategorije za odraditi. Dobro, možemo reći ovaj ekipni dio je odrađen, u ligaškom dijelu ostvareni su dobri rezultati, evo izgubljeno je to drugo mjesto, ali imamo isti broj bodova kao "Mladost" i to nije nešto što bi trebalo zabrinuti. Praktično dijelimo drugo mjesto, rekao bih da je odličan rezultat, sjajan rezultat, biti u vrhu Superlige već 20 godina zaredom, mislim da je to sjajno, veći dio sezone smo bili na prvom mjestu, završili smo sezonu tako da dijelimo drugo mjesto sa zagrebačkom "Mladosti", koja je gledajući povijesno najuspješniji klub, zadnjih pet, šest, sedam godina nije bila među četiri u Superligi, mislim da su bili peti najbolji, dakle nisu bili među četiri ekipe. Moram reći da su ti nekakvi ciklusi normalni. Treba reći da smo u zadnjem susretu s ekipom "Dr. Časla" imali ozbiljnu šansu za pobjedom, Han je po prvi put u životu pobijedila Ni Xia Lian, Sofija je vodila 2:0, bili smo jako blizu da ih pobijedimo, samim time to bi bilo uvjerljivo drugo mjesto, ali kažem, treba biti realan. Da se ovo zadnje kolo lige igralo tjedan dana kasnije, da smo imali malo više vremena za odmoriti se nakon Herceg Novog, vjerojatno bi bilo drugačije. Nije se lako oporaviti u samo nekoliko dana, Han je već u godinama i treba joj malo više vremena za rekuperirati se, također, nisu se oporavile niti naše mlade igračice. Ovo što je bilo u Herceg Novom, tri dana jakih mečeva, treba malo više vremena za rekuperirati se.

Je li osvajanje naslova pobjednika europskog natjecanja "Europe Trophy" najveći uspjeh u povijesti kluba?

-Pa može se reći da je, dakle, mi imamo četiri polufinala do sada, ja mislim da ima malo klubova u Europi koji se mogu pohvaliti s time. Imamo polufinale Kupa prvaka, polufinale Kupa Nancy Evans, pa nakon što je Kup Nancy Evans promijenio ime u Europski kup i tu smo bili u polufinalu. Prije dvije godine u Portugalu bili smo u polufinalu "Europe Trophy cup-a" i eto, ja bih rekao, da je to kruna tog nekog našeg rada, možda i mog vođenja kluba u zadnjih 30 godina osvajanje jednog europskog natjecanja. Sigurno je to veliki rezultat, sigurno se puno toga treba poklopiti, sigurno treba biti u dobroj formi u pravom trenutku, činjenica je da smo se pripremali za to. Dobro, možda je ovaj mali pad u samom ligaškom kraju posljedica toga, jednostavno je teško zadržati visoku formu nekoliko vikenda zaredom, dakle, bez  prave prilike za rekuperaciju. Tako da ja bih se usudio reći da je to najveći klupski uspjeh našeg kluba u povijesti, pa mislim da neću pogriješiti i županijskog sporta u cijelosti. Budimo realni, mislim da čak niti jedan hrvatski klub, koliko ja znam, nije ove godine osvojio europsko natjecanje, a pitanje je hoće li i osvojiti. Može se dogoditi da je to i jedino osvajanje jednog europskog natjecanja od bilo kojeg hrvatskog kluba u bilo kojem sportu.

Iako je ekipa ostvarila pet pobjeda u Herceg Novom, nije bilo lagano?

-Da, nije bilo lagano, realno ekipa "Josipa Kolumba" iz Niša je kvalitetnija od nas, koja je sve samo nije iz Niša, praktično nije niti jedna igračica iz Niša, nije ni iz Srbije, osim Reke Bezeg, koja je reprezentativka Srbije. Oni imaju Monfardini koja je najbolja Talijanka, najbolju Grkinju i reprezentativku Rusije, dakle jedna jaka internacionalna ekipa, na papiru jača od nas realno, naravno i skuplja sigurno. Također i "Panathinaikos" je na papiru jača ekipa od nas, u krajnjoj liniji oni su bili postavljeni za prve nositelje, dakle tu treba biti realan. Velim, mi smo ekipa koja ima Han, koja je, pa neću reći na zalazu, ali sa četrdeset godina nije više, ajmo reći u najboljim godinama za igranje stolnog tenisa i ostalo su klinke praktično. Mi imamo Leeloo i Elenu, koje su do ove godine bile kadetkinja, a sada su juniorke, Sofija je samo dvije godine starija od njih, Amy Wang spada u mlađe seniorke. Tako da smo mi ustvari u prosjeku jako mlada ekipa i na turniru smo bili najmlađa ekipa, samim time ne može se reći da je to bilo lako trebalo se poklopiti dosta toga. Trebao je netko tko će povući, to je bila Han ovaj put. Čuo sam komentare da nam Amy nije niti trebala, jer nije dobila meč niti u finalu niti u polufinalu, ja se ne bi složio s time, bilo je bitno da je Amy tamo s nama, jer malo je rasteretila i psihički i fizički Han, bilo je lakše igrati Han, koja je znala da je Amy tu. Više su protivnici bili skoncentrirani na Amy, sklapali su taktiku prema Amy. Sofija je nepoznanica za mnoge, ona je mlada igračica koja nije na WTT touru i ono što je dobro, teško je pronaći njene mečeve na you tube-u, dakle bilo je teško pripremiti se protiv nje i njenog stila igre, to je sigurno prednost. Mi smo se mogli dobro pripremiti protiv igračica "Josipa Kolumba" i "Panathinaikosa" jer su njihove igračice na WTT touru i većina mečeva je na you tube-u, dakle tu smo na neki način bili u prednosti. Mislim da su protivnici samim tim dolaskom Amy najviše pažnje i slaganja taktike, usmjerili na nju i tu se sada ukazala na neki način šansa da Han zablista u finalu i polufinalu, gdje je ostvarila po dvije pobjede, što također nije bilo lako, pogotovo što se i polufinale i finale igralo u istom danu, tu je već postajala bojazan da Han neće fizički izdržati, no izdržala je, Sofija je dodala pobjedu kada je bilo bitno, u meču s "Panathinaikosom". Treba reći da su priliku dobile u skupini i Elena Vukovac i Leeloo Vukelja, ne samo da su dobile prilike nego su i pobijedile, dakle obje imaju pobjede s Grand finala što je sigurno velika stvar.

Možda bi bilo bolje da je Amy Wang došla ranije u Hrvatsku i trenirala s ekipom, kakvo je tvoje mišljenje?

-Sigurno bi bilo bolje, nažalost, zbog njenih obaveza na fakultetu, a ona studira na UCLA-u u Los Angelesu, jednom od najboljih svjetskih univerziteta i sigurno je da su tamo obaveze takve da ne može puno trenirati. Dakle, velika stvar je uopće da je mogla doći, prošle godine smo isto htjeli da igra Grand finale, ali nije bilo šanse da je puste s univerziteta, jer je imala ispite u tom razdoblju. Ona je strašno opterećena, dakle, nije joj za zamjeriti, nije u nekoj sjajnoj formi, ona je bila u punom pogonu do Olimpijskih igara u Parizu, sada će se dvije, tri godine posvetiti fakultetu, pa će pred Olimpijske igre u Los Angelesu ponovno biti u punom pogonu. Stolnoteniski dio Olimpijskih igara bit će održan na njenom univerzitetu i ona će biti tamo. Realno je očekivati da će ona kroz dvije, tri godine ući u jači program. Njezin dolazak bio je značajan i to je na neki način i kruna tog njenog nastupanja za naš klub, ona je već pet godina praktično naša igračica. Sigurno da bi bolje igrala da je došla možda tjedan, dva ranije, aklimatizirala bi se i na vremensku razliku, evo ona je sada već u Macau u Kini, igra za reprezentaciju, ona je praktično brdo vremenskih zona u desetak dana promijenila, sigurno to nije lako. Da je došla ranije u Hrvatsku aklimatizirala bi se, odradili bi nešto zajedničkih treninga, no bilo je tako kako je bilo, trebamo biti zadovoljni s time. Drago nam je da je bila dio naše ekipe, svakako je pomoglo njeno prisustvo, bilo je bitno, iako nije dobila meč u zadnja dva susreta, nadamo da će ostati i dalje članica našeg kluba, bilo bi nam drago, a to je i najavila, tako da na neki način nastavimo s tim. Ona je dvostruka prvakinja SAD-a, čak i aktualna, ona je osvojila i zadnje prvenstvo SAD-a, na svjetskoj rang listi je druga Amerikanka, tako da je ona tu u vrhu. Sigurno da će dok je na studiju biti oscilacija u formi, to nije ništa čudno, bitno je za američki i svjetski stolni tenis, a i za naš klub, nju zadržati u stolnom tenisu. Ona je jedna od najboljih mladih igračica, ona je i panamerička prvakinja, ona je na neki način zvijezda američkog stolnog tenisa.

Kakve su bile reakcije u Herceg Novom, je li pobjeda "Aquaestila" bila iznenađenje?

-Jasno je bilo da su tu tri ekipe koje malo odskaču, nakon naše pobjede nad "Panathinaikosom" u polufinalu, to je bio ključni meč, naše šanse su porasle. Isto tako treba reći da kada smo vidjeli da u finalu za ekipu "Josip Kolumbo" ne igra njihova najbolja igračica i najbolja Talijanka Monfardini, znali smo da su naše šanse velike. No, mi smo njih pobijedili i na kvalifikacijskom turniru u Nišu s Monfardini, Han je tamo dobila Monfardini i da je ona nastupila u finalu ne bi to nešto bitno promijenilo situaciju. Reakcije su bile dobre, to je drugi put da je hrvatska ekipa osvojila "Europe Trophy", prošle godine je pobijedila ekipa "Dr. Časla", ali s tri Kineskinje. Dakle, bila je to međunarodna ekipa, nije bilo mladih igračica kao u našoj ekipi. Mislim da je to dobro za hrvatski stolni tenis, svakako je to dobro za naš klub, a mislim da je to dobro i za naš grad i za našu županiju da imamo pobjednika jednog europskog kupa, realno to nije mala stvar.

U Herceg Novom je bio i predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza, kao predstavnik Europske stolnoteniske federacije, je li stigla njegova čestitka?

-Je, stigla je, mislim da je to dobra stvar za Hrvatski stolnoteniski savez da je jedan hrvatski klub osvojio jedno europsko natjecanje, no dobro, u Herceg Novom je bilo dosta djelatnika Europske stolnoteniske federacije, bio je to praktično u travnju najvažniji sportski događaj za europski stolni tenis. Mislim da je tamo bila i neka sjednica, možda Izvršni odbor ili tako nešto, dosta ljudi se muvalo u Herceg Novom, inače treba reći da je to i za crnogorski stolni tenis bio značajan dan, jer je muški turnir osvojila ekipa "Novog" iz Herceg Novog. To je velika stvar, treba reći da je prvi igrač ekipe naš Tomislav Pucar, da je on praktično vukao ekipu, ali prvi put da je jedan crnogorski klub osvojio tako nešto. To je isto jedna internacionalna ekipa, osim našeg Pucara, tu su dva reprezentativca Srbije, Portugala i Belgije. Paraolimpijac Filip Radović, osvajač paraolimpijske medalje bio je jedini igrač iz Crne Gore. S obzirom da je to privuklo dosta veliki interes može se dogoditi da je to zamašnjak razvoja stolnog tenisa u Crnoj Gori. Dakle, dvije ekipe iz ovog dijela Europe osvojile su "Europe Trophy" što je sigurno značajno za daljnji napredak stolnog tenisa. Za mene osobno, isto je bilo pitanje, da li meni to nešto znači, pa znači kako ne, ja sam dva put s hrvatskom reprezentacijom bio prvak Europe, dva naslova ekipnih prvaka Europe smo imali, već dosta godina prošlo je od tada. S klubom, kao što sam već rekao, bila su četiri polufinala pa sam i priželjkivao na neki način da možda to zaokružimo sa osvajanjem jednog europskog natjecanja i uspjeli smo. S obzirom da je naš budžet puno manji od većine europskih klubova, to je sigurno veliki rezultat, neće ga biti lako ponoviti, da li to može biti možda poticaj lokalnoj zajednici i sponzorima da se pokuša napraviti nešto više, da se možda ide na Ligu prvaka. Možda, zašto ne i ta priča bi imala neku osnovu, imamo dobru bazu, Han još može povući nešto godina, mlade igračice su sve bolje, ako zadržimo Amy Wang, ako još može doći netko sa strane, to je ekipa koja bi bila konkurentna i u Ligi prvaka za sami vrh. Treba vidjeti da li to može biti sljedeći korak, uz ozbiljnu pomoć lokalne zajednice, ali i sponzora, kojih ima ovdje, treba ići u tako nešto. Doista, treba se zahvaliti sponzorima, oni su bitni u ovoj priči, naš standardni sponzor tvrtka "Aquaestil", koja nas prati već dvadesetak godina, ali treba reći da je tvrtka HS Produkt po prvi put sudjelovala u ovoj priči, da su nam pomogli. Moram spomenuti da smo imali i sponzora iz Kanade i iz Amerike, koji su također prepoznali ovu priču i kojima se činilo interesantnim biti dijelom te priče, da dakle jedan klub iz Hrvatske, jedan klub iz Karlovačke županije po prvi put pokuša osvojiti europsko natjecanje i na kraju uspije u tome.

Čini mi se da je "Europe Trophy" iz godine u godinu sve jači, je li to zbog modela po kojem se igra?

-Da, mislim da je to bila dobra ideja, prvo je bio Kup prvaka koji je prerastao u Ligu prvaka, Kup Nancy Evans koji je prerastao u Europski kup i sada ovaj "Europe Trophy" koji se igra posljednje tri ili četiri godine. Mislim da je dobar, da je dao mnogima priliku da nastupe, o čemu se radi, tu čak ne možemo niti govoriti koji je jači, koji je slabiji. Ukratko prošlogodišnja ekipa "Dr. Časla" koja je osvojila "Europe Trophy" vrlo moguće da bi osvojila Ligu prvaka, toliko je to bila jaka ekipa. Ljudi često to krivo povezuju s onom nogometnom pričom, dakle prije je postojao Kup prvaka gdje su igrali samo prvaci država, danas postoji Liga prvaka u kojoj nisu samo prvaci država, nego i po nekim drugim kriterijima se ulazi. Tako je i u stolnom tenisu, u Ligi prvaka nisu prvaci država nego ekipe koje mogu platiti prijavninu, koja je dosta velika, a drugo koje mogu nastupati ligaški dakle iz vikenda u vikend. Ekipama koje imaju dosta obaveza i u ovim juniorskim kategorijama ne odgovara takav način igranja, gdje se igra iz vikenda u vikend, nego odgovara upravo ovaj turnirski model i upravo se to pokazalo da mnogima to odgovara, jer tako imaju više vremena za treniranje. Našim mladim igračicama je dosta bitno da imaju vremena za trening i naravno da mogu pokriti školske obaveze, tako da samim time taj "Europe Trophy" pokazao se odličnom idejom vodećih ljudi ETTU-a i mislim da su sada svi svjesni toga da ima gotovo pa istu težinu kao i ostala dva europska natjecanja.

Što je ostalo do kraja sezone, koja prvenstva čekaju igračice, kakva je situacija sa Zvonimirom Kramarićem, je li se oporavio nakon operacije?

-Zvonimir Kramarić počeo je trenirati, nakon operacije prošla su dva mjeseca rehabilitacije, sve je išlo u dobrom smjeru. Ono što je najbitnije, on će se vratiti potpuno zdrav, moći će ponovno igrati na vrhunskoj razini, to govorim jer je bilo komentara da više neće moći igrati, nije točno, operacija je bila uspješna, možemo očekivati da će se vratiti u sami vrh kod juniora u Hrvatskoj. Moguće je da u lipnju nastupi na posljednjem turniru u sezoni, ne želimo forsirati, nema potrebe. Bitno je da se dobro rehabilitira, da odradi pripreme preko ljeta i da bude dobar za jesen i da hvata reprezentaciju za Europsko prvenstvo u sljedećoj sezoni. U ovoj sezoni ne može uhvatiti Europsko prvenstvo, treba biti realan. Što se tiče igračica, ja bih htio da Sofija Sheredeha igra na Prvenstvu Ukrajine, pretprošle godine je igrala i bila je prvakinja Ukrajine. Prošle godine nije igrala, ove godine ja bih osobno htio da igra, vidjet ćemo, naravno odluka je na njoj i na njenim roditeljima, jasno je da je to pomalo riskantan put, da nije lako odlučiti se na tako nešto, ali s obzirom da je u dobroj formi ja mislim da ima dobre šanse da bude prvakinja Ukrajine i samim time bila bi šteta da to ne odigra. Kao što sam rekao to će biti na njoj i na roditeljima da donesu odluku da li ići na taj riskantan put. Elenu i Leeloo očekuju još državna prvenstva za mlađe juniorke i za juniorke, nastupit će u Sarajevu na WTT-u, dakle nastupaju za reprezentaciju Hrvatske u Sarajevu, možda budemo išli u Kosovo ili Švedsku tamo kasnije u šestom mjesecu. Još će odigrati dva, tri turnira, kao što su Opatija, Top i još jedan turnir u Zagrebu.