Prvi Karlovački

Razgovor: Denis Velimirović, predsjednik Udruge slijepih Karlovače županije

Autor: Miloš Milovanović

24.10.2020

Županija

Problematika slijepih osoba u Hrvatskoj iznimno je složena i već godinama se vrti oko nesređenih zakona: jedan je o inkluzivnom dodatku, a drugi je Nacrt prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi

Skromnije nego prethodnih godina, Udruga slijepih Karlovačke županije obilježila je, 15. listopada, Međunarodni dan bijelog štapa. Bio je to i povod za razgovor s predsjednikom Udruge Denisom Velimirovićem.

S obzirom kako svake godine tradicionalno obilježimo Međunarodni dan bijelog štapa s našim članstvom, predstavnicima gradskih, županijskih i ostalih institucija s kojima surađujemo, te našim donatora, ove godine nam je bilo izuzetno teško donijeti odluku o otkazivanju takvog obilježavanja. Uzevši u obzir preporuke Nacionalnog stožera odlučili smo ne skromno obilježavanje i pozvali predstavnike medija i članove Izvršnog odbora kako bismo ipak skrenuli pozornost na važnost obilježavanja Međunarodnog dana bijelog štapa. Ove godine smo se više okrenuli medijima kao prenosiocima vijesti i nismo pogriješili, te smo dobili značajne prilike govoriti o problematici slijepih osoba, kaže nam na početku razgovora predsjednik.

Udruga trenutno broji 113 članova s područja cijele Županije, s tim da je većina članstva sa šireg gradskog područja. S obzirom da na području Karlovačke županije postoje još dvije registrirane udruge slijepih koje imaju svoje korisnike, procjena je da je ukupno na području naše Županije oko 250 slijepih i visokoslabovidnih osoba.

Udruga trenutno provodi nekoliko iznimno značajnih višegodišnjih projekata. Posebno se ističu projekti videće pratnje, njih ukupno tri, te trogodišnji program financiran od strane resornog Ministarstva kojim se osiguravaju sredstva za održavanje „hladnog pogona“, kaže Velimirović i nastavlja.

Trogodišnji program „Želim dom, a ne Dom – prevencija institucionalizacije slijepih osoba treće životne dobi” provodi se od 1.06.2020. godine pod pokroviteljstvom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te Grada Karlovca , a ujedno je nastavak prethodnog trogodišnjeg programa. Program odgovara na potrebe osjetljive skupine članova kojima zbog različitih životnih prilika prijeti smještaj u institucije za brigu o starijim i nemoćnim osobama. Uz usluge informiranja i pružanja pomoći u ostvarivanju zakonskih prava, program nudi niz socijalnih usluga koje se provode kroz programske aktivnosti preventivnih zdravstvenih pregleda , usluge prijevoza, pratnje, dostave namirnica korisnicima, edukacije i pomoći za uporabu pomagala za slijepe, aktivnosti rekreacije prilagođene slijepim i slabovidnim osobama, kao što su vožnja tandem biciklom i rekreacija za članice.

Izdvojio je i programe  videće pratnje:

Program „Ruka koja vodi“ – asistencija slijepim osobama u svakodnevnim aktivnostima provodi se u Udruzi slijepih Karlovačke županije neprekidno od 2013. godine u trogodišnjim periodima provedbe. Početkom 2019. godine Udruga je započela s novim trogodišnjim ciklusom provedbe. Program je u cijelosti financiran od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.  Ove godine započeli smo provedbu projekta ”Uz pratnju za sigurnije danas” financiran od strane Europske unije iz europskog socijalnog fonda. Projekt ”Uz pratnju za sigurnije danas” provodi se u razdoblju od 28.05.2020. do 28.05.2022. godine. Provedbom je osigurano zapošljavanja videće pratiteljice na puno radno vrijeme, te sam ujedno zaposlen i ja, kao slijepa osoba, na poslovima voditelja projekta.  Početkom prosinca 2019. godine Udruga je započela s provedbom jednogodišnjeg projekta pod nazivom „Tu sam da ti pomognem – pružanje usluga prijevoza i pratnje starijim osobama u svrhu povećanja kvalitete njihova života i prevencije institucionalizacije“. Projekt je financiran od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a sredstvima je osigurano zapošljavanje videće pratiteljice na puno radno vrijeme te su pokriveni troškovi korištenja osobnog vozila u službene svrhe.

Predsjednik Udruge slijepih Karlovačke županije osvrnuo se i na pomoć Grada Karlovca i Karlovačke županije.

-Moramo istaknuti posebno uspješnu suradnju s Gradom Karlovcem, koji nam je ujedno i partner u provedbi trogodišnjeg programa „Želim dom, a ne Dom“, te nam kroz Institucionalno podršku osigurava 32.tisuće kuna kojima se pokriva dio osobnog dohotka djelatnika Udruge. Također, Grad sustavno prati naš rad, te nas podržava kako financijski tako i operativno. Svake godine Grad osigurava i besplatne godišnje autobusne karte za područje grada za sve naše članove lošijeg socijalnog statusa. Također, kroz natječaje, Grad podržava i tekuće akcije koje pokrećemo sustavno kroz godine. Karlovačka županija također je dugi niz godina aktivno financijski podupirala rad Udruge kroz partnerstva u programima i projektima. U posljednjem natječaju za Institucionalnu podršku, Udruzi nije odobrena potpora, no planiramo sudjelovati s novim projektnim prijedlogom na sljedećem natječaju.

Među problemima navedenima prilikom obilježavanja Međunarodnog dana slijepih osoba izdvojio je i i dva zakona:  Zakona o inkluzivnom dodatku i Nacrtu prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.

Problematika slijepih osoba u Hrvatskoj iznimno je složena. Nažalost, već godinama ona se vrti oko nesređenih Zakona ili još gore, različitog tumačenja Zakona u različitim dijelovima Hrvatske. Dva Zakona koja sam naveo trenutno su goruća pitanja, a tu procjenu donio je i Hrvatski savez slijepih kao krovna organizacija čija smo članica. Moram napomenuti da naš Savez radi izniman posao u zagovaranju prava slijepih osoba, a mi kao temeljne udruge pokušamo maksimalno podržati njihov rad, svaka na svom području djelovanja. Da bi lokalna javnost shvatila problematiku Zakona o inkluzivnom dodatku, moraju biti upoznati s pravim značenjem istog. Inkluzivni dodatak je novčana naknada koja bi svakoj osobi s invaliditetom trebala pokriti troškove koji proizlaze iz samog invaliditeta. Glavna značajka ove naknade je da bi ona zamijenila sva dosadašnja primanja slijepih osoba i izjednačila bi sve slijepe osobe u istima. Ovaj Zakon naš Savez i same udruge već godinama žele „ugurati“ u zakonsku proceduru, no suprotno obećanjima, do danas se to još nije dogodilo. Nacrt prijedloga o socijalnoj skrbi drugi je zakonski akt na koji je potrebno skrenuti pozornost javnosti. Ukoliko je nešto dobro donio COVID-19 i ova epidemija onda je to sigurno situacija u kojoj je spriječio ulazak ovog Nacrta u proceduru donošenja. Prema ovom Nacrtu slijepe osobe su jedine osobe s invaliditetom koje, kao iznimka, ne podliježu prihodovnom cenzusu za ostvarenje prava na osobnu invalidninu.

Jedno od nezaobilaznih pitanja bilo je i o zapošljavanju slijepih i slabovidnih osoba te ima li tu pomaka.

Nažalost, trend ne zapošljavanja slijepih osoba koji je neslavno započet prije nekih 20 ak godina i dalje se nastavlja. Takva bezizlazna situacija, u kojoj se ne pronalazi dobra volja poslodavaca da pruže priliku osobama s invaliditetom, dovela je do toga da slijepe i slabovidne osobe koriste svaku priliku da svoju egzistenciju osiguraju ulaskom u prijevremene invalidske mirovine ili se oslanjaju na neke druge novčane naknade kako bi si ostvarili financijsku sigurnost. Podlogu za takve reakcije poslodavci pronalaze i u loše postavljenom Zakonu o zapošljavanju osoba s invaliditetom prema kojem su penali za ne zapošljavanje još uvijek financijski isplativiji od samog zapošljavanja osobe s invaliditetom. U svemu tome svijetli primjer daju udruge civilnog društva koje u postotku zapošljavaju najveći broj osoba s invaliditetom, što se vrlo rijetko ističe u medijima, te je javnost slabo upoznata s tim. I sam mogu biti zahvalan svojoj Udruzi na pruženoj prilici i zapošljavanju kroz projekt Europskog socijalnog fonda.

Udruga je objavila i 15. broj časopisa „Život slijepih“ u kojem su objedinjene sve aktivnosti koje su provedene u prethodnoj godini.