"Radimo u tri smjene svaki dan, proizvodimo naše stvari i prodajemo ih po cijelom svijetu"

Mladi karlovački inovator Albert Gajšak pokrenuo je 2017. godine tvrtku CircuitMess, a prvi proizvod s kojim se ta tvrtka probila bila je igraća konzola MakerBuino. Broj proizvoda se povećavao, tako da tvrtka danas ima na tržištu osamnaest proizvoda. Albert Gajšak preselio je 2020. godine CircuitMess iz Karlovca u Lučko. Danas tvrtka ima 29 djelatnika, a Albert Gajšak, koji je u 25. godini života, ostvario je svoj san, ali planovi su i dalje izuzetno ambiciozni. Posjetili smo tvrtku CircuitMess u Lučkom i razgovarali s Albertom Gajšakom.

Jesi li zadovoljan sa svime što se dogodilo u proteklih šest godina od kako si osnovao CircuitMess?

-Pa, jesam zadovoljan sam, vrlo sam sretan oko toga što se dogodilo s mojim životom i s tvrtkom i sa svime, nisam više u Grabriku, ali nisam ni toliko daleko. Mi smo sada tu u Lučkom, tu imamo postrojenje koje ste vidjeli, radimo u tri smjene svaki dan, proizvodimo naše stvari i prodajemo ih po cijelom svijetu. Šaljemo proizvode najviše u SAD-e, Veliku Britaniju, Njemačku, Australiju, Kanadu, ali ima jako puno interesa i u Hrvatskoj i stvara se jedna jako pozitivna priča. Ono što je meni najdraže je to što više ne radim sve sam, nego imam druge mlade talentirane ljude koji radi sa mnom. Rekao bih da je kadar još uvijek glavna prepreka s kojom se borimo, ali smo je načeli, uspjeli smo privući jako dobre ljude iz cijele Hrvatske, a sada i izvan Hrvatske, radimo s različitim stručnjacima, tipa marketing nam vodi jedan talentirani dečko iz Španjolske, imamo također jednog dečka koji je u Argentini. Imamo različite stručnjake iz cijelog svijeta.

Koji su kriteriji da netko radi za tebe?

-To ovisi od radnog mjesta do radnog mjesta, tražimo osobu koja kao prvo ima iskustvo, koje je potrebno za to radno mjesto. Tipa, ako zapošljavamo programera u C++ programskom jeziku, onda tražimo nekoga tko ima prijašnje iskustvo u programiranju u C++ programskom jeziku, to je ja bih rekao nekakva tehnička, odnosno formalna strana. Što se tiče ljudske strane, rekao bih da tražimo nekoga tko će zapravo razumjeti u kakvu to sredinu dolazi, nekoga tko je na početku karijere ili na sredini te neke karijere, tko će htjeti nekakav izazov, bez obzira na to što mi sada već jesmo narasli, što je to onako postalo bolje, još uvijek mislim da trebamo i dalje napredovati. Nekako svaki dan je tu novi izazov u toj našoj tvrtki, treba netko tko će htjeti to prihvatiti i tko će htjeti nešto napraviti i izaći iz svoje komforne zone.

Mogu li i djelatnici davati ideje za nove proizvode?

-Sigurno, ne samo da mogu, to je nešto što se događa na dnevnoj bazi, to nije više da sve te proizvode ja sam izmišljam i radim, nego jednostavno to je nekakav proces, gdje sudjeluju i drugi ljudi koji sa mnom rade, jako je bitan tu element na primjer hardware-a, software-a, isporuke, dizajna tog proizvoda, to se sve mora dati drugim ljudima koji će to preuzeti, jer jednostavno ja tu mogu sjediti cijeli dan svaki dan, a ne mogu raditi posao kao što mogu dvije osobe. Tako da jednostavno tu mi treba nekih ti drugih svježih ideja, još uvijek sam ja tu dosta uključen kako ti proizvodi nastaju što će ta sljedeća stvar biti i kako ćemo zapravo uređivati i nadograđivati te postojeće proizvode, ali nisam više samo ja, sada već imam 29 ljudi, ima tu i dosta studenata, ali ima puno ljudi u punom radnom vremenu. S vremenom smo povisili plaće koliko smo god mogli, tako da možemo privući stručnjake i donekle se natjecati s tim drugim ITT firmama u Zagrebu.

Ima li u tvrtki ljudi koji su s tobom od prvog dana?

-Ima, tu je na primjer moj brat, tu je i Antonio od prvog dana, još je nekoliko ljudi koji su od početka. Dosta ljudi s kojima sam radio u početku, više nije s nama, ali ima ljudi koji su od početka. Mi to radimo od 2017. godine i u redu je da ljudi nakon nekog vremena promijene posao, da rade nešto drugo, ne žele svi cijeli život biti na istom radno mjesto. Kako se tvrtka mijenja, kako napreduje, neki ljudi su bili fit prije pet godina, danas možda nisu fit ili su morali promijeniti svoje radno mjesto ili način na koji funkcioniraju. Tako da kako se organizam stalno mijenja, evaluira, tako isto i tvrtka.

Koliko proizvoda imaš trenutno tvrtka na tržištu?

-Trenutno je tu osamnaest proizvoda koji su na tržištu, mi tu imamo zapravo dvije glavne linije proizvoda. Imamo proizvode koje prodajemo na web shopu, koji se kupuju kao pretplata. Imamo također proizvode koje stavljamo isključivo u trgovine, tako smo jednu novu liniju proizvoda izbacili, koja je otišla u Konzum, nakon toga će ti naši novi proizvodi otići u Müller, također i u Tisak Mediju, u Kaufland, Spar, Plodine, u različite trgovine u Hrvatskoj i Sloveniji. Sada su naši proizvodi i po drugim trgovinama izvan Hrvatske, na primjer u Americi i tako dalje. Mi ustvari imamo dva biznisa, prvi, gdje se proizvodi prodaju direktno kupcima, većinom preko društvenih mreža i interneta i drugi biznis, koji je zapravo prodaja na veliko kroz te trgovine. I to su dvije dosta različite kategorije, gdje se naši proizvodi traže. Na primjer, kada prodajete preko interneta, želite da pakiranje bude što manje, da što jeftinije to transportirate, dok u trgovini trebate imati neku veliku kutiju, punu zraka zapravo, koja će biti jako šarena i koja će jako dobro objasniti što taj dotični proizvod je, kako bi to privuklo kupce da kupe taj proizvod, bez obzira na to što je taj proizvod iste veličine kada ga kupujete preko interneta i u trgovini.

Je li još uvijek veća prodaja preko interneta, nego u trgovinama?

-Još uvijek je, ali definitivno prošle godine smo skoro pola naših prihoda dobili od te suradnje s Walmart-om, jer je to najveći trgovački lanac u svijetu, koji je od nas kupio 17.600 proizvoda, tu smo vidjeli da ima jako puno potencijala u tim prodajama na veliko distributerima.

Znači, Walmart ima u svojim trgovinama tvoje proizvode, je li samo u Americi?

-Samo u Americi, da Walmart postoji i u SAD-u i u Kanadi, samo s Amerikom smo zapravo radili i to je konkretno bilo u tih 570 trgovina, u posebnom dijelu Walmarta, koji se zove Sam's club i koji ima članstvo.

Kakva je situacija s Batmobilom, dosta se pisalo o tome, u kojoj fazi je projekt?

-Mi smo ga ove godine napokon isporučili našim kupcima, dosta dugo je nama trebalo na isporučimo te prednarudžbe, tu smo dosta kasnili s tim, taj Batmobile ide dalje, to nam je definitivno jedan od najpoznatijih proizvoda, on je i najskuplji. To je ta Gaussova linija, najviše se kupuju proizvodi koji imaju cijenu između 50 i 100 dolara, ovi koji koštaju više od 100 dolara, njih prodajemo manje količinski, ali i oni dosta uprihode. Mi sada radimo na novom proizvodu, koji će isto biti licenciran, dakle, priča o licenciranju s Warner Bross-om se nastavlja, a Batmobile prodajemo dalje, to je proizvod koji živi, koji sada stavljamo u trgovine. Što se tiče toga što nam se najviše prodalo, to su još uvijek te igraće konzole i glazbeni proizvodi tipa DJ, miksete, sintesajzeri i takve stvari, to je zapravo ono što nam se najbolje prodaje, to je ono što ljude interesira, što im je fora.

Znači li to da se suradnja s kompanijom Warner Bross proširuje?

-Ne bih sada trebao ići u javnost s time, mi smo s njima potpisali novi ugovor, zapravo prošireni ugovor, gdje smo neke druge licence od Warner Bross-a uključili u ugovor. Želimo proširiti broj proizvoda. U priču je ušla i NASA, mi imamo jedan proizvod, koji ćemo izbaciti idući mjesec, gdje se radi o skaliranoj replici svemirskog Rovera, tu se radi o onom NASA-inom vozilu koje na Marsu, tamo istražuje, uzima uzorke tla, atmosfere i svega. Tu smo nekako licenciranu suradnju napravili s njima, mi ćemo napraviti službeno licenciran proizvod, u suradnji s njima, o tome će se čuti idući mjesec, kada to izbacimo.

Uvijek se radi nešto novo, je li ti to zanimljivo?

-Da, stalno se radi nešto novo i mislim da je to zanimljivo, kada povežemo taj naš brend s nekim velikim stranim brendovima ili tvrtkama, zbog toga što za izgraditi neki brend treba jako puno ljudi konstantno slušati o nekom proizvodu. Za CircuitMess ljudi su čuli u Hrvatskoj, ali izvan Hrvatske, to je kao zrnce pijeska na plaži, u moru tih brendova, da ne pričamo o tržištima poput SAD-a. Kod nas je u Hrvatskoj jako lako dobiti medijsko pokriće, ali u Americi mi smo tamo jedan od stotina tisuća startup-ova, koji se natječu, koji nastoje dobiti dio tog kolača medijskog. Želim reći da je ime jako teško izgraditi, ali malo ti pomaže, kada imaš povezanost s nekim velikim brendovima, naprimjer s kompanijom Warner Bross. Da dokažemo da smo dovoljno ozbiljni da možemo surađivati s velikom organizacijom.

Kako se ustvari radi neki novi proizvod?

-Pa, kada radim novi proizvod, obično je to neki proces, koji počinjemo od toga gdje točno razmislimo što točno želimo napraviti, tu pokušavamo što više se osvrnuti na neki taj feedback, koji smo dobili od korisnika. Mi konstantno razmišljamo o tome kakav bi proizvod mogli napraviti, gledamo zapravo što nam korisnici govore, radimo inače intervjue s korisnicima, gdje im damo besplatne proizvode jedan na jedan, radimo intervjue preko interneta. Radimo također i kvantitativne analize, gdje šaljemo te različite forme korisnicima da vidimo što bi oni htjeli, onda prema tome se stvori neka ideja za proizvod. Naravno, ja sam taj koji dođe s nekom idejom što bi taj proizvod trebao biti, koliko bi trebao koštati, a onda moj tim za hardware i software, dizajn i isporuku tih proizvoda mora odrediti sve te detalje tipa koje su zapravo najjeftinije komponente i dijelovi koji bi trebali da se taj proizvod napravi, koliko će to koštati, kolika će biti prodajna cijena. Znači, mi imamo svoju određenu matematiku, prema tome koliko nama proizvod treba koštati u nabavi, da bi se mogao prodati i zapravo prema tome se sve to napravi i vidi se točno da li je to izvedivo. Da li moramo povisiti cijenu, da li potencijalno možemo smanjiti cijenu proizvoda i nakon toga treba napraviti software, izraditi arhitekturu toga, napraviti dizajn, također na kraju moramo osmisliti kako će taj proizvod biti pakiran. Ima tu još puno koraka u svemu tome, mora se to i prodati, mora se osmisliti marketinški materijal, mora se napraviti web stranica, moraju se napraviti video upute, moraju se napraviti tekstualne upute, mora se u konačnici nabaviti materijal, imamo jednog čovjeka koji nam radi isključivo nabavu, mora se proizvesti proizvod i isporučiti kupcima. Cijeli niz ljudi treba raditi da bi se taj proizvod stvorio i da bi se na kraju tim korisnicima isporučilo nešto što funkcionira i da bi se moglo podržavati ako nešto ne radi.

Prvi proizvod s kojim se tvrtka probila bila je igraća konzola MakerBuino, kakva je sada situacija s tim proizvodom?

-MakerBuino smo prestali prodavati prije tri godine, njega smo zamijenili s nekim novim igraćim konzolama. To je bio proizvod koji je bio super, ali imao je neke tehničke mane, malo je bio prekompliciran za neke ljude, da se zalemi, tipa bile su nogice na mikroprocesoru, koje su ljudi znali trgati, pa smo neke greške otklonili, ali smo odlučili to ime promijeniti. Imamo sada neke nove igraće konzole, bio je to super proizvod kojim smo se probili, ali bilo je to ime malo čudnovato, MakerBuino malo je bilo čudno za izgovoriti, ljudi nisu znali utipkati u Google, miješali su to s Kinder Buenom. Sada više ne guramo toliko pojedinačne proizvode, nego guramo ime našeg brenda CircuitMess, to je nešto što ostaje, proizvodi dođu i prođu, ali CircuitMess kao brend, to je nešto što pokušavamo izgraditi, isto kao što i svi ostali najveći brendovi na svijetu pokušavaju.

Jeste li pokušali probiti se na tržište Azije?

-Nešto smo probali raditi u Japanu i na Tajvanu, bilo je dosta interesa, s time da smo morali raditi s lokalnim partnerom, koji nam je pomogao lokalizirati te proizvode, prevesti na japanski i na jezike koji su bili potrebni i napraviti web stranicu. Mi smo dosta kulturološki drugačiji od tih azijskih država, tu postoji ta jezična barijera, ali i kulturna barijera. Nama je puno lakše nešto prodati Amerikancima, to pričam o našem timu, nego nekomu na tom azijskom tržištu. Mislim da tamo postoji jako veliki potencijal, ali mislim da ga još uvijek nismo iskoristili, a nismo se iskreno ni potrudili. Većinom je bio naglasak na Ameriku, idemo, samo prodaja Amerikancima. Mi smo prošle godine krenuli držati robu u SAD-u, otvorili smo i tvrtku tamo, krenuli smo držati robu i u Australiji, u Kanadi i u Velikoj Britaniji, da možemo što bolje servisirati to tržište, ali trebali smo pokušati i na azijskom tržištu, mislim da je to sljedeći korak.  

Koliko još uvijek funkcionira sustav uradi sam ili sam svoj majstor?

-Mislim da je fraza sam svoj majstor malo demode, ali to definitivno još postoji. U zadnjih pet, šest godina u Americi je pokret tih stvaratelja, Maker movement, to je ista stvar kao uradi sam, ali to je neka nova fora. Tu su svi oni koji žele biti makeri, stvaratelji, netko tko neće samo konzumirati, nego će nešto izrađivati, to je na valu 3D printera. Shvatili su ljudi da mogu doma raditi neke plastične komadiće, pa su se krenuli igrati tim nekim platformama, poput ardwine, gdje su spajali neka mikro računala i onda u nekoj fazi su isplivale različite radionice, igraonice i različiti proizvodi, tu smo isto i mi napravili neke stvari, te proizvode i naletjeli na tržište, koje postoji. Vjerujem da to tržište raste, isto tako se pomiješalo s tim što svi ti političari u cijelom svijetu, svi roditelji, znaju da je taj sistem bitan i žele omogućiti svojoj djeci bolju budućnost, jer tehnologija je nešto što je jednostavno postalo jako deficitarna kategorija, kada se gleda u tim poslovima, svi žele gurati svoju djecu da imaju vezu s tehnologijom, jer će im to osigurati bolji život u budućnosti.

Puno toga si naučio u Zajednici tehničke kulture u Karlovcu, koliko ti je to značilo?

-To je neka kombinacija, ja bih rekao, moji roditelji su tu imali jako veliki utjecaj, pogotovo moj otac, on je inženjer. Uvijek je imao zanimljive načine, davao je meni i braći neke stvari da raskapamo, tu se nikad ništa nije bacalo, mi smo to rastavljali s alatom, koji nam je on dao i nekako je to u meni stvorilo znatiželju da uvijek zavirim u taj nekakav uređaj i da vidim što je točno unutra, to mi je uvijek bilo jako zanimljivo. Unutra je puno tih dijelova složeno na pametan način da bi to funkcioniralo. To se nekako spojilo s time što je meni bio dosta zanimljiv taj tehnički, tu je dosta sudjelovao i učitelj tehničkog u osnovnoj školi, a također i ta Zajednica tehničke kulture. Tu uvijek spomenem Zajednicu tehničke kulture kao nekog tko me jako potaknuo, najviše kroz ta natjecanja, mislim da su ta natjecanja iz tehničkog, iz informatike, natjecanja iz robotike, da su to super stvari, jer te to kao klinca kroz neki natjecateljski duh natjera da se time baviš, inače tko zna da bi se time bavio. Ovako kada moraš pobijediti klince iz Zagreba, a ti si iz Karlovca, onda ti je to super, ostat ćeš, malo zapeti, baviti se s elektronikom. Uvijek ću se sjećati tog dijela djetinjstva, kada sam išao na natjecanja.

Jesi li napravio robota kao klinac?

-Jesam, to je bila poanta tog natjecanja, da napraviš svog robota i da taj robot prođe kroz nekakve prepreke. Ono što je bilo najbolje u tim natjecanjima, što su to bila timska natjecanja, tim od dvoje djece i to te nekako naučilo i toj ljudskoj komponenti, gdje si ti morao naučiti sve raditi s tim drugim ljudima, nisi mogao biti socijalno zakinut, morao si surađivati, rasporediti te neke zadatke drugima i također u konačnici imati empatiju prema tom svom timskom surobotičaru da napravite taj zapravo glavni cilj, što u konačnici je analogija za bilo koju tvrtku, za bilo koji posao, rijetko tko može danas napraviti bilo što sam. Jednostavno, ja bih volio napraviti sve sam, zato što mi se ne da slušati druge ljude, jednostavno ja mogu raditi cijeli dan, ali ne mogu napraviti posao dvije osobe, sve velike firme, svi veliki proizvodi na svijetu su nastali što je više ljudi radilo zajedno.

Hoće li ova godina biti uspješna?

-Godina će sigurno biti uspješna, mi smo ove godine jako puno napravili, tu će biti još vijesti iz naše tvrtke, osim ovog svemirskog Rovera, veselim se tome što idemo dalje, bez obzira na to što je ove godine cijeli svijet bio zahvaćen različitim događajima, koji nisu bili super, koji nisu bili dobri. Sretan sam što u svemu tome možemo napredovati, raditi, prodavati naše stvari, što za to postoji tržište i što nas naši kupci jako podržavaju, također sam sretan što smo svaki dan sve veći, imamo sve više pametnih ljudi koji rade sa mnom i nastavit ćemo na taj način raditi.

Jesi li se kupao ovog ljeta na Korani?

-Ne, kao moje opravdanje, kao pravi Karlovčanin, bio sam u Karlovcu dosta puta, nisam se kupao, ali nisam se pretjerano kupao ni u moru, jer ovo ljeto nam je bilo dosta radno, radili smo na nekoliko tih proizvoda istovremeno, zatvarali smo tu neku investicijsku rundu s kojom ćemo uskoro izaći u javnost. Baš smo puno radili, najviše sam se kupao u znoju, tu u Lučkom u našem proizvodnom prostoru.

U Karlovcu je otvoreno kino Edison, jesi li čuo?

-Da, čuo sam, vidio sam slike, poslao mi ih je otac, super izgleda. Ja se čak sjećam kada sam bio mali da sam išao u to kino, izgledalo je malo lošije, barem iz tih nekih memorija, kada sam zadnji put išao. Mislim da se čak sjećam zadnjeg filma, koji sam gledao tamo, bili su to Pirati s Kariba, dva ili tri, meni je to bilo super, jako puno pozitivnih sjećanja na to kino iz ranog djetinjstva, baš mi je bilo dobro.