"Radim po tom principu Taekwondo kluba "Marjan" iz Splita, radim manje turnira, više treninga, više taj trenažni dio"

Taekwondo klub "Banija Pandas" ostvario je u svojoj povijesti zavidne rezultate, a posebno je poznat po radu s mladima. Trener Neven Trbojević napravio je novu selekciju od 24 sportaša, koji rade po posebnom tretmanu i oni će nastupati na natjecanjima. Članovi kluba ostvarili su zavidne rezultate u Zaprešiću na Prvenstvu Hrvatske u formama. "Banija Pandas team" nastupio je sa sedam natjecatelja koji su osvojili dvije zlatne , srebrnu i  dvije brončane medalje. U konkurenciji kreativnih formi "Banija Pandas team" osvojio je ekipno 2.mjesto. Na "1.Vrbovec kupu" Taekwondo klub "Banija Pandas" nastupio je sa četrnaest natjecatelja koji su osvojili 12 medalja od kojih 6 zlatnih, 5 srebrnih i jedna brončana medalja. U ekipnom plasmanu mlađih B kadetkinja i kadeta "Pande" su osvojile prvo mjesto, mlađi kadeti su bili ekipno treći, a mlađe kadetkinje ekipno prve. U konkurenciji djevojčica "Pande" su ekipno osvojile drugo mjesto. U sveukupnom plasmanu svih selekcija Taekwondo klub "Banija Pandas" osvojio je drugo mjesto od 26 klubova. Do ljetne pauze članove kluba očekuju brojna natjecanja. O ostvarenim rezultatima, o stanju u klubu, o natjecanjima koja predstoje i o budućnosti kluba razgovarali smo s trenerom Nevenom Trbojevićem.

Koliko se promijenio sustav treninga, sustav rada u taekwondou, recimo, od kada si ti bio natjecatelj?

-Par puta se to mijenjalo, sada opet nova pravila dolaze sredinom ove godine, tako da sa svim novim pravilima se mijenja i sistem treninga i sam sustav natjecanja, to se već promijenilo par puta, od samog borilišta, od oklopa od elektronike. Ja mislim da smo mi imali najviše promjena od svih sportova i to skoro svake dvije godine uvode neke novine, tako da moraš biti totalno u tome, a onda se jako puno mijenja i sistem treninga.  Meni su draža ona malo starija pravila, tamo kada je došao elektronski oklop, početkom prve noge. Ne možemo se nikako priviknuti, sada je samo napad, napad, napad.

Čitao sam o tim promjenama u taekwondou, na što vi trenere dajete akcent, na udarce rukom ili nogom?

-Ne, pa sa nogom, tu i tamo smo ubacivali tu ruku od kada su je počeli bodovati, ali sada evo čuo sam po novim pravilima da će opet ukinuti šaku. Sve ovo što smo vježbali sada opet po tim novim pravilima neće vrednovati. Možda će se moći ispucavati, ali neće se više dobivati bod, za sada se dobiva i tako da to koristimo kada elektronika ne radi, onda kombiniramo sve moguće načine da dođemo do boda ili napravimo opomenu da protivnik dobije opomenu, da pobjeđujemo na njegove greške, da dobivamo na te šake, znači, zato smo mi treneri tu da možemo sportašu pomoći na koji način da dođe do boda kada ne ide na normalan način, recimo. Puno puta se događa da ta elektronika malo zakaže, pa onda na taj način probamo doći do promjene.

Sve te situacije morate proći na treninzima, kako bi borac bio spreman na sve, kako to spremate na treninzima?

-Pa da, treba raditi situacijske treninge kako bi znali kada dođemo u takvu jednu situaciju da znamo reagirati na pravi način. Sve u biti kombinacije kroz trening prolazimo, sve moguće situacije koje se mogu dogoditi, od toga da ne radi sustav, da ne radi samo glava, da ne radi ovo, da ne radi ono. Ti situacijski treninzi su meni vrlo dragi i tu je na kraju hrpa kombinacija koje se mogu napraviti.

Bitno je da borac zna kako skupiti bodove, koliko se za to natjecatelj može pripremiti već na treningu, što misliš o tome?

-Da, to je najbitnije, pogotovo sada, prije je bio sistem kada je svaki udarac isto vrednovan, a sada vi ne možete znati. Prije dvije godine na Prvenstvu Hrvatske za juniore borac mi je ušao unutra i vodio je cijelo vrijeme i onda je primio dva zadnja kružna udarca, a zadnji kružni nosi pet bodova i to je bilo deset 10 bodova, a bio je ispred i onda opet stiži, znači nema tu kraja dok se ne odsvira kraj zadnje runde i da se vidi koji je rezultat. Znači nema opuštanja u borbi sve do samog kraja.

Gledao sam borbe na Olimpijskim igrama gdje su odlučivale zadnje sekunde, borac može  napraviti veliki preokret u zadnjoj sekundi, kako je to moguće?

-Da, znači nema do kraja odustajanja i ne zna se ništa do samog kraja baš u tim zadnjim sekundama. Bilo je par slučajeva gdje trener reagira sa svojim kartonima i video replay-em se ustanovi da je ipak došlo do nekog udarca, tako da su se u zadnjim sekundama odlučivali takvi mečevi.

U taekwondou postoji VAR sustav kao u nogometu, koliko to znači?

-Mi to imamo već duže vrijeme, prije od nogometa, ali stalno unapređujemo taj naš sustav na te tehnike za bodovanje i za te video repley-eve za promatranje. Vidio sam da je na Olimpijskim igrama bio odličan sistem, da je jedna kamera bila gore, pa se moglo sa svih strana vidjeti, dok kod nas, recimo, na ovim državnim prvenstvima imamo te dvije ili tri kamere koje postave. Ako je u nekom kutu gdje kamera ne snima, onda teško može sudac vidjeti nešto, ali na Olimpijskim igrama je baš bilo odlično, moglo se sve vidjeti, za 360 se rotiralo da odgovara sa svih strana.

Ti surađuješ s mnogima trenerima, pogotovo s ljudima iz "Marjana" iz Splita, koliko ti pomaže u radu ta izmjena iskustava?

-Pa, evo mi svaki drugi tjedan idemo dolje, znači četvrtak i petak i subotu smo dolje u Splitu svaki drugi tjedan. To mi je jedno veliko bogatstvo, koje sam stekao kroz dugi niz godina, još dok se nije "Marjan" bacio u visine i razvio se kao najbolji svjetski klub. Tako da smo tu napravili taj jedan odličan odnos između sebe mi treneri, mogu odmah tu povezati klub, jer su se klubovi zbližili i tako smo nastavili te dobre odnose. Sada smo toliko jako dobri da svaka dva tjedna ja odlazim u Split pretežno sa svojom djecom i još ostalim sportašima da treniramo sa njihovim najboljim timom. Tako da ta razmjena iskustva je odlična, jer oni su stvarno u tome najbolji, oni sve to proučavaju i tako da ja vidim hrpu stvari koje ja trenutno sad ne radim i to odmah upotrebljavam od samog sistema treninga do svega ostalog tu kod nas u našem klubu. Tako da mi je to baš nešto fenomenalno da dolje provodim vrijeme i da treniram s njima i da gledam kako treniraju najbolji na svijetu.

Taekwondo je bio prije u Karlovcu nego u Splitu, ali "Marjan" se strašno razvio, koliki je ustvari njegov ugled u svijetu?

-To što je osvojio Taekwondo klub "Marjan" to nema ni jedan klub u svijetu, taj broj medalja i toliko sportaša mislim da se nitko ne može pohvaliti s tim brojkama. Treba reći da klub brine i o svojim bivšim sportašima, osvajačima medalja, svi su ostali vezani uz klub, svi su oni uz klub, svatko tko je želio pronašao je svoje mjesto u tom klubu. Znači od nekih funkcijskih mjesta, nekih funkcija kroz klub ili kroz trenerski rad, tako da svatko je dobio svoje mjesto, pošto oni drže kompletan Split, imaju hrpu dvorana svatko si je pronašao svoje mjesto i svatko je dobio svoju dvoranu da u miru radi i trenira i da stvara nove sportaše. Taj klub broji 1.200 sportaša, tako da se to ne može s ničim usporediti.

Je si li uveo neke promjene u rad kluba?

-Ima nekih promjena, to što imamo sada jednu rupu u generacijama i sada imamo 24 sportaša, koje sada trenutno pripremam, koji će biti nova selekcija, a za to će mi sada trebati neko vrijeme. Radim baš po tom principu Taekwondo kluba "Marjan", radim manje turnira, više treninga, više taj trenažni dio, bolje napravimo tako, nego da radimo onako kako smo radili prije, išli na sve turnire i da se ta djeca puno potroše. Dođemo do juniorske faze i djeca u juniorskoj dobi odustaju i kod seniora nemamo nikoga, takav je cijeli sustav. I Zagreb ima taj problem, na državnom prvenstvu je mali broj seniora, dolaze opet neki seniori koji ni ne treniraju, ali dođu nastupiti zbog kluba i tako da to je vrlo mali broj. Tako da sam počeo raditi na taj princip kao oni u Splitu, pa ćemo vidjeti što će biti. Ove godine ćemo se bazirati na tome da ta mlađa populacija, da ti mlađi kadeti i kadeti nastupaju barem na jednom turniru u mjesecu, a da ovo drugo sve treniraju, da se ne potroše toliko i sada radim po tom sustavu. Moram isto pohvaliti Karlovačku sportsku zajednicu koja je donijela novi pravilnik koji je fenomenalan i po kojem više nema pritiska. Ne moramo se vezati uz rezultate, da nas ti rezultati pritišću, stalno je bilo napeto između nas klubova tko će biti bolji, tko će osvojiti više medalja. Sada toga više nema, sada se može raditi u miru bez ikakvog opterećenja, što se napravi, to se napravi. Nema više da se financijski ovisilo o nekim rezultatima. Tako da mislim da je ovo bolji način i svatko tko ima želju, ako ima želju radi, a tko nema želju ne mora raditi, ali opet mu se odražavaju ti neki rezultati na to financiranje. Mislim da je ovaj sistem fenomenalan i evo konačno mogu raditi u miru, to je jedan dugoročni rad. Ta djeca su se potrošila, stalno smo ih ganjali zbog tog sistema vrednovanja rezultata, stalno smo ih ganjali i dolazilo je do ozljeda. samo zato što nam je bilo bitno da naprave neke rezultate, na kraju te rezultate, ovo šta sam ja do sada napravio više nitko ni ne zna.

U svim sportovima se treneri žale da je u redu do juniorske dobi, ali seniora nema, je li se po vama djeca i mladi sve manje bave sportom?

-Sve se to promijenilo od uvođenja te digitalne tehnologije, znači djeca su izišla iz te neke zone, što je bilo normalno, bilo je prirodno da smo svi vani, da se svi igraju, a sada su svi zarobljeni putem tih elektronskih ljubimaca. Danas uopće više nema toliki broj djece koja žele izići iz neke svoje komforne zone i da žele napraviti neke rezultate, djetetu je ljepše sjediti u toplome i biti bez nekog velikog stresa, koji nosi sport i muku i veselje, znači sve što je vrlo dobro za dijete, ali danas nisu svi spremni za to da iziđu iz te komforne zone. To je ,jedan od razloga isto zašto je manjak seniora, izvući maksimum od te djece koja dođu kod nas puno je teže danas, ali evo s tim generacijama koje imamo, opet napravimo fenomenalne rezultate.

Kako napraviti da natjecatelj dođe do nekakve velike medalje to ti jako dobro znaš, kako je sve to bilo?

-Da, dugi niz godina je tu rada i ta mladost koja je bila u meni i želja za dokazivanjem je napravila to sve što smo napravili. Nije da sam se umorio, ne mogu lagati, ali što sam stariji to mi je teže, recimo, prije sam znao stati u oklop i boriti se sa svojima, sada mi ne pada na pamet da se stanem i da lupaju po meni. Niti ja to više ne mogu primiti, ali bez tog načina nema kvalitetnih rezultata. Tako da uvijek moram naći nekoga tko će to odraditi umjesto mene. Sigurno da s godinama dolazi zamor, nije to zasićenje, ali jednostavno mentalno znam da to moram, no tijelo više ne može to podnijeti te napore kod većih, govorim, sada kod ovih malih da to može.

Uz ovu grupu od 24 natjecatelja, imaš i najmlađe uzraste, kakva je ustvari situacija u klubu po ovom novom sustavu?

-Da, imam te vrtićance i tu mi je ta grupa nova koju sam napravio to je to godište 2016. i 2014. i sada s njima idem i baš radim, kažem kako sam rekao, po toj splitskoj shemi da vidimo što ću od njih napraviti, među njima su tu i moja djeca Tako da mi je to sad ugodno s korisnim, cijela ta grupa funkcionira i idemo na ta natjecanja, ne s prevelikim stresom, kažem, nema ih puno, nadam se da će se to dobro pokazati, njima se to dobro pokazalo. Možda nismo sada više toliko medijski zastupljeni jer nemamo puno natjecanja, baš da vidimo da li će to napraviti bolje rezultate, nego do sada. Pretpostavljam da će se to dugoročno isplatiti, da će se napraviti ono što planiram da bi se moglo, nego ovo kratkoročno da ih potrošim kao šibica.

Bili ste uspješni na Prvenstvu Hrvatske u formama, osvojeno je dosta medalja, kako je ustvari bilo?

-Pa da, to je sad bio prvi državni turnir, ekipno smo bili drugi u tim kreativnim formama, imali smo dva zlata, srebro i dvije bronce, to je bilo za početak da odradimo. Poslije toga slijede Prvenstvo Hrvatske za juniore u travnju te seniorsko u petom mjesecu, u šestom mjesecu imamo kadetsko i U 21 prvenstvo, to je taj prvi dio i u zadnjem dijelu imamo državno prvenstvo za mlađe kadete. Tako da do šestog mjeseca ćemo skoro odraditi sva državna prvenstva. Za to se sada pripremamo, a vidjet ćemo što će biti, ostala mi je tu stara ekipa koja trenira, što drugo reći, kažem da smo smanjili obujam tih natjecanja.

Tebi su uvijek bile važnije borbe od formi, a sada se natječete i u formama, kako si se odlučio na to?

-Da, sada smo počeli s tim kreativnim formama, sada ima dosta djece koja su zainteresirana, pa smo počeli s kreativnim formama. Djeca koja se nisu našla u borbama, ali žele ostati u taekwondou i sada se bave kreativnim formama. Nudimo mogućnost u klubu da mogu raditi te kreativne forme.

Jesu li tvoja djeca sto posto u taekwondou, jesu li spremna za silna odricanja?

-Još su maleni, ali jesu, osjećam da jesu. Jako sam oprezan, imaju veliku želju pogotovo kćer, tako da evo sad je stimulirana, do sada je sve borbe pobijedila, imala je samo jedan poraz prije dvije godine. Prošle godine je dobila nagradu kao najbolja sportašica na tim liga natjecanjima, ona i još jedan dečkić dobili su nagradu, jer nisu ni jednu borbu izgubili na svim turnirima. Tako da je jako zanima, između ostalog, mogu spomenuti da treniraju gimnastiku privatno kod našeg trenera Ivana iz Gimnastičkog kluba "Sokol", sve samo da bi uspjeli. Da, za sport jesu od malih nogu, znam da je njihova budućnost u Splitu, ja ću ih pripremiti do jedne razine, a onda će ih preuzeti u Splitu moj prijatelj trener Veljko Laura Šišo.

Je li oni odgovaraju po tom splitskom modelu, jesu li na vrijeme počeli, imaju li potencijal za velike rezultate?

-Da, sve je super, sada mi je jedini problem što mi je kćer, recimo, po kilama ostala u nižoj kategoriji, pošto je ona sada mlađa kadetkinja, najveća kategorija je do 27 kg, ona sada ima 24 kg, sada te kategorije više nema u kojoj je ona bila najbolja. Sada se bori sa curicama koje su tri ili četiri kile teže, ona još nema ni 24 kg pa mi je sada to malo problem. Kod njih je velika raspon kilaže, taka da su sada sve curice veće od nje za glavu, ali se sada dobro borila na prvom turniru, bila je prva.