Radi ponovne prilagodbe na nastavu, djeci će biti potrebno dodatne senzibiliziranosti, podrške i stvaranja strukture od strane učitelja

Bliži se početak još jedne školske godine. Velika je to promjena za dijete koje kreće u prvi razred, ali i za sve ostale školarce koji se nakon dužeg odmora moraju vratiti svojim obavezama. Svima njima, važno je školu prezentirati kao mjesto koje je sigurno i veselo, kao mjesto učenja i života s drugom djecom i učiteljima. 

-Uz roditelje i druge bliske osobe, škola djetetu predstavlja najvažnije razvojno okruženje. Ona nije samo mjesto učenja i usvajanja znanja, već i nezamjenjiva platforma rasta, usvajanja socijalnih vještina, pravilnih vrijednosti, uspjeha koji proizlazi iz radnih navika i odgovornosti, oplemenjivanja u cjelini. Priprema počinje zajedničkim aktivnostima, poput kupovine radnog materijala, odjeće, stvaranja rutine i radnog okruženja, a prije svega razgovorom o novim izazovima za dijete, lijepim osobnim iskustvima, posebno isticanjem važnosti odlaska u školu. Ako su školske aktivnosti lice zdravog razvoja, igra je onda naličje zdravog razvoja, kreativnosti i socijalnih interakcija. Zato je potrebno, neovisno o zadaćama i obvezama, osigurati djetetu dovoljno vremena za igru, poticati posebno igru kroz fizičku aktivnost i bavljenje sportom. I da, osim njihovih vršnjaka, igrajmo se i sami sa svojom djecom jer je to zaista sjajan način povezivanja i stvaranja odnosa. Vrijeme koje prolazi, nenadoknadivo je, kazao je dr. Igor Salopek, voditelj Integrativnog centra mentalnog zdravlja.

O prvim danima u školi uvelike ovisi uspješnost djetetova daljnjeg školovanja, što ujedno predstavlja i presudni trenutak za budući život. Razgovor o djetetovim osjećajima, smirena i pozitivna orijentacija, podrška i izvor sigurnosti, zaštita, sve su to obaveze roditelja. S druge strane, mnogi su oni roditelji koji upravo te obaveze ignoriraju te time otežavaju svojoj djeci školske dane. Naime, utjecaj koji društvo ima na roditelje često prevlada njihovu roditeljsku ulogu pa oni upravo školu gledaju kao mjesto procjene sebe samih i kao mjesto natjecanja.

 -Danas je imperativ postao uspjeh mjeren isključivo odličnim ocjenama i potenciranjem, nerijetko, ogromnih očekivanja pred djecu. Ne mogu, ne zapitati se, je li tolika ambicioznost rezultat naših osobnih neispunjenih ciljeva i frustracija koje onda pokušavamo realizirati kroz našu djecu. Promislimo koje su istinske životne vrijednosti, koliko smo sami autentični i koliko svojim primjerom uopće šaljemo prave poruke. Jer, ne zaboravimo, najvažniji modeli i uzori djeci su upravo njihovi roditelji, a oni upijaju svaki nas pokret i riječ! Zato budimo odgovorni kakve tragove pritom ostavljamo, a kako je komunikacija i razgovor temelj svakog odnosa, razgovarajmo razumljivo djetetovoj dobi i to, naglašavam, razgovorom u kojem ne samo slušamo svoju djecu, već ih zaista i čujemo! Posebno im dopustimo izraziti emocije, pitajmo ih kako su, što im se sviđa i što žele, zašto su zabrinuti ili tužni, objašnjava Salopek. 

Iako su se svi, djeca, ali i roditelji nadali kako će svakodnevica s koronavirusom i mjerama u potpunosti nestati, to se nije dogodilo, pa tako osim uobičajenih školskih obaveza i izazova, pred svima su i ublažene mjere kojih će se trebati pridržavati od prvoga dana nastave. Mnogi su učenici tijekom pandemije i nastave online “spustili” svoje ocjene jer kažu da im se nije dalo učiti na taj način. Učitelji su ujedno bili i popustljiviji u novonastaloj situaciji koja je i njima bila izazov. 

-Rutina, optimalne granice i odgovornost, najbolji su prijatelji zdravog razvoja djeteta i kvalitetnog odrastanja u zrele i osnažene osobe. Koronapandemija je, nažalost, narušila školsku rutinu, a najnovija istraživanja pokazuju i snažno utjecala na mentalno zdravlje mladih. Osobito je kod adolescenata, kojima su vršnjaci izuzetno važni, povećan broj onih s anksioznim, depresivnim i traumatskim iskustvima. S druge strane, pretjerano korištenje digitalnih tehnologija, čemu je pridonijela i online nastava, djeluje loše na neurorazvoj i kognitivne sposobnosti djece i mladih. Manfred Spitzer taj je fenomen nazvao digitalnom demencijom. Svojevrsni antidot digitalnoj demenciji su čitanje, fizička aktivnost i druženje s vršnjacima, radi čega je doista dobro da se učenici vrate u prave školske klupe. Tamo će ih dočekati njihovi učitelji koji imaju nevjerojatnu ulogu u odrastanju čime zaslužuju, želim jasno naglasiti, naše poštovanje. S druge strane, radi ponovne prilagodbe na nastavu, djeci će biti potrebno dodatne senzibiliziranosti, podrške i stvaranja strukture od strane učitelja. Jednako tako, svjedoci smo danas, više nego ikad, prečestih pokušaja prebacivanja naše roditeljske odgovornosti i uloge na škole i učitelje. Izborom roditeljstva, izabrali smo i dobili roditeljsku ulogu koju nitko ne može i ne smije mijenjati, već svojom ljubavi, prisutnošću i angažmanom stvarajmo okruženje zdravog i ugodnog djetinjstva.