"Provodimo projekt koji je osmišljen u cilju boljitka hrvatske gimnastike u cijelosti"

Ratko Vuković cijeli je život u gimnastici i obnašao je niz važnih dužnosti u hrvatskoj gimnastici. Počeo je kao trener u Zagrebu, onda je godinama bio trener u Gimnastičkom klubu "Sokol" u Karlovcu. Vuković je niz godina bio izbornik muške gimnastičke reprezentacije Hrvatske. Trenutno je u Hrvatskom gimnastičkom savezu zaposlen na projektu "Jačanje kapaciteta kroz izradu digitalnog priručnika, edukaciju i organizaciju besplatnih gimnastičkih sadržaja". Ratko Vuković je i honorarni trener u "Hrvatskom sokolu" iz Zagreba, vanjski suradnik je na Kineziološkom fakultetu i u Hrvatskom institutu za kineziologiju. Razgovarali smo s Ratkom Vukovićem o projektu "Jačanje kapaciteta kroz izradu digitalnog priručnika, edukaciju i organizaciju besplatnih gimnastičkih sadržaja" i o aktualnostima u hrvatskoj gimnastici.

Ratko, zaposlen si trenutno u Hrvatskom gimnastičkom savezu na jednom projektu, iako si u mirovini, kako je došlo do toga?

-Da, par godina sam u mirovini, ali Hrvatski gimnastički savez osjetio je da još uvijek ima neke velike snage i energije u meni i da još mogu puno dati, pa sudjelujem u jednom projektu i radim u Hrvatskom gimnastičkom savezu.

To je projekt "Jačanje kapaciteta kroz izradu digitalnog priručnika, edukaciju i organizaciju besplatnih gimnastičkih sadržaja", o čemu se tu radi?

-Da, to je projekt za boljitak i napredak gimnastike. Taj projekat je osmišljen u cilju boljitka hrvatske gimnastike u cijelosti, počeli smo projekt provoditi u proljeće 2022. godine i on će službeno završiti krajem ovog mjeseca.

Uz sudjelovanje u projektu, ti si honorarni suradnik u "Hrvatskom sokolu", klubu u Zagrebu, kako je došlo do toga?

-Iskreno, to je moj matični klub u kojem sam ja započeo svoju trenersku karijeru, da tako kažem, nekih osamdesetih godina i završio je kako jesam i kada jesam, međutim to je klub koji me je kasnije angažirao. Zahvalan sam i tom klubu i gimnastici kao sportu da sam na neki način uspio završiti karijeru u svom matičnom klubu s generacijom s kojom sam stvarno doživio jedan lijepi uspjeh.

Ti si vanjski suradnik Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, kakve su aktivnosti?

-Gimnastika je sport koji traži određene specifičnosti i naravno da ljudi s Kineziološkog fakulteta prepoznaju neke ljude koji možda znaju i mogu nešto doprinijeti gimnastici kao sportu. Ja sam zahvalan svima na fakultetu od dekana do profesora koji drže katedru gimnastike da su mene nekako prepoznali, da tako kažem pod navodnicima i angažirali i ja sam zaista zahvalan da mogu dio svoje prakse iz dvorane prenijeti studentima na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.

Suradnik si Hrvatskog instituta za kineziologiju, koji se bavi osposobljavanjem trenera za rad u sportu, u čemu je tvoj doprinos?

-Zadnjih godina doista se intenzivno radi na tome da se treneri po svim klubovima u svim sportovima educiraju i da se na neki način verificiraju kao treneri u svojim sportskim djelatnostima. Tako je i u gimnastici i unazad tri godine započeo je taj takozvani HIK program, to znači Hrvatski institut za kineziologiju, koji je u sklopu Kineziološkog fakulteta u Zagrebu i provodi edukacije i obuke trenera u svim sportovima. Kada je riječ o gimnastici, onda sam i ja uključen da educiram ili da dam određeni quantum ili nivo znanja trenerima gimnastike u tom segmentu.

Da, stvari su dosta postrožene, nitko više ne može biti trener, ne samo u gimnastici, niti u jednom sportu, ako nije školovan, je li tako?

-Tako je i iskreno taj zakon je na snazi već desetak ili dvadeset godina, međutim doista smo ga sada zahvaljujući Kineziološkom fakultetu počeli i provoditi. U zadnjih tri godine ja mislim da je nekih stotinjak ili više trenera po raznim sportovima educirano kroz HIK program, odnosno kroz Hrvatski institut za kineziologiju, educirani da mogu voditi treninge. Što se tiče gimnastike, pedesetak trenera je educirano i kvalificirano da mogu samostalno raditi u dvorani gimnastičke treninge.

Jesu li to pretežno bivši gimnastičari i gimnastičarke?

-Uglavnom da, 99 posto su to bivši gimnastičari i gimnastičarke. Ima i onaj jedan mali postotak ljudi koji se nisu bavili gimnastikom, ali su se zaljubili u gimnastiku kroz neke druge porive, sadržaje ili inicijacije. Nama je posebno drago da i ljudi iz drugih segmenata i drugih sportova ili drugih nazora dođu u gimnastičku dvoranu i da prihvate ta naša gimnastička znanja ili upute i da na neki način provode gimnastičke treninga onako kako smo ih mi educirali kroz HIK ili već koji drugi program.

Ti si koordinator projekta "Jačanje kapaciteta kroz izradu digitalnog priručnika, edukaciju i organizaciju besplatnih gimnastičkih sadržaja", reci nam malo više o njemu, kako je došlo do njega?

-Da, to je jedan od značajnijih projekata Hrvatskog gimnastičkog saveza zahvaljujući našem predsjedniku Hrvatskog gimnastičkog saveza Mariju Možniku. On je dobio informaciju o tom projektu i onda ga je proslijedio na nas neke trenere ili bliske suradnike i na neki način nas desetak se uključilo u razvoj tog programa, na kraju je ostalo četiri, pet ljudi koji su intenzivnije radili na tom programu. To je bilo još 2021. godine, tada smo taj program osmislili, realizirali i napravili onako kako mi mislimo i prezentirali smo ga početkom 2022. godine. Ne mogu reći da smo bili iznenađeni, očekivali smo to naravno, ali naš projekt, naš program je prihvaćen od Europske institucije kojoj je taj program prezentiran i mi smo ga 2022. godine u proljeće počeli provoditi. Voditeljica programa je Aida Badić iz Gimnastičkog kluba "Gimko" iz Zagreba, a ja sam izabran za koordinatora tog programa. Mogu reći da se program sastoji iz tri cjeline iz tri dijela, prvi dio je bio digitalni priručnik znači stvaranje digitalnog priručnika, koji je započeo u proljeće odnosno ljeto 2022. godine odabirom najprije trenera u Hrvatskom gimnastičkom savezu, znači u Hrvatskoj, koji bi mogli osmisliti nove vježbe i novi koncept razvoja gimnastike za sljedeći jedan ili dva olimpijska ciklusa. Kada smo to odredili, onda su krajem ljeta, odnosno početkom jeseni, ti treneri dostavili svoje programe, koji su naravno bili verificirani od Stručnog odbora Hrvatskog gimnastičkog saveza. Zatim se krenulo u realizaciju tih programa, na način da su se sve vježbe koje su ti treneri napisali u niz različitih programa, a moram sada naglasiti da u Hrvatskom gimnastičkom savezu imamo četiri programa, imamo apsolutni program, imamo slobodni program, obavezni program i osnovni program, znači u ta četiri programa treneri su napisali i propisali vježbe tekstualno. Kolegica za žensku gimnastiku Dunja Lederer kao vrhovna sutkinja i Dijana Lukačić kao dio stručnog odbora za žensku gimnastiku, Aida Badić kao voditeljica projekta i ja kao odgovoran za mušku gimnastiku procesuirali smo i riješili te vježbe. Zatim se krenulo u snimanje tih vježbi koje je trajalo otprilike nekih dva i pol mjeseca, do kraja 2022. godine. Početkom 2023. godine te vježbe su revidirane odnosno verificirane od Stručnog odbora i onda su poslane na web stranice Hrvatskog gimnastičkog saveza. Međutim, u sklopu projekta mi smo imali i obavezu te vježbe kada su bile revidirane odnosno verificirane prezentirati i po našim regijama, u Hrvatskoj imamo četiri regije, sjever, jug, istok i zapad. Voditeljica projekta Aida Badić i ja kao koordinator projekta imali smo zadaću da kroz proljeće kroz sve te četiri regije provedemo te programe, da ih prezentiramo i objasnimo ljudima u regijama. Tako da smo bili u regiji zapad u Rijeci, u regiji jug u Zadru, u regiji istok u Osijeku i u regiji sjever u Zagrebu. Nakon tih prezentacija vježbi što je bila druga točka, odnosno drugi segment ovog projekta, nastupio je treći dio projekta, koji je za nas isto tako jednako važna tu se uključuje sada i Karlovac i Karlovačka županija. Rekli smo da bi bilo dobro da Hrvatski gimnastički savez s najkvalitetnijim i najkompetentnijim trenerima provede radionice u klubovima na područjima pogođenim potresom, a to znači Karlovačka županija, Sisačko-moslavačka županija i Zagrebačka županija te smo u tom segmentu odabrali nekoliko klubova. Tu je bio siguran Gimnastički klub "Sokol" Karlovac, a odabrali smo i Gimnastički klub "Karlovac" koji je unatrag godinu dana jedna novoosnovana, lijepa gimnastička organizacija i željeli smo i njima prenijeti dio saznanja i dio spoznaja oko gimnastičkog sporta. U Zagrebu su bili obuhvaćeni Gimnastički klub "Brezovica" s područja Grada Zagreba i Gimnastički klub "Samobor" s područja Zagrebačke županije. Još nam preostaje odraditi stvarno najugroženije potresom, a to su Gimnastički klub "Petrinja" i Gimnastički klub "Sisak", naš trener Marjan Šančić odradit će jednu radionicu u Gimnastičkom klubu "Sisak" i s time se otprilike naš projekat približio kraju, malo se odužio, ali doista je zahtjevan i završavamo ga 30. rujna ove godine.

Kako su svi ti klubovi gdje ste bili prihvatili projekt?

-Pa mogu reći ovako, u prvom dijelu projekta snimali smo vježbe, jedno tri mjeseca nakon toga, kada smo ih prezentirali kroz stranice Hrvatskog gimnastičkog saveza, klubovi su bili neću reći oduševljeni, ali vrlo zadovoljni, jer su dobili prvi put video vježbe, znači video snimke vježbi koje stvarno oni moraju raditi. Znači, nije to samo tekstualni dio, nego stvarno video vježbe koje su snimljene u Gimnastičkom centru Lučko u Zagrebu i sve vježbe, ima ih više od 300, snimljene su za svaki program, za mušku i žensku gimnastiku. Svaki trener, svaki vježbač, gimnastičar ili gimnastičarka ako ga zanima može kliknuti na web stranice Hrvatskog gimnastičkog saveza svoj program, svoju vježbu i može vidjeti što on ili ona trebaju raditi, odnosno kako ta vježba izgleda. To je bio jedan po nama najbitniji dio projekta. Nakon toga krenuli smo u tu prezentaciju programa i treća kao zadnja sekvenca projekta bila je prezentacija tih radionica gimnastičkih treninga po klubovima koji su bili pogođeni potresom prije dvije godine, ali i dan danas osjećaju neke posljedice. Hrvatski gimnastički savez dao je svoje kapacitete, odredio je najkvalitetnije i najbolje trenere kako bi pomogli tim sredinama da se uzdignu i podignu nakon tih nepogoda i nelagoda. Povratne informacije za sada su bile izuzetno pozitivne i kako se kaže feedback je bio vrlo pozitivan. Drago nam je da smo ispred Hrvatskog gimnastičkog saveza uspjeli na neki način unificirati ili na neki način prenijeti taj gimnastički trend i zahtjeve gimnastičkog sporta i na najmanje i najuže sredine.

Gdje je trenutno hrvatska gimnastika, čini mi se da je u tijeku smjena generacija, kakva je situacija?

-Očekivao sam takvo pitanje, ali to je jedno od težih pitanja na koje nažalost nisam siguran da ću moći kvalitetno odgovoriti, naime hrvatska gimnastika, kao ja bih rekao, i većina sportova u Hrvatskoj od atletike i skijanja koji su napravili vrhunske rezultate, nažalost mi nemamo neki određeni sustav i nemamo neku određenu sportsku piramidu. Kompletan hrvatski sport se doista, kako bih rekao, događa na entuzijazmu, na emocijama, na situacijama, gdje unatoč tome što nemamo sustav, ne bih htio sada Hrvatski olimpijski odbor kao takav degradirati. Hrvatski Olimpijski odbor ima svoj sistem, svoj sustavi i svoje sve, međutim u tim sportovima, pogotovu pojedinačnim sportovima mislim da još uvijek nismo uspjeli izgraditi sustav. Što se tiče gimnastike sve je to produkt entuzijazma, svi ovi rezultati, od Filipa Udea prve olimpijske medalje, pa nekoliko europskih i svjetskih, preko Marija Možnika, koji je sada predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza i zahvaljujući njemu Savez sada djeluje vrlo homogeno i kvalitetno, a tu su i zadnji rezultati Tina Srbića. On ima svjetske i europske medalje, olimpijsku medalju i evo sada smo bili u Mersinu, gdje je opet osvojio srebrnu medalju na jednom vrlo kvalitetnom natjecanju Svjetskog kupa. Aurel Benović je nažalost imao prije dva mjeseca jednu ozljedu i pitanje je kada će biti spreman za natjecanja, ali vjerujemo u njega s obzirom da je mlad i da će u idućem olimpijskom ciklusu i on egzistirati. Što se tiče juniorske kategorije i mlađih dobnih kategorija iskreno mislim da nismo dovoljno učinili, sada govorim otvoreno ispred Hrvatskog gimnastičkog saveza, kojeg sam član i čak sam i član Odbor za licenciranje i edukaciju trenera i sudaca. Nismo uspjeli puno učiniti da te mlađe generacije usmjerimo u jednom stalnom smjeru i pravcu. Moramo svi skupa u Hrvatskom gimnastičkom savezu malo više pažnje i više inicijative da ne kažem i financija posvetiti mlađim generacijama, mladim trenerima, ne omalovažavajući, dapače, podupirajući još i ove snage koje su nas uzdigle u jednu neću reći gimnastičku silu, ali iskreno ja sam već bio po mnogim svjetskim kupovima i europskim prvenstvima, gdje nas gledaju kao neke favorite. Ja sam bio trener reprezentacije devedesetih godina, kada smo kretali kao reprezentacija Hrvatske, nitko nas nije prepoznao ali nitko nije znao tko je ta Hrvatska, a kada smo se pojavili, rekli su pa ti Hrvati nešto i znaju o gimnastici, pa to i nije tako loša gimnastika. Mi smo bili sretni da smo bili oko zlatne sredine, jer smo se tek tada pojavili, ali meni je to bila čast i ponos da sam s tom generacijom uspio krenuti u tu borbu prema svjetskom vrhu i na kraju danas stvarno imamo svjetske vrhove, svjetske prvake, olimpijske prvake i europske prvake i stvarno smo kao Hrvatska jaki. Hrvatsku uvažavaju svi u svijetu zahvaljujući sadašnjim rezultatima, što će biti za pet godina, iskreno ne znam.

Hoće li hrvatska gimnastika biti na Olimpijskim igrama u Parizu?

-Ja vjerujem da hoće, imamo nekoliko kandidata koji bi mogli kroz još kvalifikacije to potvrditi. Tin Srbić je sada to potvrdio u Mersinu i još mora odraditi neka natjecanja. Tu je i Filip Ude, koji ima određenih mogućnosti, mnogi bi rekli možda po njegovim godinama da je na zalazu karijere, ali on toliko srčanosti ulaže u sve i ja bi želio da on doista doživi još jedne Olimpijske igre. Aurel Benović ima određeni potencijal, ali ga je ozljeda zaustavila. Ana Đerek je kod žena u igri. Tijana Korent na preskoku se bori za Pariz, došao je novi trener Ričard Crnjac u Gimnastički centar Aton, ona uz njega napreduje i mislim da se u zadnjih pet, šest mjeseci stvarno digla. Po nekim kriterijima ako uđe još u koje natjecanje Svjetskog kupa ima mogućnosti za Olimpijske igre što bih iskreno ja volio, jer ona ima 34 godine i dugovječna je u hrvatskoj gimnastici i mislim da bi Olimpijske igre u Parizu za nju stvarno značile jedan lijepi završetak karijere.