Hrvatski sport ostao je bez još jednog velikana. Zlatko Cico Kranjčar izgubio je bitku s bolesti preminuvši u Kliničkoj bolnici Merkur u 65. godini.
Od malih nogu Cico je bio vezan za zagrebački Dinamo, a bio je i član legendarne Dinamove generacije koja je 1982. godine donijela titulu nakon 24 godine. Nakon završetka igračke karijere, Kranjčar se posvetio trenerskom poslu i bio je vrlo uspješan.
Cico Kranjčar je profesionalnu igračku karijeru započeo 1973. u zagrebačkom Dinamu u kojem je igrao do 1983.
Bio je vrhunski centarfor i realizator, a za Dinamo je u 261 utakmici zabio 98 golova. Kranjčar je potom prešao u bečki Rapid gdje je počeo igrati nogomet karijere. Postao je legenda kluba u kojem se zadržao do 1990. godine.
Za Rapid je u 201 utakmici zabio 106 golova. Nakon toga uslijedile su kraće avanture u austrijskim klubovima VS St. Pölten i SV Wienerfeld.
Trenersku karijeru Kranjčar je započeo 1991. godine kao trener Wienerfeld Beča 1991. godine.
Zagrebački Dinamo vodio je u tri navrata i dvaput bio prvak Hrvatske. Kao trenera najviše će ga se pamtiti po šampionskoj generaciji Zagreba 2002. godine s kojim je senzacionalno osvojio HNL.
Hrvatsku reprezentaciju vodio je od 2004. do 2006. godine i nastupio je na Svjetskom prvenstvu. U skupini s Brazilom, Australijom i Japanom Cico je završio treći.
U karijeri je vodio brojne klubove. Segestu, LASK, Slaven Belupo, Samobor, Al-Masry, Muru, Marsoniju, Rijeku, Croatiju Sesvete, Al-Shaab, DAC Dunajsku Stredu, Persepolis i Sepahan. Cico je bio izbornik Irana i Crne Gore.
Bio jedan od članova reprezentacije Hrvatske koja je odigrala svoju prvu utakmicu od samostalnosti 1990. godine protiv SAD-a. Za Hrvatsku je nastupio dvaput i dao jedan gol. Bio je kapetan u prvoj utakmici reprezentacije protiv SAD-a.
Cico Kranjčar dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" 2005. godine.
Iza sebe je ostavio suprugu Elviru, kćer Lanu, sina Niku.
