Komemoracija

Posljednje zbogom Đurđici Lipovšćak, arhitektici Novog Karlovca

VIŠE IZ RUBRIKE

Na ime Đurđe Lipovšćak gledamo s dubokim poštovanjem

Lipšinić: Divim se njezinoj hrabrosti. Bila je bez „dlake na jeziku“. Nije ju bilo strah reći što misli, pogotovo kad je znala da je u pravu i da se radi o dobrobiti za sve nas

U Velikoj vijećnici Grada Karlovca danas je održana komemoracija za preminulu arhitekticu Đurđicu Lipovšćak.

Komemoraciju je organiziralo Društvo arhitekata, građevinara i geodeta Karlovca, a pored brojnih kolega, suradnika, članova obitelji, rodbine i prijatelja, prisustvovali si joj i županica Martina Furdek Hajdin, predsjednik Gradskog vijeća Marin Svetić i gradonačelnik Damir Mandić.

Đurđica Lipovšćak je bila arhitektica, urbanistica, autorica mnogih zgrada u Karlovcu, ali i šire, poput Hotela "Korana", Doma OS Hrvatske vojske, hotelsko-turističkog kompleksa u Topuskom i niza drugih. Luka Lipšinić, potpredsjednik DAGG-a uoči komemoracije prisjetio se kolegice Lipovšćak iz vremena kad je kao mladi arhitekt počinjao svoju karijeru.

-Ona je već na neki način za svog života bila legenada, a sada nakon odlaska, bit će još i veća, kaže Lipšinić. Pogotovo nama mlađim kolegama koji smo tek na početku profesionalne karijere i koji na ime Đurđe Lipovšćak gledamo s dubokim poštovanjem. Ono čega se sjećam je da je uvijek bila spreman dijeliti svoje znanje. Voljela je pričati o svojim projektima i svojim knjigama.

Kolegica Lipovšćak je bila izuzetno važna za razvoj novog dijela našeg grada u drugoj polovici prošlog stoljeća. Ona je zapravo izgradila veliki dio Novog centra, zajedno s brojnim društvenim centrima, ulicama, trgovima, oni svi nose njezin potpis. A ono što je mene kod Đurđe najviše fasciniralo je njezin žar za kreativnošću i projektiranjem.

Iako ju vremenski nije dugo poznavao, na pitanje što ju je po pitanju struke najviše smetalo, ovako odgovara.

-Obzirom na njen opus projekata i poslova, siguran sam da ju je smetalo ono što i sve kolege smeta, odnosno ono što truje našu struku, a to je potpuni nedostatak urbanizma općenito u današnjem projektiranju. Način na koji se danas razmišlja o razvoju grada i okolice, nažalost sve se bazira na planovima, koji su uvijek prepušteni nekim osobnim interpretacijama. Dok urbanizam i urbanističko promišljanje je ono što je kvalitetno stvaranje ideje prostora. Toga na žalost u Hrvatskoj danas više nema.

Uvjeren sam da je kolegica Lipovšćak imala težak tranzicijski period iz jednog vremena bivše države u kojem je sve bilo osmišljeno i planirano, u ovaj današnji svijet koji je prepušten tržištu, u kojem zapravo „euro“ diktira ono gdje i kako ćemo živjeti. Divim se njezinoj hrabrosti. Bila je bez „dlake na jeziku“. Nije ju bilo strah reći što misli, pogotovo kad je znala da je u pravu i da se radi o dobrobiti za sve nas.

A na koji način i kako je kanalizirala to svoje nezadovoljstvo, podpredsjednik DAGGK-a Lipšinić kaže.

-Napustila je AGI-46 i zajedno s bratom otvorila vlastiti ured, pa vjerujem da je kroz projektiranje pokušavala ispraviti određene negativnosti, a siguran sam da je kroz pisanje pronašla mir i zadovoljstvo. Knjige koje je pisala sa toliko žara i ljepote, pogotovo o Topuskom bile su njezina svojevrsna terapija.

Rođena je u Petrinji 20. studenog 1942., a maturirala je na Gimnaziji Karlovac. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je kasnije postala magistrica znanosti. Svoju profesionalnu karijeru započinje u projektnom birou "AGI-46", a sve do 1989. kada postaje direktorica Zavoda za prostorno planiranje, katastar i geodetske poslove grada Karlovca.

Bila je članica komisije za određivanje urbanističkih uvjeta u Karlovcu i Savjeta izdavačke djelatnosti Saveza arhitekata Hrvatske, današnje UHA-e.

Jedan je od pokretača ponovnog aktiviranja Društva arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac gdje je i osam godina bila predsjednica.

To je razdoblje u kojem je Društvu priskrbila prostorije u Banjavčićevoj 8, gdje se DAGGK nalazi i danas.

Svoj cijeli radni vijek je posvetila Karlovcu i Topuskom o kojem je napisala dvije knjige "Topusko – put kroz milenije" i "Nazor i Topusko", te je zadužila struku i zajednicu svojim radom i angažmanom.