Razgovor: Marijan Bakić, sportski novinar

"Posebno sam vezan uz rukomet i veslanje, to su kvartovske ljubavi, dubovački sportovi"

VIŠE IZ RUBRIKE

    Marijan Bakić karlovački je sportski novinar, komentator, sportski je urednik sportskog web portala Karlovačke županije KAŠonline koji izlazi u sklopu KAportala. Prema svemu što je do sada napisao o KA-sportu moglo bi se reći i da je novi "karlovački Švegar". Naime, nakon odlaska nezaboravnog Zdravka Švegara preuzeo je ulogu sportskog spisatelja, kroničara sporta u gradu na četiri rijeke. Napisao je dosad 15 knjiga o karlovačkim sportovima i klubovima, a u petak će biti promovirano njegovo novo djelo "Pedeset godina karatea u Karlovcu – od Feitla do Povrženića". Na svakoj svojoj knjizi radio je s jednakim žarom, jer je jednostavno zaljubljen u karlovački sport i cilj mu je da ga što više promovira. Glavni tajnik Hrvatskog zbora sportskih novinara već je treći mandat za redom. Razgovarali smo s Marijanom Bakićem o njegovih 15 knjiga te općenito o karlovačkom sportu, o Hrvatskom zboru sportskih novinara i naravno o najnovijem publicističkom uratku.

    PETA KNJIGA O KARATE KLUBU

    Nakon odlaska Zdravka Švegara, preuzeo si ulogu kroničara karlovačkog sporta. Kako to komentiraš?

    -Prije svih nas koji smo pisali i pišemo o karlovačkom sportu je Zdravko Švegar, koji je napravio dvije knjige o sportu u gradu Karlovca koje ja zovem biblijom karlovačkog sporta. Svi mi koji pišemo o sportu, koristimo te dvije knjige, tako i ja u svojim knjigama koristim podatke iz Švegarovih knjiga. Meni je kompliment kada me se naziva Švegarovim nasljednikom. Moj jedini cilj je doprinijeti promociji karlovačkog sporta i da imamo što više ukoričenih uradaka. Sve knjige koje sam dosad radio nikako nisu promocija Marijana Bakića, one su promocija sportskih udruga o kojima se piše, promocija su tog sporta. Što se mene tiče, ja sam zadovoljan, jer su te knjige doprinos sportskoj publikaciji našeg grada. U petak će biti promovirana moja nova monografija "Pedeset godina karatea u Karlovcu – od Feitla do Povrženića", to mi je peta knjiga o karateu.

    Je li teško pisati knjige o sportu?

    -Moram spomenuti da dosta klubova iz karlovačke okolice, posebno nogometnih, ima svoje knjige koje su napisali sportski entuzijasti. To je dobra stvar za te klubove. Uvijek treba očekivati da će za knjigu netko reći da je bez veze, da će je netko pohvaliti, i da će netko pronaći grešku u njoj. Na to treba biti spreman. Zato postoje recenzenti jer knjiga mora biti timski rad. I Švegar je imao iza sebe timski rad. Kod rada na svojoj posljednjoj knjizi o povijesti karlovačkog sporta, imao je pedeset recenzenata. U svakom je klubu imao čovjeka, koji mu je pomagao u prikupljanju podataka i sportske građe. Tako i ja radim.

    DANAS NIJE LAKO BITI NOVINAR 

    Kako je došlo do toga da pišeš knjigu o Hrvatskom zboru sportskih novinara?

    -Pošto sam glavni tajnik Hrvatskog zbora sportskih novinara i bavim se pisanjem knjiga, odabrali su me da budem autor knjige o 70 godina našeg Zbora. Prije ove, napravljene su tri knjige, a među autorima su bili Darko Draženović, Žarko Susić i još neka druga eminentna imena iz sportskog novinarstva u Hrvatskoj. Za mene je to bila velika odgovornost. Trebalo je napraviti nešto, a da ne ignoriraš ono prije, trebalo je dati nešto novo. Objavljeni su svi dosad nagrađeni koji su bili u 70 godina sportskog novinarstva primili priznanje i nagrade HZSN-a, neke nove fotografije i još dosta toga dosad neobjavljenoga. Najstarija hrvatska sportska novinarka danas Milka Babović nam je napisala svoju priču o tome kako je postala sportska novinarka. Pokroviteljica svečanosti obilježavanja 70. godišnjice bila je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Promociji knjige u Westinu u zagrebu prisustvovali su eminentni ljudi iz hrvatskog sporta. Komentari na knjigu bili su vrlo pozitivni, što mi je bilo jako drago. S druge strane gradonačelnik Karlovca Damir Mandić prihvatio je biti pokrovitelj promocije te knjige u Karlovcu koja je održana samo dva tjedna nakon zagrebačke. Nakon Karlovca, predstavljanje HZSN-ove monografije bilo je u Zadru i Splitu, a još pripremamo otići u Rijeku i Osijek. Jedna zanimljivost je vezana uz tu knjigu. Trebalo je dati naslov, a da nije klasičan poput mnogih naslova koji se daju za slične sportske monografije. Dosjetili smo se da se i dali ime "70 godina, a još se bavi sportom…". Puno ljudi me pitalo, Marijane, kaj ti imaš već 70 godina!? Dosta dobro izgledaš za svoje godine. Nasmijao sam se odgovorivši im, ne ja već Hrvatski zbor sportskih novinara. Eto tako je ova enigma bila razriješena.

    Kakvo je stanje u hrvatskom sportskom novinarstvu?

    -Puno je sportskih novinara, ali znatno manje nego ranijih godina,  u suradničkom su odnosu i ne mogu dobiti stalan posao. Egzistencija je tim ljudima nestabilna, teško tako mogu rješavati svoje obiteljske planove. Status sportskih novinara, općenito novinara, je stoga težak. Prevelik je utjecaj politike i sponzora na novinarstvo. Svatko od njih traži nešto, svoje. Slično je i u našem karlovačkom novinarstvu. U takvim je okolnostima teško raditi, biti novinar, biti objektivan. Poneki novinari imaju kvalitetne uvjete rada i dobre plaće, ali takvih je nažalost jako malo.

    RUKOMET JE PERJANICA KARLOVAČKOG SPORTA

    Kakvo je tvoj mišljenje o karlovačkom sportu?

    -Posebno sam vezan uz rukomet i veslanje, to su kvartovske ljubavi, dubovački sportovi. Rukomet sam igrao za "Dubovac" i danas redovno ga pratim punih 45 godina već. Ono što me smeta u rukometu je da nam odlaze mladi igrači. Kada ode jedan Luka Cindrić, onda znaš da je to jedan izvanserijski igrač, da ga ne možeš zadržati, sada  igra u "Barceloni“. Ali kada odu mladi igrači, kada odu Špruk, Rukavina, Ljubić i neki drugi talentirani klinci onda je to veliki problem, dugoročni problem za karlovački rukomet. Takvi se igrači moraju zadržati u Karlovcu. Nedavno je u Njemačku otišao Tomislav Sudarić jer u Karlovcu nije mogao naći posla. Netko mora o tome voditi računa, prije svega vodstvo kluba, koje je najodgovornije. Mene nitko ne može uvjeriti da Križevci mogu dati bolje uvjete od Karlovca. Imamo sve uvjete da HRK Karlovac igra u Premijer ligi, a ove ćemo se sezone, bojim se, boriti za ostanak u 1. Hrvatskoj rukometnoj ligi Jug. Rukomet je perjanica karlovačkog sporta i zaslužuje više pažnje odgovornih.

    Prijatelj si sa Želimirom Feitlom. Jesi li zbog prijateljstva i prihvatio rad na knjizi o pedeset godina Karate kluba "Karlovac 1969"?

    -„Žiga“ Feitl i ja smo dugogodišnji prijatelji, on je generacija moga pokojnog brata Ivana. Na njegov sam poziv i prihvatio rad na ovoj knjizi. Tako sam isto na poziv 2017. godine napravio film o 50 godina Sportske dvorane na Rakovcu. To sam radio prvi put jer sam ipak svoj novinarski vijek proveo 23 godine u vašoj kući na Hrvatskom radiju Karlovac i Karlovačkom tjedniku, potom u tisku 12 godina kao urednik KAŠ-a i sada na portalu. Do sada je o karateu napravljeno četiri ili pet knjiga, no niti jedna se ne može mjeriti s ovom. Ova monografija je kompletna cjelina tog sporta u Karlovcu. Monografija ima 136 stranica, tvrdo je ukoričena, što ove do sada nisu bile. U knjizi je mnogo još neobjavljenih fotografija i podataka, te svi najnoviji rezultati natjecatelja kluba. Ima 95 fotografija, 24 faksimila iz novina i u njoj je 217 imena od kojih se neka ponavljaju.

    NOVI PROJEKT 

    Od petnaest napravljenih knjiga, koja ti je najdraža?

    -Najdraža mi je knjiga iz 1986. godine, knjiga o Rukometnom klubu "Dubovac", a to je bila moja prva knjiga. To je u konačnici moj klub, ta knjiga mi je najdraža. Urednik je bio Velimir Franić, on je bio fenomenalan, svaki podatak smo nekoliko puta prevrtali i provjeravali. Moj pokojni prijatelj sportski novinar vaše kuće Tomica Belavić predstavio je knjigu, a na koricama je napisao komentar: "Marijanu Bakiću nije bilo teško napisati ovu knjigu jer u njegovim žilama teku žuto-zelena zrnca dubovačke krvi". Tu sam njegovu rečenicu kasnije nekoliko puta ukrao koristeći je u svojim tjednim komentarima.

    Imaš li već dogovoren novi projekt?

    -Da, predsjednik Hrvatskog veslačkog saveza Branimir Bašić i glavni tajnik Zdravko Gajšak dogovorili su sa mnom izradu monografije o Hrvatskom veslačkom savezu. Zamolio sam ih da to sačeka dok ne završim knjigu o karateu. Sada sam već počeo rad na toj knjizi. Hrvatski veslački savez ove godine obilježava osamdeset godina djelovanja, no knjiga će biti objavljena iduće godine. To je projekt na nacionalnoj razini i jako me veseli. Trudit ću se da to bude moja najbolja knjiga. Knjiga će imati 360 stranica, a već imam materijala za 800 stranica koje je prikupio Karlovčanin Rudolf Starić, koji dugo godina već živi u Zagrebu i dugi niz godina bio je urednik časopisa "Veslanje".

    Branko Obradović