"Počele su zimske pripreme, uglavnom se treninzi odvijaju na veslačkim ergometrima"

Veslački klub "Korana" zatvorio je ovu sezonu i počele su zimske pripreme za iduću godinu. Radi se na ergometrima i u teretani. Klub je imao značajnu smjenu generacija i to je prošao bez većih poteškoća. Nakon nekoliko sezona klub ima generaciju kadeta koja zaista obećava, koja pokazuje da može. Sada treba strpljenja, mudrosti i rada da se dogura do juniora, pa bi onda mogli doći neki značajniji rezultati. Na državnom prvenstvu klub je osvojio samo jednu medalju i to je bilo zlato mlade Eme Hodak. O rezultatima ostvarenim u ovoj godini, o nastupima na državnom prvenstvu, stanju u klubu, pripremama za novu sezonu i svemu ostalom razgovarali smo s trenerom Veslačkog kluba "Korana" Zlatkom Katušinom.

Jeste li zadovoljni ovom sezonom?

-Sezona je bila duga i naporna, dosta zahtjevna. Zadovoljan sam prvim dijelom sezone kada smo imali sjajne rezultate, ali ostao je jedan osjećaj nedorečenosti i nedovršenog posla do kraja, koji bi me učinio u potpunosti zadovoljnim, to je nastup na državnom prvenstvu. Kako se primicalo natjecanje, očekivali smo gotovo sigurno dvije zlatne medalje, a realizirali smo samo jednu. S polovičnim uspjehom sam zadovoljan, ali ostao je taj jedan osjećaj nedorečenosti. Nažalost, taj nastup nije završio onako kako smo planirali. Prvakinja države, naravno, postala je Ema Hodak, a drugu zlatnu medalju ili barem neko odličje, koje je objektivno trebao osvojiti očekivao sam od Josipa Jakšića. Njemu smo zapravo u posljednjem trenutku promijenili disciplinu, jer smo imali covid pred nastup na državnom prvenstvu. On je tijekom sezone nastupao u dvojcu na pariće s Lukom Ranitovićem, ali kako su Luka Ranitović i Jan Latković četrnaest dana prije državnog prvenstva oboljeli od korone, bio sam prisiljen promijeniti disciplinu Josipu Jakšiću. To se pokazalo kao jako ugodno iznenađenje, jer je Jakšić bio bitno brži u toj disciplini, nego u dvojcu na pariće. U samcu za kadete bila su prijavljena 32 natjecatelja na državnom prvenstvu, a veslalo se kao na svjetskom prvenstvu, krenulo se od prednatjecanja, preko repesaža do polufinala i finala. Bile su četiri utrke u tom sistemu, a netko je imao i pet, tko nije prošao direktno. On je kroz sve utrke do samog finala bio prvi, imao je daleko bolja vremena od svih ostalih veslača i onda dijelom i zbog nedostatka iskustva i nedovoljnog broja odveslanih utrka u toj disciplini tijekom sezone, u finalnoj utrci pogodio je bovu i zapravo se okrenuo te završio kao šesti. To je bilo veliko razočaranje, jer objektivno radi se o veslaču koji je sigurno vrijedio za neko od odličja, po meni, kako je pokazala polufinalna utrka i za zlatnu medalju.

To je sigurno za njega jedno veliko iskustvo i za očekivati je da će mu se to vratiti u karijeri, kakvo je vaše mišljenje?  

-Da, to je jedno iskustvo koje će mu koristiti. Stjecajem okolnosti ja bi vjerojatno zatvorio tu disciplinu, jer smo tijekom sezone imali jako dobre rezultate u dvojcu na pariće, Josip Jakšić i Luka Ranitović bili stalno u prve četiri posade na razini države na regatama na kojima su nastupili svi klubovi. Jan Latković je jako solidno nastupao u skifu, imao je četiri pobjede u Kupu Miljenka Finderlea tijekom sezone i upravo je ta korona na neki način bila krivac da on promijeni disciplinu i to se pokazalo kao veliko otkriće i on će u narednoj sezoni sigurno tražiti svoj put i razvoj upravo u toj disciplini.

Imali ste u klubu smjenu generacija i po rezultatima ona je prošla uspješno?

-Osobno očekivao sam prošlogodišnji nastup, medalju je osvojio Igor Šušnjar u disciplini skif za lake juniore, ove godine izborio je šesto mjesto, ali jednostavno radi se o veslač u koji još dvije godine junior. On je nastupio u kategoriji više ove godine, a pogodilo se da je ove godine bila jaka konkurencija i veslači su bili vrlo izjednačeni. On je imao malo problema s kilama i to mu je nekakvo iskustvo za dogodine, mora održavati kile, ne smije biti velikih oscilacija u kilaži tijekom sezone. Jedno pravo otkriće je jedan vrlo solidan rezultat koji su ostvarili on i Mauro Bauer u dvojcu na pariće za lake seniore, gdje su u finalu izborili četvrto mjesto i to sa vrlo malim zaostatkom, zapravo bili su unutar dvije sekunde od trećeplasirane posade. Kako se radi o mlađim juniorima, dakle oni su preskakali dvije kategorije u toj disciplini, tako da već iduće godine možemo očekivati medalju. Prošle godine bili su šesti, ove četvrti, po slijedu stvari iduće godine mogli bi doveslati do medalje.

Ema Hodak i dalje pobjeđuje, kako ide njezin razvoj?

-Ema Hodak u tri godine koliko nastupa, izgubila je samo jednu utrku i to u ovoj sezoni od jedne Slovenke ali to je bila vrlo mala razlika i zapravo više je bila iznenađena. Možda sam tu ja veći krivac od nje, jer sam joj nešto mijenjao čamac, možda joj nije sjeo pa smo se ponovno vratili u stari čamac. Ona je zapravo što se tiče konkurencije u Hrvatskoj još uvijek bez poraza. Još joj nitko nije uveslao u službenoj utrci u 10 sekundi. To je velika razlika u odnosu na sve ostale veslačice.

Sezona je gotova, jeste li prešli na zimski rad?

-U očekivanju smo bili neke daljinske regate, ali već smo se lagano prebacili unutra i krenuli smo raditi zapravo pripreme za sljedeću sezonu, uglavnom radimo na ergometrima i u klupskim prostorijama u teretanama. Napravili smo nekakvu reorganizaciju prostora, jer smo skučeni s prostorom, pa smo pokušavali opremiti teretanu u onom novoizgrađenom hangaru. koji se nalazi sa one strane nasipa. Tako da sada imamo neke slatke brige, po prvi put imamo u školi veslanja u ovom trenutku više djece nego ikada. Čak to prelazi neke naše kapacitete, da smo na granici da možemo onako se posvetiti baš svakome dobro, pa nastojimo nekako selekcionirati djecu po grupama da bi mogli što kvalitetnije raditi. Čak smo se i u tom trenerskom kadru znatno uspjeli popraviti. Imali smo tu sreću da je imao volju staviti nam se na raspolaganje Abi Selimović, koji je bivši veslač, veslao je nekada u Puli, a danas živi u Karlovcu. On je kineziolog po struci i uključio se u školu veslanja i s njime smo dobili nekakvu dodatnu ozbiljnost i kvalitetu u tome radu. Tako da imamo jako puno djece, uspio je nekako djecu animirati i zainteresirati, čak i u ovom dijelu sezone koji je njima manje interesantan, jer se više boravi u zatvorenom prostoru i na ergometrima. Veslači baš ne vole te ergometre, jer je to monotono i zna biti dosadno, cijelo vrijeme na spravi veslati i gledati tu jednu točku, a zapravo imati cijelo vrijeme kontrolu nad samim sobom. Na neki način na vodi možeš popustiti jedan zaveslaj, dva ili tri ili osloniti se na partnera, ali ovdje jednostavno se vesla protiv mašine. Tako da je egzaktno i mjerljivo. imamo jako puno djece i nastojali smo se organizirati, tu je još i Dario Šabić koji radi s regatnim veslačima kadetima. Imamo još jednog trenera koji je trenutno u fazi izobrazbe i školovanja. Uglavnom u klubu imamo tri licencirana trenera u ovom trenutku, što mislim da je dobro, ima jako puno djece, kažem, to nas raduje, došlo nam je jako puno djevojčica i tako mislim da se stvari kreću u dobrom smjeru. Ali evo već nekako dvije godine za redom stalno nam se dogodi neki peh ili neka ozljeda ili netko odustane od ovih jako talentiranih. Tako da mislim da smo mi sada što se tiče tih nekakvih pehova koje smo imali gotovi i da su oni iza nas i da ćemo sad ići konačno prema naprijed.

Idete li još na vodu?

-Kupa je još uvijek dobra, mogu reći da mi i sada izađemo na vodu vikendom, problem je što sada uglavnom djeca u karlovačkim školama imaju samo jutarnju smjenu, a kako se pomaknuo sat, dan je kratak, a mi ne možemo prije negdje pola četiri ili četiri sata izaći na vodu, a u peti sati već je mrak. Vrijeme nam ide na ruku, pa na vodu izađemo vikendom.

Imate li dovoljno čamaca za toliko djece?

-Mi smo prijašnjih godina uspjeli nabaviti dosta tih školskih čamaca i što se toga tiče situacija je dobra, međutim imali smo i nekakvih neočekivanih nezgoda i kvarova, tako da su nam dva čamca trenutno izvan funkcije, nadam se da ćemo ih uspjeti sanirati i popraviti, da budu osposobljeni za treninge. Problem je nama prostor, mi jednostavno nemamo više mjesta, naši kapaciteti su ograničeni i mi možemo u tom nekakvom turnusu što se tiče škole veslanja ako želimo kvalitetno raditi i posvetiti se imati maksimalno između 30 i 40 polaznika škole veslanje, tu ne računam ove regatne veslače.

Nedavno je kod vas bila županica Martina Furdek, pa ste i nju upoznali s problemom prostora. Što se može učiniti?

-Tu je glavni problem što se sama zgrada kluba nalazi unutar nasipa čak je i zaštićena od strane zaštitara i mi ne smijemo raditi nikakve vanjske preinake na objektu, dakle nema nikakvih dogradnji. Nama je više problem što se tiče održavanja ovog zimskog treninga jer su nam teretana i ti prostori dosta skučen i nisu baš idealni za odvijanje zimskog treninga. Tako da se nastojimo nekako organizirati, sad nas ima više trenera, pa nam djeca tijekom dana dolaze u više grupa, možemo raditi sa sedam, osam veslača u grupi, to je nekako optimalno. Dakle, rasporedimo se po grupama, pa onda krenemo od jutra do navečer.

Kakav je plan za rad tijekom zime, jesu li glavni ergometri i teretana?

-Uglavnom se treninzi odvijaju na veslačkim ergometrima, kojih imamo dosta, vozimo bicikle i onda u teretanama radimo na razvoju maksimalne snage. Mi nismo više sezonski sport, to je bio nekakav stereotip obično vezan za veslanje, da se počne natjecati u proljeće, to je što se tiče natjecanja na vodi. Međutim, mi tijekom cijele zime imamo provjere na veslačkim ergometrima. Prvu provjeru imamo već krajem ovog mjeseca na ergometrima na šest kilometara, onda imamo Otvoreno prvenstvo Zagreba, koje je krajem siječnja, obično u Domu odbojke na šest kilometara i onda, to nekako označava i kraj tog dijela pripremnog, dakle na ergometrima i na suhom, početkom ožujka imamo u Rijeci Otvoreno prvenstvo Hrvatske na veslačkim ergometrima. To natjecanje nalazi se i u kalendaru Međunarodne veslačke organizacije tako da je obično i međunarodnog karaktera.

Koliko su rezultati na ergometrima pokazatelj koliko je tko napredovao i mogu li oni biti neki pokazatelj za sezonu na vodi?  

-Ergometar je dakle čisto mehanička sprava i on bilježi čistu snagu, a na vodi je puno kompleksnija situacija. Ergometar voli obično visoke i nešto teže veslače oni su tu privilegirani u postizanju rezultata. Međutim ja bih rekao ovako da je dobar rezultat na ergometru dobra pretpostavka dobrog rezultata na vodi. Uvijek će teži veslači ići puno brže na ergometrima. Prosječni rezultati lakih veslača zaostaju za teškim u prosjeku između šest do osam sekundi, na ergometru su to značajne razlike.

Imate u klubu mladu i perspektivnu ekipu, kakvi su planovi?

-Mi smo ove godine imali jako dobru kadetsku ekipu, evo ispalo je to prvenstvo države, nažalost, tako kako je ispalo. Stvarno nam se dogodio peh, dva bitna veslača dobila su koronu četrnaest dana prije prvenstvo države i mi smo bili samo par dana u treningu pred natjecanje i ipak su napravili dobar rezultat, bili su ukupno sedmi, premoćno prvi u B finalu, a bilo je prijavljeno 28 posada. Htio sam reći da se radi o kadetima, koji su još dvije godine mlađi juniori, u kadetskoj konkurenciji pokazali su da se mogu nositi sa najboljim hrvatskim kadetima. Oni su na svim regatama završavali u finalima ili s odličjima. Tako da ako će oni ustrajati u svom radu i ako će raditi koncentrirano i posvetiti se veslanju kao sportu, za očekivati je da negdje kroz tri godine možemo imati nekakve značajnije juniorske rezultate. Dakle, dvije godine su još mlađi juniori, pa još dvije godine juniori i tek onda ulaze zapravo u tu seniorsku kategoriju i seniorsku veslanje Tako da imamo sigurno bazu i perspektivu, nadam se da će oni svi ostati posvećeni i vrijedni i marljivi kao što su sada.

Koliko je pandemija naštetila klubu?

-Pa naštetila je puno, šteta je nastala čim je došlo do prvog zaključavanja. Mi smo svim ovim regatnim veslačima zapravo omogućili da treniraju kod kuće i ja sam im slao treninge i oni su nešto vraćali, međutim nismo imali nikakav kontakt mjesec i pol dana u prvom zaključavanju. Svatko je trenirao kako je mogao. Naravno, tu se radi se o mladim veslačima koji su zahtijevali određene korekcije i u tehnici i u svemu drugom. Tako da je svakako pandemija naštetila, jer su neki jednostavno i odustali, koji nisu bili ustrajni. Veslanje je vrlo zahtjevan i težak sport, veslači jako puno treniraju i mi smo s juniorima u pripremnom razdoblju trenirali deset treninga tjedno. Dakle, tri do četiri dana tjedno trenirali su dva put dnevno.