Leo, student: ''Nije mi jasno zašto su ograničili cijene mljevenog mesa, a ne krumpira. Nisam neki kuhar, ali sigurno da je korisnije imati doma krumpira nego mesa.''

Pitali smo sugrađane: „Strahujete li od nestašica hrane i stvarate li kućne zalihe?''

VIŠE IZ RUBRIKE

    Kao što je poznato, nedavno je Vlada donijela paket mjera s ciljem očuvanja kupovne moći građana kojim se zamrzavaju cijene devet namirnica koje se najčešće kupuju u trgovinama, i to ulja, mlijeka, šećera, oštrog i glatkog brašna, cijelog pileta, miješanog mljevenog mesa, svinjske lopatice i svinjskog vrata s kostima.

    Zanimalo nas je strahuju li naši sugrađani od nestašica artikala na policama i stvaraju li kućne zalihe hrane. Prošetali smo tržnicom i prvo vidjeli što o ovoj temi misle naši stariji sugrađani. Evo odgovora nekih od umirovljenika s kojim smo popričali:

    Slavo, umirovljenik:

    -Kupujem što trebam kada mi treba, uglavnom namirnice kupujem jednom tjedno. Što se tiče Vladinih mjera smatram da je cijene trebalo zamrznuti i prije i još ih više sniziti… Treba sačuvati nas koji imamo male mirovine i nemamo dovoljno novaca za život, poručio je ovaj umirovljenik. 

    Stjepan, umirovljenik: 

    -Ne kupujemo nikakve zalihe jer nemamo novaca. Kupujemo samo onoliko koliko nam treba. Dobro je što je Vlada limitirala cijene, ali to je na kratko vrijeme i cijene će sigurno opet brzo podivljati, smatra Stjepan.

    Marija, umirovljenica:

    -Ne stvaram zalihe hrane. Kod kuće trenutno imam tri kilograma šećera, pet kilograma brašna, dva kilograma soli, nekoliko kilograma mesa u malom zamrzivaču i ništa drugo. Ja i suprug smo sami tako da nemamo ni potrebe stvarati neke veće zalihe. A cijene općenito divljaju, rast mirovina to uopće ne prati. Svi teško živimo. Vlada je zamrznula cijene devet artikala, ali tih artikala se sada vrlo malo može naći u trgovinama. Mislim da se radi o bojkotu trgovaca i da ne naručuju te artikle ako im se ne isplati, pogotovo mislim na privatne mesnice koje ni do sada nisu imale akcije, pa ne vjerujem ni da će ih imati u budućnosti. Ipak, nestašica se ne bojim, ističe Marija.

    Na našoj glavnoj gradskoj tržnici rujansko šarenilo boja lijepo je za vidjeti, ali koliko je zapravo voće i povrće prihvatljivih cijena za naše sugrađane – to je druga stvar! Zimnica je već na štandovima, cijene iskazane i u eurima, i po kiši se uz mokre cipele i kišobrane u ruci svejedno ljudi gužvaju na placu. Pitali smo i nešto mlađe posjetitelje što misle o zamrzavanju cijena i boje li se nestašica…

    Višnja, tehnička crtačica:

    -Ne skupljamo zalihe doma jer se ne bojimo da će doći do nestašica hrane. Što se tiče zamrzavanja cijena, Vlada ih je zamrznula, ali tih proizvoda više nema. Smatram da ih nisu pokupovali građani nego da trgovački lanci ne žele prodati po toj cijeni, zaključuje Višnja.

    Anđelko, trgovac:

    -Mi u kući ne stvaramo nikakve zalihe. Namirnice kupujemo prema potrebni, uglavnom jedanput tjedno kao što smo i prije. Sumnjam da će ovako limitirane cijene dugo opstati, a smatram da i trgovci nešto moraju zaraditi. Čini mi se da je sve napravljeno na „ho-ruk“ i trenutno sve cijene divljaju i nerealno su odskočile, navodi Anđelko.

    Gordana, medicinska sestra:

    -Kupujem sve kao i inače jer smatram da nema potrebe gomilati namirnice i da će svega biti dovoljno. Još je trebalo sniziti cijene koje su limitirane jer pogotovo umirovljenici ne mogu s tim cijenama živjeti. Kad Vlada od toga odustane, cijene će ponovno početi divljati, smatra Gordana.

    Vesna, trgovac:

    -Ništa ne gomilam, uvijek imam kilogram-dva šećera i ulja i to je to. Ne bojim se da će doći do nekih nestašica, a ako nečeg i ne bude, kako se kaže: Čega nema, bez toga se može“, poručuje Vesna.

    Leo, student:

    -Nije mi jasno zašto su ograničili cijene mljevenog mesa, a ne krumpira. Nisam neki kuhar, ali sigurno da je korisnije imati doma krumpira nego mesa. Ok, ja ne jedem meso, vegetarijanac sam, ali ne govorim to zbog mene osobno - nego zbog većine ljudi. Ako pitate većinu ljudi ovdje – siguran sam da će reći da bi mogli preživjeti samo od krumpira na sto različitih. Naravno, i ostalo povrće koje je bitno… Ipak je to zdravija hrana. Nekad su ljudi jeli meso jednom tjedno, a povrće nam ipak treba svaki dan. Grah, zelje, ide zima još malo… Uglavnom, čudni neki kriteriji!

     ''Ne možemo kao društvo dopustiti da netko bude gladan u današnje doba.''

    Predsjednicu Udruge za zaštitu potrošača grada Karlovca - Korana, Marinu Novaković Matanić tražili smo komentar oko zamrzavanja cijena određenih artikala.

    -Što se tiče zamrzavanja cijena mi smo to kao udruga tražili još u travnju. Drago nam je što je vlada ipak izašla u susret, pa makar u bilo kakvom obliku i što je na kraju zamrzla neke cijene. Ono što nismo zadovoljni je što se to zamrzavanje odnosi samo na nekoliko određenih artikala prehrambenih proizvoda, a nisu mislili na sve potrošače, sve naše građane. Jer ljudi ne jedu samo šećer, meso i ulje, nego se to zamrzavanje cijena trebalo prvenstveno odnositi na voće i povrće, i svakako dječju hranu. Na kraju ispada da je miješano meso važniji artikl od krumpira ili jabuke. I tu ne mislimo na to da se dovodi u nejednak položaj vegetarijance zbog tog jednog artikla, već da se voće i povrće stvarno smatra osnovom prehrane i tu su trebali bolje odabrati artikle. Mnogi će se složiti da je sigurno bilo zdravijih artikala od šećera i svinjetine, ustvrdila je Novaković Matanić.

    Naime, mi imamo totalni apsurd u sustavu da je hrana koja je nezdrava i pristupačna svima jeftina, a hrana koja bi trebala biti dostupna svim našim građanima i koja je zdrava – prodaje se po visokim cijenama. Vidljivo je to itekako po cijenama voća i povrća, posebice na tržnicama, kazala je.

    U ime Udruge Novaković Mataniće je rekla kako joj je žao što vlada nije ograničila cijene voća i povrća, a što smatraju da je jako važno. Stoga su kao udruga odlučili mjesec dana promatrati situaciju i ako se rast cijena nastavi reagirat će u tom smjeru.

    -S druge strane, pratimo ono što govore makroekonomski analitičari koji kažu da do zamrzavanja cijena nije ni trebalo doći. Veliki dio tih stručnjaka ne živi od plaće od 4.000 kuna i ne može se spustiti na razinu ljudi koji rade isto osam sati kao i oni (rijetki samo osam), a rade za minimalnu plaću. S ovakvim cijenama oni jednostavno ne mogu platiti prehranu, režijske troškove, slati djecu u škole, zaključila je Novaković Matanić i završila komentar jakom rečenicom: ''Ne možemo kao društvo dopustiti da netko bude gladan u današnje doba.''