"Petra Furač prestala je s natjecanjima službeno, ostala je trener u klubu i prenosi znanje na mlade"

Gimnastički klub "Sokol" i ove je godine jedan je od uspješnijih klubova u Karlovcu i Karlovačkoj županiji. Na državnom prvenstvu u Osijeku ostvareni su zapaženi rezultati. Klub je i ove godine vrlo uspješno organizirao međunarodni ljetni gimnastički kamp u Hostelu Karlovac u Selcu, koji iz godine privlači sve više klubova iz Hrvatske i inozemstva. Klub očekuje još jedno važno natjecanje na državnoj razini u studenom u Zadru, a već su počele i pripreme za to natjecanje. O cijeloj ovoj godini, o postignutim rezultatima, o aktivnostima do kraja godine i o stanju u klubu razgovarali smo s glavnim trenerom Gimnastičkog kluba "Sokol" Ivanom Šimunovićem.

Odradili ste dosta u ovoj godini, sumiraj nam što je sve bilo u prvih devet mjeseci ove godine?

-Odradili smo više od pola sezone, odradili smo par bitnih stvari, Pojedinačno državno prvenstvo u A programu, Višebojsko ekipno prvenstvo Hrvatske i Završnicu gimnastičkog kupa. To je sve bilo u Osijeku, odradili smo tradicionalni međunarodni gimnastički kamp u Selcu, to su u principu dvije najbitnije stavke koje smo odradili u prvom dijelu sezone. S time da za ovo Prvenstvo Hrvatske u Osijeku, morali smo se kvalificirati, odradili smo ta kola i na kraju smo se kvalificirali na natjecanje. OK smo odradili prvenstvo, vidjeli smo nekakve nedostatke, vidjeli smo dobre stvari koje smo odradili i tako da je sve prošlo odlično.

Koje rezultate treba istaknuti s natjecanja u Osijeku?

-Uspjeli smo znači u Osijeku na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske doći do jednog drugog mjesta i tri treća mjesta u pojedinačnoj konkurenciji. Što se tiče ekipa uspjeli smo doći do jednog prvog mjesta, tri druga mjesta i dvije bronce, pa eventualno možemo istaknuti pojedince i ekipe. Znači, pojedinačno Lara Đurić u slobodnom programu osvojila je broncu, Lovro Čorak je na ručamo izborio srebro, a Matija Tek na ruči i preči osvojio je treće mjesto. Ekipno mlađi juniori u obaveznom programu uspjeli su osvojiti prvo mjesto, svaka čast na tome, dok su juniori ekipno došli do drugog mjesta. Što se tiče ženske konkurencije, u obaveznom programu juniorke su došle do drugog mjesta, u univerzalnom programu univerzalni dva ekipa je izborila treće mjesto, dok su mlađe seniorke u slobodnom programu osvojile drugo mjesto.

Jesi li zadovoljan ostvarenim rezultatima?

-Pa jesam, ne mogu biti nezadovoljan, tako kada dođeš na državno prvenstvo, pa osvojiš pokoju medalju lijepo je to. Državno prvenstvo ipak je najvažnije natjecanje u godine, najviše se vrednuje, a sportaši se za to marljivo pripremaju.

Petra Furač osvojila je na tim prvenstvima brojne medalje, je li se ona definitivno oprostila od natjecanja i posvetila se trenerskoj karijeri?

-Da, ona je prestala s natjecanjima službeno, ima već nekih pola godine, možda malo manje. Postala je trener u klubu i tako prenosi znanje na mlađe, ima trenutno selekciju od nekakvih desetak cura i to polako ide, tako i treba ići u početku, polako se bazirati na osnove, evo veselimo se daljnjem radu.

Koja je tvoja procjena, je li se mogla još natjecati?

-Pa, znate, mi uvijek sa strane možemo reći hajde daj još malo, još pola godine, idemo još, taman je dobro krenula, ali ono kad pogledamo druge sportaše i druge sportove obično treba stati kada je najbolje, kada ti osjetiš, ona je osjetila da je u principu to nekakva kruna, da je zaokružila svoju karijeru s tim Svjetskim prvenstvom. Tako da ja mislim da je to jedan od najljepših način na koji možeš završiti svoju sportsku karijeru.

Gimnastika je naporan sport, rano se počne i čovjek se izrauba, potroši se, je li i to jedan razloga?

-Teško je to, kada dođeš u neke godine, krenu lagano neki drugi prioriteti, ti si malo ozbiljniji u glavi i tako dalje. Tako isto je Petra već neko vrijeme razmišljala hoće ili neće, na kraju je uspjela doći do tih određenih natjecanja, svaka čast na tome i onda je odlučila, vidjela je da je to to, zahvalila se svima i evo neka bude uspješna kao trenerica kao što je bila natjecateljica i bit ćemo svi sretni.

Kako je ove godine bilo u međunarodnom gimnastičkom kampu u Selcu?

-Evo ove godine stvarno nije nas brojčano baš bilo puno, kako nas inače zna biti, znalo nas je biti po jednom turnusu nekakvih stotinjak do 120, što je u principu financijski jako dobro, ali opet organizacijski je teže, s manjim brojem je lakše raditi. Očekujemo iduće godine u Selcu nešto povećani broj sudionika, jer evo imamo tu nekakva dva, tri kluba koji su bili prvi put s nama i bili su jako zadovoljni. Evo, već su se zaprijetili da će doći iduće godine, jer ovo im se pokazalo kao dobro. Pogotovo ti novi, bilo je par novih mladih klubova iz Hrvatske, koji su došli u Selce i u principu njihova prvobitna ideja bila je da će trenirati, a na kraju su shvatili da su među prijateljima i da kao treneri dijelimo znanje međusobno, malo si pomognemo jedni drugima onda su im se otvorila nekakva vrata, nekakvi drugačiji pogledi na trening i stvari i to im se jako svidjelo.

Tko je sve bio iz inozemstva?

-Znači, imamo već ustaljenu ekipu iz Slovenije, znači to je Gimnastičko društvo Zelena jama, iz Poljske imamo gimnastički klub iz Radlina i imamo Wisla Krakow. Što se tiče novih klubova iz inozemstva imamo dva, to su iz klub Luksemburga, oni su potegnuli do nas i gimnastički klub iz Danske i oni su jako zadovoljni. Ako je vjerovati riječima trenera iduće godine dolaze opet i s malo većim brojem vježbača.

Znači li to da se širi broj zemalja iz kojih klubovi dolaze u kamp?

-Tako su nam isto i Poljaci napravili, došli su prve godine ja mislim, ako se dobro sjećam, s tri djevojčice, svidjelo im se jako, već iduće godine su došli sa 40 djevojčica gimnastičarki i četiri trenera. Tako da evo vidjet ćemo, očekujemo Luksemburg i Dansku u malo povećanom broj. Što se tiče hrvatskih klubova, evo da ne zaboravim na njih, hrvatskih klubova bilo je osam, normalno, bili smo mi kao domaćin, bio je Gimnastički klub "Samobor", Gimnastički klub "Dišpet" Šibenik, Gimnastički klub "Salto" Solin, Gimnastički klub "Umag", Gimnastički klub "Nedelišće", novootvoreni Gimnastički klub "Lički sokol" iz Perušića i Gimnastički klub "Ragusa" iz Dubrovnika. "Ragusa" je isto prvi put došla u kamp, iako je trenerica već neko vrijeme pod okriljem drugog kluba bila kod nas. Uglavnom bilo je jako lijepo društvo, stvarno je bilo jako dobro.

Kakvi su dojmovi, jesu li svi zadovoljni?

-Jesu, zadovoljni su jako, njima se sviđa taj cijeli koncept, ta blizina mora, blizina hostela i restorana, bogat sadržaj gdje se god okreneš, od gimnastičkog sadržaja do socijalnog, do na kraju nekakvog večernjeg zbira, mogućnosti milijun. U principu radi toga nam i dolaze strani klubovi, bez obzira što imaju nekakve svoje kampove, koji su im puno bliži, a možda i jeftiniji nego naš. Ovdje ipak imaju sve na jednom mjestu.

Imate tu gimnastičku dvoranu pod šatorom u Selcu, u kojoj napravite idealne uvjete za trening, no čini mi se da će uskoro tamo biti prava dvorana. Koliko bi to vama značilo za organizaciju kampa?

-Pa to će nam definitivno biti bolje, evo čisto primjera radi, ove godine smo intenzivno pratili vremensku prognozu zbog tih oluja, čovjek je poludio, daj otvori, pa zatvori šator, pa pripremi, pa je li se može trenirati. Hajde, idemo pratit ćemo vrijeme, pa ako krene jako puhati, zatvorit ćemo jedno krilo, otvorit ćemo drugo, to je bio dolje show program, bar za nas domaćine, za goste nije. Njima je to bilo zabavno gledati malo kako se mi penjemo "po lojtrici gor, po lojtrici dol", ali dobro odradio se trening, mislim da se samo jedno poslijepodne nije treniralo, evo cijeli kamp je trajao dva i pol tjedna, nešto malo manje, a mislim da jedno poslijepodne nismo trenirali, ovo ostalo se radilo. Mi kao domaćini smo se potrudili unatoč svim tim tučama, vjetrovima i olujama da da ne fali treninga.

Je li u Hostelu Karlovac sve bilo na visini, je li se osoblje kao i svake godine trudilo da vam ugodi?

-Vesela ekipa je bila tu, došlo je nekoliko novih ljudi, koje smo upoznali, bilo je stvarno lijepo. Direktor Smojver je bio uvijek na raspolaganju skupa s osobljem, kao što je to do sada uvijek bilo, imamo jako lijepo iskustvo s njima, suradnja je na visini, očekujemo i mislimo da će tako biti i kada bude nova dvorana, nadamo se da će nova dvorana biti uskoro, nama bi to odgovaralo.

Vrijeme je kada se upisuju novi članovi, kakva je situacija s članstvom?

-Upisali smo gotovo sve s liste čekanja, kako mi to zapravo zovemo, listu čekanja skupljamo kroz godinu, koju neću lagati, skupimo najviše tijekom ljeta, tada zovu, javljaju se, mi odgovaramo, dolaze mail poruke, stavljamo ih na listu. Lista je koncipirana tako da je podijeljena u par sektora, najmlađi predškolci koji su nam od dvije i po do četiri godine, stariji predškolci koji su od četiri do sedam godina, nisu predškolci, nego vrtićka skupina, ajmo reći, treća skupina su nam djevojčice koje su krenule u školu, od prvog do osmog razreda je nekakav raspon i tako isto imamo za dječake, kao četvrtu skupinu, od prvog do osmog razreda. U principu ove godine smo se jako dobro rasporedili i organizirali, malo smo pogledali gdje bi mogli možda otvoriti koje mjesto više, jer nama nije u interesu da su djeca na listi čekanja, htjeli bi pružiti svima priliku, da svi probaju gimnastiku. Uspio sam ove godine sa starijim predškolcima, skoro smo ih sve skinuli s liste čekanja. Evo trenutno imamo jedno tri, četiri dječaka i djevojčice, ali oni su nam se javili sada u devetom mjesecu, oni će biti upisani u listopadu. Ista priča je sa curama školske dobi, dečki nemaju uopće listu čekanja, trenutno imam još dva, tri slobodna mjesta. Tako da jedino nam je problematika što se tiče ovih najmlađih, njih stvarno ima puno, a mi brinemo o nekakvoj kvaliteti, pogotovo s tim malima, oni su osjetljivi na bilo kakve podražaje, pa tako i ove koji se dešavaju unutar treninga, odgojne i obrazovne i tjelovježbene i onda da bi držali tu kvalitetu ne možemo ih previše staviti, na kraju krajeva, imamo samo jednu grupu, nažalost je to tako. Evo ove godine imamo najmanju listu čekanja do sada.

Imate li dovoljno trenera?

-Što se tiče profesionalnih trener, imamo ih više nego dovoljno, nekako gledamo na organizaciju rada, u principu fale nam honorarni treneri, neko tko bi došao, ne znam, uzeti grupu ili dvije, mi smo voljni educirati te ljude. U principu stavili bi pred njih cijeli plan i program, jasne zadatke, jasno sve da bi to dobro poslužilo, ti ljudi bi uživali u radu, jer to je grupica ili dvije, za svoj gušt bi odradili, zaradili bi nekakve novce s druge strane, bili bi educirani, to bi odradio desnom rukom iza leđa. Svi bi bili zadovoljni, efekti bi se treninga postigli i tako dalje, a na ovaj način mi profesionalni treneri sve odradimo, od predškolskih grupa pa do popularne rekreacije, pa na kraju, ono šećer na kraju dođu natjecatelji koji rade tamo nekakve vratolomije, a ti moraš ostati sabran i pribran. Puno bi nam značilo kada bi došao koji trener da nas malo rastereti.

Kakva je situacija sa spravama?

-Neću lagati, teško nam je sa spravama, teško nam je amortizirati sve te sprave. Osnovna škola "Braća Seljan" koristi isto dvoranu kao i mi, mi ne možemo micati svako malo te sprave na zidove i tako dalje. Učenici imaju tamo tjelesni odgoj, od prvog do četvrtog razreda, od petog do osmog i svi oni prolaze tamo i koriste sprave, tako da nekako amortizacija nama u klubu vjerojatno je tri godine kraća ili ne znam, za razliku od drugih klubova. Tako da jedna pritka nam dođe nekakvih 1.100 ili 1.200 eura, jedna pritka za dvovisinske ruče. Sprave su skupe kao vrag, a mi malo kasnimo, trebamo promijeniti preskok, a karike su još gore, otišli su federi, dečkima je teško raditi, parter da ne govorim, to je stari parter ima nekih 15 godina možda i više, trudimo se, ali teško nam je.

Što očekuje tebe i klub do kraja godine, koja su to natjecanja?

-Najbitnije za naš klub, kao što smo u Osijeku imali pojedinačno državno prvenstvo, čeka nas sada u Zadru krajem studenog ekipno višebojsko prvenstvo Hrvatske za apsolutni program, imamo tamo još i višebojsko prvenstvo za obavezni slobodni programi tako i za univerzalni program pojedinačno. To je sve u Zadru smješteno kroz nekakvih tri, četiri dana, slična organizacija kao u Osijeku. Tako smo i u Osijeku imali tri, četiri dana, prvi dan je bio za trening za sve programe, apsolutni program natjecanje, pa jedna grupa, druga grupa uglavnom to sve lijepo izgleda, to je na visokoj razini. Za to se pripremamo, to su nam bodovi, To je bitno natjecanje, to je državno prvenstvo, to je biti ili ne biti, to je kruna ove godine.

Možemo li očekivati novu Petru Furač, gimnastičarku koja će nastaviti njezinim putem?

-Joj, gledaj, to je malo nezgodno pitanje, to je jedan proces, na dobrom smo putu, vidjet ćemo, ovisi to o puno faktora, mi bi rado dobili još jednu Petru, dvije ili tri, bilo bi to odlično, ali dobro puno faktora je, dosta toga je individualno, a bitan je i voljan moment. Treba se puno toga poklopiti, radimo da sve bude što bolje, što kvalitetnije, naravno, kao svaki klub,  vidjet ćemo kroz jedno tri, četiri godine, znat ćemo za pet godina jesmo li dobro odradili posao, jesmo li dobro isplanirali, jesmo li gdje pogriješili. Ja se nadam da nismo ništa pogriješili i da ćemo izvući barem još jednu natjecateljicu, koja će se ako ništa kvalificirati za svjetsko prvenstvo nekada u budućnosti, moramo pucati na visoko, moramo ići jako.

Petra Furač navikla nas je na uspjehe na nastupe na velikim natjecanjima, to je bilo naporno i zaslužila je odmor, koliko je to sve bilo teško?

-Petri je puno pomoglo to zajedničko okupljanje što imamo u Lučkom, gdje se reprezentacija okuplja, pa ako ništa, odrade zajednički trening. Tamo su treneri razni kalibara, od onih koji su išli na Olimpijske igre. koji su bili na svjetskim i europskim prvenstvima, do onih koji su uspjeli doći do reprezentacije li su tek tamo počeli, znači tamo je cijela lepeza trenera i to je super. Tamo je i cijela lepeza vježbačica, tamo se sve vide, međusobno pričaju, njima je lakše, malo kukaju jedna drugoj. Znate, treneri pričaju međusobno, izmjenjuju iskustva, tako da ta okupljanja puno znače. To je bitno za motivaciju, ja isto kada se vratim s okupljanja tih mlađih dobnih kategorija, dođem doma pun elana, vidim cure već prva dva treninga "lupaju", ne trebaš ni provjeravati je li rade ili ne rade.

Klub je bio uključen u jedan projekt Hrvatskog gimnastičkog saveza, koji je proveden za boljitak gimnastike, o čemu se radilo?

-Je, bilo je jako lijepo, oni su to zamislili da pomognu klubovima koji su bili pogođeni potresom i bilo je lijepo, bilo je tu par trenera, oni su se najavili, rekli su nam da pripremimo teme. Mi smo svoje teme pripremili, što bi htjeli čuti, što mi smatramo u klubu da nam malo fali, da bi možda trebali ponoviti, da bi trebali čuti. Tako da su oni pripremili određene elemente, određene sprave za nas i tako prošli smo kroz nekakva dva sata, stvarno nismo stali, iskoristili smo svaku doslovno minutu, toliko smo se organizirali unaprijed, toliko smo htjeli iskoristiti te trenere, koji su stvarno dobri treneri puni znanja, da smo djecu zvali 45 minuta ranije da se zagriju, da kada treneri dođu u dvoranu da odmah krenemo. Znači, treneri su doslovno s kave došli u dvoranu i počeli s radom.

Hoće li i kada biti ona redovna godišnja akademija?

-Akademija će biti po standardnom programu u prosincu, tamo negdje u drugom dijelu mjeseca, uglavnom, mi to volimo napraviti prije Božića. To je jedna dobra tradicija, usudio bih se reći, a još bi najavio jednu dobru tradiciju, a to je "Žabica kup" to nam je četvrto, peto izdanje, više se ne sjećam. Imali smo lijepa iskustva s tim natjecanjem, prošle godine smo imali 400 prijavljenih, a nekakvih 380 natjecatelja je na kraju došlo. "Žabica kup" organizirat ćemo 2. prosinca, nakon ovog Zadra, znači nakon zadnjeg državnog natjecanja. Tada će već pasti tenzije, treneri će se malo opustiti, jer u principu to je završetak godine, tako da je to nekakav lijep način da završimo s natjecanjima. To je velika organizacija, mi već imamo iskustva u tome, a natjecanje "Žabica kup" bit će održano u dvorani Osnovne škola Dubovac, koja ima jako dobre uvjete. Jedino je ta dvorana dovoljno velika da nam može osigurati da nastupi tako puno natjecatelja, a postoje i tribine za gledatelje, dvorana ima grijanje i tu nam je stvarno lijepo. Dvorana ima i podno grijanje, a to je jako važno, jer predškolci su tamo bosi ili u čarapama, cijelo vrijeme su na terenu i to je nama jako dobro i to nam se sviđa.