Petnaest godina od najveće tragedije hrvatskog vatrogastva

Punih 15 godina prošlo je od kobnog 30. kolovoza 2007. kada je gašenje požara na otoku Kornat postalo najveća tragedija u povijesti hrvatskog vatrogastva u kojoj je smrtno stradalo 12 vatrogasaca. Šestorica vatrogasaca preminula su odmah na mjestu nesreće: Gabrijel Skočić (20) iz Vodica, Marko Stančić (17) iz Šibenika, Hrvoje Strikoman (19) iz Vodica, Dino Klarić (33) iz Šibenika, Ivan Marinović (33) iz Grebaštice, Ivica Crvelin (42) iz Tisnog, a za ostale nastradale organizirao se prihvat u Općoj bolnici Zadar.

Vijesti i fotografije prevoženja stradalih vatrogasaca te večeri potresle su cijelu javnost, a informacije narednih dana bile su sve tragičnije jer je od sedam vatrogasaca njih šest preminulo u bolnici: Tomislav Crvelin (23), Josip Lučić (19) i Ante Crvelin (23) iz Tisnog, Ante Juričev Mikulin (22), Karlo Ševerdija (17) iz Vodica i Marinko Knežević (52) iz Boraje. Jedini koji je preživio ovu tragediju je Frane Lučić, koji i danas nosi teške posljedice zbog zadobivenih opeklina.

Od 2008. na dan tragedije, temeljem Naputka Hrvatske vatrogasne zajednice, u svim vatrogasnim postrojbama i organizacijama, u znak sjećanja i počasti za poginule vatrogasce istaknute su državne zastave na pola koplja te su uključene u 15,25 sati vatrogasne sirene u trajanju od jedne minute. Na otok Kornat dolaze obitelji i prijatelji stradalih vatrogasaca te visoki državni i vatrogasni dužnosnici kako bi odali počast. Vatrogasne organizacije održavaju niz manifestacija kojima nastoje da sjećanje na ove vatrogasne heroje nikada ne izblijedi.

U spomen na tragično stradale vatrogasce na Kornatu, u proljeće 2010. otpočela je akcija izgradnje spomenika dvanaestorici poginulih koja je krajem lipnja 2010. privedena kraju, a u 12 spomen križeva ugrađeno je oko 700 kubika kamena koji će zauvijek svjedočiti nezapamćenoj tragediji, ali i jedinstvu više od tisuću dobrovoljnih graditelja iz svih krajeva Hrvatske.

Kornatska tragedija prikazala je sve razmjere vatrogasnog posla i ogolila teške uvjete u kojima vatrogasci rade, težinu i opasnost s kojima se na intervencijama susreću te neizvjesnost hoće li im svaka intervencija ujedno biti i posljednja. Od 90-ih godina prošloga stoljeća do danas na intervencijama ili nakon vatrogasnog zadatka preminula su 24 vatrogasaca.

Ove godine imamo iznimno tešku požarnu sezonu u kojoj je prosječni broj požara dnevno oko 40, ponekad i više. Ovo je definitivno požarna sezona u kojoj za premorene vatrogasce nema predaha jer visoke temeperature, uz suhu vegetaciju, stvaraju uvjete za nastanak požara i njegovo brzo širenje, a prognoze najavljuju i iznadprosječno toplu jesen pa je i pitanje kada možemo očekivati završetak glavnog napora požarne sezone. Ove smo godine svjedočili i izgorenim objektima u velikom požaru na području Šibensko-kninske županije u kojima srećom nije bilo ljudskih žrtava, ali su zato nastradale brojne životinje, a opožarena površina je velika i oporavak će trajati godinama.

Uspoređujući prošlu godinu s ovom, vidimo da je broj požara u porastu za gotovo 24 %, a broj požara na otvorenom prostoru za gotovo 40 %. Tako je do 25. kolovoza zabilježeno 9.200 požara otvorenih prostora, izgorjele površine 55.184 hektara što je povećanje od 156 % gledajući 2021. godinu. Na žalost, zabilježen je i veći broj ozlijeđenih osoba za čak 36,26 %. U ovoj godini bilo je 135 ozlijeđenih osoba, od čega 21 vatrogasac.

Sve ovo samo ide u prilog činjenici da je vatrogasni posao jedan od najstresnijih poslova, a uz opasnosti koje taj posao nosi, vatrogasci često svjedoče prizorima stradalih koji su potresni, posebno ukoliko se radi o maloj djeci, članovima obitelji i kolegama s kojima dijele svakodnevicu. Nažalost, preminule kolege ništa ne može vratiti, ali možemo održati sjećanje na njih i neprestano raditi na tome da se tragedije poput one na Kornatu nikada više ne dogode.

Izvor: Hrvatska vatrogasna zajednica