Pet velikih jezičnih pogrešaka! Ili ''pogrješaka''? Ili ''pogreški''? Kakooo?

Povod objavljivanju ovog teksta je današnji Međunarodni dan pismenosti, a namjera – da vam malo pametujemo o tomu kako treba pravilno govoriti (ne pričati jer priča se priča) našim lijepim hrvatskim jezikom. Šalimo se, naravno!

Tu smo kako bismo pretresli pokoju zanimljivu jezičnu problematiku, riješili kakvu nedoumicu i dali koji savjet. I to nikako zbog toga da vas mučimo nekim umjetnim i, u svakodnevici neprimjenjivim i beskorisnim riječima i pravilima koje znaju i koriste samo doktori kroatistike. Bit je razjasniti neke stvari, naučiti nešto novo i probati kroz pokoji savjet koji ćete pročitati niže u članku, malo poraditi na svom izražavanju. Jednom učeniku, studentu, nekome tko u svom poslu komunicira pisano ili usmeno s klijentima, to će biti korisno. A svima ostalima – na volju! Ako i samo jedan savjet iz ove rubrike zapamtite i iskoristite u svom svakodnevnom rječniku, misija je ispunjena! Stoga, krenimo!

Koje su to tako velike pogreške (iako bi jezični savjetodavci preporučili pogrješke, s takozvanim ''pokrivenim R''... i pogreška je prihvatljiv oblik)? Slijedi odabir od pet ''pec po prstima''. Odnosno, ovog puta – pec po jeziku!

Takmičenje, takmičar, takmičiti se, takmac... Nikako! To je srbizam koji ima sasvim uvriježenu i dobru hrvatsku zamjenu – natjecati se, natjecatelj, natjecanje. Nije da imamo išta protiv srbizama niti bilo kojih -izama... Ali ako imamo našu, hrvatsku riječ, čemu gurati neku tuđicu? Dakle, nije takmičiti se, već natjecati se. Isto kao i učesnik, učestvovati... Zvuči učenije od sudjelovati, sudionik! Ali ipak, učesnik je od naših susjeda, a sudionik isključivo naša, hrvatska imenica.

Pinkala? Što nedostaje toj riječi? Je li bolja od kemijska olovka! Nije! Iako je jezik naklonjeniji jednoj riječi umjesto dvočlanoj, ekonomičnosti radi... Dakle, umjesto dva člana (kemijska olovka), bolje je jedan član – pinkala? Nikako ne valja! Naime, taj predmet je izumio Borivoj P-e-nkala... Dakle E, Penkala... I upravo zbog toga bismo to pisalo morali zvati tako, a ne pInkala! Nema to veze s PINK bojom u olovci. A kad smo kod toga, podsjetimo se da je dotični Penkala bio naš čovjek. Pa je utoliko važno znati njegovo prezime.

Evo malo pravopisnih opaski... Problematika je IJE/JE. OsmIJEh je s IJE, dakle osmijeh. Uvijek! I tu je IJE! UvIJEk! Ali zato nemojte griješiti sa slijedeći! Naime, kad želimo reći da je nešto odmah na redu, da slijedi – onda je LJ, sljedeći! Mogli bismo čak reći da je gotovo uvijek sLJedeći... Pod uvjetom (bez IJE, uvJEt) da se ne radi o glagolskom pridjevu radnom, kad želimo reći da smo slijedivši nekog, npr. telefonirali. Konkretnije, u rečenici: Slijedeći lopova, policajac je telefonirao svojem kolegi. U tom slučaju je slijedeći, a kada govorimo o pridjevu, u smislu sljedeći je na redu... tada je LJ!

A sad malo o nedoumicama... Kompjutor ili kompjuter? Ako već nije računalo, onda je – kompjuter. Što zbog toga što je nastavak, sufiks ili dočetak karakterističan za aparaturu -er. Kao npr. printer, mikser, masažer... A i zbog toga što dotična imenica dolazi od engleskog compute = računati. A oblik se uzima prema jeziku iz kojeg se preuzima riječ.

I za kraj, malo o višku riječi, o takozvanim pleonazmima ili zalihosnicama. Prva je – često puta! Prilog vremena (bolje bi bilo vremenski prilog) često znači ''mnogo puta''! Dakle, ''često puta'' bi onda značilo – ''mnogo puta puta''! Dakle, koristit treba samo često! A ne često puta! I nikako ''No, međutim...'' ili jedno (no), ili drugo (međutim)! Oba su suprotna veznika, a veznik nam treba samo jedan – nikada dva zaredom.

Ponovimo što smo sve naučili danas: Ne takmičimo se, već se natječemo. Učesnici se treba promijeniti u – sudionici! Kaže se pEnkala. Uvijek i osmijeh je sa – IJE. KompjutER je, nije kompjutOR. I suvišno je kad kažemo ''no, međutim'', dovoljno je ili jedno ili drugo. Kao što je i nakon ''često'' nepotrebno dodati ''puta''. Do sLJedećeg puta!