"Padam i ja s grede i to svakodnevno, znam se i razbiti"

Članica Gimnastičkog kluba "Sokol" Petra Furač već godinama je u vrhu karlovačkog i županijskog sporta. Iz godine u godinu postiže sve bolje rezultate na velikim gimnastičkim natjecanjima. Petra Furač bila je najuspješnija karlovačka sportašica u 2019. godini. Na nedavno održanoj svečanosti u Gradskom kazalištu Zorin dom proglašena je najboljom sportašicom grada Karlovca u seniorskoj konkurenciji. Iza ove mlade sportašice godine su napornog i marljivog rada u gimnastici, koja je bazični sport. Zahvaljujući podršci svog kluba mlada Karlovčanka u vrhu je hrvatske ženske gimnastike i stalna članica reprezentacije Hrvatske. Karlovačka gimnastičarka u prošloj je godini imala niz zapaženih rezultata na natjecanjima Svjetskog kupa. Razgovarali smo s Petrom Furač o naslovu najbolje karlovačke sportašice, o dosadašnjem dijelu karijere, o reprezentaciji i o planovima za budućnost.

Što za tebe znači naslov najbolje karlovačke sportašice?

-Puno mi znači naslov najbolje sportašice u svom gradu i na to sam posebno ponosna. Tijekom godine naporno radiš i onda ti je ovo nagrada za sav trud. Ovo mi je četvrta titula najbolje karlovačke sportašice, a vidjet ćemo što će biti na razini Karlovačke županije, kažu da sam favorit i za taj naslov.

Kako izgleda tvoj jedan dan?

-Obično sam ranoranioc, pa sam budna već oko sedam sati, pola osam. Ako imam prijepodne trening, onda je to od 9 do 12 sati, zavisi kako koji dan. Ako prijepodne nemam trening, onda obavljam razne poslove u kući i oko nje. Zatim slijedi odmor i poslijepodne sam na treningu u dvorani od pet do osam ili devet sati. Treniram najmanje četiri sata dnevno, a kada su pripreme i do osam sati dnevno. U Rusiji gimnastičarke treniraju svaki dan više od osam sati.  

Treniraš sve četiri sprave, jer nastupaš i u višeboju. Je li naporno trenirati na svim spravama?

-Višeboj je vrlo naporan, jer treba biti usredotočen na sve četiri sprave, a svaka sprava ima svoje treninge i svoje posebnosti. U Hrvatskoj se samo nas tri gimnastičarke bavimo višebojem, pa me znaju slati na natjecanja Svjetskog kupa i u višeboju. Naporno je raditi sve četiri sprave, ali za sada mi dobro ide. Ruče su mi najteža sprava, ali sam najbolja na ručama u Hrvatskoj u seniorskoj konkurenciji.    

Je li teško održati se na gredi?

-Greda je široka deset centimetara i treba puno vježbanja da se postigne stabilnost na gredi. Ja sam na gredi od četvrte godine, mogu reći da sam rođena na gredi, to je već navika. Meni je nezamislivo da netko ne može normalno prehodati gredu. Ima tu posebnih vježbi stabilnosti i ponavljanja elemenata. Padam i ja s grede i to svakodnevno, znam se i razbiti.

Kakvi su uvjeti za treniranje u Sokolskom domu?

-Imamo u Sokolskom domu sve što nam treba, ali naravno, daleko je to od profesionalne dvorane. 2011. godine, ako se ne varam, dobili smo gimnastičku jamu, koja nam je puno pomogla kod učenja novih elemenata. Idem često na pripreme u dvoranu Aton u Nedelišću, koja pruža sve uvjete za treniranje i postizanje vrhunskih rezultata. Nedavno je otvorena nova dvorana u Lučkom i imamo profesionalnu dvoranu u Osijeku.

Kakva je situacija sa školovanjem?

-Upisala sam gimnastiku na Hrvatskom institutu za kineziologiju, to nije Kineziološki fakultet. Hrvatski gimnastički savez potpisao je ugovor s Kineziološkim fakultetom i tu se školujem. Imam namjeru nakon završetka gimnastičke karijere upisati fakultet, želim studirati kondicijsku pripremu na Kineziološkom fakultetu. To mi je želja i nadam se da ću to i ostvariti.  

Ostala si jedina seniorka u klubu. Kako je došlo do toga?

-Kada se uzima selekcija gimnastičara ili gimnastičarki, uzima ih se desetak. Zna se da će neki otpasti, gimnastika je takav sport da ne možeš dugo ostati u vrhu, meni se posrećilo i ja sam ostala. Cure su upisale fakultete i studiraju, ali su sve ostale vezane uz klub.

Stalna si reprezentativka i nastupaš na natjecanjima Svjetskog kupa. Jesu li ta natjecanja naporna?

-To su vrlo naporna natjecanja i vrlo je teško ući u finale. Dva dana su kvalifikacije, a dva dana su finala. U drugom dijelu sezone prošle godine radila sam na svakom natjecanju Svjetskog kupa višeboj. Ušla sam u Guimaresu u Portugalu u finale na preskoku i na parteru. Vježbala sam četiri dana zaredom. Konkurencija na tim natjecanjima je vrlo jaka, ima natjecanja koja su vrlo jaka, a ima i onih koja su nešto slabija. Najjače natjecanje Svjetskog kupa je u Dohi. Tamo dođu svi najbolji, u Dohi nastupa elita.

Kakva je situacija s Olimpijskim igrama?

-Želja mi je nastupiti na Olimpijskim igrama. Bila sam u planu za Tokio, ali jedna cura iz Zagreba i ja nismo išle na kvalifikacije. Nadam se da ću za četiri godine ići na kvalifikacije i da ću izboriti nastup na Olimpijskim igrama. Nemam još u planu prestati se baviti gimnastikom, sve ovisi o zdravlju. Sa mnom se natječe žena koja ima 43 godine i jako je dobra.

Kako si uopće počela trenirati gimnastiku?

-Bila sam hiperaktivno dijete u pozitivnom smislu, imala sam višak energije. Tete u vrtiću preporučile su mojim roditeljima da se bavim nekim sportom, predložile su gimnastiku kao bazični sport i hvala im na tome.

Što si sve ostvarila u 2019. godini?

-Imala sam dosta natjecanja s reprezentacijom. Za klub sam nastupila na tri natjecanja. Na državnom prvenstvu osvojila sam pet medalja, dvije zlatne, jednu srebrnu i dvije brončane. U Mariboru sam na natjecanju osvojila prvo mjesto na preskoku. U prosincu sam s klubom nastupila na natjecanju u Novom Sadu, to je bilo zadnje u godini, bila sam prva u višeboju i treća na gredi i ručama. Za reprezentaciju sam u ožujku nastupila na natjecanju u Kijevu u Ukrajini, na tom su turniru sudjelovale samo reprezentacije. Ušla sam u finale preskoka i ruča, to je bio početak sezone, nisam još bila u potpunosti spremna. Zatim sam nastupila na Svjetskom kupu u Kopru u Sloveniji. U drugom dijelu sezone sudjelovala sam na natjecanjima Svjetskog kupa u Mersinu u Turskoj, u Guimaresu u Portugalu i u Szombathely-u u Mađarskoj. Taj drugi dio sezone bio je jako naporan. Još bi istaknula jedno natjecanje na koje smo posebno bile pozvane olimpijka Ana Đerek i ja. Naime, pozvane smo u Izrael, na njihovo državno prvenstvo, koje je održano u Tel Avivu. Od kolovoza do prosinca prošle godine možda sam imala jedan slobodan vikend u mjesecu, maksimalno dva.

Koja te natjecanja očekuju u ovoj godini?

-Sve ovisi o tome kako ću odraditi testiranja za reprezentaciju. Nadam se da ću ispuniti normu, a onda ćemo birati natjecanja Svjetskog kupa. Naravno, imat ću i u ovoj godini nastupe za klub, bit će to državno prvenstvo, pa turniri, najvjerojatnije, u Mariboru i Novom Sadu. Bit će ovo, sigurna sam, još jedna naporna godina.

Klub ima sjajan međunarodni gimnastički ljetni kamp u Selcu. Kakvo je tvoje mišljenje o kampu?

-U Selcu je prekrasno. Od kada se bavim gimnastikom idem na pripreme u Selce. Prije nekoliko godina podebljali smo uvjete, koji sada doliče kvalitetnoj pripremi za drugi dio sezone. Naravno, dolaze nam prijatelji i iz drugih zemalja, treniramo i družimo se. U Selcu nam je svima super.

Kakva je atmosfera u klubu?

-Mi gimnastičari smo jedna klapa, atmosfera u klubu je odlična. Svi smo jako dobri, to je moja druga ekipa. Družimo se i izvan dvorane. Uz prijatelje iz kluba, imam i kolegice iz škole. Volim društvo, volim se družiti s meni dragim osobama. Uvijek se nađe slobodnog vremena za druženje.

Gimnastika je bazični sport, ali i naporan. Kako sve to podnosiš?

-Da, pripremni dio sezone dosta je težak, no već sam naviknula. Treninzi su naporni, ali kada se nešto voli nema problema. Ne moram posebno paziti na prehranu, jedem pretežno domaću hranu. Kilogrami nisu posebno važni u gimnastici, ali ipak treba paziti na kilažu zbog treninga i natjecanja.

Jesi li zadovoljna dosadašnjom sportskom karijerom?

-Moram reći da jesam. U reprezentaciji sam od 2011. godine. Nema nas puno u ovom sportu, jer gimnastika nije toliko popularna kao neki drugi sportovi, recimo nogomet. Sretna sam što sam među pet najboljih gimnastičarki u državi. Evo, četiri puta sam bila najbolja sportašica Karlovca, a nadam se i petoj titulu.

Da li bi preporučila djeci bavljenje gimnastikom?

-Svakako, preporučila bih svima gimnastiku kao bazični sport, a kasnije se mogu opredijeliti za neki drugi sport. S osam, devet godina mogu izabrati sport koji žele. U gimnastici je puno djece, ali ih kasnije malo ostane. Mi imamo u klubu talentirane djece, nadam se da će neki od njih mojim putem. 

Branko Obradović