"Ovo je trenutno kadar s kojim sam zadovoljan, uvijek tu možemo pričati o nekakvim pojačanjima"

Rukometaši "Dubovca-Gaze" završili su prvi dio prvenstva na sedmom mjestu s deset bodova, ostvarili su četiri pobjede, dva neodlučena rezultata i pet poraza. U prvih osam kola prvenstva momčad je vodio Dragomir Požega, a od devetog kola na trenerskoj poziciji zamijenio ga je Matko Horvat, koji je do tada bio vratar u momčadi. Rukometaši "Dubovca-Gaze" imali su u prvom dijelu prvenstva brojne probleme s ozljedama i gotovo niti u jednoj utakmici nisu bili kompletni. U karlovačkim klubovima prije desetog kola jesenskog dijela prvenstva došlo je do zamjene vratara, Luka Prezelj prešao je u "Karlovac", a Matija Loparac u momčad "Dubovca-Gaze". Nakon zimske pauze, trener Matko Horvat okupio je momčad i počele su pripreme za proljetni dio prvenstva. Prinova nije bilo, a Branimir Barać otišao je u "Karlovac". Drugi dio prvenstva počinje 14. veljače,  a u dvanaestom kolu "Dubovac-Gaza" dočekuje momčad "Zadra 1954". Razgovarali smo s trenerom Matkom Horvatom o jesenskom dijelu sezone, pripremama za vrijeme zimske pauze, o planovima za drugi dio sezone i o niz drugih aktualnosti.

Matko, koliko dugo si u rukometu?

-Od 2006. godine, to je sada znači već 20 godina. Prošle godine završio sam igračku karijeru i uhvatio se trenerskog posla s prvom ekipom kluba. Došlo je razdoblje jednog drugačijeg mog rada, tako da nakon dvadeset godina rukometa, to je novo poglavlje.

Kada si se uopće uključio u trenerski rad?

-Pa, u trenerski rad sam uključen već nekoliko godina i to je bilo većinom s mlađim dobnim skupinama i s drugom ekipom kluba. Tako da neki temelji trenerskog posla postoje, ali normalno, ovo je sasvim jedna druga razina na koju se moram posebno spremiti. Tako da eto to je to.

Jesi li se brzo prebacio na vođenje seniorske momčadi, to je drugi rang u državi, nije jednostavno, je li bilo problema?

-A svakako da nije jednostavno, nije to bila čak ni toliko lagana odluka za mene osobno, međutim za dobrobit i kluba i svih ljudi koji rade oko kluba, pa i za same igrače, bila je to jedna logična odluka. Imam tu sreću što dobro poznajem i svlačionicu i sve te dečke koji treniraju. Tako da za sada je obostrano poštovanje i nadam se da će tako i ostati.

Dugo si u rukometu evo 20 godina, koliko ti u tom trenerskom dijelu posla znači ta igračka karijera?

-Pa dobro, nije da sam imao neku karijeru s kojom bi se mogao pohvaliti, ali evo s tog stajališta, ajmo reći golmana, puno toga se i vidi, na kraju krajeva i u samoj toj obrani i napadu iz neke druge dimenzije. Kažem, ne mogu se pohvaliti s nekakvom karijerom, ali da imam volje i želje za napredovati u tom trenerskom smislu, svakako imam.

Kada si počeo se baviti rukometom i danas, 20 godina je jedno lijepo razdoblje, je li se rukomet promijenio?

-Pa, normalno da je, sve se više teži nekoj brzini. Igrači više nisu isti kao što su bili prije dvadeset godina, naravno. Tako da mijenja se iz godine u godinu, a kamoli u 20 godina, to je dugo razdoblje. Tako da tko zna što nas sutra još čeka s tim rukometom i pravilima, ali kako ide sve naprijed, tako i rukomet.

Po meni je dosta bitna ta kondicija, vrlo je bitna fizička snaga u rukometu, je li se slažeš s tom konstatacijom?

-Da, apsolutno. Pogotovo ovih zadnjih nekih desetak godina kada su treneri prepoznali taj stil igre, taj brzi centar. Igrači moraju biti potpuno unutra, u potpunosti spremni, tako da ja mislim da je to jedini način da danas uspiješ.

Vidjeli smo na Europskom prvenstvu, ali i kod nas u ligi, da kada se ide u kontru, u tranziciju, kako to vole reći treneri i igrači, treba biti jako brz, što misliš o tome?

-Pa je i brz i jak u smislu fizičke snage i mišića, ali i dalje nitko ti ne može glavu zamijeniti. I dalje mislim da je glava ta koja određuje tvoju igru i rukometnu karijeru. Ovo se sve da nadoknadit, ali ako nemaš sve dobro posloženo u glavi, nema uspjeha.

Kakvo je tvoje razmišljanje o rukometu, je li bitniji napad ili obrana, kako ti ustvari gledaš na rukomet?

-Na rukomet gledam s tog nekakvog stajališta, mogu sada već reći bivšeg golmana, da je normalno obrana bitnija, od obrane sve kreće. Mislim da će to danas svaki trener rećida je to već postalo i normalno. Međutim, ovo što smo ranije spomenuli, igrači postaju sve brži, sve veći, fizički dominantni i vidimo da rezultati danas više nisu kao što su nekad bili 22, 21 pogodak, nego 37, 38 golova i tako da vidim da se većina pogotovo na profesionalnoj razini sve više, manje baziraju na što prije zabiti, a u obrani što bude.

Neki rukometni stručnjaci smatraju da vratari moraju imat tijekom utakmice petnaest obrana da bi se došlo do pobjede, je li to tako?

-Pa dobro je, sve ovisi od utakmice do utakmice, ali svakako nekakvih više od 33 posto obrana je prihvatljivo. Tako da što se mene tiče, da moji golmani imaju svaku utakmicu od 30 do 35 posto ja potpisujem odmah. To je postotak s kojim bi ja bio vrlo zadovoljan, ali tu su i neki drugi faktori.

Koliko je bitna suradnja vratara i obrane, jesi li ti kao vratar znao komunicirati s obranom?

-Pa, sigurno da je bitna ta komunikacija vratara i odbrane. Prvo, sve kreće naravno i od treninga i do nekakvih situacija, tih vježbi gdje je stvarno bitan taj dogovor vratara i obrane. Normalno da je svakom golmanu puno lakše braniti kada ima ispred sebe dobru obranu, nego kada mora branit nekakve šutove koji su ili ziceri ili bez kontakta, tako da je svakako bitna ta komunikacija.

Preuzeo si momčad prije tri mjeseca, nakon zimske pauze počeo si s pripremama, je li to kadar s kojim možeš ispuniti plan?

-Je, ovo je trenutno kadar s kojim sam zadovoljan, uvijek tu možemo pričati o nekakvim pojačanjima ili da se moramo krpati na nekim pozicijama. Ja mislim da bi svim trenerima bilo drago da imaju po tri četiri igrača na svakoj poziciji, da nemaju brige. Ali kažem ovo vrijeme koje sam sada u klubu stvarno nemam problema niti s odazivom igrača niti s konkurencijom na pozicijama, kažem, po duplo smo na svim pozicijama i evo neka tako ostane, ja ću biti zadovoljan.

Momčad je imala dosta problema u jesenskom dijelu sezone, ali i prošlih sezona, s ozljedama, kakva je sada situacija, jesu li svi zdravi?

-Trenutno su svi zdravi i spremni, mislim da tu jako dobar posao odrađuje naš kondicijski trener Antonio Šagovac u kojeg imam apsolutno povjerenje i tako će i ostati. Vidim da u zadnje vrijeme, daj Bože da tako i ostane, nismo imali nekakvih većih ozljeda i neka tako bude i dalje.

Klub ima i drugu momčad, je li iz te momčadi popunjavaš kadar prve momčadi, kakva je tu situacija?

-Pa dobro, to je sada opet jedna druga priča, u drugoj momčadi okosnicu čine ti mlađi dečki, koji su došli iz našeg kadetskog pogona, a koju su upotpunili na kraju i neki stariji dečki koji su neko vrijeme igrali i dobili su ponovo volju za rukometom i evo mi smo ih prihvatili, neka treniraju. Dugoročni cilj je svakako da se popunjavamo s tim kadetima i mislim da je to nekakav logičan smjer.

Matko, imaš sigurno neki cilj, sredina tablice je tu negdje, je li bi bio zadovoljan s time na kraju prvenstva?

-Pa, liga je ove godine baš izjednačena u tom smislu i svakako da je cilj što prije osigurati ostanak, kažem to je primarni cilj osigurati ostanak, a onda dalje kroz sezonu rasti i pokušati dogovorit neke stvari koje ćemo u budućnosti ukomponirati u naš rad.

Možda je glavna snaga momčadi to zajedništvo što si spomenuo, ali i borbenost, to je vrlo borbena ekipa, za vas nema izgubljene lopte, što misliš o tome?

-Je, to je malo do mene, a više do igrača, koji stvarno su spremni poginuti za svaku loptu i to je jedino ispravno razmišljanje i svaka čast na tome. Ja sam uvjeren da će se takvo razmišljanje nastaviti i dalje s njihove strane.

U zimskoj pauzi nije bilo prinova, ali otišao je Branimir Barać, tu ste bili korektni, niste pravili probleme, kakvo je tvoje mišljenje o tome?

-Pa, nije bilo problema, stvarno, tko god da je došao od novih dečki u klub, na početku bilo kakvih razgovora mi uvijek napominjemo da nećemo nikome raditi apsolutno nikakve probleme ako želi otići. Mi ćemo se potruditi da im osiguramo sve što je u našoj moći i da budu zadovoljni kod nas. A ako se netko u nekom trenutku sjeti ili da je napredovao ili da više nije zadovoljan s okolinom u kojoj se nalazi, mi smo zadnji koji ćemo stvarati probleme oko odlaska.

U jesenskom dijelu sezoni istaknuo se dosta novi igrač Ilijan Filipović, što od njega očekuješ u proljetnom dijelu sezone?

-Ilijan je svakako, ja bih se usudio reći, jedno od najboljih pojačanja, koje smo imali zadnjih godina, jer prvenstveno se radi o jednom odličnom dečku i izvan rukometa, on je zaljubljenik općenito u sport. Tako da sve najbolje mislim o njemu i mislim da ako nastavi raditi ovako kako sada radi, da ga čekaju velike stvari.

Ova sezona je u tijeku, jesi li radio neke dugoročnije planovi, kakvi su ustvari planovi za budućnost?

-Je, imamo, pričamo interno u klubu oko planova za budućnost. Ja se ne bih zaletavao sada s nikakvim izjavama, ali svakako da trebamo nastaviti raditi ovim tempom i vidjet ćemo gdje će nas budućnost odvesti. Kažem, tko zna, možda ćemo se na godinu boriti za Premijer ligu, a možda za ostanak, takva je liga i vrlo je izjednačena. Nikad ne znaš tko koga može dovesti. Tako da zaletavati se sada s bilo kakvim izjavama bilo bi neprofesionalno od mene.

Da li bi po tebi bilo bolje da se "Karlovac" vrati u Premijer ligu, a da vi ostanete u ovom rangu, da li bi to bilo dobro za razvoj rukometa u Karlovcu?

-Normalno, mislim da je to jedini pravi put kako bi rukomet u Karlovcu mogao napredovati, jer svakako Hrvatskom rukometnom klubu "Karlovac" mjesto je u Premijer ligi i mi to ne krijemo. Što više, želimo im i svu sreću da uspiju u tome, da se vrate, ali da isto tako i zadrže taj status premijer ligaša, jer mislim da je to nekakav normalan status tog kluba, koji znamo i sami kakvu tradiciju ima. Tako da mi moramo raditi, moramo gledati sebe i pokušati doći na razinu na kojoj je trenutno "Karlovac", odnosno, ono što se očekuje od njih da budu u Premijer ligi.

Volimo reći da je Karlovac rukometni grad, je li po tebi pao interes kod mladih u gradu za rukomet?

-Pa je, Karlovac je rukometni grad, ja se sjećam, kao danas, kada je Sportska dvorana na Rakovcu bila puna i kada smo gledali vrhunske utakmice, a atmosfera je tada bila strašna. Hoće li se to opet dogoditi ne znam, ja bih volio da i ova mlađa generacija osjeti to iskustvo, taj miris znoja, miris borbe. Tako da evo stvarno, sada je na njima i na nama da ih probamo što više pokrenuti da se oni malo više daju u taj sport i da ne gledaju samo navijački taj rukomet ili bilo što, nego da gledaju da se zainteresiraju više.

Klub ima svoju publiku, ima svoje navijače, dobio je klub nedavno i svoju himnu, koliko vam to sve znači?

-Pa sigurno, da nam to puno znači. Mi se volimo pohvaliti da smo mi pod navodnicima obiteljski klub, gdje svatko svakog bodri i svaki član nam je bitan, pa i naši navijači koji su na svakoj utakmici. Klupska himna je samo jedan veliki plus, super je.

Rekao si na početku razgovora da imaš povjerenje igrača, koliko to znači, jer si prije tri mjeseca bio dio momčadi, a sada si im trener?

-Pa da, to je pogotovo zato, jer to nije bila moja odluka, koju sam ja donosio i razmišljao godinu dana, nego je to doslovno bilo u roku tjedan dana, odnosno, možda čak možemo reći preko noći. Da, malo je teško pošto smo dijelili svlačionicu, zezali se, sve što ide u svlačionici, sve znaš o svakome, ljubavne probleme i rukometne probleme i onda sada odjednom se nađeš na toj drugoj strani, gdje ti njima moraš šefovati, ali kažem, oni su to dobro prihvatili. Prihvatio sam i ja to dobro i za sada je, kažem, obostrano poštovanje i vidim da sada, a mislim da i u budućnosti s tim pristupom neće biti problema.

Rekao si da za sada ne razmišljaš o pojačanjima, vidjet ćemo što će biti na ljeto, koja je pozicija gdje bi ipak možda trebao jedan  kvalitetan igrač?

-Svakako nam je, pa možemo reći, najveći problem ta pozicija pivota gdje smo malo skraćeni, ali evo vidjet ćemo što će uprava napraviti preko ljeta i nadam se da možemo tu još nekog dobiti da rasteretimo naša dva dečka koja su trenutno tu. Tako da vidjet ćemo što će se dogoditi.

"Dubovac-Gaza" je amaterski klub, igrači studiraju, dobar dio igrača radi, ti također imaš svoj posao, je li zbog tih obaveza igrača bilo problema s treninzima, jesu li svi redovni na treninzima?

-Pa evo od kada sam ja na klupi stvarno nemam s tim problema. Odaziv mi je sasvim podnošljiv i na kraju to su dečki koji su zaljubljenici u sport i u rukomet i oni su spremni dolaziti svaki dan, trenirati, davati sve od sebe i iz dana u dan sve je bolje. Tako da s time stvarno nemam problema.

Kakva je tvoja procjena i ocjena ove Prve hrvatske rukometne lige, ovaj rang je dosta jak, je li Jug jači od Sjevera?

-Teško mi je govoriti o tome, ne mogu to uspoređivati, koja je liga jača, a koja je slabija. Ali svakako da je ova naša liga vrlo izjednačena, više nego prijašnjih godina. Svaki klub ima mogućnost pojačati se, dovesti dobre igrače i napredovati. Tako da vidjet ćemo što će se dogoditi s tom ligom.

U ovoj sezoni dosta je zanimljivo, nakon nekoliko godina, čini mi se da četiri čak i pet klubova juriša na prvo mjesto, kakvo je tvoje mišljenje?

-Da, svi imaju svoje planove, svi očekuju taj nekakav pomak, ali kažem, ja držim fige da to ove godine bude "Karlovac", pa vidjet ćemo. Bit će teško, tu su "Ardiaei" iz Dubrovnika i "Ribola Kaštela", evo stvarno bit će teško tko god da uspije ući u Premijer ligu. Proljetni dio prvenstva, bit će vrlo zanimljiv.  

Jesi li dugoročnije razmišljao o trenerskom poslu, kakvi su ti trenerski planovi?

-Da, definitivno, sada mi je teško govoriti što će biti za pet ili deset godina, ali da, želim napredovati u ovome i svakako želim se baviti ovim poslom. Nadam se da ću imati ekipu kao što imam u ovom trenutku, koja će mi olakšati posao koji trenutno radim, tako da moj odgovor je da, želim i dalje biti trener.