"Ovo je povijesno najbolja sezona u gotovo 90 godina postojanja našeg kluba"

Za Veslački klub "Korana" ova natjecateljska sezona najuspješnija je u gotovo 90 godina djelovanja ovog sportskog kolektiva. Ostvareni su vrhunski rezultati na međunarodnim regata u München i na Bledskom jezeru. Zatim su postignuti sjajni rezultati na državnom prvenstvu za kadete i juniore, gdje je osvojeno pet medalja. Josip Jakšić, Ema Hodak i luka Hajdin izborili su nastup na Balkanskom prvenstvu, koje će biti održano u Pantelimonu, pokraj glavnog rumunjskog grada Bukurešta 16. i 17. rujna. Uz to natjecanje članovi kluba imat će nastupe na još nekoliko regata. Klub je vrlo uspješno organizirao jubilarnu 70. Karlovačku veslačku regatu. O rezultatima ostvarenim u ovoj godini, o nastupima na državnom prvenstvu, stanju u klubu, planovima za iduću godinu i svemu ostalom razgovarali smo s trenerom Veslačkog kluba "Korana" Zlatkom Katušinom.

Kazali ste nedavno da je ovo po ostvarenim rezultatima povijesna godina za klub, je li to stoji?

-To je točno. Prije sezone, da smo željeli da se nešto ovako dogodi, bilo bi nerealno za očekivati. Ispala je jako dobra sezona. U smislu povijesna, kada sam to rekao, rekao sam jer obično smo imali jednog ili dva veslača, koji su se isticali kvalitetom. Sada imamo vrlo perspektivnu generaciju od šest, sedam veslača, od toga su četiri nastupila za reprezentaciju na regati u Münchenu. Luka Hajdin nastupio je na Europskom prvenstvu, gdje je osvojio osmo mjesto u četvercu na pariće. Sada nas čeka Balkansko prvenstvo gdje nastupamo s tri veslača u nacionalnoj selekciji. Ovo je povijesno najbolja sezona Veslačkog kluba "Korana" u gotovo 90 godina postojanja našeg kluba.

Rezultati u ovoj sezoni odraz su dugogodišnjeg rada, kakvo je vaše mišljenje?

-Ja sam uvijek govorio da tu ima potencijala, da se radi o zaista darovitoj generaciji, ali kao i u svemu trebalo je malo strpljenja i puno rada da se dođe do ovoga gdje se nalazimo sada. Zapravo, mislim da rezultatski najbolje godine tek dolaze. Radili smo naporno, tiho, nekada se neke stvari ne poklope, ali radili smo jako ozbiljno i stvarno sam vjerovao u ovu generaciju, koja je izuzetna po svemu, da će kad, tad doći na naplatu sve to skupa, taj naporan i ustrajan rad.

U sportu se uvijek vraća, koliko ste vjerovali da će ova sezona biti toliko uspješna?

-Pa, ja sam zaista vjerovao i ove godine je sve došlo. Na državnom prvenstvu osvojili smo pet medalja, od toga dva zlata. Kada je sve krenulo, činilo mi se da možemo i tu šestu medalju osvojiti. Izmakla nam je u četvercu skul , izborili smo četvrto mjesto. Veslanje je sport gdje ovisiš o puno nekakvih okolnosti, koje se moraju poklopiti, da bi ostvario u konačnici neki rezultat. Veslali smo dan ranije kvalifikacijsku utrku, tu smo malo kalkulirali, što se ne smije u sportu, drugi dan je zapuhao na stazi zapadnjak, nije opravdanje, umjesto druge staze dobili smo petu i neravnopravne uvjete te smo izgubili medalju za tu stazu. To je tako u sportu, ne smije se kalkulirati.  

Kakav je ustvari napredak vaše grupe?

-Napredak je zapravo veći od očekivanog, mogu reći. Ema Hodak konstantno je tu u vrhu, iako je ove godine mijenjala kategoriju, došla je među starije cure, čak se znalo dogoditi da izgubi poneku utrku. Ona je takav jednostavno potencijal, kapacitet, na državnom prvenstvu, kada je veslala najvažniju utrku u sezoni, premoćno je bila prva. Uz nju i Luku Hajdina, koji su evidentno izuzetni kapaciteti, takvi potencijali vrlo rijetko dođu u ruke treneru da radi s njima. Nekakvu eksploziju rezultata napravio je Josip Jakšić, a tu su i Jan Latković i Šime Ravnjak. Osobno su me ugodno iznenadili Jan Latković i Šime Ravnjak. Oni su cijelu sezonu bili u samom vrhu, recimo na Bledskoj regati, gdje je bilo trinaest nacija, čak su nastupile neke reprezentativne posade u oba dana, prvog dana osvojili su drugo mjesto u A finalu, a drugog dana treće mjesto u A finalu. Taj nastup na Bledu što se tiče našeg kluba, zaista je bio povijesni. Mi smo osvojili na toj regati sedam medalja, od toga tri zlatne. Ta regata ima veliku težinu u veslačkim krugovima, kada netko uđe u finale, već se smatra da ima nekakvu težinu i vrijednost. To nismo nikada napravili, nismo imali ni približno takav rezultat. Tako da je to bio jedan jako dobar nastup, čak mislim da to ima nekakvu veću težinu od rezultata kojeg smo napravili na državnom prvenstvu.

Koliko ste zadovoljni povratkom Luke Hajdina veslanju, je li nadoknadio pauzu?

-On je zapravo, u početku sezone bio malo iza, ali kako je išlo dalje, tako je otišao naprijed u odnosu na konkurenciju, za kojom je zaostajao. Na državnom prvenstvu osvojio je drugo mjesto. Drugog dana Bledske regate u samcu je bio drugi u A finalu, a bila su prijavljena 44 veslača. Kod Luke je jedna stvar neupitna, zaista se radi o kapacitetu i potencijalu, on je postizao neke brzine kao kadet, kao Sinkovići u toj dobi. Tih godinu i pol dana pauze ga je koštalo, što se morao malo tehnički korigirati, ali kada je to posložio, mislim da je pred njim jako dobra budućnost i perspektiva. Iduće sezone prelazi u mlađe seniore B i na njega se vrlo ozbiljno računa.

Podignuli ste visoko letvicu, hoće li se to moći pratiti u idućoj sezoni?

-Naravno, kada dođeš do određene razine, da te to vuče dalje. U sportu je to prirodno, da želiš biti još bolji. Moramo čvrsto stajati na zemlji, ne se uljuljati i dalje nastaviti raditi, barem ovako kako smo do sada, ako ne i više.

Ima li potencijala u školi veslanja?

-Moram priznati da imamo trenutno problema oko škole veslanja, jer je trener Dario Šabić zbog privatnog posla i obaveza spriječen u punom angažmanu i veliki dio tog tereta pao je na leđa Abija Selimovića. Tu moram priznati da svakako ima prostora da bi bilo bolje i organiziranije, ljudi rade i trude se koliko mogu. Obično svake godine iz škole veslanja izađu tri, četiri regatna veslača na koje se može računati u sljedećoj sezoni. Kada letvicu digneš više, onda očekuješ da ćeš biti još bolji i da to na neki način omasovimo u tom regatnom pogonu.

Jeste li zadovoljni ovogodišnjom Karlovačkom regatom?

-Ovo je bila jubilarna regata sedamdeseta. Mislim da je bilo zanimljivo, taman neko optimalno vrijeme, oko sat i četrdeset minuta. Bilo je nekoliko vrlo zanimljivih utrka, Memorijalna utrka naročito je bila zanimljiva za publiku, gdje je zapravo za lopticu čamca pobijedila naša klupska posada Jan Latković i Šime Ravnjak, koja je bila bolja od reprezentativne posade Josip Jakšić i Luka Sabelja, koju očekuje nastup na Balkanskom prvenstvu kroz mjesec dana u Rumunjskoj, vrlo zanimljiva utrka. Nije tipična dionica, više se radi o sprinterskim utrkama na 500 metara.

Jesu li dobili veslači odmor nakon Karlovačke regate?

-Imali smo tri tjedna pauzu i nakon toga počeli smo s treninzima. Ovu sezonu moramo privesti u natjecateljskom smislu kraju, Očekuju nas još neka vrlo važna natjecanja, tu prije svega mislim na Balkansko prvenstvo, koje će biti održano u Bukureštu. Ove ostale klupske veslače očekuju još neke regate Maribor, Zagreb 500 i finale Veslačkog kupa, koje bi se ove godine trebalo održati u Ogulinu, na jezeru Sabljaci. Ta pauza je završila, mi smo ponovno u treningu, ono što nas očekuje je da idemo uskoro na pripreme u Ramu u Bosnu i Hercegovinu. Tamo je napravljen veslački centar i jako je dobar za pripreme, jer postoji neophodna infrastruktura, prateći čamci, pontoni, teretana, ergometri, sve se nalazi tamo i dobar je smještaj. Tamo idu Ema Hodak i Josip Jakšić, a Luka Hajdin će se priključiti juniorima A, oni će obavljati pripreme u istom terminu desetak dana u Zagrebu. Ta tri veslača nastupit će na Balkanskom prvenstvu, gdje će Josip Jakšić veslati u dvojcu na pariće za juniore B, Ema Hodak će veslati u dvije discipline, prvi dan nastupit će u četvercu skul za juniorke B, a drugi dan u samcu. Luka Hajdin nastupit će u četvercu na pariće za juniore A. Od tog natjecanja očekujemo puno, jer idemo s dosta jakom ekipom, naročito kod tih juniora B. Opravdano se možemo nadati dobrim rezultatima, kao one koje smo ostvarili na velikim regatama u Münchenu i Bledu. Tako da tu imamo dosta velika očekivanja, nadamo se da će nas netko od veslača obradovati s medaljom. Najizgledniji za dobar rezultat su dvojac na pariće za juniore B u kojem je Josip Jakšić i četverac na pariće gdje vesla Ema Hodak.

Kakvi su uvjeti za trening, je li Kupa u redu?

-Pa, bilo je ove godine zapravo dobro, jer nije bio ekstremno nizak vodostaj Kupe, kako je stalno bilo tih kiša po malo, tako da nismo imali problema s vodostajem. Čak se ove godine nije niti trava razrasla, koja nam je inače radila probleme. Nismo izgubili puno treninga kod ovog zadnjeg dizanja vodostaja, jer kako se voda naglo dignula, tako se naglo i vratila u korito, pa smo mogli normalno trenirati.

Imali ste iznenadni trošak, jer ste morali kupiti novi gliser, kakva je tu situacija?

-Gliser smo morali kupiti, stari je zaista bio dotrajao, bio je star više od 33 godine, jednostavno ga je pojela ta osmoza, postao je potpuno neupotrebljiv, pa je bilo neophodno nabaviti novi. To smo uvijek odlagali, jer nam je nekako bilo žao dati novac za to, ali sada smo morali. Inače, radije kupimo ono što treba veslačima. Ne radi se o nekom pretjeranom iznosu, gliser je koštao 3.700 eura. 

Imate li dovoljno čamaca?

-Kako ima sve više veslača, uvijek se javlja i taj problem. Svaki čamac je rađen za određenu kilažu, uvijek smo do sada imali sitnije, manje veslače, sada se prvi put dogodilo da od ovih veslača koji su dobri, ja sam najmanji među njima. To su sve ljudi od 192 do 198 centimetara, u rasponu od 80 do 100 kilograma, zaista su veliki. Tu imamo problema s tim ljuskama, jer nemamo dovoljno čamaca za tu kilažu. Nastojimo da svaki veslač ima svoj čamac kod tih regatnih veslača i oni imaju sada takve uvjete trenutno osigurane. Kažem da nije idealno sada posloženo da ljuska čamca odgovara težini veslača što za vrhunske posade može biti problem. Moram priznati da nam je tu pomogao Hrvatski veslački savez, koji je Luki Hajdinu dao čamac u kojem je veslao Martin Sinković. Savez nam je taj čamac dao na korištenje, tako da su nam tu puno pomogli i izašli u susret.

Kakva je trenutno situacija, ide li netko od veslača i veslačica na jesen na fakultet?

-Ovo je relativno mlada generacija, oni još svi mogu biti tri godine juniori, poslije se javlja taj problem, ali to nije samo kod nas, nego generalno u hrvatskom veslanju. Mladi ljudi odlaze na studij u Zagreb, a vrhunsko veslanje zahtjeva potpun angažman. Da bi postigao rezultat u seniorskom veslanju moraš biti praktički profesionalac i trenirati dva put dnevno, neki uspiju uskladiti veslanje i studiranje. Neki to jednostavno ne uspiju i što je razumljivo izaberu ono što im je bolje za život. To postaje velik i ozbiljan problem u hrvatskom veslanju. Nekako se pokušava dogovoriti s fakultetima da se takvim vrhunskim sportašima na neki način izađe u susret. U Americi ne postoje veslački klubovi, nego je bazen iz kojeg se uzimaju veslači sveučilišno veslanje i koledži.

Kakav će biti plan rada po završetku sezone?

-Kada završimo regate, veslački kalendar je tako posložen da mi vrlo teško možemo pronaći "rupu" za neku pauzu, ali mislim da će to biti moguće nakon daljinske regate, ona je početkom studenog, a već i prije se mi preselimo unutra, jer je kratak dan i ovisimo o vodostaju. Dobit će vjerojatno veslači tjedan dana odmora i onda kreću zimske pripreme, koje su još napornije od ovih, jer počinje novi ciklus i zapravo tko odradi tu bazu dobro, tu se medalje kuju u tom dijelu sezone. To je najbitnije razdoblje, tu se mora vrlo ozbiljno raditi, tko to dobro odradi, može računati da će na proljeće biti uspješan. Za rad zimi ergometara imamo dovoljno, ali prostora nemamo dovoljno.

Pošto je ovo povijesna sezona, jeste li zadovoljni?

-Pa jesam, mogu reći da sam ispunjen, nisam se poljuljao, niti ja, a niti veslači, nastojimo biti tako da taj tonus uvijek držimo da nekako bude prisutan, da budemo čvrsto na zemlji. Osjećaj je bio dobar nakon državnog prvenstva, ali to traje kratko, osjećaš se par dana dobro i onda si već u mislima negdje drugdje, znaš što te čeka i koje ti obaveze slijede. Sport je takav, nemilosrdan u tom smislu.

Gdje ste sada kao klub u hrvatskom veslanju?

-Deseti smo bili, nikad više bodova nismo osvojili na državnom prvenstvu, a 28 klubova je osvajalo bodove. Tako da smo zadovoljni, još je bilo prostora, iduće godine mislim da možemo za nijansu više.