"Ove sezone napast ćemo oba naslova državnih ekipnih seniorskih prvaka i u maču i u floretu"

Mačevalački klub "Karlovac" nedavno je postao jači za još jednog kvalitetnog borca i to u seniorskoj konkurenciji. Nakon što se prošle godine klubu priključio Leo Li, od nove sezone član karlovačkog kluba je i Leo Smrekar. Obojica su bili višestruki prvaci Hrvatske u mlađim dobnim kategorijama, pa sve do juniora, kao što su i oboje bili standardni reprezentativci u kadetskom, juniorskom, a ponekad i u seniorskom uzrastu. Karlovački klub sada ima jednu od najjačih seniorskih momčadi u floretu u Hrvatskoj. Članovi Mačevalačkog kluba "Karlovac" nastupili su već u novoj sezoni na jednom velikom međunarodnom natjecanju, bili su u Temišvaru u Rumunjskoj na satelitu Svjetske mačevalačke federacije FIE, turniru Svjetskog seniorskog kupa, koji se boduje za svjetsku rang listu. Ovo je po prvi put u povijesti karlovačkog kluba, da su na jednom ovakvom natjecanju, a da nije održano u Hrvatskoj, nastupila čak petorica karlovačkih seniorskih boraca. Nažalost, ovo je ujedno bila i jedna od lošijih predstava članova karlovačkog kluba u zadnjih par godina. Iako je natjecanje bilo iznimno teško i konkurentno, u kategoriji floreta za seniore nastupilo je ukupno sto boraca iz 26 država s pet kontinenata, dojam je da su karlovački borci trebali i mogli napraviti puno više od prikazanoga. O pojačanju u klubu, o natjecanju u Temišvaru i o aktivnostima u novoj sezoni razgovarali smo s trenerom kluba Krešimirom Profozićem.

U klub je stiglo još jedno pojačanje, jeste li sada najjača seniorska ekipa u Hrvatskoj?

-Pa, mogli bi biti, ako slučajno i nismo, onda smo jako blizu. Pojačali smo se u zadnje dvije godine s dva vrhunska seniora, dva vrhunska borca i vrhunska dečka, to su Leo Li i Leo Smrekar, koji kod nas u Karlovac dolaze zadnjih deset godina na ljetne pripreme, boravili su kod Gojaka i Mravunca, dolazili na zimske pripreme u Karlovac, dolazili i na sparinge. Jednostavno u jednom trenutku priča se okrenula na tu stranu da su obojica završila u karlovačkom klubu, što je jako dobra stvar za razvitak mačevanja u Karlovcu. Mi nismo išli na to da napravimo jači rezultat, nego, to se sve skupa nekako odigralo na cjelokupnu dobrobit karlovačkog mačevanja i karlovačkog kluba, pošto oni dođu i na sparing, bore se sa svim našim karlovačkim borcima, kada mi odemo na sparing u Zagreb, pozovemo i njih, i oni dođu. Tako da nisam se niti ja sam nadao da će to tako završiti, ali eto, na kraju je tako završilo.

Nakon deset godina suradnje, nije čudno što su dečki došli u karlovački klub, kakvo je tvoje mišljenje?

-Pa da, cijelu Europu smo prošli zajedno, znam ih još dok su bili djeca, proveo sam ih kroz Grčku, Poljsku, kroz niz europskih zemalja, gdje god sam vozio Gojaka i Mravunca, vozio sam i njih dvojicu. Ljudi su me znali pitati, kakvi su to transferi, je li novac u igri, apsolutno ti dečki nisu za prelazak dobili niti cent, to je njihova dobra volja i naša dobra volja da ih primimo. Mi ih podržavamo logistički i s popravcima opreme i nekim drugim stvarima, ali nikakve novce nisu dobili.

Sezona je počela, kakvo je bilo ljeto?

-Dobro je bilo, zadovoljan sam, radilo se punom parom, četiri, pet treninga tjedno, po tri, četiri sata. Jako volim treninge po ljeti, ne moramo trenirati u večernjim satima, riješimo to prijepodne. Djeca su raspoloženija, psihički opuštena, ja sam raspoloženiji, djeca fizički bolje reagiraju, brže se regeneriraju, sporije se umaraju, bolje reagiraju na bilo kakav fizički podražaj, a i na mentalni podražaj bolje reagiraju, tako da ljeto nama dobro dođe i ja osobno volim te treninge. Sada smo se vratili iz Atomskog skloništa u dvoranu Osnovne škole Dubovac, uvjeti su dobri, termina je dovoljno, sve je u redu.

Kako je bilo na jakom međunarodnom turniru u Temišvaru?

-Nisam zadovoljan, ali vodio sam na seniorski turnir čak pet članova kluba, to su bila dva naša juniora Andrija Kirinčić i Luka Bublić, koji je juniorski reprezentativac te seniori Leo Smrekar, Leo Li i Antonio Gojak. Moram napomenuti da su na popisu reprezentativaca za ovu sezonu Jakov Božić kod kadeta, Luka Bublić kod juniora i Antonio Gojak kod seniora. Sam turnir, brojem naših boraca sam zadovoljan, svi su zapravo odradili unutar svojih mogućnosti. Grupu je prošao samo Leo Smrekar s dvije pobjede i tri tijesna 5:4 poraza, tako da se još koja prelomila, mogao je proći prvu eliminaciju, nažalost odmah je ispao. Leo Li imao je jednu pobjedu i tri 5:4 poraza, ali dobre borbe su bile. Bublić je imao jednu pobjedu, što je kao junioru na jakom seniorskom turniru zadovoljavajuće. Antonio Gojak je malo zakazao, s njim sam malo nezadovoljan, imao je dvije pobjede, lošu tuš razliku, nije prošao grupu. Pobijedio je najboljeg borca na turniru, a izgubio je od skoro najlošijeg, tako sam mu to rekao. Pobijedio je Carlosa Llavadora koji je bio treći senior na Svjetskom prvenstvu, treći na Europskom prvenstvu i bio je sudionik Olimpijskih igara. Tako da je bila OK borba, još je bio i malo pokraden, gubio je 1:3, a dobio je 5:4. To je bila prva borba u danu i ja sam mislio super, sada će se malo otvoriti, a onda se zatvorilo sve što se moglo zatvoriti.

Što se dogodilo?

-Teško mi je reći, ali nešto je bio nervozan, prebrzo je birao akcije i te akcije koje je izabrao, nije odradio do kraja, tako da je to trebao malo drukčije odraditi. Malo smo se unaprijedili, sada na svim turnirima snimamo sve borbe, tako da je analiza napravljena sa svim borcima, svi znaju gdje su pogriješili, što je bilo loše, što je bilo dobro. Snimamo i treninge, snimamo sparinge u Zagrebu, uglavnom, trudit ćemo se da popravimo gdje smo kiksali.

Krešo, sada imaš jaku seniorku ekipu, je li cilj naslov momčadskog državnog prvaka?

-Apsolutno, ono što mene veseli je da smo mi već u prošloj sezoni bili drugi u Hrvatskoj u disciplini mač, a bili smo treći u disciplini floret. Ove sezone napast ćemo oba prva mjesta, želimo ići stepenicu više, to je između ostalog plan i to je ideja. Neki iz Zagreba krivo procjenjuju za naša pojačanja, misle da smo se mi pojačali za to jedno natjecanje, bilo bi nam drago da budemo ekipni prvaci države, ali ako i ne budemo, neće se ništa dogoditi. To je sve skupa dobra stvar za dobrobit karlovačkog mačevanja.

Kakav je interes za dolazak u klub, možete li uopće primiti nove članove?

-Pa na knap smo, to moram priznati, malo smo na knap s tim dijelom, no međutim tko dođe i bude zaista zainteresiran, uvijek smo otvoreni. Interesa je bilo početkom rujna, ne previše, ali poanta treniranja u Mačevalačkom klubu "Karlovac" je da budeš redovit i da treniraš redovno, jer to nam je glavno. Meni je važno da nitko nije otišao, a netko novi ako dođe odlično, prihvatit ćemo ga. Ako ne dođe, opet u redu. Najbitnije je da je stara ekipa koja je završila prošlu sezonu, ostala na okupu, da nitko nije otišao.

Zanimljivo je da svi koji dođu u klub i počnu se baviti mačevanjem, zaljube se u taj sport, jedino se prestanu aktivno baviti zbog odlaska na fakultete ili zbog zapošljavanja. Kakav je tvoj komentar?

-Pa, to je jedna lijepa stvar bavljenja sportom, da sport bude nekakvo veselje, da ti ne donosi veselje samo u nekoj dječjoj dobi nego koji može donesti neko veselje u odrasloj dobi i da ne kažem i poslije toga u nekoj veteranskoj dobi i tako dalje. Tako da je to jedna od ljepših stvari što je većina članova zapravo ostala u klubu, neki su aktivni, neki su poluaktivni,  a opet i to je nama dobro i OK, kako da kažem Tako da meni je uvijek bilo bitnije ne izgubiti članove, nego dobivati nove članove. Da se okrenem malo našoj sadašnjosti, u nekim firmama novi radnik koji dođe ima veću plaću od starog radnika, koji tamo radi deset, petnaest godina, to kod nas u klubu je nemoguće, takve stvari se ne događaju, znači onaj tko je zaslužio radom, trudom, zalaganjem, prisutnošću i tako dalje, apsolutno sve, kako bi rekao, u njega se vjeruje više nego u nekoga novoga, koji je tek došao, koji se nije još nikako dokazao.

Krešo, radiš s reprezentacijom možda da nam kažeš par podataka gdje je hrvatsko mačevanje u odnosu na Europu, ima li napretka, ima li boljitka?

-Ima, sve smo jači, sve smo jači iz godine u godinu, sve smo kompetentniji i konkurentniji, što bi se reklo, u mlađim dobnim kategorijama čak ima sve više boraca. Pa, evo na tom zadnjem natjecanju na kojem smo bili u Rumunjskoj, osobno ja nisam zadovoljan nastupima karlovačkih boraca i po meni je to bilo zapravo na kraju loše, ali recimo da je bio turnir na kojem je nastupilo 100 natjecatelja iz 26 država s pet kontinenata, a mi smo imali borce, koji su na kraju bili treći, osmi i deseti. Tako da to po meni dosta govori, imamo konkurentne borce, tu je Petar Fileš, koji je olimpijski kandidat, prvak države seniorski zadnjih pet, šest godina, tu je jedan Borna Špoljar, jedan Janko Leskovac i naš Antonio Gojak. Tako da u principu imamo četiri vrlo kvalitetna seniora, koji ulažu svoje vrijeme, nerijetko i svoj novac i tako dalje na ta sva putovanja, natjecanja i treninge. Imamo juniore koji još idu u školu ili na fakultete, imamo i kvalitetne kadete. Kao što sam rekao, imamo četiri više nego solidna seniora, pa ćemo vidjeti koliko daleko mogu dogurati.

Može li Petar Fileš izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Parizu?

-Može, ali da će mu biti baš lako neće, ovisit će malo i o momentu i o njegovoj formi i o raznim faktorima, što bi se reklo. Iz Europe se jako teško kvalificirati i to je problem. U mačevanju se na Olimpijske igre kvalificira po kontinentima i onda iz Afrike ide toliko boraca, mora imati Azija toliko boraca, Južna Amerika toliko i Sjeverna Amerika određeni broj sudionika. Povijesno gledano, a i jakosno gledano Europa je najjači kontinent za taj sport i onda iz Europe se ekstra teško kvalificirati. Uvijek imaš četiri, pet, deset kvalitetnih Britanaca, Talijana, Francuza, Nijemaca, dobro Rusa, Ukrajinaca, Poljaka i tako dalje. Tako da je Europa baš malo zakinuta, kada su u pitanju kvalifikacije za Olimpijske igre, lakše bi se bilo kvalificirati negdje drugdje.

Što te očekuje od natjecanja do kraja prvog dijela sezone, hoće li biti puno putovanja po cijeloj Europi?

-Hoće, bit će dosta vožnje i putovanja. Najprije nas očekuje Interkup u Zagrebu, onda nakon toga nas očekuje Svjetski seniorski kup, također u Zagrebu. Zatim kadeti idu na Svjetski kup u Budimpeštu i u Nürnberg, Antonio Gojak bi trebao sa seniorima ići u Istanbul na Svjetski seniorski kup, zatim idemo u Ljubljanu na međunarodni turnir, a između toga na kraju jaki međunarodni turnir u Zagrebu. Odmah prvi vikend u 2024. godini očekuje nas Svjetski juniorski kup u Italiji i tako dalje.

Kakva je situacija s opremom, ima li je dovoljno?

-Sve je u redu, prije je bilo puno teže i gore, nego sada, tako da mi sada ipak malo lakše dišemo, oprema je skupa, sada je sve skuplja, no međutim sve je u redu, uspijemo sve to održavati, pokrivati se, neće oprema biti problem.

Je li status u Karlovačkoj sportskoj zajednica sve bolji?

-Je, status je u Karlovačkoj sportskoj zajednici sve bolji status sve bolje i sve je u redu. Pa mislim da nakon toliko vremena to zaslužujemo. Ovo nam je već petnaesta sezona i stvarno evo zadnje dvije, tri godine, promjenom kategorizacije sportova mislim da smo apsolutno ušli među kvalitetne sportove i kao klub da to zaslužujemo. Mislim da su sada svi shvatili da smo mi vrijedni, da smo radišni, da se trudimo i želimo napraviti rezultat. Mačevanje nije neki sport u kojem se može ići na masovnost, to ne mogu niti nekakvi puno puno stariji i jači klubovi iz Zagreba i Splita, a kamoli mi u Karlovcu. Mi svi skupa želimo u Hrvatskoj napraviti nekakve međunarodne rezultate, tako da evo nadam se da je to i Karlovačka sportska zajednica prepoznala i ljudi u Zajednici sportova Karlovačke županije. Tako da evo mi ćemo se uvijek truditi da opravdamo sve što su oni u nas uložili, vrijedno ćemo trenirati i raditi i pokušati ostvariti što bolje rezultate.

Moramo to ponoviti da je mačevanje olimpijski sport, jedan od najstarijih sportova i da je raširen po cijelom svijetu. Koji je tvoj komentar na to?

-Da, mačevanje je prvi olimpijski sport, to jest jedan od prvih sedam ili devet sportova, koji su bili na prvim Olimpijskim igrama. Mačevanje je jedan od samo pet sportova, koji nije izostao niti s jednih Olimpijskih igara do sada, tako da to dovoljno govori o tradiciji mačevanja kao olimpijskog sporta.