"Ove godine odradili smo vrhunske bazične pripreme, ne sjećam se kada smo ih tako dobro odradili"

Članovi Taekwondo kluba "Banija Pandas" ostvaruju ove godine odlične rezultate na raznim natjecanjima, posebno na kvalifikacijskim turnirima za nastupe na europskim prvenstvima. Lucio Matuzić i Sara Pejnović nastupit će sredinom kolovoza na Europskom juniorskom prvenstvu u Estoniji, a Lucio Matuzić sudjelovat će i na Europskom prvenstvu za mlađe seniore u prosincu u Rumunjskoj. Nedavno je Taekwondo klub "Banija Pandas" uspješno nastupio na državnom prvenstvu za mlađe seniore, kadete i mlađe kadete u Ivanjoj Reki. "Panda Banija tim" osvojio je naslov državnih viceprvaka u konkurenciji mlađih seniora U-21. U konkurenciji 40 klubova i 595 natjecatelja "Pandas tim" osvojio je pehar za drugo mjesto u konkurenciji mlađih seniora i konkurenciji mlađih seniora i mlađih seniorka. Od 9 natjecatelja tima njih pet osvojilo je 3 zlatne i dvije brončane medalje. Osvajanjem prvog mjesta Lucio Matuzić i Petar Fičko s istim brojem bodova dijelili su prvo mjesto najboljeg seniora prvenstva, te su izborili nastup na Europskom seniorskom U-21 prvenstvu koje će biti održano u Rumunjskoj. U pojedinačnom plasmanu zlatne medalje osvojili su Petar Fičko kod mlađih seniora do 68 kg s tri pobjede, Lucio Matuzić kod mlađih seniora do 63 kg s tri pobjede i Marko Fičko kod kadeta V160-164 s tri pobjede. O ostvarenim rezultatima, o projektima koji su pokrenuti, o natjecanjima koja predstoje i o budućnosti kluba razgovarali smo s trenerom Nevenom Trbojevićem.

Ove godine klub je vrlo aktivan, kako je bilo od početka godine?

-Mi uvijek imamo ovaj prvi dio natjecateljske sezone u proljeće, to je špica, a kasnije u laganijem tempu. Možemo se pohvaliti da smo ove godine odradili vrhunske bazične pripreme, ne sjećam se kada smo ih tako dobro odradili. Bazične pripreme su jako dugo trajale, jedno dva mjeseca smo naporno trenirali, čiste bazične pripreme smo ovaj put radili malo dulje, malo duže je bilo to pripremno razdoblje. Kasnije smo radili specifični dio, tako da je dug i iscrpljujući bio taj početak godine.

Nakon dugih priprema, krenula su natjecanja, aktivni ste svaki vikend, jesi li zadovoljan rezultatima?

-Da, krenula su natjecanja, kvalifikacijski turniri za europska prvenstva koja nas očekuju ove godine. Mi smo nastupili s manjim timom, ali pokazalo se da je naša kvaliteta poznata i da imamo kontinuitet rezultata. Tako da se troje sportaša kvalificiralo za europska prvenstva. Imali smo kvalifikacije za ulazak u juniorsku reprezentaciju, tu su se izborila dva naša sportaša Lucio Matuzić, junior do 63 kg i Sara Pejnović, juniorka do 49 kg. Oni su se kvalificirali kroz tri kvalifikacijska turnira te su na državnom prvenstvu osvojili naslove državnih prvaka i time su se kvalificirali na Europsko juniorsko prvenstvo. Marko Fičko osvojio je u Ivanjoj Reki naslov državnog prvaka, ali se nije uspio plasirati na Europsko kadetske prvenstvo, jer je bio lošiji na prva dva kvalifikacijska turnira. Osvajanjem prvog mjesta u Ivanjoj Reki Lucio Matuzić i Petar Fičko s istim brojem bodova dijelili su prvo mjesto najboljeg seniora prvenstva, te su izborili nastup na Europskom seniorskom U-21 prvenstvu koje će biti održano u prosincu u Rumunjskoj. Nastupili smo u Sarajevu na Europskim taekwondo igrama, bile su određene kvote, svi koji su osvojili medalje, osigurali su nastup na Europskom U21 prvenstvu, koje će u prosincu biti održano u Rumunjskoj. Na prvenstvo se kvalificirao Lucio Matuzić, koji je osvojio brončanu medalju s tri pobjede. Ustvari je Matuzić dva puta ispunio normu za Europsko prvenstvo za mlađe seniore, prvi put u Sarajevu, a zatim i u Ivanjoj Reki. Tako će Lucio Matuzić ove godine nastupiti na dva europska prvenstva, na Europskom juniorskom prvenstvu sredinom kolovoza u Estoniji i krajem godine na Europskom prvenstvu U21 u Rumunjskoj. Ostalo nam je još nekoliko natjecanja do lipnja.

Popunjava se brojka, koliko je klub ustvari imao nastupa na europskim i svjetskim prvenstvima?

-Do sada smo imali 25 nastupa na tim velikim natjecanjima, na šesnaest europskih prvenstava i devet svjetskih prvenstava. Ovo nam je po prvi put da ćemo imati na Europskom juniorskom prvenstvu u Estoniji muškog i ženskog predstavnika, nastupit će juniorka Sara Pejnović i junior Lucio Matuzić. Kontinuitet je tu, imamo šest medalja s tih velikih natjecanja, pet europskih i jednu svjetsku medalju.

Rekao si mi jednom prilikom, nakon jednog natjecanja, da je Sara Pejnović perspektivna i to se i ostvarilo, koje su to njezine kvalitete?

-Zašto govorim da je talentirana i da ima perspektivu, jer je njezin pristup treningu drugačiji nego kod drugih, kod nje je ozbiljnost na prvom mjestu. Ja sam već znao komentirati da znam kako grupa funkcionira, kada ja zadam vježbu i odem iz dvorane, a oni i dalje treniraju dok ne popadaju s nogu, onda je to ekipa, koja zna što hoće. Takav je i njezin pristup, isti takav, od početka sam ja to uočio, kada je ona tek krenula kao curica. Tako da su to sada neke godine kada je ona spremna za velike rezultate. U vrlo kratkom razdoblju je ona počela pobjeđivati, dok je imala zeleni pojas počela je tući državne prvakinje na turnirima i onda sam ja vidio da ona može, kada već daje takve rezultate. Vidio sam da može, samo je treba usmjeriti i malo više zapeti s njom i to je i ostvarila. Dogodilo joj se razdoblje kada zna da može i onda su te sitnice odlučile, jer nema dovoljno iskustva kroz borbe, pa izgubi borbu zbog toga. Govorio sam joj da bude strpljiva i da će doći njezino vrijeme, ove godine se to stvarno i ostvarilo. Ona je bila ustrajna, dala je sve od sebe i kroz ove pripreme, uspjela se kvalificirati na Europsko juniorsko prvenstvo i osvojiti naslov državne prvakinje.

Bila je prisutna jedna kriza u klubu, a sada je opet počeo uzlet. Kako to komentiraš?

-Pa, da imali smo krizu, jer su nam neki članovi kluba otišli i onda smo imali tu rupu. Znači, trebalo je vremena dok se taj pogon ne napravi, dok se ja opet malo ne vratim, jer sam se ja neko vrijeme izvukao van, malo sam se opustio, taman sam dobio djecu, pa sam se posvetio njima, klub sam dao da preuzmu drugi treneri. Onda mi se ta rupa napravila, kada su mi ti članovi otišli, morao sam zapeti i oformiti tim, koji će nastaviti u kontinuitetu i ići dalje. Ja se ne bojim za rezultate, rezultati će biti, dok god ja budem zapinjao, dok god budem imao volje, ja se nadam da ću imati volje, pogotovo sada kada moja djeca dolaze u tu dob da i oni pokazuju interes da žele trenirati i nastupati. Znači, to će me držati, dok god ću moći hodati. Žara i volje će biti, mislim da neće faliti rezultata i uspjeha. Mi smo stalno u kontinuitetu, mi svake godine imamo državnog prvaka.

Do sada se pokazalo da kada si ti kompletan unutra, da su rezultati vrhunski, što ti misliš o tome?

-Moj princip je takav, kakav je, koliko mi možemo u ovoj sredini. Naš prijateljski klub je "Marjan" iz Splita, opet smo bili na pripremama kod njih, tako da su našim sportašima otvorena vrata kod njih. Pripremat ćemo se za europska prvenstva kod njih u Splitu. Radimo dosta slično, radimo slične treninge, tako da je to razlog uspjeha. Bitno je samo da imam sportaše koji to mogu i koji to žele, to je jedino bitno, drugo sve dođe.

Prijateljstvo s "Marjanom" već dugo traje, to puno znači za klub, kako ti gledaš na sve to?

-Od 2011. godine mi surađujemo, od tada smo baš dobri, ove godine smo se našli, pa rekli kako je prošlo dvanaest godina kako surađujemo i mi dolazimo u Split. Kada je Mateja Kunović još bila u samom vrhu, mi smo tri do četiri puta bili u Splitu po tjedan dana. Bili bi mi i više, ali zbog njezine škole nismo mogli, tako da smo znali po cijelo ljeto pripremati se kod njih. Stvorili su se pravi prijateljski odnosi, po tim natjecanjima smo stalno bili zajedno mi treneri iz dva kluba, stalno se čujemo. Tako da dijelimo neka razmišljanja i iskustva, tako da smo stalno u kontaktu i znamo što rade. Pošto su oni šampioni, da znamo što sličnije njima trenirati, da radimo kao što oni rade, da treniramo kao što oni treniraju. Kod nas je problem, jer oni sve treninge obave do ručka, mi ne možemo tako funkcionirati. Njima prvi trening počinje u 7 sati i 30 minuta, drugi u 10 sati i treći, zadnji trening, u 14 sati i to je to. Tako bi u biti trebalo trenirati, jer sva natjecanja počinju u jutarnjem terminu, do poslijepodne su gotova. Mi treniramo tek u 20 sati, kada ustvari u tom terminu nema natjecanja. Na europskim i svjetskim prvenstvima natjecanje u jednoj kategoriji počinje ujutro i traje cijeli dan, svaki dan je jedna kategorija.

Koliko je u taekwondou bitan talent, a koliko rad?

-Kao prvo mora biti ta neka želja, talent mora biti, da ima nešto sportskog u sebi. Ovo drugo je dril, samo rad, rad i rad. Imam jednu sportašicu, nju stalno znam uspoređivati, od jedne moje generacije djevojaka, kada su bile ekipne juniorske državne prvakinje, to je bilo desetak cura i one su sve prošle kroz reprezentaciju, osim te jedne. Ona je bila ustrajna u svom radu i nakon deset godina bila je na svjetskom i europskom prvenstvu, bila je državna prvakinja par puta, ona je konačno dočekala svoje uspjehe, bila je ustrajna i uporna, ostala je, nije se predavala i na kraju je uspjela u svom naumu. Mora dijete imati nešto u sebi, mi smo treneri u jako teškoj situaciji, jer djeca su danas u jako lošem stanju i iz tog stanja mi moramo naći nešto pozitivno u tom djetetu da bude motorički sposobno da bi mogli vidjeti neki talent. Prije petnaest godina možda dijete ne bi bilo za to, ali granice su se pomaknule i mi treneri imamo jako tešku situaciju da izaberemo te koje ćemo usmjeriti da budu u natjecateljskom dijelu. Danas ima jako puno djece, koja ne žele ići na natjecanja, koja ne žele da se njih udara, da se njih lupa, pa mi opet to moramo regulirati, taj proces je dug. Mali vrtićanci, djeca od četiri godine, kada dođu onda prvo s njima radimo motoriku do sedme godine, ono što bi djeca morala imati u sebi, ali nemaju, pa onda tri, četiri godine radim samo tu motoriku. Prije početka škole vidim tko je dobar, tko nije, pa usmjerim onog tko je dobar da mu pojačam treninge, promijenim grupu i onda počinje raditi za natjecanja. Kažem, sve manje i manje je te djece. Nas ima ukupno stotinjak u klubu, imam tu grupu od dvadesetak sportaša koji treniraju za natjecanja, to je nekih dvadeset posto. Dakle, to je ustvari mali dio, vidjet ćemo što će biti. Tu ima djece koja nisu motorički sposobna, koja dođu direktno iz škole, ima tu i pretilih, ima i onih koji su top. Ima djece koja su motorički sposobna, ali srce nije za borbu, nisu za natjecanja. Tako da sve vrste djece susrećemo i sada je teško iz te baze koju imamo naći sportaša koji će osvajati medalje. To je sada na prste jedne ruke, a to će biti sve manje. Bitno je samo da je dijete ustrajno, da želi to, radom će sve ostvariti, bit će malo duže, ali doći ćemo opet do cilja. Bitno je da su djeca u sportu.  

Svi treneri ističu da je problem nova tehnologija, koja veže djecu uz mobitele i laptope. Kako se borite protiv toga?

-Prošle godine smo dobili neka sredstva od Ministarstva turizma i sporta, ove godine opet smo se prijavili, nadam se da ćemo dobiti. Projekt se zove Sport za mobitelne, baš radimo na tome da tu modernu tehnologiju što manje usmjeravamo na djecu. Mi imamo ljetne kampove, gdje mi djeci ne damo mobitele, nema uopće mobitela, kada im oduzmemo mobitele, djeca se počnu igrati, dobiju mobitele par minuta nakon ručka da se jave roditeljima i to je to. Na natjecanjima isto ne dozvoljavamo mobitele, tako da probamo da se djeca jednostavno počnu družiti, a ne da sjednu na tribine dok čekaju borbe i igraju igrice. Ja sam inače veliki protivnik tih mobitela, ja ga samo koristim nužno, koliko mi treba, ali mislim da je to jedna velika pošast, koja će djecu dovesti u propast.  

Mnogi tvrde da je sport jedan vid socijalizacije, slažeš li se s time?

-Da, normalno, socijalizacija kroz društvo, kompletno. Mi smo borilački sport i imamo donekle tu strogoću, onaj istočnjački režim. Tu nema zezancije na treningu, barem ja tako radim, još uvijek učim djecu da treba biti odnos trenera i sportaša s Vi, tako da za tu socijalizaciju sport je jako bitan, da se dijete socijalizira, da se dijete zna ponašati u društvu, da zna što smije, a što ne smije. Učimo dijete da kada uđe u dvoranu da pozdravi jasno i glasno, a ne da samo prođe. To su stvari koje prije nikada nisam radio, sada to jednostavno moram odrađivati s djecom.

Jesi li zadovoljan s članstvom?

-Ja sam zadovoljan, ja ne mogu težiti da imamo 200 članova, kada ih ne možemo primiti u našem prostoru, ja sam zadovoljan s ovim brojem. Što se tiče financiranja, jako sam zadovoljan s tim, dobivamo jako lijepa sredstva od Karlovačke sportske zajednice i prošle godine dobili smo velika sredstva od Ministarstva turizma i sporta. Ove godine smo dobili od HEP-a, HEP sufinancira naše programe, tako da što se tiče tog dijela zadovoljni smo, sportaši putuju, osvajaju medalje, sve je super. Mogu spomenuti da je Petar Fičko dobio razvojni program od Hrvatskog olimpijskog odbora, dobiva sportsku stipendiju i klub je dobio pomoć za njega. Tako da nemam zamjerke, ja sam trener profesionalac, dobivam plaću preko Karlovačke sportske zajednice.

Što vas sve očekuje do kraja godine?

-Prošle godine nismo imali pauzu, neće biti niti ove. U lipnju kreću pripreme za Saru Pejnović i Lucia Matuzića, ulazimo u bazične pripreme za Europsko juniorsko prvenstvo, koje će biti u Estoniji sredinom kolovoza, bit će naporne ljetne pripreme. Planiramo i naš ljetni kamp sa svim ostalim članovima, to ćemo ići u Crikvenicu na kamp. Nakon toga malo mira i onda opet u listopadu pripreme Lucija Matuzića i Petra Fička za Europsko prvenstvo U21 u prosincu u Rumunjskoj. Moram istaknuti činjenicu da ove godine na dva europska prvenstva imamo po dva sportaša, nadamo se da će i koja medalja pasti.