Ovakvih prilika za uvesti nešto, raditi nešto novo, biti nositelj neke djelatnosti - nema u svakoj bolnici u Hrvatskoj. Ovo je više izuzetak nego pravilo!

Rođen u Gospiću ’91 godine, suprug, otac troje djece, medicinu završio u Rijeci, inicijalno se zaljubio u traumatologiju – u liječenje ozljeda. Volontirao dvije godine u KBC-u Rijeka da bi uopće dobio specijalizaciju, u međuvremenu radio na Hitnoj – izvanbolničkoj, u vozilu hitne medicinske pomoći, dvije godine u Crikvenici. Ondje upoznao suprugu, oženili se, dobili Luciju. U međuvremenu dobio specijalizaciju iz traumatologije…

Započeo je tako priču o sebi moj sugovornik. Kao da je već stoput ovo ispričao, a s obzirom na veliki interes medija za njega ovih dana i inovativnu metodu liječenja koju je uveo u karlovačku opću bolnicu – vjerojatno je već ponavljao i drugima neke od ovih rečenica. Moje prvo pitanje bilo je na temu njegove biografije i životnog puta koji ga je doveo do točke kad je postao medijski zanimljiv da smo ga tako, eto, i mi tražili intervju. Znamo da to nije baš u redu… koliko liječnici svakodnevno naprave dobrih stvari za svoje pacijente, koliko operacija, terapija, izlječenja i spašenih života – a o tome se ne piše. Nažalost, na prvim stranicama obično završe kad nešto ''zeznu'' ili kad nešto revolucionarno i inovativno uvedu, što je u ovom slučaju – slučaj.

Težak je liječnički posao, koliko puta se naš sugovornik, priznao je, zapitao što mu je to trebalo u životu. Kad mu je supruga ostala trudna s drugim djetetom vidjeli su da će im uz takav tempo rada kvaliteta života biti itekako upitna. Dolazilo se od kuće pomagati kolegama i slično, prisjeća se dr. Ćaćić tih dana. Turistička sezona, autoput, Grobnik… na njegovom odjelu je posla bilo preko glave, 0-24. Počeli su razmišljati o nekim drugim opcijama i tako se pojavio, između ostalih, i Karlovac. Pitao sam ga – zašto baš Karlovac?

-Jedan od razloga je taj što je ovdje moj vjenčani kum dr. Salopek, on mi je preporučio upravo Karlovac. Dogodilo se tada friško da je nekoliko mladih ortopeda i traumatologa otišlo u inozemstvo, bilo je mjesta. Tu u Karlovcu sam ja zapravo upoznao ortopediju. Dvije godine sam ovdje odradio opće kirurgije, ortopedije i traumatologije koliko sam trebao. U međuvremenu je stigao sin Ante, supruga ponovno zatrudnjela, ovaj put djevojčica Cvita… Otišao sam na obilazak u Zagreb… Dakle, ja sam na specijalizaciji iz ortopedije i traumatologije, završio sam tu ovaj traumatološki dio, a u Zagrebu ortopedski dio. A ortobiologiju sam počeo pratiti još i ranije online preko jednog američkog stručnog portala za područje ortopedije. Oni donose novitete u ortopediji i tu su stvarno najjači, njima je to broj jedan grana kirurgije. Zato sam izložio ideju o primjeni te inovacije novom vodstvu naše bolnice. S obzirom da oprema nije bila toliko preskupa, a sami postupak je dosta reproducibilan jer postoji jedan jako veliki bazen pacijenata na kojima se to može raditi, dakle nije zahvat koji se koristi jednom u godini dana - zahvat je odobren i tako smo se polako počeli baviti ortobiologijom, ispričao nam je dr. Ćaćić.

-Počeli smo s aplikacijom plazme bogate trombocitima, to je jednostavniji zahvat. Ugovorili smo uslugu s HZZO-om, na uputnicu, počeli tražiti pacijente. Inicijalno je bilo ugovoreno 100 pacijenata za godinu dana, mi smo tu brojku već premašili. Prvi pacijent je liječen u 12 mjesecu prošle godine, krenulo je izvrsno. A onda smo uveli i ovaj posljednji postupak s matičnim stanicama.

Ortobiologija je relativno nova grana ortopedske kirurgije, ”stara” tek samo 15 godina i jedno vrlo inovativno područje regenerativne medicine gdje se koriste vlastite stanice u liječenju i ublažavanju tegoba osteoartritisa i artroze zglobova, kao i u poboljšanju zarastanja kod povreda mišića, tetiva i ligamenata. Upravo je dr. Ćaćić iz Opće bolnice Karlovac uz podršku ravnatelja g. Nikše Antice te pročelnika službe za kirurgiju dr. Dražena Tufekovića proveo prve takve postupke ubrizgavanja pacijentovih matičnih stanica iz koštane srži u bolno koljeno, što se smatra značajnim iskorakom karlovačke ortopedije.

–Do uvođenja ove metode došlo je iz potrebe liječenja naših pacijenata koji su dolazili u naše ambulante s velikim bolovima i do sada što smo im mi mogli ponuditi bilo je liječenje blokadama ili operacija. I to je jedan veliki jaz između ta dva zahvata gdje jednostavno nekim pacijentima nismo imali kako pomoći. I jednostavno su se nove moderne ortobiološke metode same po sebi nametnule da bi ih trebalo uvesti u našu bolnicu, ispričao nam je dr. Ćaćić.

U karlovačkoj bolnici se zglobovi liječe korištenjem trombocita iz venske krvi pacijenta za koju liječnici i pacijenti kažu da daje odlične rezultate. Metoda PRP (Platelet Rich Plasma) primjenjuje se bez lokalne anestezije i već za dva tjedna dolazi do smanjenja upale i bolova, a pacijent je i do godine dana bez boli, dok se već za 3 dana nakon zahvata može vratiti svakodnevnim uobičajenim aktivnostima. Kod liječenja matičnim stanicama – one se uzimaju i odvajaju iz koštane srži, a daju se pacijentima koji su ili premladi za ugradnju ili ne mogu biti kandidati za ugradnju umjetnog zgloba. Između blokade i proteze ili artroskopije koljena postoji velika ''rupa'', mnoštvo nezadovoljnih pacijenata koje boli, ovim metodama smo tome uspješno doskočili. Zahvat je u potpunosti bezbolan, provodi se u lokalnoj anesteziji. Oporavak nakon zahvata je također vrlo kratak, povratak svakodnevnom životu se očekuje nakon samo tri dana.

-Kroz našu dnevnu bolnicu do sada je prošlo, kao što sam spomenuo, otprilike 100 pacijenata kroz terapiju plazmom bogatom trombocitima, a prije desetak dana smo napravili i dva zahvata apliciranja matičnih stanica u bolesna koljena. Očekujemo najesen povećanje broja pacijenata za aplikaciju matičnim stanicama. Otprilike tri pacijenta mjesečno bismo operirali tom metodom, kazao je dr. Ćaćić.

Inovativnim iskoracima poput ovih metoda, skromni, a iznimno talentirani i stručni djelatnici karlovačke bolnice osiguravaju suvremene pristupe liječenje svojih pacijenata. Čestitamo im ovom prilikom na velikom uspjehu! Dr. Damir Ćaćić je samo jedan od njih i evo što je o tome kako su se odjednom, iako opravdano, pronašli u žiži javnosti i velikom interesu medija, rekao naš sugovornik:

-Najveću obvezu i odgovornost imam prema pacijentima, a što se tiče medija mi smo uvijek voljni izvijestiti medije i upoznati ih s dobrim i novim stvarima koje radimo na Švarči, pogotovo kad su u pitanju inovativne i moderne metode koje se rijetko rade i u Hrvatskoj općenito. Što se tiče primjene plazme bogate trombocitima mi smo četvrta bolnica u Republici Hrvatskoj koja je to uvela, od općih bolnica osim nas taj zahvat još se radi u Sisku, a što se tiče aplikacije matičnih stanica mi smo druga bolnica u Hrvatskoj, a prva opća bolnica. Tako da smo jako zadovoljni i drago nam je da smo prepoznati i da je javnost zainteresirana, a i vi mediji, rekao je.

Činilo mi se da bi možda naš razgovor previše otišao u nekom stručnom smjeru pa sam namjerno temu još malo vratio u sugovornikove devedesete. Pitao sam ga kako se odlučio uopće za liječničku profesiju, je li u obitelji bilo liječnika, je li htio biti vatrogasac ili pilot kao većina djece…

-Mislio sam biti glumac, vjerovali ili ne. Kao dijete sam glumio u predstavama, recitacije, Lidrano – bio sam i na državnom prvenstvu, sav sam bio u tome. Dvoumio sam se između Akademije dramskih umjetnosti i medicine. Međutim, teško je bilo upasti na glumu, u ono vrijeme si morao platiti satove glume da te neki profesionalac pripremi za prijemni na Akademiji, a mi nismo za to imali novaca. Otac je taman u Gospiću ostao bez posla kao tehnološki višak, mama učiteljica u osnovnoj školi, jednostavno nisu mi mogli priuštiti te pripreme. Odlučio sam se ipak za medicinu u Rijeci, bio sam šesti od 330 prijavljenih. Ta opcija je morala uspjeti, druge nije bilo, prisjeća se.

Samo po sebi se nametnulo pitanje je li požalio nekad kasnije što je upisao medicinu?

-Medicina traži puno odricanja. Ja nisam vidio kad je moje dijete propuzalo, čuo kad je progovorilo i reklo prvi put mama/tata. U redu, ja sad mogu reći da sam se s 31. godinom našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Našao sam se u dobrom timu s ravnateljem Anticom i dr. Tufekovićem i mogu s njima progresivno raditi. Ovakvih prilika za uvesti nešto, raditi nešto novo, biti nositelj neke djelatnosti nema u svakoj bolnici u Hrvatskoj. Ovo je više izuzetak nego pravilo. Da ti možeš nešto kao mladi doktor… to je rijetkost!, rekao je.

-Međutim, nije to bilo samo tako, da se razumijemo. Znate kako se počinje? Stajao sam kraj mlađeg liječnika, kad bi iz printera izašla uputnica, pokupio bih ju i onda bih uzeo pacijenta za ruku i doveo ga na rendgen, sačekao bih dok se pacijent poslika, uzeo ga za ruku i vratio ga natrag doktoru. Tako sam počinjao! Tek nakon šest mjeseci dobiješ priliku staviti jedan šav. Nije ovo ništa preko noći, ovo je deset godina konstantnog učenja, rada i odricanja. Ja jako dobro pamtim tu isprintanu uputnicu koju sam uzimao s printera. I onda me studenti pitaju za uspjeh o kojem se piše, kao, koji mi je recept. Moj recept za uspjeh je bio dizati se svaki dan u 4 ujutro, jedan dan od 4 do 6 trčati i vježbati, drugi dan od 4 do 6 učiti, i tako naizmjence. Prije posla, tako sam započinjao dan. Treba raditi na sebi. Ništa ne ide preko noći!, kazao je naš sugovornik.

Damir Ćaćić sad živi na Luščiću i kaže da je jako zadovoljan što je odabrao Karlovac i ovu bolnicu.

-Da mi ovako bude kako mi je sad, potpisao bih do penzije. To ne možete vjerovati kako je dobra radna atmosfera ovdje! Nadam se da se neću ureći! Puno se radi, ali i rad se cijeni. I što se tiče lokacije – za pola sata Zagreb, sat vremena Gospić. Sve na autoputu, kad roditelji prolaze pokupe mi klince… Pješice na posao… Trčim ponekad, mnogi su me zapamtili po Ceneru gdje sam jedini trčao s djetetom u kolicima. Ma, odlično je u Karlovcu!, lijepo je to čuti od našeg sugovornika.

S doktorom smo na brzinu razgovarali između dvije operacije gležnjeva… Tako je to ljeti, uvijek gužva… A kad se zimi malo primiri traumatologija, onda pak idu ugradnje proteza, tako da je lutrija dobiti dr. Ćaćića za razgovor, ali evo uspjeli smo i drago nam je da smo čuli pozadinu uspjeha ovog mladog stručnjaka od kojeg se uistinu puno toga može naučiti. Ne-daj-Bože da morate završiti kod njega na Švarči, ali ako i završite – u odličnim ste rukama. Želimo mu još puno inovacija u njegovoj karijeri, na njegovo i naše zadovoljstvo.