Prvi Karlovački

Otkad je snimljena moja Pjesma Karlovcu ovaj grad više ne zovu gradom na tri, kao dotad, već na – četiri rijeke

Autor: Branko Obradović

17.09.2022

Karlovac

Razgovor povodom 60. rođendana Radio Karlovca: Stjepan Sabljarić

Poznati karlovački glazbenik Stjepan Sabljarić opjevao je grad Karlovac i cijelu Karlovačku županiju te praktički sve narodne običaje, a posebno svadbe. Bio je popularni Štef svugdje, u Kanadi, Australiji, Americi i mnogim europskim zemljama i uvijek isticao da je Karlovčanin. Sabljarić je suradnik Radio Karlovca od samog početka, svih šezdeset godina Radio Karlovca. Puno je dao Radio Karlovcu, ali i on njemu. Štefove pjesme vrtile su se u programu Radio Karlovca, vrte se i danas, a apsolutni je rekorder po izvođenju pjesama u emisiji ”Po željama slušatelja” u cijeloj Hrvatskoj. Jednom prilikom za pjesmu “Pokupski bećarac” bile su 74 uplate, a najave su se čitale 55 minuta. Razgovarali smo sa Stjepanom Sabljarićem o njegovoj karijeri i šezdeset godina dugoj suradnji s Radio Karlovcem.

  • Štef, kada je bio tvoj prvi kontakt s Radio Karlovcem?

-Pa, ja sam davno pjevao graditeljima pruge prema Udbinji, otpjevao sam im pjesmu “Stari grad Dubovac” i dirnuo sam te mlade graditelje. Tada je osnovan Radio Karlovac i moj prijatelj Ivica Sertić Ico nazvao me da napravimo probne snimke i od tada je Radio Karlovac moja obitelj. To je bio moj početak i Radio Karlovac je bio uz mene, sežu uspomene mog rada u doba prije 60 godina.

  • Krenula je karijera i ja bih rekao da nema tvoje pjesme koje se nije vratila na Radio Karlovcu, pogotovo u emisiji ”Po željama slušatelja”. Po čemu pamtiš tu emisiju?

-Da, puno je mojih pjesama bilo u toj emisiji. Nekada je Radio Karlovac prednjačio u željama slušatelja u Hrvatskoj. Želje su, recimo, počele na petak poslijepodne i trajale su do ponedjeljka ujutro. Moram se pohvaliti, 1974. godine sam snimio moj “Pokupski bećarac”, tada su u mom sastavu bili Ante Markulin, Ivica Benčić, Drago Barišić i ja. Edita Gojak koju nosim u srcu i imam najljepše uspomene na nju, čitala je jedan dan pet minuta manje od jednog sata najave za tu pjesmu u emisiji Po željama slušatelja, 74 obitelji naručile su na Josipovo  “Pokupski bećarac”. To je rekord u Hrvatskoj svih vremena što se tiče želja slušatelja.  Bećarac je narodna stvar, a ja sam napisao riječi. Tekst glasi:

”Bećarino, priđi nam ovamo, sad bećarac za tebe pjevamo,

sve curice drmeš poskakuju i na tebe okom namiguju

Kupa, Dobra Mrežnica, Korana gledale su mene i dragana,

bećar bio svuda me vodio

Duga Resa, Lešće, Jarče polje u vama su cure ponajbolje,

Klek, Vinica, duga Plešivica, naljubih se mladih djevojčica

Pij, bećaru, za vječno nas nema, danas sutra pa smo crna zemlja,

ljubio si mnoge cure mlade, najljepša te na kraju zapadne,

pjesmu plati nek’ te sreća prati.”

Da, to su riječi i vjerojatno su one zaslužne za toliku popularnost te pjesme.

  • Snimio si u karijeri veliki broj singl ploča, većinom za Jugoton. Kako je uopće došlo do te suradnje?

-Jedan od mojih najvećih prijatelja Blaž Lenger i Ruža Šimunović pjevali su Hrvatica, ja sam mlada, Na malenom brijegu, Podravino moja mila. Lenger je tada snimio tri ploče za Jugoton, pojavljujem se ja i s mojim sastavom snimam za redom 14 ploča. To su Svadbeni drmeš, Svadbeni vijenac, Svadbeni dar, Lane malo dozivalo majku, Rodbina mi svadbu sprema, Pozdrav Karlovčanima u tuđini i tako bih do sutra nabrajao. Najbolje prodana je prva ploča, a to je bila Nedjelja je dan za blagovanje, to mi je srebrna ploča. To je opisan običaj u Pokuplju, a nekada su u Donjem Pokuplju bile najbogatije svadbe, a ja sam manje-više svirao na svim svadbama. Ta pjesma pružila mi je dalje mogućnosti i Pjesma Karlovcu i Odlazim ti majko, to sam snimio za Diskos, živjeli smo tada u bivšoj državi i onda me Jugoton pozvao, a odbijali su tri godine, da su mi snimke zaboravili. Zovu me iz Jugotona i pitaju imam li još pjesama, a ja sam im poručio da imam, da im mogu od mojih pjesama odijela sašiti svima i onda snimam redom 14 ploča za Jugoton.

  • Priča se da si bio rasprodan za svadbe i da su te ljudi godinu dana prije svadbe rezervirali. Kako je uopće bilo doći do tebe?

-Ovo je divno pitanje, ja sam odsvirao više od dvije tisuće svadbi u životu i svi dečki svirači ocijenit će moju, ako slobodno rečem, jednostavnost. Nikada nisam od sebe pravio neku zvijezdu i sa svima sam svirao, ali još je zanimljivo da sam ludo bio zauzet za svadbe, ali moram reći da sam napisao više svadbenih pjesama od bilo kojeg skladatelja u Hrvatskoj. Evo samo nekih: Proslavimo dan vjenčanja, Rodbina mi svadbu sprema, Svadbeni vijenac, Ovo je svadben dan i mnoge druge.

  • U emisiji Po željama slušatelja Radio Karlovca najizvođeniji autor i izvođač bio si ti. Jesi li ponosan na tu činjenicu?

-Radio Karlovac bio je tada rekorder po željama slušatelja u Hrvatskoj i to je bila klapa, to je bilo neopisivo, želje su trajale dane i noći i ja mogu biti ponosan na te dane. Stvarno teško je i zamisliti, ali neki put se moglo reći da je pun program mojih pjesama, moje glazbe i riječi, evo jedino sam od mojih dečki još danas ja živ. Odmah da kažem što je mene spašavalo, ja sam đak Josipa Vrhovskog, inače je on iz Nedelišća. Josip Vrhovski bio je 12 godina direktor Glazbene škole u Karlovcu i on je mene naučio note, ja sam mu rekao: Profesore, dajte me naučite samo ono da ja mogu zapisati što smislim – i on je mene naučio. To je bila sreća, ja sam možda bio jedan od rijetkih tih davnih godina, zamislite 1967. godine, koji je znao note. Ante Markulin i Iva Benčić, oni su bili čisti notalisti, da ja njima nisam napisao Svadbeni drmeš koji i danas oduševljava slušateljstvo, oni ne bi mogli svirati. Znači, ja sam isto tako nosio u Jugoton glazbu, riječi i snimak, a taj svaki probni snimak je snimao moj menadžer Ivica Ico Sertić i sve to na Radio Karlovcu.

  • Imao si suradnju s brojnim izvođačima koji su izvodili tvoje pjesme. Znam da ih ima puno, tko su oni koje voliš spomenuti?

-To je teško nabrojiti, predugo bi to trajalo, ali Ivica Hajsan u Kanadi, Josip Zorić u Australiji, stvorili smo zajedno pjesmu Ozlju grade, onda Toni Belavić u Sydneyu. U Hrvatskoj Stjepan Japec, divni pjevač, pa onda pokojna Ruža Šimunović, pa Nedjeljka Rajačić i Stjepan Mađerić i ne znam, još puno, ah da, grupa Lotos, Fortuna, Croatia Spektar, Aurora bend, većinom sve pjesme koji su ih digle, ako slobodno mogu reći, ja sam im napisao.

  • U Kanadi, Americi i Australiji svi znaju pjesmu Lane malo, po čemu je ta pjesma toliko prirasla ljudima?

-Od djetinjstva volim prirodu i najsretniji sam kad idem brati vrganje u šumu. Tako sam jednom prilikom brao vrganje tu u Vinici, i vidio sam srnu koja je je ležala, a malo lane bilo je kraj nje. Jesu li lovci pogodili srnu ili nisu, ne znam, baš kao da je tada izdahnula i kad me je lane malo vidjelo pobjeglo je uz brijeg. Kako svuda oko sebe kuda se okrenete imate teme i ako imate smisla – evo pjesme. Ja ne znam što mi je tada bilo, ali sam za petnaest, dvadeset minuta napisao pjesmu. Evo riječi:

”Lane malo dozivalo majku, ubiše je lovci na proplanku,

doziva ju tužno, za goricom žali, plače tužno ali majku ne nađe

Za goricom potočić žubori, lane malo potoku govori,

potočiću što goricom lije ima li išta od majke milije

Nema ništa, potočić mu veli, svatko svoju majku vidjet želi,

najdraža je svakom majka mila, najteže je bez majčina krila

Lane malo gorom skakutalo, suze lilo majku dozivalo

Majko mila kad bi sa mnom bila, suze gorke radost bi smijenila.”

To je tekst te pjesme koja mi je stavila krov na kuću. Svi sastavi koji postoje u Hrvatskoj, a i u cijeloj bivšoj državi izvode tu pjesmu. Moram reći da je ta pjesma bila vrlo uspješna, a još uvijek se spominje, u njoj je puno emocija i to je ono što ljude dirne. Kada sam išao pjevati Hrvatima u inozemstvo, svi su tražili tu pjesmu.

  • Sudjelovao si i u priredbama Vaga, koje je organizirao Radio Karlovac. Koji su dojmovi iz tog doba?

-Predložili su me tada da vodim narodnu glazbu Radio Karlovca, bila je priredba Vaga gdje se išlo po svim terenima i mladi amateri su pjevali, pa smo prošli Ozalj, Ogulin, Saborsko, Vrbovsko i sve to živo. Radio Karlovac imao je u mene toliko povjerenje da su mi rekli da idem tjedan dana prije u svako mjesto i da ga opjevam. Tako su nastale pjesme Ogulinu, Slunju, Saborskom, Vrbovskom, Ribniku i druge. U Slunju smo Pjesmu Slunju 1970. godine pjevali na pozornici u kinodvorani šest puta zaredom, nisu nam dali da siđemo s pozornice. Tako da nema mjesta kojeg nisam opjevao baš zahvaljujući karlovačkoj Vagi i Radio Karlovcu.

  • Mnogi nazivaju Pjesmu Karlovcu neslužbenom himnom Karlovca, kako je ustvari nastala ta pjesma?

-Kad sam bio đak Josipa Vrhovskog, profesora Glazbene škole u Karlovcu ja sam napisao Pjesmu Karlovcu i on je bio oduševljen naročito s tom pjesmom. Ja bih volio da to moj Karlovac negdje zapiše, jer do tada su povjesničari Karlovac zvali grad na tri rijeke i ja bih volio da se zna da sam ja prvi rekao da je moj grad na četiri rijeke. Kako se Karlovac širio tako sam ja gradu pridodao Dobru, jer ne mora rijeka ići kroz Radićevu ulicu da bi bila dio grada. Bojao sam se da na svadbama u Jarčem Polju ili na Vučjaku ne dobijem batine, jer tamo teče Dobra i zašto da Dobru ne stavim u moj Karlovac. Od tada, od tog dana, kada je snimljena Pjesma Karlovcu svi su moj grad, krema Karlovca i cijela Hrvatska svi su ga nazvali gradom sa četiri rijeke. Da nisam tada to rekao možda bi ga i danas zvali pogrešno grad na tri rijeke. Onda je Vrhovski na moju glazbu i riječi napisao klasiku za Karlovački oktet i da se pohvalim tu pjesmu divno pjeva Ivica Rukavina Kiki, a posebno Krunoslav Cigoj. Vrhovskog je začudilo pa mi je rekao, dragi Stjepane, ti si mladi dečko, ne znaš ni sam što si rekao, a rekao si zakon: Kraj Korane i Vinice, Kupe, Dobre i Mrežnice, gdje Korana kupi sliva, tu Karlovac grad počiva.

  • Karlovački vrabac je nešto što si dao Radio Karlovcu i Karlovačkom tjedniku, kako je on nastao?

-Moram pohvaliti i pozdraviti moju dragu Editu Gojak, ona mi je jednom prilikom rekla, Štef možeš opjevati sve kaj očima vidiš, kaj ti ne bi napisao u stihovima jednom tjedno kaj je aktualno u gradu. Rekao sam da bi to bilo dobro i tako je počeo Karlovački vrabac. Znam da da sam jednom došao u Radio Karlovac i Edita i Mira su mi rekle bi li mogao opjevati hulahopke, jer će u robnoj kući biti rasprodaja i bit će emisija na radiju. Ja sam pitao koliko ima do emisije, one su rekle 20 minuta, rekao sam da nema problema. Ja sam u studiju opjevao hulahopke takodobro da su mi čestitale. Moram reći, što se tiče Karlovačkog vrapca da sam kasnije rekao da je vrabac premalena ptica i da me pretvore u škanjca, pa smo to nazvali Karlovački škanjac. Ukupno sam napisao za tu rubriku 1.330 pjesama s po šesnaest kitica, a to je ukupno 22.000 kitica tijekom 30 godina. Moj prijatelj i bivši glavni urednik Zdenko Živčić dao mi je potvrdu da sam to napravio.

  • Mnogi se mogu pohvaliti da si im napisao pjesmu, a može se pohvaliti i bivši američki predsjednik Bill Clinton. Kako je došlo do toga?

-Pa, ja sam jednom mom Karlovčaninu i dragom prijatelju biznismenu Borisu Mikšiću, a upoznao sa ga preko Tihomira Magličića i Ine Mikšića, napisao glavni akrostih za predizbornu kampanju. Tada sam ja pročitao i naučio gotovo napamet knjigu o Borisu Mikšiću, od njegovog početka u Samoboru do hladne Minnesote. Ja sam mu napisao stazu života u 850 kitica, to mi je bio rekord u životu, više nije, ali to mi je tada bio rekord. Onda sam napisao i 18 kitica u kojima sam opjevao Billa Clintona i poslao sam Mikšiću u Minnesotu, vjerojatno je to on poslao Billu Clintonu. Jedan dan me zvala neka žena na telefon i pitala jesam li ja Stjepan Sabljarić, vidio sam da je poziv izvana. Kazala je da provjerava adresu, da sam dobio zahvalnicu od dvostrukog američkog predsjednika, jer su ga oduševili moji stihovi. Ja sam joj rekao da puno volim kada se sa mnom netko šali, ali da je ovo pretjerana šala. Tako sam vam ja dobio zahvalnicu Billa Clintona na koju sam jako ponosan.

  • Puno si išao kod Hrvata po svijetu, gdje si sve bio?

-Imam pet puta Kanadu, tri puta Australiju, pa Francuska, Amerika, Njemačka, ali ovo kada ste me zvali, a jako mi je drago da ste nazvali do oživimo uspomene, podsjetilo me da sam sva ta putovanja opjevao u stihovima. U Perthu su me pitali mogu li napisati pjesmu o Australiji i ja sam je napisao. Jedna divna priča vezana je uz Kanadu, ja sam jedne godine došao u Beč po vizu za Kanadu, tada 95 posto ljudi nije dobilo vizu. Napisao sam pjesmu o Kanadi i dao čovjeku na šalteru, on baš nije bio ljubazan. Čekao sam jako dugo. Ostao sam zadnji i onda mi je jedna žena donijela putovnicu i zahvalila na stihovima. Čovjek kojem sam dao stihove ispričao mi se i rekao da sam ja jedini kojem je ambasadorica osobno donijela putovnicu. Imam u Kanadi puno prijatelja i rado idem tamo.

  • Štef, čeka te operacija, o čemu se radi?

-Doktor Miroslav Vukić obećao mi je da će me zvati ovaj mjesec, harmonika mi je spojila dva kralješka pa mi moraju to malo odstraniti, jer 60 godina držati 15 kg na prsima nije lako. Moj bubnjar Josip Mušić mi je rekao da kada harmonikaš drži harmoniku na stalku ili kada sjedi, da bi mu samo trebalo dati lavor tople vode da noge odmače. Samo da je zdravlja i pjesme – i život je lijep. Hvala na lijepim uspomenama, Radio Karlovac!