"Ostvarili smo jako dobre rezultate na državnim prvenstvima"

Karate klub "Karlovac 1969" već je godinama jedan je od najuspješnijih karlovačkih sportskih kolektiva, a i u ovoj za sport vrlo zahtjevnoj godini rezultati su bili na zavidnoj razini. Najbolji natjecatelj u klubu Dino Povrženić državni je seniorski prvak i trebao je nastupiti na Europskom seniorskom prvenstvu u Azerbajdžanu, ali je ono odgođeno. I ostali uzrasti bili su vrlo uspješni na državnim prvenstvima. Natjecanja više neće biti do kraja godine, ali se u klubu ozbiljno radi, kako bi natjecatelji bili spremni, kada krenu natjecanja. Razgovarali smo s trenerom u klubu i članom Upravnog odbora Hrvatskog karate saveza Dariom Kečom o stanju u klubu i u hrvatskom karateu.

Sezona je praktički gotova, kakva je bila za vaš klub?

-U svakom slučaju mi smo imali sreću da smo uspjeli održati sva državna prvenstva, što je rijetkost danas. Na tim prvenstvima smo polučili jako dobre rezultate, još od početka godine, kada je Dino Povrženić postao državni seniorski prvak. Evo sada smo osvojili jedanaest medalja u konkurenciji od mlađih učenika do kadeta, a Petra Stojković osvojila je brončanu medalju kod mlađih seniorki. Zbilja je bilo sjajnih rezultata, meni je žao što je odgođeno Europsko prvenstvo u Azerbajdžanu, koje je izborio Dino Povrženić. Bio je u odličnoj formi i veselio sam se odlasku tamo, međutim odgoda prvenstva poremetila nam je planove. Sve u svemu, bilo je vrlo malo natjecanja, uspjeli smo održati neke treninge od proljeća do ljeta, vrijeme je poslužilo i natjecatelji su ušli u jako dobru formu. Sada održavamo treninge u manjim grupama uz sve te epidemiološke uvjete. Idemo, radimo, prilagodili smo se kao svi, to je tako. Iako je bilo malo natjecanja, generalno smo ostvarili jako dobre rezultate na državnim prvenstvima, a to su najvažnija natjecanja.    

Jeste li zadovoljni brončanom medaljom Petre Stojković kod mlađih seniorki?

-Petra Stojković već godinama osvaja medalje na državnim prvenstvima i očekivali smo borbu za medalju i ove godine. Gužva je u toj kategoriji, tu ima i osvajačica europskih i svjetskih odličja. Petra je pokazala da hoće, da može, drago mi je zbog nje. Tu je na studiju u Karlovcu, još uvijek ima mogućnost da se bavi sportom, iako naši seniori vrlo teško ostaju u klubovima, idu na studije, idu dalje. Mi imamo sreću da ipak držimo taj seniorski uzrast. Na kraju pišu se rezultati, lijepo je što okupljamo mlade, što ima puno mladih, sport je stalna dinamika, stalno dokazivanje. Lijepo je da imamo i seniorski pogon, koji je uspješan.

Kakva je situacija s Dinom Povrženićem, koji je uspio uskladiti sportske i studentske obaveza?

-Zaista je vrlo izazovno kada vas stegne fakultet, u slučaju Dine Povrženića to je Građevinski fakultet. Tu su obavezne vježbe, nema spavanja, učenje noću, treba se dići prije predavanja, trčati, otići u teretanu, paziti na prehranu, otići na još jedan trening. To su velika odricanja, učiš do tri ujutro, dižeš se rano i ideš dalje. To ne mogu svi, mali je broj sportaša, koji se odluči za vrhunski sport i studij. To je ogromno odricanje, upornost i neprekidno usavršavanje. Dino će uskoro završiti studij, tri plus dvije godine, sada je na petoj godini. Rekao je da će odraditi još nekoliko godina u karateu, koliko će mu dozvoliti obaveze, jer se planira i zaposliti. Svi čekamo da prestane ova situacija i da na godinu dođe do normalnih uvjeta, da možemo odraditi još koje europsko i svjetsko prvenstvo, pa da unutar nekoliko godina osvoji koju veliku medalju. Tako da nakon toga može krenuti dalje u život. Teško je očekivati da će se danas netko uz posao baviti sportom do tridesete godine.

Jeste li imali ove godine upise u klub?

-Radili smo upise i zadovoljni smo u ovim uvjetima, u kojima zbilja ograničen broj ljudi trenira, imamo dosta dobar odaziv. Ostavili smo otvorena vrata da ljudi mogu dolaziti tijekom ovih mjeseci, jer situacija se mijenja. Netko bi se upisao, ali živi u kućanstvu gdje su i baka i djed i onda je nezgodno slati unuka na trening, jer svugdje potencijalno vreba taj virus. Neki žele pričekati da se malo situacija smiri. Teško je djecu držati u kući bez aktivnosti, njima treba aktivnosti. Ograničeno je to malo, imaju dva put tjedno tjelesni odgoj, jednostavno im je potrebno aktivno bavljenje sportom. Zadovoljni jesmo. Ali osjeti se, čim brojke oboljelih počnu rasti, osjeti se strah i taj tjedan je smanjen broj članova na treninzima. Cijelo vrijeme idu treninzi, mi nastojimo to održati zbilja dobro. Imamo zaista dobre uvjete, gdje možemo prozračivati, imamo dezinfekciju, pauza je između grupa i stvarno pazimo na sve. Idemo dalje, ne predajemo se, u ovim uvjetima radimo maksimalno što možemo.  

Vi ste član Upravnog odbora Hrvatskog karate saveza, kakva je situacija u kompletnom hrvatskom karateu?

-Mi smo zaista bili u jednom velikom zamahu, imali smo kandidata za Olimpijske igre, no sve je stalo. Trebala su se još održati dva ciklusa dodatnih kvalifikacija za taj završni turnir u Parizu, gdje bi sigurno bilo još nekih kandidata, koji bi izborili taj završni turnir. S obzirom da sam u Upravnom odboru Hrvatskog karate saveza mogu reći da donosimo gotovo na mjesečnoj razini neke ključne odluke. Ljudi su se morali snaći i to pogotovo oni koji nemaju svoj prostor. Školske dvorane su zatvorene, pa je dosta teška situacija. Većina njih trenira u objektima, koji su vezani za školske sportske dvorane. Ljudi su se snašli, počeli su adaptirati neke prostore da mogu manje grupe trenirati, jer ako dijete ne trenira od tri do šest mjeseci, više i ne vidi smisao. Online ide neko vrijeme, ali to nije to, svi traže taj dio kontakta. Dosta dobro se organizirala većina klubova, napravili su što su mogli i trenažni proces ide dalje. Mi smo naravno stavili naglasak na reprezentaciju, da je održimo i već od srpnja na mjesečnoj razini okuplja se seniorska reprezentacija, a u nešto manjoj mjeri i mlađe selekcije. Trenira se u manjim grupama da bi se odradile pripreme. Dino Povrženić bio je već na nekoliko priprema, bio je u Fužinama i Daruvaru, a sada reprezentacija ide u Sveti Martin na Muri. Ne možemo biti neaktivni, opet će početi natjecanja, čeka nas Europsko prvenstvo, nadam se i Olimpijske igre, radimo dalje i činimo najbolje što možemo.

U sklopu sportskog centra na Borlinu, gdje je vaša baza, je i sportska dvorana, koju sada koriste brojni karlovački klubovi. Kako to funkcionira?

-Pritisak je na dvoranu, jednostavno klubovi su krenuli s ligama, neki se žale da nemaju niti jedan trening tjedno, a neki da imaju samo jedan tjedno. Karlovačka sportska zajednica trudi se zadovoljiti sve koliko može, od prioriteta, pa na dalje. Radi se puno u toj velikoj dvorani, obavezne su pauze između klubova, pa se radi od 17 sati do 22 sata i 30 minuta. Nekako sve to guramo, vanjski uvjeti još uvijek dopuštaju neku vrstu treninga, ali sve manje i manje. Dvorana radi regularno, trudimo se da svima izađemo u susret, a opet da to bude organizirano kako treba po svim epidemiološkim mjerama, do sada nismo imali problema. Vjerujem da će nas tijekom jeseni i zime pratiti ti zahtjevni uvjeti, a da će od proljeća sve biti normalnije i da ćemo od iduće jeseni krenuti normalno i naravno s natjecanjima.  

Imate li i vi domaćini koji trening u velikoj dvorani?

-Mi imamo te manje dvoranice, snalazimo se, uhvatimo i koji termin vikendom i prijepodne u velikoj dvorani, sve po potrebi. Sve bi bilo drugačije da imamo intenzitet natjecanja, onda bi morali pojačavati dinamiku. Za sada znamo da je to rijetko ili jako malo. Vidjet ćemo što će uopće biti idućih mjeseci, stalo je sve. Imamo samo dinamiku priprema za nadolazeća prvenstva Hrvatske, koja će možda biti održana početkom iduće godine radi tih velikih natjecanja. Europsko prvenstvo miče se izgleda na ljeto, zbog uvjeta. Svi se prilagođavaju, svi žele da se održe Olimpijske igre u Tokiju, koje su svima broj jedan. Onda ćemo dalje vidjeti što bude. Uglavnom treniramo dosta dobro, natjecatelji su svi u pogonu, to mi je drago. Zbilja radimo maksimalno, zadovoljni smo ovim uvjetima. Naravno da svi čekamo što će biti, ali dok čekamo mi dalje radimo, ne možemo stalno živjeti kao pesimisti, čuvati se moramo. Sportaši su tu da rade i u teškim uvjetima, to je stalna upornost i izdržljivost i mnoge karakteristike koje usađujemo mladim ljudima.

Hoće li uopće biti kakvih natjecanja do kraja godine?

-Po meni neće biti, imali smo zacrtanih nekoliko natjecanja, no dobili smo informacije da zbog situacije više neće biti natjecanja do kraja godine. Održali smo ključna državna prvenstva i ti turniri koji ne nose puno bodova neće biti održani. Odlučeno je da se ne ide na održavanje natjecanja do kraja godine. Možda ćemo imati neke međususrete, održavati sparinge i održavati dinamiku, a onda vidjeti što će biti.

Gube li sportaši motivaciju zbog pomanjkanja natjecanja?

-Svakako, sportaš treba izazov, a najveći izazov je natjecanje. To je dokazivanje, ta želja, jedno uživanje, savladavanje samog sebe. Sada kada u ovoj situaciji natjecanja nema, onda počinje natjecanje sa sobom i svojim sposobnostima, pomičemo granice na gore. Sve je mjerljivo, da li sam dovoljno brz, radi se na sposobnostima i motoričkim i psihološkim, kada smo rasterećeni rezultatima natjecanja. Mi jako znamo raditi i radimo. Tako da je njihova motivacija odlična, osjećaju se zadovoljno, napreduju, snažni su i to je jedna velika stvar taj princip odgoja mladih ljudi, koji se jednostavno prilagode, vide situaciju. Činimo najbolje što možemo, oni ne stagniraju i dalje napreduju i kada natjecanja krenu, oni će biti spremni.

Koja je vaša poruka za kraj razgovora?

-Zahvalio bih se svima, koji su u ovim teškim trenucima donijeli odluku da se radi na Strategiji razvoja sporta za grad Karlovac. To je jedan izuzetno vrijedan projekt i nadam se da će oni koji budu vodili grad prepoznati to, jer sportu to treba. Nama treba što više djelatnika u sportu, koji će biti motivirani da rade, koji će biti školovani, bez njih mi ne možemo. Možemo nadoknaditi dvoranski prostor, ali bez trenera ne ide. Podržavam to, to je sjajna stvar i veselim se napretku sporta u gradu Karlovcu.