"Osjećam da sam nakon priprema u Koreji puno brža i jača, mislim da će mi to iskustvo puno koristiti"

Članica Taekwondo klub "Prana" Matea Magdić odradila je proteklog ljeta pripreme u Južnoj Koreji, koje su trajale mjesec dana. Viceprvakinja Hrvatske u konkurenciji mlađih seniorki ljeto je provela u domovini taekwondoa Južnoj Koreji. U pratnji trenera Hong Seung Ki-a i ekipe iz Taekwondo kluba "Šabac" iz Srbije, Matea je odradila trideset dana treninga te nastupila na tri natjecanja. Već na prvom natjecanju u Južnoj Koreji Matea Magdić okitila se srebrnim odličjem. Na turniru "Mungyeong world taekwondo Hanmadang" Matea je nastupila u disciplini razbijanja dasaka nožnim tehnikama. Zatim je nastupila na međunarodnom turniru u južnokorejskom gradu Taeon i osvojila srebrnu medalju u borbama. U finalnoj borbi usprkos odličnoj izvedbi izgubila je od Kazastanke Mariye Sevostyanove. Na kraju boravka u Južnoj Koreji Matea Magdić u kategoriji do 62 kg nastupila je na G1 turniru "2024 Kimunyong Cup International Open Taekwondo Championship". Matea je u prvoj borbi bila bolja od predstavnice Kineskog Tajpeha Na-mi Huang, dok je u polufinalnoj borbi izgubila od Jui-en Chang. Pripreme u Južnoj Koreji lijepo su iskustvo za Mateu Magdić i baza za njen daljnji sportski razvoj. Razgovarali smo s Mateom Magdić o pripremama u Južnoj Koreji, o ostvarenim rezultatima, o natjecanjima do kraja ove godine te o planovima i ciljevima.

Matea, koliko dugo si u taekwondou?

-Bavim se taekwondo-om od četvrte godine, treniram već 14 godina. Prvo sam trenirala forme i sada već zadnje tri godine treniram i borbe. Paralelno sam trenirala i odbojku, ali sam prekinula, jer sam išla na Svjetsko prvenstvo u formama 2022. godine i jednostavno nisam mogla oba sporta raditi u isto vrijeme.

Je li teže trenirati ekipni sport ili pojedinačni?

-Mislim da je jednako, meni je bilo teže raditi na primjer ekipni sport, jer sam duže u pojedinačnom sportu, u kojem nisam u ekipi, i trebalo se prilagoditi na tako nešto ali prilagodila sam se na kraju.

Što ti je do sada bilo najvažnije u karijeri?

-Bilo je dosta uspjeha na turnirima i na prvenstvima, ali do sada mi je najvažniji bio nastup na Svjetskom prvenstvu u formama. Trenutno imam veće ciljeve, ne gledam to kao neki najveći uspjeh koji ću napraviti.

Kako stojiš s državnim prvenstvima?

-Aktualna sam viceprvakinja Hrvatske u konkurenciji mlađih seniorki, a trenutno mi je najveći cilj biti prva na državnom prvenstvu, koje će biti održano u prosincu. Iduće godine očekujem još veće rezultate.

Kako je došlo do toga da ideš na pripreme u Južnu Koreju?

-Imam prijatelje u Srbiji koji su rekli da će ići u Koreju, prvo je bilo u planu da ću ja ići na pripreme u Sokobanju u Srbiji, na kojima su bili Oscar Kovačić i Lara Tuškan, ali onda su mi se javili ti prijatelji i pozvali me da idem s njima u Koreju. Ja sam pričala sa svojima i s trenerima i onda smo došli do toga da idem na pripreme u Južnu Koreju i da vidim kako je trenirati tamo.

Kakvi su treninzi u Koreji, je li bilo naporno?

-Sve je bilo naporno, stvarno je bilo naporno, ali meni je to brzo prošlo, jer nekako se vidim u taekwondou i meni je bilo zabavno, nisam gledala na to kao na neki, ne znam, napor ili nešto. Bilo je zanimljivo.

Ipak je jedna stvar trenirati tu kod nas a druga stvar u domovini WTF-a, u domovini taekwondoa. Kolika je razlikea u treninzima, je li drugačiji sistem rada?

-Pa i ne, jedino su treninzi duži i oni imaju sve u jednom treningu, imaju sve povezano i snagu i kondiciju i brzinu i sve je u jednom treningu, pošto traje duže. Kada bi rastavili treninge, nekako su slični ovima koje mi radimo ovdje.

Jesi li mogla sve to pratiti?

-Jesam, bilo je malo naporno, jer smo morali svaki put ići u neke restorane jesti, jer nije bilo organizirano jelo, uvijek smo išli u neke restorane, pa nam je to oduzimalo puno vremena, koje nam je trebalo za odmor. Sve u svemu, sve je bilo super, ne znaju baš engleski tamo, ali snašli smo se nekako.

Jesi li svjesna da će ti to iskustvo puno značiti?

-Znala sam da će mi to puno više značiti za iskustvo, nego za, ne znam, kondiciju ili nešto što ja želim, ali za iskustvo je to je super. To je sasvim neki drugi dio svijeta i drugi način borbe, tako da ja mislim da je to bilo to.

Tamo si nastupila i na nekim turnirima i stizale su lijepe vijesti, Kakvi su to bili turniri, jesu li bili jaki?

-Jesu, to su bile pretežno Korejanke i natjecateljice iz Kineskog Tajpeha, ali najjači turnir je bio ovaj zadnji, na kojem sam bila treća. Mogla sam ja i bolje, ali tu je već bilo puno umora nakon četiri tjedna u Koreji, no smatram da je sve dobro prošlo.

Kada si došla natrag jesi li primijetila da si možda malo napredovala da si možda lakša na treningu tu u Karlovcu?

-Da, malo sam opuštenija u borbi, prije sam bila više kruta i stisnuta, sada smo bili na treningu u Zagrebu s drugim klubovima i vidi se da radim slobodnije trenutno u borbi i da više radim brzine nego što radim ono nabijanje. Bila sam i s klubom na pripremama u Topuskom, bilo je zabavno i falili su mi treninzi od trenera Luke Vlašića stvarno, tako da sam se tome najviše veselila iskreno, ali stvarno je bilo super. Trener Luka Vlašić misli sve najbolje o mom boravku u Koreji i misli da mogu još više napredovati.

Hoćeš li se samo posvetiti borbama, kakva je situacija s formama?

-Ja sam se odlučila samo za borbe, već tri godine nakon Svjetskog prvenstva ja se bavim samo borbama i trenutno se vidim samo u borbama. Koliko god da sam ja bila dobra u formama, meni su trenutno cilj borbe i nastup na Svjetskom prvenstvu u borbama. Glavni cilj mi je da plasiram na Olimpijske igre u Los Angelesu.

Jesi li možda dogovorila da i iduće godine ideš u Koreju ili je to bilo samo za ovu godinu, kakva je situacija?

-Još ne znam hoće li biti te pripreme sljedeće godine, hoće li trener Hong voditi nas tamo, ali bilo je i prošle godine, pa ne znam zašto ne bi bilo i sljedeće, ali ne znam hoću li ići na to, zato što je možda malo predugo, već se umorim pred kraj. Dva tjedna bi mi bilo taman stvarno.

Jeste li imali slobodnih dana, jesi li uspjela što vidjeti od Južne Koreje?

-Jesam, svaki vikend smo išli negdje, kako smo bili tamo četiri tjedna, tri vikenda smo bili na natjecanjima u drugim gradovima, a jedan vikend smo bili u Kukkiwonu u glavnom gradu Seulu. Mi smo inače bili negdje u središtu Južne Koreje, grad se zove Jeonju i trebaju dobra četiri sata do glavnog grada.

Je li ti se svidjela Južna Koreja?

-Općenito, ja volim Koreju i volim na način na koji oni treniraju i njihov stil borbe i sve mi se tamo sviđalo stvarno i općenito i grad i kultura i sve, tako da sam bila jako sretna što sam bila tamo. Oni su više amerikanizirani, tako da tamo ima svega, nije nikada bilo problema s hranom, jer uvijek se nešto nađe.

Koja te sve natjecanja čekaju do kraja godine, rekla si da je tu i državno prvenstvo?

-Da bit će puno natjecanja, bit će dosta ovih G turnira vanjskih, tako da se nadam da ću ići na dosta njih, mislim da će biti i u Beogradu i u Sarajevu, tako da mislim da idemo tamo. I to državno prvenstvo, ima nas dosta u kategoriji, smatram da uvijek netko može pogriješiti, nekom se nešto može desiti, pa ne gledam to tako kao neku veliku konkurenciju, moja kategorija je do 62 kilograma. Nemam većih problema s kilažom, jedino kada nemam turnire duže vrijeme onda moram malo skidati.

Jesi li zadovoljna dosadašnjim dijelom karijere?

-Jesam, mislim da sam dosta toga napravila, ali imam još neke planove, imam još veće ciljeve i još veće želje tako da ovo nije to. Očekujem sve bolje rezultate, ali svjesna sam da moram i dalje puno raditi. Želja mi je da osvojim neku veliku medalju, ali glavni cilj su Olimpijske igre u Los Angelesu.

Taekwondo klub "Prana" ima svoj prostor u bivšoj vojarni u Luščiću, kakvi su uvjeti za trening?

-Tamo je sve osigurano, stvarno uređeno je odlično i imamo sve što nam treba, imamo i teretanu i veliku dvoranu, imamo ustvari čak tri dvorane, tako da stvarno imamo sve, tamo ima puno prostora. Termina za treninge imamo dovoljno, imamo dosta individualnih treninga pogotovo tijekom ljeta. Individualne treninge imamo i za vrijeme škole, tako su uvjeti za rad zaista super.

Oscar Kovačić i ti imate istog trenera Luku Vlašića, Oscar je već osvojio neke velike medalje, koliko ti znači rad s njim?

-Da, zaista sam sretna što treniram s Oscarom Kovačićem, on se stvarno super bori, stvarno je odličan borac i jako mi je drago šta radim s njim u klubu i što radimo zajedno u paru. Mogu jako puno od njega naučiti i stvarno mi puno znači što zajedno treniramo, tako gledam na njega i rad s njim.

U koju školu ideš i koji si razred?

-Idem u Prirodoslovnu školu Karlovac za nutricionistu, četvrti sam sada razred, ide mi jako dobro. Planiram upisati fakultet, razmišljam trenutno o nekoj medicinskoj grani, ali vidjet ćemo kako će to izgledati kasnije. Želim nastaviti s treninzima i sa sportskom karijerom, zato i razmišljam o tome da nađem neki fakultet, gdje ću moći kombinirati i jedno i drugo, jer mislim da mogu biti uspješna na obje strane, koliko god da to bude možda naporno, sigurna sam da ću to moći odraditi. Koji god fakultet da upišem ostat ću u Taekwondo klubu "Prana" i tu trenirati.

Kakav je tvoj odnos s trenerom Lukom Vlašićem i s trenerom i predsjednikom kluba Goranom Cvitakom?

-Nema nikakvih problema, nikad ih nije ni bilo. Trener Luka Vlašić je odličan trener, stvarno odličan trener, užitak je raditi s njim i stvarno imamo najbolje odnose. On stvarno brine o svemu što je najbolje za mene, ozbiljno i naporno radimo, a to je bitno, ako se želi doći do uspjeha. Goran Cvitak je odličan, jako je zabavan, tako da nikada ne možeš gledati na njega nekako loše.

Za vrijeme boravka u Koreji, kada si trenirala s tim djevojkama, imaju li one drukčiji stil borbe od tebe, hoćeš li ih moći pobijediti, ako se budete borile na nekom natjecanju?

-Stvarno imaju, baš imaju drukčiji način borbe, prvo je bilo malo čudno na početku, ali kasnije u ta četiri tjedna priprema naviknula sam se i naučila se boriti s njima. Naučila sam koje su im loše strane i kako im se suprotstaviti. Nisu sve Korejanke niske, na turnirima su u mojoj kategoriji bile cure visoke kao i ja, pa i više. Tamo je bila i jedna cura, koja je bila na Svjetskom prvenstvu prva, kada je Oscar Kovačić bio treći, tako da sam i s njom sparirala i s njom trenirala, od nje sam puno naučila. Osjećam da sam nakon priprema u Koreji brža i jača, mislim da će biti odlično na natjecanjima, koja slijede do kraja ove godine i da će mi iskustvo iz Koreje puno koristiti.

Oscar i ti idete u četvrti razred Prirodoslovne škole, no ti si nešto starija od njega, ti si već seniorka, kolika je razlika?

-Da, Oscar je još ove godine junior, a ja sam od početka godine seniorka. On je rođen 2007. godine, a ja 2006. godine. Ja sam nešto starija od njega. Idemo zajedno u četvrti razred, jer je on krenuo u školu godinu dana ranije. Mala je razlika i stvarno se odlično slažemo.

Sada kada si seniorka, je li se teže boriti neko kod juniorki, jesu li udarci jači, je li te bilo strah kod tog prelaska u seniorke?

-Na početku godine, pošto je ovo moja prva seniorska godina, stvarno me je bilo strah i tu nije bilo ni medalja ni nikakvih osvajanja, ni ništa, jer stvarno se vidjelo da je mene bilo strah boriti se kao seniorka. Sada, nakon ovog državnog prvenstva, koje je bilo u sedmom mjesecu, tu sam se već malo opustila, jer sam osvojila drugo mjesto, pa sam vidjela da zapravo mogu, da to nije nikakva velika razlika, tako da sada mi je puno lakše.

Kakvo je tvoje mišljenje o suđenju i tim provjerama video snimaka, na Olimpijskim igrama se vidjelo da se borbe odlučuju u posljednje dvije, tri sekunde, što misliš o tome?

-Pa sada, što se tiče sudaca, ja ne gledam toliko na to kako oni sude i vjerujem da i sude loše naspram mene, da ja mogu i pobijediti, stvarno mogu. Tako da ne gledam uopće što rade suci oko mene dok je borba, ima nekih koji stvarno sude loše, ali moraš se prilagodi tome i misliti samo na sebe i kako doći do pobjede.

Jesu li te roditelji i prijatelji ispitivali, kako je bilo u Koreji, jesu li roditelji bili u brizi, pošto si bila daleko od njih?

-Sve sam im ispričala i svi su stvarno bili sretni kada sam došla i svi su me sve ispitivali, to mi je bilo baš drago. Pa mislim da je mama bila više u brizi, nego tata, ali svaki dan smo se čuli, svaki dan sam ih nazvala da znaju barem da sam živa i zdrava i to je to dobro, nije bilo problema.

Imaš lijepe planove, ja bih volio kada bi to išlo i da završiš fakultet i da nastupiš na Olimpijskim igrama, jesi li spremna za sve to?

-Pa, mislim da sam spremna, to jako želim, nema ništa, barem se meni tako čini, bez treninga dva put dnevno. Ne ide u sportu bez toga, mi već imamo dva put dnevno treninge, možda već dvije godine tako, dok je škola imam dva put dnevno trening, dok tijekom ljeta neki put i tri put dnevno, tako da to mi nije neki problem.

Kakva ste ekipa u klubu, družite li se i izvan treninga?

-Stvarno je super, družimo se, imam cure ove s kojima uvijek izlazim, Oscar ide sa mnom u razred pa smo često zajedno. Mi se često družimo, čujemo se redovno, mislim da nema nikakvih problema.