Prvi Karlovački

Orgulje nisu samo najkompleksniji instrument, već jedna od najkompleksnijih naprava koje je čovjek izmislio

Autor: Marta Marinović

21.05.2022

Glazba

Primjer marljivog i upornog radnika koji živi svoj posao i kaže „Naravno da se tokom sviranja dogode greške, ali o tome hoće li se greška čuti ili ne ovisi o tome koliko ste uvježbali svoj program. Uostalom, na koncerte ne idemo kako bismo promatrajući partituru tražili glazbenicima greške već zato da slušamo Glazbu.“

Krešimir Klarić (28) najpoznatiji je mladi orguljaš u Hrvatskoj. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je orgulje i kompoziciju. Kaže nam – orgulje su zapravo stroj, a nakon što smo razgledali taj velebni instrument kojeg redovito svira u Nacionalnom svetištu svetog Josipa moramo se složiti s njime. Doslovno – pravi stroj! Ljubav prema orguljama rodila se kada je bio 10-godišnji dječak, a kasnije je svoje akademsko usavršavanje i karijeru usmjerio prema klasičnoj glazbi. Njegovo je ime u kulturnim krugovima poznato diljem Hrvatske, stoga smo odlučili Krešimira, pobliže predstaviti našim čitateljima. Prije svega on je primjer marljivog i upornog radnika koji živi svoj posao.

  • Kako si se počeo baviti glazbom i zašto baš orgulje?

-Glazba je moj životni poziv. Od ranog djetinjstva zaokupljali su me tonovi, posebno se sjećam kako sam još kao dijete neobično uživao u zvukovima zvona, šumu vode i općenito bilo kakvoj glazbenoj pojavi. Ljubav i fascinacija prema orguljama javila se u osnovnoj školi. Sjećam se kako sam s roditeljima išao na misu u crkvu u Novom centru i zapanjeno slušao pokojnog profesora Dubravka Rukavinu kako svira Bachove preludije i fuge nakon svake mise. Ostajali smo gotovo zadnji u crkvi samo kako bih ja odslušao sve do kraja. Često su me roditelji vodili na kor kako bih izbliza mogao promatrati orguljaša i orgulje. Prije nekoliko godina postao sam profesorov nasljednik na mjestu orguljaša te crkve uz posao orguljaša u Nacionalnom svetištu sv. Josipa.

  • Koliko već dugo sviraš orgulje?

-Orgulje sviram od desete godine života, dakle negdje 18 godina.

  • Gdje si se školovao?

-Završio sam Glazbenu školu u Karlovcu, prvo osnovnu gdje sam uz glavni predmet klavir učio i izborni predmet orgulje kod prof. Anite Kaić Poslek. Zatim sam nastavio u srednjoj školi na odjelima teorije i orgulja paralelno pohađajući karlovačku Gimnaziju. Po završetku svih matura upisao sam Muzičku akademiju u Zagrebu, 2013. godine studij orgulja u klasi red. prof. dr. art. Ljerke Očić, a zatim i studij klasične kompozicije 2016. godine u klasi red. prof. mr. art. Berislava Šipuša. Uz studij sam redovito pohađao razna usavršavanja u vidu seminara i predavanja u Hrvatskoj i inozemstvu.

  • Uz epitet poznatog orguljaša, poznat si i kao kompozitor. Na koji način su te orgulje dovele do kompozicije?

-Orguljaši i kompozitori su najobrazovaniji glazbenici (zbog raznih glazbenih disciplina koje kroz svoje školovanje moraju savladati), nekako to ide ruku pod ruku jer su orguljaši često i improvizatori. Još od perioda osnovne škole sam imao potrebu skladati. Kroz srednju školu su me prema tome usmjeravali karlovački skladatelji i moji profesori Sandro Rebić i Zdravko Lončarić, na čemu sam im posebno zahvalan. Za vrijeme studija orgulja odlučio sam na nagovor svog profesora Ante Knešaureka, koji me je podučavao improvizaciji, upisati studij kompozicije u razredu velikog hrvatskog skladatelja Berislava Šipuša. Njegov je stric bio Krešimir Šipuš, dirigent i skladatelj, koji je najveći dio svog glazbenog djelovanja ostvario u Norveškoj.

  • Opiši nam proces nastanka kompozicije. Koliko je zahtjevno napraviti jednu kompoziciju?

-Sve ovisi o veličini sastava, obliku, stilu, radi li se o narudžbi ili skladam samoinicijativno. Skladbe za solo instrumente nastaju relativno brzo. Dok na skladbama koje su pisane za neki veliki sastav poput simfonijskog orkestra, i ako se radi o nekom opsegom većem djelu, intenzivan rad na takvoj skladbi može trajati mjesecima.

  • Kako pristupaš komponiranju?

-Najčešće pokušavam prvo konkretno razmisliti što želim napraviti, možda i poručiti određenom skladbom. Proces počinje izradom nekakvog koncepta. Rad na papiru, za stolom događa se tek nakon toga, odnosno pokušavam prvo skladbu realizirati u svom umu, zatim ju prenosim na papir, detaljno prekrojavam, režem, dodajem, bacam. Sve to kako bi u konačnici nakon završnog uređivanja skladba bila spremna za izvođače.

  • Sviraš li orgulje svaki dan?

-Trudim se svaki dan biti u kontaktu s instrumentom, ako to nisu orgulje onda klavir ili čembalo.

  • Treba li glazbenik kao sportaš vježbati (svirati) svaki dan kako bi bio u dobroj formi?

-Biti glazbenik zahtjeva puno odricanja i kompromisa u životu. Isto je i sa sportašima. Da bi čovjek bio u odličnoj formi treba svaki dan vježbati, ali naravno treba uzeti i pauzu. Meni se najboljim pokazalo šest dana u tjednu biti u kontaktu s instrumentom, a onda jedan dan zaboraviti na sve to kako bih se opustio i napunio za sljedeći tjedan.

  • Jesi li nekad na koncertu slučajno odsvirao krivu notu, akord (ako jesi, ispričaj nam kako je izgledalo, jesi li se brzo izvukao) ili je kod tebe sve dobro uvježbano?

-Pogriješiti je ljudski, sasvim je to normalno. Naravno da se tokom sviranja dogode greške, ali o tome hoće li se greška čuti ili ne ovisi o tome koliko ste uvježbali svoj program. Ideal je savršena izvedba, ali greške nisu nešto na što se treba gledati kao nešto katastrofalno. Uostalom, na koncerte ne idemo kako bismo promatrajući partituru tražili glazbenicima greške već zato da slušamo Glazbu. Na koncertima nikad nisam stao usred izvedbe, bitno je jednostavno nastaviti dalje. To često govorim i svojim učenicima.

  • Gdje si angažiran kao orguljaš i kompozitor?

-Radim kao glavni orguljaš Nacionalnog svetišta sv. Josipa u župi Blažene Djevice Marije Snježne na Dubovcu, orguljaš župne crkve Presvetog Srca Isusovog u Novom centru te u raznim prilikama katedralni orguljaš Katedrale i pontifikalne crkve sv. Lovre u Požegi. Radim u Glazbenoj školi u Karlovcu na odjelima za klavir, orgulje, čembalo i teoriju glazbe, a kao skladatelj djelujem samostalno i pišem prema narudžbama.

  • Kako spajaš profesiju orguljaša i kompozitora?

-Ako gledamo kroz povijest glazbe većina skladatelja bili su i orguljaši tako da to doživljavam jednom uobičajenom situacijom. S dobrom organizacijom vremena sve se stigne, ali ako imam neki bitan solistički koncert ili sam u cajtnotu s dovršavanjem skladbe, jedno od toga mora patiti, nažalost to je tako.

  • Možeš li istaknuti svoje najvažnije orguljaške nastupe?

-Jako je teško o tome govoriti, ali možda bih istaknuo nastup u Parizu u crkvi La Madeleine (crkva u kojoj je služena zadušnica za F. Chopina i gdje su djelovali mnogi poznati skladatelji i orguljaši), pa u Ljubljani u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Trnovom (mjesto koje je često polazio F. Prešern gdje je patio za svojom Juliom) i možda nedavni nastup u Zagrebu u dvorani Lisinski gdje sam sa Zagrebačkom filharmonijom pod dirigentskim vodstvom maestra Ivana Josipa Skendera praizveo svoj Koncert za orgulje i orkestar.

  • Spomenuo si jednu praizvedbu, je li ih bilo mnogo? Koje su ti najvažnije dosadašnje praizvedbe?

-Ima ih mnogo koje su mi puno značile. Mnoge su se dogodile relativno recentno, ali izdvojio bih praizvedbe Koncerta za orgulje i orkestar, praizvedbe skladbi Die Nachtmusik za gudački orkestar i klavir i Svako traženje smisla (ostvareno kao omnibus skladba s kolegom Lovrom Stipčevićem) na Muzičkom biennalu u Zagrebu. Nedavno mi je skladbu Kunst Kabarett za ansambl i sopran izveo poznati ansambl za suvremenu glazbu Cantus s kojim sam ranije surađivao na praizvedbi skladbe za ansambl Der blaue Wald. Obje su izvedene u njihovom ciklusu koncerata koji ugošćuje velike skladatelje iz hrvatske i inozemstva. Na te suradnje sam osobito ponosan i na njima zahvalan. Mnogo je toga, a u ovom trenu ne mogu sve pobrojati.

  • Zlatno razdoblje orgulja je barok, je li to razdoblje utjecalo na tvoj glazbeni izričaj?

-Da, u neku ruku bih mogao reći da je barokna glazba utjecala na moj glazbeni jezik. Ne sami stil nego ideja polifonog razmišljanja i strukturalizma koja se često prožima kroz moj opus.

  • Improviziraš li na orguljama? Ako da, što utječe na tvoju improvizaciju, kako se ona događa?

-Improvizacija je gotovo središnji i najbitniji dio mog glazbenog djelovanja. Improvizirati sam počeo prirodno, kao dijete, prije nego što sam formalno učio glazbu, to se nastavilo i kroz školovanje i studij, tako da sam improvizaciju usavršio kao glazbenu disciplinu. Kroz taj period školovanja na improvizaciju je, prirodno, utjecala literatura koju sam svirao i analizirao, kasnije sam tražio svoj vlastiti jezik. Improviziram u raznim stilovima, glazbenim oblicima, ali prakticiram i slobodnu suvremenu orguljašku improvizaciju.

  • Orgulje povezujemo sa liturgijom. Jesu li one isključivo vezane uz crkvenu glazbenu?

-Orgulje su instrument koji ljudi povezuju isključivo uz katoličku i protestantsku crkvu, ali orgulje su daleko stariji instrument. Još u doba Stare Grčke javljaju se vodene orgulje, zatim u rimskim amfiteatrima orgulje koje su pratile gladijatorske borbe (neko zrcaljenje toga danas vidimo i na stadionima američkog nogometa gdje su orgulje redovito u upotrebi), često su u kinima pratile nijeme filmove umjesto orkestra, a nalazimo ih i u svakoj ozbiljnijoj koncertnoj dvorani. Orgulje definitivno imaju odvojen život od crkve iako su esencijalni instrument u liturgiji, propisan kanonskim pravom za upotrebu u katoličkoj liturgiji, protestanti u Europi, čini mi se, više drže to tradicije sviranja orgulja od nas ovdje, Dakle – gitare, bubnjevi, mikrofoni, pljeskanje i tomu slično, više pripadaju nekakvoj gospel tradiciji protestantske crnačke glazbe u Americi.

  • Jesi li probao odsvirati neku suvremenu pjesmu na orguljama, barem sebi za dušu?

Ako mislite na neke pjesme popularne kulture, onda ne.

  • Orgulje su kompleksnog izgleda, uz sviranje zanima li te damo sviranje na njima ili i možda sama gradnja tog instrumenta?

-Orgulje su najkompleksniji instrument (usudio bih se reći stroj koliko i glazbalo) i do pojave industrijske revolucije bile su jedno o najkompleksnijih naprava uopće koje je čovjek izmislio. Iznimno me zanima i organologija čime se također redovito bavim. Organologija je teorijska disciplina koja se bavi istraživanjem i klasifikacijom glazbala kao predmeta s pomoću kojih se proizvodi zvuk. Za primjer toga je djelovanje u udruzi Organum Histriae, ali i moj pismeni diplomski rad na studiju orgulja kojim sam istražio i sistematizirao orguljski opus karlovačkog graditelja orgulja Johanna Heilingera (1797-1872).

  • Pretpostavljam da svaki orguljaš ima neki svoj stil, glazbeni potpis, prepoznatljivost. Opiši nam svoj glazbeni izričaj?

-Moj glazbeni jezik obuhvaća polifono razmišljanje, upotrebu aleatorike, ponekad glazbenog teatra, određenu vrsta modalnosti u okviru slobodnog atonaliteta, dodekafonija. Teško mi je trenutno govoriti o ustaljenom jasnom i definiranom stilu jer sve suvremene tehnike na različite načine pridonose ideji određenog glazbenog djela. Ono što sve to povezuje do sada je pojava određenog tonskog agregata koji se često može pronaći u mojim skladbama i koji im daje neku moju prepoznatljivost.

  • Imaš li uzore u klasičnoj glazbi, čijem stilu načinu sviranja/komponiranja težiš?

-O ovome je jako teško govoriti, uzora je mnogo. Težim biti svoj, to je nekakav životni cilj i vječno traganje, kao što govori i naziv mog koncerta za orgulje Die Suche nach dem Licht (Potraga za svjetlom).

  • Kako vidiš situaciju sa suvremenom glazbom u Hrvatskoj? Kakav je interes među mladima za klasičnom glazbom?

-U Hrvatskoj gotovo ključnu ulogu u suvremenoj glazbi ima Cantus ansambl čiji je osnivač prije 20 godina bio moj profesor Berislav Šipuš, važno je napomenuti da se od sredine 20 st. u Zagrebu održava i jedan od najbitnijih festivala suvremene glazbe u Europi – Muzički biennale Zagreb koji je ugostio mnoge svjetski poznate skladatelje, samo bih napomenuo skladatelje poput Stravinskog, Bernsteina, Beria, Lutoslawskog, Stockhausena, Messiaena, Schaeffera. Sve su to divovi klasične glazbe 20. stoljeća, a za osnivanje tog festivala ključan je hrvatski kompozitor inozemne karijere i ugleda Milko Kelemen koji je predavao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim do umirovljenja u Stuttgartu gdje je odgojio mnoge vrsne skladatelje. Šteta je da je samo Zagreb, uz povremene izlete u druge gradove centar suvremene glazbe. Nadam se da ću kroz svoje djelovanje uspjeti doprinijeti razvoju svijesti o suvremenoj glazbi i u Karlovcu. Sve ih je više, ali i oduvijek je bilo mladih koji su skloni suvremenoj glazbi, ona je intelektualna glazba pa se interes za njom javlja najčešće tijekom studija. Moj cilj je suvremenu glazbu uvoditi i u programe i manjih uzrasta jer ona najbolje oslobađa i razvija kreativnost kod djece, osobito u okviru aleatorike i improvizacije.