OK je da mi nismo OK, u situaciji koja je sve samo ne normalna

Prošla je točno godina dana od kada je u Hrvatskoj evidentirana prva osoba zaražena koronavirusom, koji razvija bolest COVID-19, a od koje je do danas u svijetu preminulo više od 2 milijuna ljudi.

Godinu dana sve vijesti, po istoj „špranci“ radijske, novinske, televizijske i internetske počinjale su ovako….“Od 25. veljače 2020., kada je zabilježen prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj, do danas ukupno je zabilježeno …… osoba zaraženih novim koronavirusom, od kojih je …… preminulo, ukupno se oporavilo…… osoba od ……. u posljednja 24 sata. U samoizolaciji je trenutno toliko i toliko ljudi.“

U prvih nekoliko mjeseci epidemije, kasnije pandemije dnevni podsjetnici na zaraznu bolest kojoj nije bilo niti lijeka niti cjepiva, među stanovništvom su bili potrebni da bi se promijenile životne navike, a da bi se što uspješnije mogle provoditi epidemiološke mjere zaustavljanja prebrzog širenja virusa.

Pandemija je poremetila većinu aspekata našeg života, od zdravlja, socijalnih odnosa do ekonomske sigurnosti.

Ljudi su iz straha od nepoznatog i neizlječivog slušali struku, epidemiologe. Mjere samoizolacije, socijalne distance, ograničenja kretanja, škola kod kuće, rad od kuće i gubitak radnog mjesta, nemogućnost putovanja, druženja, izlazaka, potpunog ograničenja sloboda koje smo do tog 20. veljače 2020. imali, bile su velike promjene u životnoj rutini koje su zahtijevale brzu prilagodbu svih stanovnika.

U početku je bilo dobro, jer je većina smatrala da će „pošast“ brzo proći i da će se život vratiti u normalu, ali ne, prihvatili smo „novo normalno“ i još danas ga prihvaćamo, ali ne bez posljedica. Kažu znanstvenici i stručnjaci, velika većina onih koji su preživjeli koronu imat će psihičkih problema, u kojoj mjeri i kakvih tek je za vidjeti, ali bez stručne pomoći psihologa teško da će se oporaviti.

Posljedice su najčešće povećana anksioznost, sa neposrednim utjecajem na mentalno zdravlje, jer dugotrajno osjećanje prijetnje kojoj se ne nazire kraj može imati i druge, podmuklije efekte na našu psihologiju.

Strahovi od zaraze nas navode da postanemo drugačiji i mijenjamo svoja ponašanja, dodatno se pojačava osjećaj gubitka kontrole vlastitog života i sveprisutan osjećaj nesigurnosti.

Taj problem su odmah prepoznali psiholozi i gotovo svi su se uključili u različite aktivnosti na svojim radnim mjestima, u svojim sredinama i aktivno su doprinosili da Mjere koje je donosio Nacionalni stožer za civilnu zaštitu na zaustavljanju širenja virusa imaju efekta, ali i da objasne da je to u redu i da znamo na čemu su.

Dakle, otvorila su se vojničkim rječnikom rečeno, dva fronta, bitka za fizičko i mentalno zdravlje, jer nema zdravlja bez dobre fizičke i mentalne kondicije. Borba za dobro mentalno zdravlje nacije, tek sad vidimo, s odmakom od godinu dana, počela je istovremeno kad i borba za život COVID-19 bolesnika.

Upravo tijekom 14. Tjedna psihologije koji je netom završio, organiziran na nacionalnom nivou, u organizaciji Hrvatskog psihološkog društva glavna tema bila je „Čuvajmo mentalno zdravlje“. Sva predavanja i aktivnosti za građane bila su besplatna i održana su online. Za područje Karlovačke županije organiziralo ga je Društvo psihologa Karlovac koje okuplja psihologe Karlovačke županije.

Predsjednica Društva Ana Budimir bila je gošća radijske emisije Prvog karlovačkog „Aktualno“ u kojoj je među ostalim komentirala neke od psiholoških situacija i stanja u kojima se nalazimo, kako se adaptiramo na situaciju te odgovorila na najčešće pitanje koji si svi svakodnevno postavljamo – je li normalno ne biti dobro?

-OK je da mi nismo OK u situaciji koja je sve samo ne normalna, da na nju reagiramo. Jer nije za očekivati da smo sasvim dobro u okolnostima koje su za nas ugrožavajuće, neizvjesne, teške na mnoge načine. Dakle to je u redu, da povremeno osjećamo strah, nervozu, tjeskobu, da smo zabrinuti, no moramo razlikovati da li nas to ometa u svakodnevnom funkcioniranju, da li mi unatoč tome što nismo sasvim dobro, možemo obavljati svakodnevne poslove i zadatke. Dakle, ako osjećamo da nas takvo stanje ometa, da nismo sposobni za svakodnevni život i obaveze koji se od nas očekuju, da to predugo traje, da je preintenzivno, da nas okolina više ne prepoznaje, odnosno da i drugi uočavaju promjene na nama, a mi sami ne nalazimo načina da si pomognemo i da se iz toga izvučemo to je onda pravi trenutak kada treba definitivno potražiti pomoć, psihološku pomoć, kaže Budimir.

Svjedoci smo da su zadnjih godinu dana anksioznost i panika postali pratitelji života, hoće li takvo stanje ostaviti traga na psihi čovjeka?

-Iskustvo proživljene situacije, pandemije i potresa, će sigurno ostati. Kroz ove situacije većina ljudi ipak će proći „neoštećena“, uspjet će to prebroditi, razriješiti svoje teškoće sama vlastitim snagama i resursima. Jedan manji dio će čak i profitirati, to iskustvo će im dati snagu, razvit će pozitivne osobine koje prije nisu imali, jednom riječju, osnažit će ih na neki način. No, uvijek postoji manji dio ljudi kojima mogu ostati posljedice na mentalno zdravlje, kaže Ana, koje zahtijevaju intervenciju stručnjaka. Jer takva psihička stanja ne prolaze sama od sebe, ona zahtijevaju određenu stručnu pomoć. Iako nisu u većini, te osobe nikako se ne smiju zanemariti.

Nažalost, primjetno je da su se neki ljudi vratili starim lošim navikama, kojih su se uspješno riješili prije dosta godina, kao što je pušenje ili alkohol, je li i to jedna od posljedica krizne situacije?

- Takva ponašanja i jesu jedan od uobičajenih simptoma reakcije na dugotrajni stres ili neku traumatsku situaciju. U ovakvoj situaciji, pandemije ali i nedavnih potresa, ne možemo govoriti samo o stresu, već traumi, situaciji krize. Specifičnost traume je da je svima teška, to je situacija ugrožavajuća za sve, u kojoj se dovodi u pitanje život i sigurnost nas, naše obitelji i bližnjih. U traumatskim situacijama svi reagiraju, neki ne odmah, što ne znači da ih nije pogodilo, neki teže, neki lakše, ali postojanje reakcije je uobičajeno za sve.

Važno je naglasiti da su tada, u tim traumatskim situacijama, neka „nenormalna“ ponašanja i osjećaji zapravo normalni, kao reakcija na nenormalnu situaciju. Pa je onda jedno od tipičnih reakcija i pojačano konzumiranje alkohola i nikotina, nesanica, gubitak apetita, tuga, strah, brojne somatske tegobe, kao što su bolovi u želucu, glavobolja. Dakle u pitanju je cijeli niz simptoma na razini emocija, razmišljanja, ponašanja i tjelesnog koji su očekivani i uobičajeni i mogu potrajati tjednima pa čak i mjesecima.

-Znamo da je trauma kudikamo teže stanje od stresa pa jednom dijelu ljudi zaista treba stručna pomoć. Zaključak je da na niti jedno neuobičajeno psihičko stanje ne bi trebali olako shvaćati i da bi se svakom problemu trebalo ozbiljno pristupiti te shvatiti da je mentalno zdravlje jednako važno kao i ono fizičko.

-Tu pomoć nude psiholozi, zaposleni u različitim ustanovama i institucijama, a za informaciju gdje točno pomoć potražiti uvijek možete kontaktirati Društvo psihologa Karlovca putem njihove Facebook stranice, na kojoj također možete pronaći korisne članke, obavijesti i dr., zaključila je predsjednica Ana Budimir. 

Podsjećamo, predavanja u Tjednu psihologije po prvi puta organizirana su online, a organizator je izuzetno zadovoljan odazivom građana od kojih su mnogi prisustvovali na više od jednog predavanja, nerijetko i na sva tri.

Uz promociju psihologije kao struke, koja je osnovna ideja organizacije Tjedna psihologije u Hrvatskoj, naglasak ovog 14. Tjedna psihologije bio je na važnosti mentalnog zdravlja i očuvanja istog, što naročito ima značaj u zahtjevnim i ugrožavajućim vremenima u kojima se i sada nalazimo. Stoga je i slogan ovogodišnjeg Tjedna psihologije bio Čuvajmo (mentalno) zdravlje! Predavanja su održale Tatjana Farkaš Radočaj, Ivana Barić i Petra Sutlić.