Prvi Karlovački

“Odluka Državnog arhiva lijepa je čestitka CEIK-u “Braća Seljan” povodom 25 godina rada”

Autor: Branko Obradović

13.08.2022

Mozaik

Razgovor: Mladen Kuka, pročelnik Zmajskog stola u Karlovcu Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja" i predsjednik CEIK-a "Braća Seljan" 

Mladen Kuka poznat je po svojim brojnim aktivnostima, ali u svim tim aktivnostima daje uvijek maksimum. Kuka je pročelnik Zmajskog stola u Karlovcu, koji je proglašen najaktivnijim u Družbi “Braća Hrvatskoga Zmaja”. Mladen Kuka predsjednik je  CEIK-a “Braća Seljan” koji će 19. kolovoza proslaviti 25 godina djelovanja. Pred tu proslavu stigla je lijepa vijest predsjedniku CEIK-a “Braća Seljan” Mladenu Kuki. Hrvatski državni arhiv donio je odluku na temelju stručne ocjene da arhivsko gradivo u posjedu CEIK-a “Braća Seljan” ima osobitu vrijednost za kulturnu baštinu Republike Hrvatske, te se kao takvo upisuje u Upisnik koji vodi Hrvatski državni arhiv. Lijepa je to čestitka CEIK-u pred njegovu 25. obljetnicu rada koja će biti obilježena 19. kolovoza na 147. godišnjicu rođenja Stjepana Seljana. O svemu tome razgovarali smo s Mladenom Kukom.

Što za tebe znači članstvo u Družbi “Braća Hrvatskoga Zmaja”?

-Mogu reći da sam se našao u toj organizaciji, u Družbi “Braća Hrvatskoga Zmaja” i mogu posebno biti zadovoljan što su moj rad i moje aktivnosti moji nadređeni, Meštarski zbor i Veliki meštar prepoznali. Tako sam na prošlogodišnjem našem glavnom sijelu izabran u Nadzorni odbor Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”, a nakon toga sam izabran i za pročelnika Zmajskog stola u Karlovcu.

Koji je značaj Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”?

-Biti Zmaj za mene znači vrhunac moje karijere i mojih aktivnosti, jer moramo znati da je Družba osnovana 1905. godine, da su mnoga poznata imena Hrvatske, hrvatske kulture, znanosti, javnog života, estrade bila članovi Družbe. Dakle, iza Družbe se nikada nisu vukli neki repovi, osim toga u članstvu Družbe bili su kardinal Stepinac, kardinal Kuharić, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, član je i biskup Jezerinac, a moglo bi se u nedogled nabrajati značajne ljude iz Družbe. Nije lagan put do članstva u Družbi. Ako to mogu objasnite, to otprilike izgleda ovako. Prvo vas treba netko predložiti, onda trebaju dvojica punopravnih članova za vas garantirati, nakon toga prolazite pripravnički staž, koji ide nakon nekakvih godinu dana, minimalno je šest mjeseci i nakon toga se dolazi do takozvanog balotiranja. Dakle, Meštarski zbor i Veliki meštar s kuglicama odlučuju da li ćete postati član ili nećete. Od cijelog Meštarskog zbora, gdje ih je devet, jedna kuglica je dovoljna da bude crna i da ste diskvalificirani za cijeli život i da ne možete više nikada konkurirati za ulazak u družbu.

Ljudi pričaju razne stvari o Družbi, kakva je ustvari situacija?

-Ljudi su neupućeni i svašta pričaju o Družbi. Dužbu bi se moglo s pravom nazvati čuvarem hrvatske baštine. Od 1928. godine mi smo vlasnici Starog grada Ozlja i upravo baš zahvaljujući Družbi on je ostao sačuvan koliko, toliko. Moramo znati da su poslije 1945. godine komunističke vlasti zabranile rad Družbe, nakon toga to je bila neka vrsta ilegale i da bi se opet uspostavom hrvatske države probudila Družba. Ono što ljude muči kada kažu da su to masoni, to je ovakva nekakva organizacija. To su neznalice koje očito nisu pročitale ništa, niti su se informirale što to je. Elementarna razlika između Družbe “Braća hrvatskog zmaja” i masonske organizacije već je u samom tome što je naš rad javan, dok je rad masona tajan. Mi primamo i žene u svoje članstvo, oni ne primaju. To je dan i noć. Mi smo čuvari kulturne baštine, brinemo o tome. Mi Karlovčani možemo biti ponosni, a to je i drugi dio priče, da je naš najveći hrvatski istraživač Mirko Seljan bio član Družbe “Braća hrvatskog zmaja” i to od 1907. i nosio je ime Zmaj Abesinski. On se u to vrijeme bavio istraživačkim radom u tadašnjoj Abesiniji, današnjoj Etiopiji. Inspiriran svojim doživljajima u Abesiniji uzeo je to ime. Broj njegove matice i njegove značke bio je 108, nakon više od sto godina ja sam preuzeo to njegovo ime, jer si možete birati ime, Meštarski zbor to odobri ili ne odobri. Ako već idete na ime koje je nosio netko prije vas, onda se mijenja redni broj, tako da sam ja Zmaj Abesinski II. Značka Mirka Seljana bila je 108, a moja je 1800, sto godina i više kasnije, imamo iste numere, samo drugačiji redoslijed. To mi je velika čast da nosim ime Zmaj Abesinski, jer taj moj život posvećen našim istraživačima, brendiranju grada Karlovca kao grada istraživača, nekako se zaokružio na jedan najljepši način.

Stari grad Ozalj na području je Zmajskog stola u Karlovcu i to je vaša baza. Kakva je s njim situacija?

-To je naša baza, to je sjedište Zmajskog stola u Karlovcu. Posebno sam ponosan na to što je Družba velikim radom, donacijama, prikupljanjima, uz pomoć Ministarstva kulture uspjela renovirati Stari grad Ozalj. Moram reći ono što je interesantno, što su ljudi pričali, da smo mi nekome uzeli taj Stari grad Ozalj. Mi smo ga dobili na poklon ugovorom obitelji Thurn und Taxis da upravljamo njime, da on služi za hrvatske kulturne interese i da na taj način bude u službi hrvatskog naroda. To što su komunisti i oni ostali napravili, koji i dan danas nešto zamišljaju, u potpunosti su devastirali Stari grad Ozalj, uništili su kapelicu, pokrali su je, odrezali su dva ganka, koji su bili autohtoni tamo i spajali su dvije kule i tako dalje. Mislim da nije ponovno aktivirana Družba da bi Stari grad Ozalj doživio sudbinu jednog Ribnika, za kojeg znamo kako je završio.

Koliko članova ima Zmajski stol u Karlovcu?

-Imamo desetak zmajeva, inače, svaki zmajski stol vezan je određenim brojem, ne možemo imati, ne znam, koliko hoćemo članova. Možemo imati jedanaest redovnih članova i isto toliko prinosnika. Sve je određeno pravilima Družbe. Inače, naši suosnivači bili su Emil Laszowski i Đuro Deželić, a znamo kakvi su to bili kapaciteti.

Ima li Družba dovoljan značaj u javnosti?

-Sve više, nekako kako su ljudi stigmatizirali Družbu ponajviše sa svojim neznanjem, normalo da je naš rad sve otvoreniji, mi nemamo nikakve tajne, ništa ne tajimo. Imamo svoje redovite skupštine, odnosno sijela, gdje informiramo javnost o tome što se radi kod nas. U boljem smo položaju, nego kada smo ponovno obnovili Družbu.

Kako djeluje Zmajski stol u Karlovcu?

-Onako kako je to pravilnikom Družbe “Braća hrvatskog zmaja” regulirano. Toga se striktno pridržavamo, tu nema odstupanja, da moglo bi biti, pa budemo, pa ne budemo. Svaki prvi ponedjeljak u mjesecu imamo u Starom gradu Ozlju svoje sijelo, gdje proučavamo što smo kroz mjesec dana radili, što ćemo raditi idućih mjesec dana. Isto tako, mi svaki taj prvi ponedjeljak u mjesecu nemamo samo sastanak radi sastanka, to su obično i neke radionice, povijesna predavanja, izložbe, kulturni događaji. Povodom Dana državnosti organizirali smo koncert Prvog hrvatskog pjevačkog društva Zora, ja sam imao nekoliko predavanja. Tako da to ide u dobrom smjeru.

Hrvatski državni arhiv proglasio je zbirku CEIK-a “Braća Seljan” kulturnom baštinom Republike Hrvatske. To je zaista velika stvar, kako je došlo do toga?

-Velika je stvar da je ta arhivska građa, koju sam ja kao hrčak skupljao više od pola stoljeća proglašena kulturnom baštinom Republike Hrvatske. Moram reći da bez obzira na godine starosti, ja sam trenutno planinar s najdužim neprekinutim stažem. Imamo ljude od 80 godina, ali koji su imali intervale, da ih 20, 30 godina nije bilo. Moram reći da je moj kontinuitet u planinarenju bio konstantan, više od pola stoljeća, možemo reći 52 godine. Prva stvar je da je to moje skupljanje te arhivske građe, što sam kao hrčak pazio na svaki komadić papira, na svaku knjigu, na svaki zapisnik, da je to sve skupa od strane Državnog arhiva Republike Hrvatske postalo kulturna baština od neobičnog interesa za Republiku Hrvatsku i kao takva se vodi u popisu dobara.

Koliko je to ustvari za CEIK značajna stvar?

-To je strašno velika stvar, jer svi mogu govoriti o nečemu, imati entuzijazam, veliku volju i tako dalje, ali kada se nešto na najvišoj državnoj razini regulira i registrira, onda je to stvarno velika stvar. Ne za mene osobno. Meni je to sada jedna satisfakcija na sve moje donkihotovske momente kada nisam bio baš previše shvaćen od ove naše sredine, ali opet ću reći, jedan uporan rad i dođe uvijek sve nekako na svoje. To je prvenstveno kulturna baština Karlovca, Republike Hrvatske. Tu imamo dokumenata o našim istraživačima, imamo dokumente i zapise s ekspedicija, imamo CEIK-ove ekspedicije uredno posložene. To je nešto što će danas, sutra i nakon mene ostati ovome gradu i ostat će jedna građa na koju će se moći uvijek nadovezivati daljnja priča.

Jesu li na to ponosni svi članovi CEIK-a “Braća Seljan”?

-Naravno, može i Karlovac biti ponosan zbog toga, jer koliko ja znam niti jedna takva organizacija kao što je CEIK, jedna organizacija koja je slična planinarstvu, ali ima puno veće korijene i jedno uporište u istraživačima u Karlovcu nije doživjela ovakvo priznanje. Drugo su neke druge stvari. Za ovakvu jednu malu organizaciju, koja ove godine obilježava hvala Bogu 25 godina svoga rada to je velika stvar i veliki uspjeh.

Interes za ovu zbirku je vrlo velik, a ona sadrži veliki broj vrijednih stvari. Koliki je ustvari značaj zbirke?

-Ja ću samo reći da je kompletna, na žalost neki su poginuli, najpoznatija ekspedicija Everest 79, kada je i Stipe Božić osvojio krov svijeta zapadnim grebenom zastupljena u zbirki. Njihov uspjeh nitko nije ponovio i nakon 43 godine, zbog njegove težine. Do sada je šest osvajača bilo kod nas. Slovenci koji su svjetska velesila i najbolja nacija što se tiče ekspedicionizma i planinarstva darivali su veliki broj predmeta. Tako mogu reći da imamo od Vanje Matijevca cepin, dereze od Vikija Grošelja, od Štrenfelja kacigu s Lhotsea i tako dalje. Tako da ona prvotna stvar gdje sam ja skupljao neke svoje papire, pa onda i na razini grada, da je to sada već i u svjetskim razmjerima. Vi imate već sada slike i knjige s potpisom Reinholda Messnera, tako da je to debelo promašilo prvotni plan i zamisao.

CEIK “Braća Seljan” ove godine obilježava 25 godina djelovanja, što to znači za vas?

-Da, proslavit ćemo 25 godina rada i same su dobre vijesti. Od toga da je ta arhiva koju mi prikupljamo proglašena za kulturnu baštinu Republike Hrvatske, a druga stvar koja se dogodila u razmaku od nekoliko dana je uspjeh ostvaren na natječaju Karlovačke županije. Naime, Karlovačka županija raspisala je natječaj za programe iz turizma, a mogu reći da je Seljanova šetnica, koju sam ja osmislio, osvojila najviše bodova i da je proglašena za jedan od najboljih projekata. To ćemo do kraja godine odraditi, jer je to jubilarna 25. godina, s time ćemo se pozabaviti i završiti to. To će biti ploče s kodovima, da će čovjek moći znati u istom momentu gdje je. Pišem jednu knjižicu, brošuru koja će imati 80 stranica, a zvat će se “Seljanova šetnica”, a jedno poglavlje će biti samo o Muzeju planinarstva. Bit će slike tih najznačajnijih predmeta s obrazloženjima, to će biti knjižica o Seljanovoj šetnici i Muzeju planinarstva. Ta Seljanova šetnica počinje od kuće Seljanovih na Gazi, zatim ide uz Kupu, što ima svoju simboliku, jer su Mirko i Stjepan Seljan jako voljeli tu rijeku. Idemo uz Kupu, pored Kvake, dolazimo do Nacionalnog svetišta svetog Josipa, zatim do crkve Majke Božje Snježne, pa na Stari grad Dubovac i spuštamo se na Tićarnicu. Dolazimo za dva sata lagane šetnje do Vile Anzić, gdje može razgledati postav.

Kako će biti proslavljeno 25 godina CEIK-a “Braća Seljan”?

-Mi uvijek imamo jednu šprancu, koja ide protokolarno. To će biti 19. kolovoza, kada se tradicionalno u deset sati polaže vijenac na kući Seljanovih. 19. kolovoz je i datum kada je rođen Stjepan Seljan 1875. godine. Nakon toga, imat ćemo u večernjim satima naše tradicionalno druženje kod Vile Anzić, na kojem ćemo primiti nekoliko novih članova u CEIK. Zatim slijedi malo opušteniji dio proslave.

Hoće li biti prisutni i članovi Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”?

-Da, naravno. Sve je to nekako uštrikano u jednu cjelinu. Mirko Seljan bio je istraživač i planinar. CEIK je nastavljač tradicije hrvatskih istraživača, još od Tadića, Mikića, Lukšića, avanturistkinje Dragojle Jarnević. Kod te priče, taj isti Mirko Seljan bio je član Družbe “Braća Hrvatskoga Zmaja”, pa ja kao neki nastavljač te tradicije i imam ime Zmaj Abesinski II, povezujem Družbu i CEIK. Tako da je to jedna cjelina, sve je nekako isprepleteno.