Nikica Vukelja, trener Stolnoteniskog kluba "Aquaestil" 

"Obranili smo naslov viceprvaka Hrvatske s najmlađom ekipom u ligi, s dvije kadetkinje, mislim da je to veliki uspjeh"

VIŠE IZ RUBRIKE

Stolni tenis

Dugoreški klub ostvario je u prošloj sezoni odlične rezultate, uz drugo mjesto u Superligi za žene, klub je osvojio peto mjesto u finalu europskog natjecanja "Europe Trophy", a ostvareno je i niz pojedinačnih uspjeha na državnim prvenstvima i međunarodnim natjecanjima

Stolnoteniski klub "Aquaestil" i u prošloj sezoni bio je vrlo uspješan, a u ekipi su jedna veteranka Han Xue Vukelja, mlađa juniorka Sofija Sheredeha i kadetkinje Leeloo Vukelja i Elena Vukovac. U prošloj sezoni klub je osvojio drugo mjesto u Superligi za žene, na završnici europskog natjecanja "Europe Trophy" u Novom Sadu osvojeno je peto mjesto. Tijekom proljeća ove godine članovi kluba ostvarili su i niz pojedinačnih uspjeha na državnim prvenstvima i međunarodnim natjecanjima. Članice "Aquaestila" Leeloo Vukelja i Elena Vukovac trenutno su  u švedskom Malmöu gdje sudjeluju na Omladinskom prvenstvu Europe. Leeloo i Elena igraju za kadetsku U-15 reprezentaciju Hrvatske. Članica kluba i dalje je američka igračica Amy Wang, koja će nastupiti na Olimpijskim igrama u Parizu. O ostvarenim rezultatima u prošloj sezoni, o situaciji u klubu, o aktivnostima koje ih očekuju te o planovima za iduću sezonu razgovarali smo s trenerom i sportskim direktorom Nikicom Vukeljom.

Nikice, klub je imao još jednu uspješnu sezonu, je li po tebi najvažnija obrana naslova viceprvaka Hrvatske?

-Da, složit ću se da je to lijep uspjeh, obranili smo naslov viceprvaka Hrvatske, a ono što je možda i najvažnije, s najmlađom ekipom u ligi, s dvije kadetkinje, mislim da je to veliki uspjeh. Pokazalo se da je procjena da damo više šanse kadetkinjama ispravna, nismo više pozivali Amy Wang koja je imala više vremena za pripreme za Olimpijske igre u Parizu. Han je to dobro držala, Sofija je potvrdila da je jako napredovala, iako je ona još mlađa juniorka, ali pokazalo se da sa svojim iskustvom već sada može igrati ozbiljan seniorski stolni tenis, imala je nekoliko jakih pobjeda tijekom sezone. No i ove dvije naše kadetkinje Elena Vukovac i Leeloo Vukelja dale su svoj obol tom naslovu viceprvaka države, dijelile su te nastupe 50:50 posto i obje su zabilježile pobjede. Za Leeloo to nije ništa novo, jer je još u prošloj sezoni zabilježila prve pobjede, a sada je Elena, također, uspjela zabilježiti prve pobjede, tako da se može reći da su njih dvije bile ravnopravne članice ekipe i eto to je recimo nekakav dobar zalog za budućnost da je jedna tako mlada ekipa osvojila naslov viceprvaka države.

Na završnici europskog natjecanja "Europe Trophy" osvojili ste peto mjesto, ali da je bilo malo sreće mogli ste biti u polufinalu ili čak u finalu, kakvi su dojmovi?

-Da, mogli smo biti u polufinalu, pa čak i u finalu, da zaista je bilo tako. Nastupili smo ponovno bez Amy Wang, koja je tada bila u Kini na pripremama, bila bi šteta remetiti joj te pripreme. Da, doslovno jedna loptica nas je dijelila od polufinala, a onda čak možda i od finala, jer ekipa s kojom smo imali meč loptu, praktično je poslije bila u finalu, tako da je bilo i malo nesreće. Dobro, gledajte ja mislim da je veliki uspjeh uopće biti na finalnom turniru, plasirali smo se na taj "Grand final", to je na neki način i bio cilj sezone. Bili smo svjesni da ako igramo s Amy Wang da onda možemo napraviti i korak više, ali nije to bio nekakav prioritet u sezoni, opet to je bilo jedno veliko iskustvo za naše mlade igračice. Igrati protiv, recimo, austrijskog kluba "Sparkasse Kufstein", gdje su praktički bivše reprezentativke, četiri Mađarice od 30 do 45 godina. Kadetkinjama je bilo sjajno iskustvo igrati takve mečeve s jakim igračicama.

Osim tog ekipnog dijela bilo je i dosta uspjeha na državnim prvenstvima, osvojeno je dosta medalja, jesi li s time zadovoljan?

-Da, naše mlade igračice su se i tu, ja bih rekao, pokazale dobro, kao kadetkinje osvojile su naslov državnih prvakinja u paru, ekipno smo bili drugi, tu je bilo možda malo nesreće, no dobro i također kod mlađih juniorki su osvojile naslov državnih prvakinja u paru. Dakle, možemo reći da kod nas opet stasa jedan dobar par, koji će vjerujem, ako već ne na ovom Kadetskom prvenstvu Evrope u Švedskoj, koje je u tijeku, ali onda u idućim juniorskim sezonama biti spreman i za medalje na europskim prvenstvima. Podsjetit ću da su 2015. godine Ema Marn i Andrea Pavlović bile europske kadetkinje, prije toga 1996. godine Andrea Bakula i Bojana Poljak osvojile su zlatnu medalju u paru na Europskom kadetskom prvenstvu. Dakle, nastavlja se taj nekakav niz, zaista su dobar par, dobro se nadopunjuju, a tom naslovu državnih prvakinja kod kadetkinja dodale su nakon toga i naslov državnih prvakinja kod mlađih juniorki, dakle u starijoj kategoriji. Tu svakako treba dodati činjenicu da je Leeloo Vukelja osvojila naslov državne prvakinje do 17 godina, u staroj kategoriji i na neki način se iskupila za, ajmo reći, možda mali kiks na kadetskom državnom prvenstvu gdje je došla da polufinala, iako je bila prvi nositelj, ali mislim da ovo ima još veću težinu, ovo prvo mjesto u staroj kategoriji. Bilo je malo manje pritiska u starijoj kategoriji, ali bitno je znači da da je ta kvaliteta tu negdje i da već u sljedećoj sezoni kada Leeloo i Elena prelaze u juniorke možemo očekivati odmah već tu prvu juniorsku godinu borbu za mjesta u juniorskoj reprezentaciji.

Sigurno se razmišlja i o ekipi za iduću sezonu, hoće li ova ekipa ostati u istom sastavu i za novo prvenstvo?

-Lijepa vijest je da Amy Wang ostaje članica kluba, Sofija Sheredeha ostaje, dakle praktički evo treću sezonu za redom idemo s tom istom ekipom, ako računamo Elenu Vukovac onda drugu sezonu. Pa nema razloga za promjenu, imali smo nekih ponuda da dođu kod nas igračice i iz inozemstva i iz Hrvatske, ali u ovoj situaciji sada mislim da nije vrijeme za nekakva širenja, nego možda više upravo ono što mi radimo godinama koncentriramo se na kvalitetu ne na kvantitetu. U toj priči svakako treba istaknuti i Zvonimira Kramarića, našeg mlađeg juniora. Kramarić je prešao u mlađe juniore, taj prijelaz nije bio lagan. Onaj prvi dio sezone nije bio sjajan, ali sada se stabilizirao i evo zadnjih par turnira ulazio je u pravilu u polufinala i sada je već došao među četiri, pet u državi dakle, nastavlja sa svojim napretkom. Jasno, mi razmišljamo o tome da oko Zvonimira formiramo jednu mušku ekipu, vidjet ćemo, ajmo reći, da smo to odgodili za još jednu godinu. Kramarić će i sljedeću sezonu na dvojnu registraciju igrati za "Dugo Selo", imamo dobru suradnju s njima i prošla sezona je bila u redu, nije bilo sve savršeno, ali recimo da smo procijenili da je to u ovom momentu možda najbolja opcija. Ima tu još mlađih igrača, Bišćan dolazi, imamo nekoliko odličnih još mlađih klinaca, pa vjerujemo da ćemo moći napraviti ono što je naš cilj godinama, formirati ponovno mušku ekipu. Naravno treba tu uzeti u obzir da su to duple financije, dakle nije lako imati i mušku i žensku ekipu, ali jednostavno nama je to cilj, želimo imati mušku ekipu pa i zbog toga što što ćemo time, ajmo reći, zadržati ljude koji u budućnosti vjerujemo mogu i voditi klub.

Zvonimir će po tvom mišljenju i dalje napredovati?

-Nema dileme, iako on veći dio treninga odrađuje s našom ženskom ekipom, koja je vrlo kvalitetna, Zvonimir je u državnom vrhu. Puno je primjera u svijetu, i u Kini i u Europi, gdje su igrači koji su trenirali sa ženskim ekipama došli u sami vrh, tu ne vidim problem. Zvonimir napreduje, dobro radi, dok bude imao takav odnos, ne dvojimo. Već prošle godine počeli smo s međunarodnim kampovima, bili smo u Kanadi i Slovačkoj, ove godine ponovno u nacionalnom centru u Nitri u Slovačkoj. To je sigurno ono što treba rasti u budućnosti, ta međunarodna suradnja i doista je i dosta ideja da Zvonimira u novoj sezoni što više šaljemo na međunarodne trening kampove.

Trenutno su u ženskoj reprezentaciji Hrvatske tri igračice koje su bile vezane uz "Aquaestil", Ivana Malobabić i Andrea Pavlović bile su dugo u klub, a Leu Rakovac "Aquaestil" je vratio u hrvatski stolni tenis. Koliki je ustvari značaj dugoreškog kluba?

-Da, od pet reprezentativki, tri igračice u reprezentaciji su na ovaj ili onaj način vezane uz naš klub, Ivana Malobabić, koja je osigurala nastup na Olimpijskim igrama, a koja je od početka karije do 32. godine bila u našem klubu. Andrea Pavlović je cijeli kadetski i juniorski staž provela u našem klubu. Leu Rakovac, nakon izbivanja od četiri, pet godina, upravo smo mi vratili u hrvatski stolni tenis. Imamo dvije ponajbolje kadetkinje u državi, Elenu i Leeloo, dvije reprezentativke, Leeloo je i prvakinja države kod mlađih juniorki. Han Xue Vukelja je najbolja igračica Superlige za žene, a i Zvonimir Kramarić je tu u samom vrhu. Mislim da ne treba puno govoriti koliko je značaj "Aquaestila" u hrvatskom, pa i u europskom stolnom tenisu. Mi smo jedini klub koji se dvije godine zaredom plasirao u "Grand final" europskog natjecanja "Europe trophy", dakle niti jedan europski klub to nije uspio.

Na Olimpijskim igrama u Parizu nastupit će sadašnja igračica kluba Amy Wang i bivša Ivana Malobabić, kojoj je to vrhunac karijere, kakvo je tvoje mišljenje o tome?

-Pa da, tako je, drago mi je da je tako, Amy Wang je u vrhu američkog stolnog tenisa i već je ranije osigurala nastup u Parizu. Posebno mi je drago zbog Ivane, zaslužila je, puno je uložila u to, išla je po turnirima, većinu toga je sama financirala, dakle nije imala previše potpore Hrvatskog stolnoteniskog saveza, to nam je žao, da Savez to nije prepoznao i dao pravu podršku toj priči. Imala je značajnu podršku supruga Roberta, dosta je putovala i praktično je cijelu obitelj držao tako da kažem, mislim da je Ivanin suprug Robert dosta zaslužan u toj cijeloj priči. Ivana je tako nešto zaslužila pri kraju karijere.

Pred nama je nova sezona, kada će početi pripreme, kakav je plan tijekom ljeta?

-Ovog ljeta bit će malo odmora, Elena i Leeloo su u Švedskoj na Europskom prvenstvu, prije toga su imale pripreme, tako da za njih nije uopće bilo odmora. Europsko prvenstvo samo po sebi je prilično naporno, to je deset dana natjecanja, pet dana ekipnog, pa pet dana pojedinačnog i natjecanja parova. Nakon toga sigurno će biti nužno kraće razdoblje oporavka. Leeloo i Han idu u Kinu, pa će tamo trenirati, to je nastavak prakse koju smo imali do korone, nekih desetak, petnaest godina, kada je cijeli naš klub bio tamo, a nekih godina vodili smo i našu reprezentaciju. To je dobra suradnja s olimpijskim centrom u Harbinu, koji je jedan od najboljih u Kini i koji je dao, mislim, najveći broj reprezentativaca i reprezentativki. Tamo se i dalje dobro radi, suradnja se nastavlja, tamo su nam otvorena vrata, nažalost proteklih godina od korone na ovamo nismo mogli koristiti taj centar, oni su bili zatvoreni. ne samo za strance nego za sve izvan centra, dakle samo igrači koji su živjeli u centru mogli su tamo trenirati. Sada smo dobili informaciju da se može doći na trening, a ja se nadam već oko Nove godine da bi možda i kompletan klub išao na pripreme u Harbin. Do sada smo uvijek bili ljeti, htjeli bi jednom doživjeti i zimu u Harbinu, te temperature oko minus 30 i minus 40 Celzijevih stupnjeva.

Hoće li se ove godine ići na kamp u Kanadu i na njihov međunarodni turnir?

-Vjerojatno ćemo ići, turnir "Nova Open", prebačen je na kraj rujna, poziv smo dobili. Teško mi je reći sada, jer to je već početak sezone, da li će se poklopiti s nekim ligaškim susretima ili s nečim drugim, trebamo vidjeti, ali sam siguran da će barem netko nastupiti na turniru u Kanadi. Htjeli bi zadržati tu suradnju, imali smo vrlo korektnu suradnju godinama, tako da bi mi bilo žao da se prekine ta suradnja. Ove godine Kanađani nisu dolazili kod nas, specifična je godina, olimpijska godina, bilo je puno obaveza u Kanadi, ali evo barem da mi onda odemo do njih ako bude moguće, velim, znat ćemo to uskoro.

Kakva su očekivanja u novoj sezoni, bilo bi dobro zadržati ovu poziciju, kakvi su planovi za iduću sezonu?

-Pa, da kada imate tako mladu ekipu, ne možete imati, nekakva prevelika očekivanja, odnosno što je više od ovoga, očekivati da se zadržimo u vrhu, dakle da ostanemo tu u vrhu, da li je to prvo, drugo ili treće mjesto, ja ne znam, tu negdje mislim da možemo biti. Bitno je da nam budu igračice zdrave, da Han još povuče malo, ona ne može napredovati, ali da barem zadrži tu kvalitetu, a za ove mlađe realno je očekivati da napreduju. Dakle, mi realno kao ekipa teško da ćemo biti slabiji, bit ćemo jednaki ili jači, što je s drugim klubovima nisam pretjerano pratio, za očekivati je da se netko pojača, a da netko oslabi. Dolazi jedan novi klub iz Druge lige, mislim iz Samobora, iz Svete Nedelje, jedna dobra ambiciozna sredina, uvijek je to lijepo, uvijek je to za pozdraviti. Za taj klub igraju Ivana Tubikanec i Petra Petek, koje su uvijek bile u vrhu Superlige za žene, tamo je i "naša" Karla Franović, koja je proteklih godina igrala za "Varaždin". To je nova, dobra, solidna ekipa, zdrava konkurencija uvijek je dobrodošla.

Hoće li klub i u novoj sezoni nastupiti u europskom natjecanju "Europe Trophy"?

-To nam je plan, da opet prijavimo klub za "Europe Trophy", format natjecanja nam odgovara. Netko kaže da je to treći po snazi europski kup, ja se s time ne bih složio. Ove i prošle sezone bilo je u natjecanju dosta državnih prvaka, mi smo prošle godine izbacili iz natjecanja "Mirandelu", prvaka Portugala. To čak nije do snage, "Europe trophy" nije slabiji od Europskog kupa, nešto je realno slabiji od Lige prvaka. Jednostavno se radi o drugačijem formatu natjecanja, koji nekome odgovara više, nekome manje. Klubovima kao naš, koji imaju dosta mladih igračica, ne odgovara format natjecanja Lige prvaka, gdje je puno mečeva i to natjecanje je puno skuplje. Puno odlazaka na utakmice oduzima vrijeme za trening i za njihove obaveze u primarnim kategorijama, kadetskoj i juniorskoj. Ovaj format s nekoliko turnira godišnje je dobar. Cure dobiju, prije svega, odlično iskustvo, a s druge strane mislim da je to lijepa stvar i za Dugu Resu i za Karlovačku županiju da ih netko predstavlja u europskim natjecanjima.

Prošlogodišnji ulazak u polufinale i ovogodišnje peto mjesto su lijepi rezultati, može li se i bolje?

-Slažem se, mislim da može. Ove godine Amy Wang manje je nastupala zbog Olimpijskih igara u Parizu, bilo je jasno da je to prioritet i provela je dosta vremena u Kini na treningu. Uz to, ne treba zaboraviti da ona studira na UCLA-u, na jednom od najboljih američkih univerziteta i da su obaveze i tamo dosta velike. Amy je nedavno nastupila na Prvenstvu Amerike za seniorke i seniore, nije obranila naslov prvaka u pojedinačnoj konkurenciji, bila je druga, ali je osvojila zlatne medalje u konkurenciji parova i kod mješovitih parova. Dakle osvojila je dva zlata i jedno srebro. Sigurno da s Amy Wang možemo učiniti više u europskom natjecanju "Europe Trophy".