"Obaram svoje osobne rekorde, rušim rekorde mitinga i tako, zaista mi ide dobro"

Jedan od najuspješnijih članova Atletskog kluba "Karlovac" na Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u atletici za seniorke i seniore, koje je održano na Stadionu "Branko Čavlović Čavlek", bio je Andrej Belčić. Andrej je bio četvrti na 400 metara s novim osobnim rekordom 47,98. Na 800 metara Andrej Belčić izborio je srebrnu medalju s novim osobnim rekordom 1:49,49. Hrvatski atletski savez objavio je nakon državnog seniorskog prvenstva popunjene tablice najboljih rezultata svih vremena na otvorenom. Andrej Belčić rezultatom na 800 metara 1:49,49 ostvarenim u Karlovcu došao je na dvadeseto mjesto vječne tablice. S te tablice samo su dva atletičara aktivna. Nakon državnog prvenstva Andrej je na Međunarodnom atletskom mitingu "Čakovec 2023" osvojio prvo mjesto u utrci seniora na 800 metara s rezultatom 1:49,43. Treba istaknuti da je ove godine Andrej imao i vrlo dobru dvoransku sezonu. Razgovarali smo s Andrejom Belčićem o ostvarenim rezultatima u ovoj sezoni, natjecanjima koja ga očekuju i planovima za budućnost.

U ovoj godini ide ti dobro, jesi li zadovoljan?

-Pa da, evo krenulo je super zapravo s dvoranskom sezonom, postao sam prvak za mlađe seniore, bilo je tu još super utrka i dobrih rezultata, naravno istrčao sam i na 600 metara odlične rezultate i s tim sam visoko plasiran na svjetskim tablicama. Sada se isto to produžilo nakon te stanke četvrti i peti mjesec, počela su opet natjecanja i eto opet obaram svoje osobne rekorde, rušim rekorde mitinga i tako, zaista mi ide dobro.

Nedavno je održano Pojedinačno državno seniorsko prvenstvo u Karlovcu i tu si oborio svoja dva rekorda na 400 i na 800, kakav je bio osjećaj?

-Da, bilo je super, prvi dan utrka je bila na 400 metara, tu sam krenuo jako, utrka je bila dosta zahtjevna, jer je konkurencija bila dosta jaka, krenuo sam jako, kažem, i tako i završio utrku. Bilo je OK, na kraju sam istrčao ispod 48 sekundi, što je sada dosta jak rezultat u usporedi s drugim atletičarima. Drugi dan na 800 metara, bila je ista stvar, bila je jaka konkurencija, naravno prvak je bio Marino Bloudek, europski juniorski prvak bio je prvi, istrčao je rekord prvenstava Hrvatske. Bio sam prvi iza njega, tako da to smatram velikim uspjehom.

Planiraš li "zaprijetiti" i Bloudeku?

-Pa vidjet ćemo, stvarno ne znam što očekivati od sebe, nekada sam sebe iznenadim, ono sa treninzima kako treniram sada i u Zagrebu, jer studiram u Zagrebu, ne znam što očekivati zapravo od sebe. Inače, generalno puno lakše je trenirati doma u Karlovcu, kada mogu s braćom uskladiti trening, s njima odradim neke zahtjevnije stvari, nekako je lakše s tom nekom grupicom nego sam, ali opet ako se dovoljno posveti tome, mislim da stvarno nije nikakav problem odraditi solo treninge.

Studiraš arhitekturu, to je dosta zahtjevan fakultet, kako uspijevaš uskladiti studiranje i bavljenje sportom?

-Pa evo, za sada koliko vidim ide dobro, polažem ispite i skoro sam riješio cijelu prvu godinu, ostalo mi je još par ispita. Mislim da je zahtjevno, treba sve organizirati, treba dobro popratiti tu atletsku sezonu i tu sezonu ispita, kako bi ja to nazvao, jer se to dosta podudara. Znači, evo recimo meni je sada u šestom i sedmom mjesecu krenula atletska sezona, krenula su natjecanja, ali krenuli su i ispiti, treba to isto nekako sve stići. Ovako generalno dok nije atletska sezona, dok su samo treninzi, mislim da mi je tu malo lakše uskladiti treninge i fakultet, zato što ono kada sam u Zagrebu onda odem na trening kada stignem, zapravo znači tako se nekako uskladim. Jedino je stvar motivacije, recimo kada bude neko lošije vrijeme i onda je meni automatski motivacija malo niža, pa treba nekako preći preko toga i na silu odraditi trening, pa eto što bude.

Tata je trčao 3.000 metara sa zaprekama, a to trče i braća, kako to da si se ti odlučio za 400 i 800 metara?

-Pa evo, zapravo sam krenuo s 400 metara, ako se dobro sjećam, prva utrka mi je bila zapravo prije tri godine u dvorani i to je bila na 400 metara i tako je krenulo. 400 i 800 metara, to je nešto između, nije ni dugo nije ni kratko, znači srednje pruge. Tata me prijavio na 400 metara da vidimo što mogu, ispalo je dobro. Tata je rekao probat ćemo 800 metara i probali smo i evo sve je krenulo. Kroz ovih nekoliko godina, kada se sve to vrati, stvarno ne mogu vjerovati da sam zapravo dogurao do kuda jesam.

Je li možda više očekuješ od 800 nego od 400 metara?

-Pa da zapravo bolje mi leži 800 metara nego 400 metara, jer ono ne znam, ipak je malo duža staza, malo je onako taktički zahtjevnija disciplina tako da mislim da mi bolje leži u odnosu na 400 metara, pogotovo zbog principa treninga. Pošto treniram s braćom, kao što sam već rekao, znači radimo i puno duže dionice i duže kilometraže, treninge za duže stvari, pa se tu zapravo ubace neki sprintevi, nešto ipak malo kraće dionice, onda se to izjednači i znači dođe se do te neke zlatne sredine.

Na 400 metara se mora žestoko trčati, a na 800 metara se može nešto i nadoknaditi?

-Pa da treba jako krenuti na 400 metara i jako završiti, nema tu previše kalkuliranja, pa zapravo i 800 metara je neka vrsta sprinta. Ne može se to jednostavno opisati baš riječima, to je ono tko proba taj skuži koja je razlika. Uglavnom ljudi koji trče 400 metara su izvrsni sprinteri na 200 metara, jer stvarno kakav je neki raspored u atletici možemo jednostavno podijeliti na brze i na ove izdržljivije discipline.

Gledao sam malo, tvoj rezultat kojeg si imao na 800 u Karlovcu je dvadeseti u Hrvatskoj svih vremena, a od tih dvadeset koliko vas je aktivno?

-Čini mi se zapravo samo dvojica, Bloudek i ja, znači evo to je isto velika stvar za mene. to sam se iznenadio kada sam vidio jednostavno da sam dvadeseti od svih ljudi koji su ikada trčali 800 metara u Hrvatskoj, meni je to evo i dalje fascinantno i dalje ne vjerujem, ali nadam se da ću se još malo popraviti na toj listi. Marino Bloudek je stvarno klasa iznad svih nas na 800 metara, tako da u konkurenciji s njim mislim da zapravo mogu dosta daleko dogurati, da mi može biti neka motivacija, znači gledam ga zapravo kao neku konkurenciju, ali kao nekog motivatora zapravo da me pogura dalje. Jednostavno kada njega vidim ispred sebe onda guram, znam da će on otići neki bijesan rezultat, u sebi razmišljam da što bliže budem njemu to će i moj rezultat biti bolji. Jednostavno kako da kažem što više treniram, što se više trudim zapravo na samim treninzima napredovat ću kroz te utrke, isto tako, kažem ne znam vidjet ćemo što će biti. Da, za sada je uspješno, nadam se da će tako biti i dalje.

Sada imate na stadionu dobre uvjete za trening, nema boljih u Hrvatskoj, što misliš o stazi?

-Stvarno staza sama po sebi je izvrsna, nemam što za prigovoriti i svi koji god dođu na natjecanja u Karlovac pohvale tu stazu i pohvale organizaciju. Stvarno evo trudimo se svima što više olakšati taj boravak na našem stadionu i da svima bude zapravo što ugodnije.

Na državnom seniorskom prvenstvu bilo je mnogo obaranja osobnih rekorda, svi vole dolaziti u Karlovac, što misliš zbog čega je to?

-Ja ne znam, je li to dobro može biti do vremena, do ne znam čega, uglavnom ne puše vjetar mislim da je to dosta veliki čimbenik u svemu tome, pogotovo na sprintu, čim je vjetar preko dva metra po sekundi, ako se ne varam nisam siguran, odmah je taj rezultat nelegalan, znači neće se računati za nikakve norme, za nikakve rekorde. Nama koji trčimo više od jednog kruga, opet, ne znam, djeluje kao da se izjednači, jednu stotku nam puše, jednu ne, a zapravo u toj situaciji nama, ne znam kako bi to opisao, jednostavno nije baš tako, nego nas ipak malo uspori, ne može baš biti toliko dobar rezultat. Znači Karlovac samim tim pruža taj jedan utjecaj koji drugi stadioni možda ne, staza je stvarno vrhunska, evo ruše se rekordi od 100 metara, pa sve do stipla, recimo znači to stvarno nije valjda nijedna staza u Hrvatskoj do sada pružala.

Dobra ste ekipa u klubu, kakva je atmosfera?

-Pa, evo sada u zadnje vrijeme poboljšale su se dosta stvari u klubu, sada smo svi puno bolja ekipa nego što je to bilo nekada. Baš smo se povezali nakon priprema u Makarskoj, tamo je isto bilo super, bili smo ekipa. Svi smo se družili međusobno, baš je bilo pravo klupsko ozračje, tako da znači dobro smo se povezali, baš je super i mislim da svi automatski time više vole dolaziti na treninge i trenirati. Zapravo čim je takvo nekako okruženje, kada smo čisto prijateljski nastrojeni odmah je bolje.

Vidio sam na državnom prvenstvu, kada je trčala Hela navijali ste svi za nju, kada si ti trčao navijali su svi za tebe, vidi se da je to jedno pravo sportsko okruženja. Družite li se i izvan treninga?

-Da, baš stvarno svi se međusobno podržavamo i motiviramo, ne znam, kada nekom nije dan pokušavamo ga nekako razvedriti. Inače, ne samo na atletskoj stazi nego i u vanjskom svijetu se dosta družimo, odlazimo na kave i prije treninga i poslije treninga zna biti nekih druženja. Tako da evo stvarno mislim da time što zapravo se družimo i u vanjskom svijetu, da je to to i time će situacija zapravo postati sve bolja i bolja.

Je li slušaš trenera, je li prezahtjevan?

-Ma nije, evo stvarno što se tiče i našeg obiteljskog dijela i odnosa trenera i atletičara stvarno nemam što zamjeriti. Mislim da u svakom pogledu sam dobio ono najbolje što sam mogao tražiti stvarno, ako mi nije dan na treningu, recimo, odmah me pita me što je i kakav bi trening odradio, znači uvijek možemo napraviti neki kompromis da zapravo odradim što bolje trening. To je ako mi nije dan, ako je, onda idemo sve po starom. Doma isto stvarno nije prestrog, nemam što zamjeriti. Kada dođemo do tog jednog dijela u odrastanju, onda shvatimo zapravo koje su naše obaveza, a koje nisu, tako da sam odlučim o onome što moram učiniti.

Vas trojica braće dosta ste povezani, vidio sam da si bio jako tužan kada je Bruno pao na državnom prvenstvu, kako se to dogodilo?

-Dogode se takve stvari, dogodilo se i stvarno ja dalje ne znam kako se dogodilo. Naravno da smo bili svi zabrinuti, nismo znali koja je situacija što će sada dalje biti s ostatkom njegove sezone. Mogu reći da sada stvari stoje u redu, znači moglo je biti puno gore, a moglo je možda i biti malo bolje. Uglavnom, koliko ja znam pauzirat će nekih još par dana i počet će opet s treninzima, znači nije stvarno nešto strašno, možda je, kažem, moglo biti malo bolje, ali dogodilo se i to je to.

Po tebi je li to bio gubitak koncentracije?

-Svima se stvarno to može dogoditi i onim najboljima, ne znam. Evo imam jednu sliku baš u glavi, na Svjetskom prvenstvu 2017. godine, recimo, isto na stiplu jedna atletičarka je prošla pored vodene zapreke i morala se vratiti okolo da pređe preko te vode. Stvarno ne znam što je moglo biti, lupio je tu zapreku, ali najbitnije da je sada generalno sve OK, da nije ništa strašno i da će biti spreman za natjecanja, recimo za Hanžekovićev memorijal koji je u rujnu.

Tebi se može dogoditi da se u utrci sudariš s nekim ili da udariš u rub staze, jesi li imao sličnih situacija?

-Recimo, sada na državnom seniorskom prvenstvu, ja sam krenuo odmah jako, znao sam da će biti naguravanja na tom prijelazu, na tom drugom zavoju, trojica atletičara, moji zapravo prijatelji, koje inače znam, bila je gužva i zabili su se međusobno njih trojica i na kraju je Niko Kožul završio iza njih. Kao da sam imao neki osjećaj da će se tako nešto dogoditi, pa sam odmah otišao naprijed, ali eto da stvarno bude naguravanja na 800 metara, to je takva disciplina. Mogu baš spomenuti jednu situaciju iz dvoranske sezone prošle godine, kada sam bio na Balkanskim atletskim juniorskim igrama, to je isto bila utrka na 800 metara. Krenula je utrka i odmah na startu je bilo guranja, krenuli su žestoko i kao borba za poziciju prvih tih 100 metara stvarno teško hrvanje, mene su odmah gurnuli na vanjsku stazu, ja sam se nekako držao podalje iza njih, kao budem ja mekano, pa što bude i jednostavno možda su oni u tim njihovim tučnjavama izgubili snagu i jednostavno se meni oslobodio jedan prolaz i ja sam sa šestog mjesta došao na četvrto mjesto i tako ja trčim za ostatkom grupice i sami finiš zadnjih 150, 200 metara i na kraju sam izborio treće mjesto. Da sam sudjelovao u njihovim tučnjavama ne znam kako bi ispalo.

Što te još očekuje ove godine?

-Nadam se da će me pozvati na Hanžekovićev memorijal, to će biti dosta jaki miting i jaka utrka na 800 metara. Pošto imam drugi rezultat u Hrvatskoj, možda bi mogao dobiti neki poziv, tako da ćemo vidjeti. Ne znam još isto kako stojim na listi za Prvenstvo Balkana seniorsko, koje u Srbiji sada idući vikend. Bloudek će se okrenuti Svjetskom prvenstvu i pripremama. On trenutno stoji dobro na tom rankingu za Svjetsko prvenstvo tako da upada, pa mislim da će on zapravo otići na pripreme, da će se pripremiti malo bolje za to Svjetsko prvenstvo, pa možda bude mjesta ipak za mene na 800 metara, ali opet kažem s ovim rezultatom na 400 metara trebao bi upasti u štafetu 4x400 metara hrvatske reprezentacije. Tako da vidjet ćemo što će biti.

Trčao si na Međunarodnom mitingu "Čakovec 2023", kako je bilo?

-Pa nije bila toliko jaka utrka kao na državnom seniorskom prvenstvu, bio je u utrci "zec", kako mi to kažemo, on je povukao, to mi je zapravo prijatelj, ja sam krenuo za njim i eto na kraju je na 500 metara on stao. Imao je nekih problema sa živcima u nozi i morao je stati nažalost i eto 300 metara zadnjih sam morao praktički sam istrčati, a to je najteži dio utrke, jer tu kreće bol u nogama, tu kreće ono u glavi i na kraju sam super izvukao, istrčao sam opet ispod 1:50, što je stvarno dosta jak rezultat. Sada imam dosta tih rezultata koji su ispod 1:50 i nadam se da bi možda mogao do kraja sezone ispod 1:49.

Koji ti je cilj u budućnosti?

-Mislim da je svakom atletičaru onaj vrhovni cilj nastupiti na Olimpijskim igrama, naravno ja bih bio zadovoljan i s nekim europskim i svjetskim natjecanjem. Tako da što god bude meni odgovara, evo stvarno ne bi se žalio niti na jedno veliko natjecanje.