U povodu Svjetskog dana šećerne bolesti obitelj Milčić podijelila svoja iskustva u liječenju dijabetesa tipa 1 dijagnosticiranog njihovom djetetu kada je imalo šest godina

Normalno živimo – ali…

VIŠE IZ RUBRIKE

    Patronažna služba karlovačkog Doma zdravlja danas je povodom Svjetskog dana šećerne bolesti organizirala dva edukativna predavanja u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“. Jedno pod nazivom „Šećerna bolest u dječjoj dobi“ održala je dr. Barbara Golubić Božić, a drugo „Šećerna bolest u trudnoći“ dr. Hermina Milčić Klasan. Nakon predavanja obitelj koja se suočila s dijagnozom dijabetesa tipa 1 kod djeteta podijelila je svoja iskustva. Evo što nam je ispričala majka dječaka kod kojeg je bolest dijagnosticirana već sa šest godina, Gordana Milčić iz Gornjeg Prilišća.

    -Moj sin Nikola ima dijabetes već 12 godina, obolio je sa nepunih šest godina. Ne bih ja to baš nazvala obolio, ne bih voljela da netko govori da je dijabetes bolest, nego jednostavno „stanje organizma“. Otkrili smo to tako što je dijete pilo dosta tekućine, mršavio je, potom je dobio upalu grla s temperaturom i kada smo liječnici objasnili sve simptome; otkriven je dijabetes tipa 1. U prvo vrijeme dječak je bio na terapiji s injekcijama; pet – šest dnevno, mi smo morali prolaziti edukaciju i Nikola je tri tjedna bio u bolnici. U to vrijeme cijela obitelj: ja, suprug, djed i baka morali smo prolaziti edukaciju te u sklopu nje rješavati testove. Kada smo to riješili i dobili otpust djeteta iz bolnice, onda je tek počela prava borba. Bilo je svega – sada je dobro, premda on ima 18 godina i u pubertetu je. Trenutno više nije na injekcijama, nego ima inzulinsku pumpu, koristi čitač i mjeri si šećer. Naravno ima tu u danu i hiperglikemije i hipoglikemije, ali trudimo se iz minute, iz sata u sat, to korigirati i rješavati, priča gospođa Gordana.

    Nikolina, pak, priča o tome kako se nosi sa šećernom bolešću je sljedeća.

    -Meni je to sve normalno. Nije to ništa teško, ima i gorih stvari u životu. U biti ja jako moram paziti na prehranu i pravilnije jesti i davati se inzulin, a to nije ništa tako strašno. Dnevno moram jesti pet puta, a isto toliko puta moram si i vaditi krv, neki put i češće ovisi o razini šećera. Nema nekog pravila kada je šećer ili povišen ili snižen.

    Gospođa Milčić je preporučila roditeljima koji se u tako ranoj dobi djeteta suočavaju sa šećernom bolesti sljedeće.

    -Prvo i osnovno što bih im preporučila da se ne hvataju za slamke spasa tipa da postoji izlječenje, naravno da ne postoji; nego da se uhvate u koštac s problemom jer će ih svakako biti što u vrtiću što u školi, što kasnije. Jako je bitna edukacija roditelja od prehrane djeteta pa do svega ostalog; primjerice moj Nikola trenira nogomet,  znamo što treba pojesti prije utakmice, mjeri razinu šećera na poluvremenu. Njemu, konkretno, šećer dosta podiže Coca Cola te ju uvijek mora imati kod sebe. Živim normalno, pokušavam na svoje dijete prenijeti da bude pozitivno. Učim stalno sebe, a njega  pripremam na sve nepravde koje život donosi.  Normalno živimo - ali, zaključila je gospođa Gordana Milčić.

    Marija Protulipac patronažna sestra Doma zdravlja Karlovac ujedno i voditeljica Grupe za potporu dojenja apelira na sve da jako vode brigu o svom zdravlju te da kontroliraju razinu šećera u krvi.

    -Dijabetes je bolest današnjice. Svakodnevno se suočavamo na terenu s djecom oboljelom od šećerne bolesti i to nije rijetkost; doduše nemamo podatak koliko ih je oboljelo u Karlovačkoj županiji jer sva ona odlaze na liječenje u zagrebačke klinike.

    Prije i za vrijeme predavanja građani su imali mogućnost izmjeriti razinu šećer u krvi i krvni tlak. (m.m.)

    Foto:i.č.