"Nogometu pripada gotovo devedeset posto mog života, čim sam počeo gurati loptu već je to bio moj hobi i evo to je i dan danas"

Vladimir Mikšić nedavno je proslavio osamdeseti rođendan, ali je još uvijek aktivan, on je mentor, instruktor i predavač Komisije za nogometne suce Nogometnog saveza Karlovačke županije te je delegat na utakmicama županijskih liga. Popularni Vladica jedan je od najdugovječnijih sportskih djelatnika Nogometnog saveza Karlovačke županije, koji još i danas obavlja svoje dužnosti s jednakom voljom i željom na utakmicama NSKŽ, ali i odgaja mlade nogometne suce kroz mentorstvo. Nekada je bio nogometaš i sudac, a danas sudački instruktor i kontrolor na ligama NSKŽ, koji iza sebe doista ima bogatu sportsku karijeru, punih trinaest godina bio je kontrolor na najvišem stupnju natjecanja Prvoj HNL. Uvijek je govorio kako želi da Nogometni savez Karlovačke županije ima prvoligaškog suca, a na njegovo zadovoljstvo i ponos i uspio je. Od samih početaka sudačkog poziva Patrik Pavlešić je pod budnim okom, savjetima i vođenjem danas postao sudac na najvišem rangu natjecanja u HNL-u što je u velikoj mjeri zasluga Vladimira Mikšića. Za sve ono što je učinio za sport 2022. godine Nogometni savez Karlovačke županije dodijelio mu je priznanje za životno djelo "Život nogometu". Svojim znanjem, ali i energijom kojom zrači svima poručuje da još nije za nogometnu mirovinu.

Vladica, nedavno ste proslavili osamdeseti rođendan, od tih vaših osamdeset godina, koliko pripada nogometu?

-Nogometu pripada gotovo devedeset posto mog života. Čim sam počeo gurati loptu već je to bio moj hobi i evo to je i dan danas. Ovih 80 godina, koliko imam, uopće ne osjećam, kao što kažu, nisu brojke bitne, nego ono šta osjećaš u srcu i u glavi.

Počeli ste kao nogometaš, kako je bilo?  

-Tako je, nogometaš, počeo sam i pokušao malo u "Karlovcu", ali sam završio zbog ozljede na nogometu u Nogometnom klubu "Korana" na Turnju kao mlad igrač, zatim sam se opredijelio za suđenje i za trenera. Kasnije sam shvatio da bih više mogao napraviti u sudačkom nego u trenerskom pozivu, tako da sam se odlučio na tom dijelu i mislim da sam jako dobro odlučio. Kroz cijelo to razdoblje krećem se od suca viših rangova, kako u Hrvatskoj tako i u bivšoj državi, tako dalje i tako bliže, da bi se kasnije preveo u kontrolora suđenja i tu sam dužnost obnašao do prije trinaest godina na Prvoj Hrvatskoj nogometnoj ligi.

Još uvijek ste delegat na utakmicama, ali i mentor i instruktor mladim sucima, kako ide rad s mladim sucima?

-Da, još uvijek sam delegat, to mi ne predstavlja problem. Pomalo pomažem sucima koji nadolaze, ovim mlađima, djelujem kao instruktor, što znači da sam i mentor pojedinim sucima, tako da niti jedno mentorstvo nije promaklo, a da nije značajno i znakovito.

Kao sudac koje ste najviše rangove sudili?

-U bivšoj državi sudio sam u najvišem rangu u Prvoj saveznoj ligi, kod nas sam bio sudac u Hrvatskoj nogometnoj ligi, gdje su mahom ovi sada u prvoj ligi "Varaždin", "Lokomotiva", "Slaven Belupo" i to, osim "Dinama", "Hajduka" i "Rijeke", svima sam bio sudac, dok su bili u nižim rangovima.

Zatim ste bili kontrolor suđenja u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, kako je to bilo, imate li što za izdvojiti?

-Kontrolor suđenja bio sam na Prvoj Hrvatskoj nogometnoj ligi i jedna moja najznakovitija uloga je bila finale Hrvatskog nogometnog kupa u Splitu "Hajduk" - "Dinamo" i mislim da mi je to jedna od naj, naj utakmica koju sam doživio. Nisam vjerovao da i to mogu postići, ali dogodilo se i to je jedno zadovoljstvo koje te čini sretnim i da si za dalje, vidiš da je to maksimum, sada vidim da nije maksimum, da mogu još puno pomagati. Govorim o svom učeniku, koji ima veliku perspektivu, malom Patriku Pavlešiću, kojem mogu posebno izraziti zadovoljstvo, jedan od sudaca koji je najtalentiraniji od kada radim sa sucima, a mislim i u Karlovačkoj županiji, koji će nas sigurno prezentirati daleko i možda još daleko izvan naših granica. Što sigurno on može, jer pokazuje upravo takve znakove da može, evo sada je na kraju još i predložen na edukaciju europskih sudaca talent programa, koji idu u Zürich i tamo su do jedno godinu dana, a to je predradnja za dobivanje UEFA znaka međunarodnog suca što smatram da je to situacija koju će on iskoristiti na svom putu suđenja.

Toliko ste uključeni u suđenje, ja mislim da u Karlovačkoj županiji niti jedan sudac nije prošao da ga niste vi barem malo dotaknuli, kako gledate na to?

-To je istina, to je istina i na to sam ponosan, na kraju svi ti suci to priznaju i ja sam ponosan na to, jer uvijek mi je drago da sve znanje, ne samo sudačko, nego ljudsko, svoje ljudske sposobnosti prenesem na mlade. Suđenje nije samo svirati u zviždaljku i tako dalje, ima tu puno elemenata, evo na primjer mali Patrik on je toliko siguran u svoje suđenje, ima određene stavove, uvijek u suđenju ima grešaka, on tako sudi da je stekao takav autoritet, što je jako bitno na terenu da igrači shvate, da on to namjerno nije napravio, ako je došlo do kakve greške. Ja prateći njega vidim da nema uopće onoga kada sviraš nešto da tri, četiri, pet igrača navale na tebe, to nisam još vidio i svaka čast mislim da će on tako nastaviti, da se neće pokolebati u tom svom daljnjem nogometnom znanju.

Kakvo je po vama suđenje u hrvatskom nogometu?

-Pa, mogu reći jednostavno da sa VAR-om koji je znakovito dobar, da sudac može napraviti grešku koja je namjerna ili nenamjerna, ali VAR to ispravi. Tako da mislim da s dolaskom VAR-a sve je manje tih pod znakom navodim slučajnih grešaka, tako da se više neće nitko ni upuštati u tako nešto, jer stvarno mora biti ispravljen, a kada je spravljen njemu nije ugodno, jer mu se smanji ocjena i njegov rejting. Mislim da u Hrvatskoj općenito nadire grupa mladih sudaca, taj talent program, šest mladih sudaca, a i prije toga su na scenu došli dobri mladi dečki, dao bih ruku u vatru za te mlade suce.

Nakon mog razgovora sa Patrikom Pavlešićem bilo mi je jasno da nije lako biti sudac da su tu brojna odricanja, da su tu treninzi, da sudac mora biti spreman isto kao igrači, kakvo je vaše mišljenje?

-Ne da mora biti spreman kao igrači, nego i više od igrača, nije smiješno, ako kažem da sudac više pretrči nego neki igrači u klubu, ima igrača sa specijalnim zadacima koji trče puno, ali sudac mora trčati, mora se pripremati. Po novom sustavu suci imaju satove na rukama, mjeri se njihova kilometraža na treninzima i tako dalje, a što je najviše znakovito, sudac kada ne trenira pravilno, u određenom trenutku za vrijeme utakmice mora se odmoriti na terenu.  Ali taj odmor mora jako kratko trajati da bi mogao nastaviti pratiti sljedeće akcije. Prema tome, to su specijalni treninzi koje oni dobivaju početkom svakog tjedna za idućih sedam dana i oni se moraju toga držati. No, tu nije samo to odricanje, trčanje, priprema i tako dalje, tu je svakako i prehrana i svi ostali elementi, koji dovode do fizičkog stanja da sudac bude spreman na terenu.

Kao što ste rekli može doći do grešaka, ali sve se mogu ispraviti, tu je potrebna suradnja suca i VAR sobe, kako to ide?

-Ne moraju se ispraviti, postoji točno protokol, VAR soba pozove suca, a rijetko koji sudac neće prihvatiti to što mu VAR soba ponudi, ali ne samo riječima nego i slikom, on mora to vidjeti, da bi na terenu sve vidio morao bi imati svoj vid kao D3, ali to je nemoguće. Kada ti se sakrije igrač, krene akcija i tako dalje, VAR ma mogućnost, ali kod nas još nije tako to osposobljeno da se vidi iz svih kutova, ali ono što je bitno vidi se.

Ti VAR suci su također suci, koji je njihov rang?

-To su sve suci s viših lista, od sada imamo šest novih VAR sudaca, koji će se baviti samo time, jer su neki i napustili suđenje, bili su u Prvoj ligi. Tako da mislim da će se taj dio i profesionalizirati, tih šest sudaca i oni će biti sigurno glavni nositelji VAR programa.

Naš Patrik Pavlešić polako ulazu u tu elitu hrvatskih sudaca, tko su po vama trenutno najbolji hrvatski nogometni suci?

-Pa upravo ono što sam maloprije rekao, ovi mlađi suci, tako da ih ima, neću spominjati imena, da se posebno ne naljute drugi, ali jedno četiri, pet sudaca ima sigurno, a i međunarodni su suci tako da definitivno nas mogu zastupati vani jasno da moraju imati malo i pomoć sa strane da bi ušli u viši rang, u te europske lige, znači u Konferencijsku ligu, Europsku ligu i Ligu prvaka. Da tu doguramo kao što imaju Slovenci dvije trojke, kao što imaju Srbi jednu trojku čak i u Bosni i Hercegovini imaju jednog UEFA suca u europskim ligama. Vjerujem da su oni sposobni da dostignu te rangove, a imaju sada i stranog predsjednika Komisije nogometnih sudaca, iz Francuske, koji vjerujem da može tu pomoći, jer je on bio isto na tim međunarodnim listama u Francuskoj. Tako da vjerujem da će i to biti jedna pomoć tim mladim sucima.

Naš Patrik je mlad, ima 27 godina i perspektiva je ne samo našeg suđenja nego i europskog, je li se slažete s tim?

-Apsolutno, odmah danas ću to potpisati, jer njegov pogled na suđenje je ispravan. Moram napomenuti da ima veliku podršku kod kuće od svojih roditelja, od majke i od oca koji je bio nekada sudac. Mora se puno odricati, više ne možete raditi posao, negdje biti zaposlen i onda trenirati, sve to obnašati, pa mnogi ovi naši mladi suci koji su otišli na međunarodnu listu ili rade pola radnog vremena ili ne rade. Nisu te naknade male kada ideš van, onda se to na neki način nadoknadi, ali ljubav prema tome ostaje. To ne traje jako dugo, znači još u doba dok je sposoban za rad, prestaje se suditi, tako da se mora razmišljati o svemu. Patrik ima povoljnu situaciju kod kuće, ima podršku od osa i majke koji mu to omogućuju i on to apsolutno radi na zadovoljstvo svih nas.

Je li Patrik Pavlešić najbolji sudac od svih kojima ste vi bili mentor?

-Da, složit ću se, jer ne samo po ljudskom karakteru i po ovome što sudi, on pokazuje snažnu volju. Prvo igrao je nogomet, on je kao mladi nogometaš igrao u višem rangu u "Vinogradaru", to je bila treća liga, kao mladi igrač je tu igrao, a to mu sada puno znači. Ivan Bebek po novome je trener Patrika Pavlešića, on ga vodi dalje kada je prešao u Prvu ligu. Svaki od ovih šest sudaca iz Akademije dobili su po jednog trenera. Patrik je imao sreću pa je dobio Bebeka, našeg velikog i jakog suca, koji je na međunarodnim listama i sada je bio na Svjetskom prvenstvu u VAR sobi, on mu priznaje da bolje vidi od njega neke situacije. Ivan Bebek nije igrao nogomet, Patrik je, to ne znači da je sudac ili trener morao igrati nogomet, ali pomaže.

Vrlo ste aktivni i dalje pri Komisiji nogometnih sudaca pri Nogometnom savezu Karlovačke županije, vi ste mentor, instruktor i predavač, kako ide?

-Da, to sam sve troje, dok sam sposoban da pomognem i budem osjećao da još mogu pomoći t sam, kada osjetim malo da idem lijevo, desno, da to klima sigurno da ću im na vrijeme to obznaniti. Tako da uvijek to s ponosom radim, sretan sam da mogu pomoći tim mladim dečkima, znam kako je meni bilo, nisam baš imao veliku pomoć i sada znam što to znači imati onako baš pravu pomoć. To i oni svojim načinom komunikacije govore i ja sam posve zadovoljan s tim djelom.

Na Europskom prvenstvu u nogometu za žene sudile su žene sutkinje jeste imali vi na ovom našem području sutkinja?

-Da, imali smo, ne previše, ali njihov vijek trajanja je vrlo kratak, sada imamo tri sutkinje, dvije su na ulasku u suđenje, znači na početku suđenja, pratimo ih, a imamo jednu koja je već od ranije i dosta godina sudi. To je Martina Neralić koja je eto dan danas još međunarodna sutkinja, jedina međunarodna sutkinja, koja je u Karlovcu od osnutka sudačke organizacije u našem gradu.

Koliko u stvari ima nogometnih sudaca u Karlovačkoj županiji?

-Pa, u karlovačkoj županiji sad brojimo negdje 38 do 40 sudaca, to je jako malo za sve kategorije koje imamo, vikendom je jako puno utakmica. Pokušavamo održavati tečajeve, obilaze se klubovi, obilazi se veleučilište, škole, no nema nekako odjeka. Već smo jedan natječaj bili raspisali, sada idemo na drugi natječaj, pozivam sve zainteresirane za suce i sutkinje, buduće kandidate za tečaj da dođu i da vide, neka uđu u sudačke vode. Neki učenici i studenti kažu da je slabo plaćeno, ali vikendom se sudi više utakmica, pa se skupi, nitko ti neće dati eure bez rada.

Može li ovaj uspjeh Patrika Pavlešića privući mlade ljude na tečaj za nogometne suce?

-Apsolutno, pa ja sam to rekao svima, on mora biti ralica u zimi da grne prema naprijed, a vi svi za njime, ja ću polako to sve predavati njemu, da on preuzme ulogu koju sam ja imao do sada. Ništa nije to teško, bitno je da ti imaš volju da pomogneš, a znanja imaš, prema tome mislim da bit će to jedan znakoviti elemenat i za druge suce, naročito sada, jer je već dvije utakmice Prve lige odsudio i kada počne suditi, pa se malo prezentira lijevo, desno tako da on može biti veliki generator ostalima da se prihvate tog posla.

Vrata su otvorene svim mladim ljudima koji su zainteresirani i žele biti nogometni suci, jesu li tečajevi svake godine?

-Da, svake godine i to po dva puta na godinu je tečaj, u natječaju piše kome se treba javiti, to nije nikakav problem. Dovoljno je da dođe određeni broj, jer sa malim brojem se ne isplati. Kada dođe 10, 15 kandidata, onda još pola i ostane tako da znamo već iz prakse, neki odmah odustanu na početku, nije to baš lako, ali nije ni teško.

Dobro, kada gledamo kompletno tu nogometnu sliku u karlovačkoj županiji evo idemo gore, što se tiče sudaca idemo gore, "Karlovac 1919" je u drugom rangu, tri kluba su u Četvrtoj nogometnoj ligi Središte Zagreb, pa možemo reći da ide na bolje, je li se slažete?

-Ma da, svakako to bez pogovora, naročito ovi naši klubovi koji su se uspjeli zadržati u Četvrtoj nogometnoj ligi i prišao im je i "Ogulin". Što se tiče "Karlovca 1919" to je jedan izvanredan uspjeh, Karlovac je destinacija za najviši rang natjecanja, ali tu treba puno drugih elemenata, logistika, a glavne su financije, mislim da i ovo što se sada rade uprava i trener Igor Pamić je izvan svih očekivanja, napravljen je jedan krasan uspjeh. Pratio sam sada sve te prijateljske utakmice, mada je puno igrača otišlo, došlo je dosta novih igrača, ja sam potpuno zadovoljan s kvalitetom kao promatrač, koji se dosta razumijem. Ima vidljivo novih igrača i kada se to sve ukomponira neće biti problema.