Njihov je rad uvijek lagan, rade ga srcem - Vilenjaci Djeda Božićnjaka već treću godinu stvaraju čarobnu božićnu bajku

Postoji zbilja dobrodušni djedica koji je obišao cijeli svijet bezbroj puta. Tijekom putovanja nebeskim visinama jedno mu je mjesto posebno zapelo za oko pa je odlučio ondje poslati vrijedne vilenjake. Otkada su pred tri godine obiteljskom toplinom obojili najpoznatiju karlovačku šetnicu, ostali su vilenjaci redoviti akteri koje Karlovčani svake godine kada prosinac svojim dahom zagrli grad, nestrpljivo iščekuju. Malenim i vrijednim rukama na dlanu nude srca ispunjena toplinom, a uživanje i grijanje uz pucketavu vatricu, kuhano vino i čašica toplog razgovora, vilenjacima su najveća hvala.

Kada pospremimo mjesec studeni u džep, pod budnim oko mame Adrijane, vrckavi vilenjaci slažu karlovačku božićnu bajku. Predana i osjećajna, no stroga brine o svojim malenima.

-Ono što njihove ruke naprave, čarobni štapić ne može ni osmisliti. Rado ih uveseljavam pjesmom iako mi kažu da moj glas nikada neće promuknuti, štogod to značilo. Vjerojatno misle kako predivno pjevam, kaže mama s osmijehom.

Dok se zora nad gradom budi, vilenjaci su u dubokom snu jer ipak su iza njih mnoge noćne smjene. Čim se u podne oglase zvona Svete Trojice oni glave spoje skupa i kreću u akciju. No, negdje u kutu Božićnog sela maleno neiskvareno dijete pije kavu i ne dozvoljava blagdanskoj euforiji da imalo poremeti njegov ritual. Dok Ficko „štrajka“, mama Adrijana njorga o količini šećera koja nije dobra za njegovo zdravlje.

-Ništa mu nije teško, a tijekom radnog dana može ga se vidjeti na mnogim radnim mjestima. Ne izbjegava svoje obaveze bile one najteže ili najprljavije. Ipak, i on je jedan od onih nestašnih koji se voli žaliti dok radi, ali to je iz ljubavi,kaže mama.

Koliko je predan govori i podatak koji smo pronašli u Djedovu zapisniku tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. godine.

Brojni Karlovčani tada su se okupili na Trgu bana Jelačića kako bi gledali utakmicu Vatrenih protiv Francuske. Kako nije bilo signala, Ficko je dojurio i riješio problem. Svih 90 minuta držao je antenu svojim rukama kako bi Karlovčani mogli pratiti neizvjesnu igru u svojim kockicama.

I dok s Glazbenog paviljona promatramo lakoću s kojom vilenjaci obavljaju posao, mjestom božićne čarolije odjekuju stihovi „Plešu, svuda plešu prve pahulje…” Kad ono, ni više ni manje pjeva ih Grinch. I ne, nije emotivac, samo voli tu pjesmu, ali nismo otkrili je li zbog zimske ljubavi ili jednostavno prvih pahulja koje su nas svojim dolaskom do sada počastile samo jednom.

-Pa da, to mi je najdraža pjesma, kaže nestašni Grinch kroz smijeh i već počinje zanovijetati. – Božić je dan kao i svaki drugi i ne vidim ništa posebno u kićenju bora, kao ni u ostaloj ceremoniji. Jedino što volim božićni su kolači, odojak i sarma, što se po meni i vidi, kaže Grinch kojem ove godine zadatak nije krasti kuglice s bora, već živcirati svoju ekipu u čemu i uspijeva.

-Dok radi, on prigovara. Ako netko pogriješi, ima ga „na tapeti“ barem još pet dana.  Iako ne voli ovo blagdansko vrijeme, ne može bez organizacije najljepšeg Adventa, složili su se njegovi prijatelji.

Oko Grincha mota se vilenjak s najviše nadimaka, a najdraži mu tepaju Bestić. On je dokaz da dobrota ponekad može biti prestrašna. Iako ga je Djedica zaposlio tek prošle godine, veliko je otkriće. Vrijedan je, pristojan i točan. S istom će odgovornošću obaviti vrlo povjerljive zadatke, ali i one nešto običnije.

-Njegova je cura zasigurno velika sretnica, kaže ženski dio vrckave populacije.

Najveći ljubitelj Božića koji može sate provoditi na klupici u parku okruženoj snijegom ne poznaje kočnice, ali ni posao bez zabave. Višak energije nije mu problem, a kava mu je jedan od neprijatelja. Vrlo je duhovit, dosjetljiv, brz i spretan, a ima samo jednu želju – da svi budu sretni.

Mnogi se pitaju odakle mu nadimak Odeon, ali u razgovoru shvate da nema vremena za duga objašnjavanja, već samo za rad pa jednostavno, ode on.  Nije riječ o grčkom bogu brzine, nego karlovačkom.

Uz svog prijatelja Dramića koji je uvijek u problemu, pjevuši božićne pjesme i prije vremena.

Iako ni sam nije svjestan da se uopće ne radi o problemu, Dramić je veliki emotivac i mrzitelj svih slastica. Voli stvari držati pod kontrolom i prezire kašnjenje. Uz sve obaveze tu i tamo stigne i do teretane jer kako kaže mora biti u formi za sve što dolazi ovih blagdanskih dana pritom misleći na slasne burgere.

Apsolutna suprotnost je Pepi, voditelj skladišta koji ne zna za prigovor. Sramežljiv je i tih, a nema hobi jer stalno leti. Njegovi su mu prijatelji zahvalni jer da njega nema radili bi dva dana duže.

-Ovaj vilenjak najviše se skriva i pravi se da za ništa nije zaslužan, a bez njega ničega bilo ne bi, kaže društvo.

Dok Pepi uživa u slasticama, vila Slatkica voli pobjeći baki za Božić i uživati u već dobro poznatom rasporedu jela.

-Blagdanski stol najljepša je čar Božića. Točno se zna kada se što jede. Od juhe, do odojka, purice i ostalih delicija,  kaže Slatkica malo na ruskom, malo na portugalskom.

Ova nestašna vila šefica je backstagea i brine da se ekipa ondje osjeća ugodno i obiteljski. Osim što metlom paradira uokolo, alergična je na bilo kakav oblik smeća.

Druga pak krajnost je Sklopka. Teško je zamisliti da vilenjak može živjeti od zraka, ali izgleda da se izuzetak pojavio. Ovaj vilenjak brzo se umarao od žvakanja, zato je od njega i odustao. Ima odgovor na svako tehničko pitanje, osobito ono vezano za struju. Da nema Sklopke, Karlovčani, ali i gosti pjevali bi „na žgance“ i tražili se u mraku.

U svakom vrijednom društvu postoji onaj jedan koji iz sveg glasa pjeva „Nećemo noćas doma, nećemo do zore!“. Kod karlovačkih vilenjaka to je Nježni Div. Osim što voli piti biljne pripravke, neumoran je u radu.

-Nikako ne voli ustajati ujutro, tu i tamo ga umor obuzme pa zaspi gdje ne treba, ali sve je to u opisu posla. Ipak, njegov najveći problem je pješačenje, pogotovo doma na Borlin, kažu vilenjaci.

Raspjevana i uvijek nasmijana Vrcka svakodnevno brine za dozu gluposti koja vilenjake održava vedrima. Osim što je u pripremnom razdoblju brinula o izvođačima, radi sve što joj Šefić kaže i cijele godine su njene sposobnosti na raspolaganju. Ponekad se iskrade do karlovačkog klizališta napraviti jednu piruetu, a potom nastavlja sa svojim zadacima, uz najmlađu među njima, a to je svestrana vila Luce koja obožava igrati nogomet i peče kolače. Uz to, kuha i fine umake za razne tjestenine, a važno je jedino da nisu od sira jer će inače vilenjak Ćizi dobiti alergiju.

On je pravi kreativac, ukrašava bačve, radi snjegoviće i boriće i ne voli hrvatske božićne pjesme. Najljepši osjećaj mu je sreća koju želi dijeliti sa svima.

Svoju ozbiljnost u poslu pokazuje vilenjak Šomi kojeg se ne može samo tako naživcirati jer prkosi svima mirnoćom i staloženošću. Iako je tih i povučen, kad uhvati priliku opali nešto što vilenjacima dugo zvoni u ušima.

Kao nova vila, ove godine ekipi se pridružila Pletenka. Pobrinula se da svi saznaju za Advent preko letaka, na svakom stolu i svakoj lokaciji u gradu, a sada pomaže u backstageu.

Svu tu čaroliju svakodnevno evidentira odgovoran vilenjak Blicko svojim aparatom. Fotografije rado podijeli s cijelom javnošću kako bi svi mogli uživati u toplini susreta i uspomenama.

Ne rade oni za badava. O vilenjačkoj božićnoj plaći brine Šefić u kojeg Djedica ima neizmjerno povjerenje. Plaća se mjeri u druženju nakon obavljenog posla. Riječ je o vilenjaku koji kontrolira sve i već u listopadu kreće s božićnim pjesmama. Dobar je, ali ponekad strog jer voli da sve bude „ko po špagi“.

-Godine truda kriju se iza karlovačke čarolije susreta. U našim glava se to razvijalo i prije nego što se realiziralo, a najviše nam se svidjela reakcija posjetitelja nakon prve godine i to nikada nećemo zaboraviti. Pokazali smo da možemo, a vjerujte imamo još puno ideja, kaže Šefić.

Zbog stanja vječite panike u kojem se nalazi, pedantan je i sve funkcionira odlično. Vilenjaci ga vole ponekad i namjerno naljutiti samo da bi vidjeli njegovu reakciju. Dok ne radi, veliki je emotivac koji obožava zimske radosti i Božić, a da ima snijega prvi bi se valjao po njemu.

Njihov je rad uvijek lagan jer ga rade srcem. Iako kažu da govore jezikom koji se naziva Kažup, njihove ćete želje svi razumjeti. Članovi udruge Izvan fokusa žele vam sreću i ostvarenje svega što sanjate, a najljepši poklon koji ćete ponijeti s karlovačke čarolije susreta, pregršt je emocija i uspomena, onih prijateljski, obiteljskih i ljubavnih. Pamtit ćete ih cijeli život, a maleni vilenjaci i dalje će se truditi vaša srca obasjati adventskim sjajem. (a.r.)

Foto: Dinko Neskusil, Izvan Fokusa