"Nisam nikada ni sanjao da ću doživjeti, a pogotovo ne kao trener, da će me bacati u zrak, ali drago mi je da sam to doživio"

Trener Matija Mišić Mingo preuzeo je početkom prošle godine momčad "Vojnića 95", koja je nakon jesenskog dijela prvenstva u Četvrtoj nogometnoj ligi Središte bila posljednja s osam bodova. Mišić je učinio sve da spasi klub od ispadanja, pod njegovim vodstvom osvojeno je u proljeće dvadeset bodova. Na kraju prvenstva nogometaši iz Vojnića osvojili su četrnaesto mjesto s 28 bodova i ispali u niži rang. U toj sezoni "Vojnić 95" bio je i finalist Hrvatskog nogometnog kupa za područje Nogometnog saveza Karlovačke županije, a poražen je u finalu od "Karlovca 1919" sa 4:0. U nedavno završenoj sezoni "Vojnić 95" osvojio je prvo mjesto u Prvoj županijskoj ligi i vratio se u Četvrtu nogometnu ligu Središte. I ove godine nogometaši iz Vojnića bili su finalisti Hrvatskog nogometnog kupa za područje Nogometnog saveza Karlovačke županije, a poraženi su u Žakanju u reprizi prošlogodišnjeg finala od "Karlovca 1919" s 1:0. O svemu tome, ali i drugim temama, razgovarali smo s trenerom momčadi iz Vojnića Matijom Mišićem.

Jesi li zadovoljan proteklom sezonom?

-Jesam, naravno da sam zadovoljan, mislim da bolje od ovog može biti samo još da smo pobijedili "Karlovac 1919", ali eto to je jedan malo veći san. Pa mislim da bolje od ovog ne može, evo prvaci smo Prve županijske nogometne lige i finalisti Hrvatskog nogometnog kupa za područje Nogometnog saveza Karlovačke županije.

Pružili ste u Žakanju jači otpor "Karlovcu 1919" nego prošle godine u Dugoj Resi, kakvo je tvoje mišljenje o utakmici?

-Da, po rezultatu je bilo bolje nego prošle godine, izgubili smo 1:0. Bez obzira u kojem sastavu da dođe, uvijek je to "Karlovac 1919". Mislim da smo pružili dobar otpor, čestitam dečkima na toj utakmici, dali su stvarno sve od sebe i čestitke "Karlovcu 1919" na osvojenom Kupu Karlovačke županije.

Iako prošle godine nisi uspio spasiti klub od ispadanja iz lige, napravio si veliki posao, je li to bio poticaj za daljnji rad?

-Kada sam prvi put bio prošle godine kod vas došao sam za intervju vezano za ostanak u Četvrtoj nogometnoj ligi Središte. Tada smo imali samo osam bodova, a moj je cilj bio da se pokuša ostati, osvojili smo 20 bodova u drugom dijelu i završili smo kao četrnaesti, treći  odozdo na ljestvici. Međutim, zbog raznih situacija i opcija čekali smo neke rezultate, sve nam se vezalo jedno s drugim i na kraju smo ispali, ali kažem ono što sam rekao kod vas u prvom intervjuu, ja sam rekao da sam došao pokušati ostati u ligi, ako ne da isto tako ekspresno ćemo se na godinu vratiti u taj rang i evo to smo ostvarili.

Bili ste u Prvoj županijskoj ligi dosta dominantni, ali ste pri kraju imali neke rezultate, koji su zakuhali situaciju, kako gledaš na to?

-Mislim, zakuhali smo si sami, bilo je nekih odlazaka, nekih ozljeda, dodali smo nekoliko igrača da to nadomjestimo, na kraju znate ono, tko te pita, gotovo je, gleda se samo prvo mjesto. Pamte se samo krajnji rezultati, krajnji bodovi, a nitko više ne pamti da je bilo s "Draganićem" 0:0, da je bilo s "Dugom Resom 1929" poraz i neodlučan rezultat, tako znači to će svi zaboraviti. Ostaje samo naslov prvaka i ovaj pehar.

Po navijanju i slavlju nakon osvajanja naslova prvaka, a i po navijanju u Žakanju, čini se da su te navijači "Vojnića 95" dobro prihvatili, što misliš o tome?

-Pa, ja sam tamo, kako bi rekli, sad već starosjedioc, 18 mjeseci sam tamo i znam već svaki kutak mjesta, svi znaju mene, klapa smo, kažem družimo se izvan terena, idemo tamo u te lokalne kafiće. To je malo mjesto, svi sve znaju, tak da evo stvarno osjećam se kao doma i masu puta sam ulazio u neke "ratove" na ulici zbog "Vojnića 95" i to, ali eto to je tako, jer tamo gdje jesam želim ostati u najboljem svjetlu i braniti mjesto gdje jesam, pa bio u Vojniću ili bilo gdje. Takav sam i mislim da to i navijači i ljudi oko kluba osjete i zato dobivam tu podršku, koja je vrlo bitna, jer nije isto kada osjetiš da si nepoželjan ili kada vidiš da ti je to dodatan vjetar u leđa. Onda i ja dajem više od sebe i igrači osjete tu energiju i zato je na kraju tako ispalo.

Bilo je veliko slavlje nakon pobjede nad "Ogulinom" i osvajanja naslova prvaka, navijači i igrači bacali su te u zrak, znači da te stvarno svi vole, kako je bilo?

-Mislim, jedno tako malo mjesto koje ima Nogometni klub "Vojnić 95" i tamo je "Petrova gora" i mislim da od ostalih sportova nema ništa i onda kad se dogodi da je to mjesto prvak Karlovačke županije u nogometu u Prvoj županijskoj ligi i naravno da je to uspjeh i da je drugačija emocija. Nisam nikada ni sanjao da ću doživjeti, a pogotovo ne kao trener, da će me bacati u zrak, ali evo drago mi je da sam to doživio i evo lijep je to osjećaj i nadam se da će toga biti više.

Bio si trener u "Vatrogascu" i sada si već osamnaest mjeseci u "Vojniću 95", imaš li osjećaj da si za to vrijeme napredovao kao trener?

-Pa, mirniji sam, drugačije se nosim s nekim situacijama, eto iz utakmice u utakmicu učiš nešto novo, to je stvarno tako. Evo, svaka utakmica nosi nešto novo, novog igrača za razmišljati o njemu, novu taktiku, postavlja se i sve to, ja mislim da je to kao u životu isto da i trener uči dok je živ. Naravno, da svaki dan igram pikado da bi napredovao iz dana u dan, isto tako i u trenerskom poslu i to ako si cijelo vrijeme u tome, ako si okružen tim ljudima, trenerima, sportašima na nekom tom većem nivou ako pričaš, naravno da ćeš sigurno nešto i naučiti.

Jesi li definitivno odlučio ostati u trenerskom pozivu?

-Jesam, jer tu se vidim, vidim se u nogometu, to je jedino u čemu se vidim i što me zanima i zato su se i dogodili takvi rezultati, jer sam ja tristo posto u tome. Želim i dalje napredovati u trenerskom poslu, to me stvarno zadovoljava.

Jesi li dao igračima odmor nakon utakmice u Žakanju?

-Da, imamo sada odmor do 20. srpnja, tada ćemo krenuti s pripremama, to je nekih pet, šest tjedana do početka sezone. Idem i ja isto na more, moram to odraditi nekih četiri, pet dana, žena ima godišnji kolektivni, pa moram ići to je normalno. Ja sam to već rekao prije da je za mene mađioničar onaj trener koji u nižim ligama, kod mene i Četvrta nogometna liga spada u niže, jer nije profesionalna, koji te ljetne pripreme prođe sa cijelom ekipom i da nitko ne ode na more i da se to ne rotira, pet ode, pet dođe i tako. Ne znam, ali tu je sad do karaktera igrača, znači oni moraju sami bi svjesni da se ne može igrati ta razina ako nisi u treningu, a već kada si na moru ili nešto, možeš odvojiti barem pola sata za trčanje, stvarno mislim da bi to bilo u redu.

Je li bilo već odlazaka igrača?

-Bila su tri odlaska i bilo je pet dolazaka, slažem momčad. Imao sam puno problema s golmanima, praktički smo ostali bez njih, pa smo molili Demirovića da se vrati, vratio se i obranio je u Žakanju penal "Karlovcu 1919", on ostaje kod nas. Svi ovi stožerni igrači su ostali, pojačali smo se na pozicijama na kojima smo bili brojčano lošiji. Imali smo jednog golmana, a moraš imati minimalno dva, došao je Horvatić iz "Duge Rese 1929". On nas je "ubio" svojim obranama, kada je branio protiv "Vojnića 95" i jednostavno morao sam ga dovesti, dobar je dečko i bit će na raspolaganju, tako da evo riješili smo i drugog golmana. Doveli smo iz Austrijske lige Mačešića, koji je ostavio traga i u "Vinogradaru", poznat je kao Mačka, igra je i sa Ćejvanovićem i Kurečkim u Austriji, iskusan igrač i nadam se da će pomoći svojim iskustvom i to mi je trebalo da netko zagalami, da ima neko iskusan, jer su svi više manje mlađi. Došli su i Rupčić i Bogut, formiramo se, neću pretjerivati, hvala dečkima s kojima smo napravili ovaj rezultat, htio bih da svi ostanu, ako imamo tri četiri odlaska moramo popuniti roster. Može biti ozljeda i kartona, ne bih htio da u zadnje kolo uđem sa četrnaest igrača, ne bih htio da se to dogodi, tako da kažem, tko god od igrača ode nadomjestimo ga s drugim.

Vidjelo se u Žakanju da imaš podršku predsjednice i vodstva kluba, kakva je suradnja?

-Da, imam, predsjednica odlično radi svoj posao i imamo podršku i Općine Vojnić i lokalnih sponzora, prijatelja kluba, svi smo jednoglasno odlučili da idemo u Četvrtu nogometnu ligu, jer ako si bio prvi, šteta je to ne iskoristiti i igrati protiv klubova u toj ligi. Mislim da ova momčad ima kvalitetu i da se može solidno boriti s tim "Klanjcem", "Brezovicom", "Blatom" i ne znam tko je još ostao, slabije sam pratio ove godine tu ligu. Mislim da će se u Vojniću teško netko naigrati i samo tako uzeti bodove.

Matija, imaš iskustva u toj Četvrtoj nogometnoj ligi Središte, vodio si momčad kroz proljetni dio sezone, da li znaš što sada moraš napraviti, a što onda nisi?

-Odradio sam samo 15 utakmica, jednu polusezonu i dosta se klubova iz te lige izmijenilo, neki su ispali, neki su novi ušli i tako da nije to više ista liga, ali ajmo reći, da nekih šezdeset, sedamdeset posto je tako. Sigurno da sam iskusniji za tih 15 utakmica, ti igrači koji su ostali od tada do sada isto, ali ja mislim da nije tu neka sada prevelika razlika u kvaliteti nego je da se trenira i da je stvar u treninzima, u broju ponavljanja na treninzima, u pripremama. Tko se bolje pripremi, tko više trenira, tko više dolazi na treninge, tu se osjeti razlika, a sada nema nitko tamo Mesija ili ne znam koga, pa da se ne može čuvati ili nešto tako. Bitno je koliko si spreman, da li možeš to pratiti ili ne možeš, sprema radi razliku. Svaka čast tim ljudima, koji rade do 16, 17 sati, neki rade i noćne smjene u "Akrapoviću" ili u "HS Produktu", dođu, ne znam iz noćne smjene doma, malo odmore i idu na utakmicu. Nije isto, nisu isti mišići, nisu isti podražaji, drukčije je kada ti ne prespavaš noć, ukisele se mišići i nije isto, ali mislim kako je nama, tako je i drugima, i u drugim klubovima igrači rade i isto tako treniraju, tako da svi smo isti.

U nekim klubovima u Četvrtoj nogometnoj ligi Središte igraju nogometaši, koji su nekada igrali u drugoligaškom ili čak prvoligaškom rangu, kakav je tvoj stav o tome?

-Tako bi trebalo biti, ali evo više, manje zbog sada Europske unije i manje onog većeg broja stranaca kojeg možeš imati u klubu, naši igrači idu prema Austriji. To mi nije strano kada čovjek od 30 i nešto godina odluči ići igrati vikend ligu u Austriji i nešto zaraditi, ali mi nisu jasni ovi dečki od osamnaest, devetnaest, dvadeset godina koji se idu opredijeliti za taj put da igraju tamo petu ligu. Evo, ja sada ovakav s 20 kilograma viška bez ligamenta, sigurno bi u špici mogao gore stajati i glumiti igrača, to je liga za takve, ali nije za mlade dečke. Ja bih radije igrao Četvrtu nogometnu ligu ili Treću nogometnu ligu kod nas i tu probao se još boriti. Pa, ne znam, zabiti dvadeset golova u Trećoj nogometnoj ligi nije isto kao zabiti 100 u sedmoj ligi u Austriji. Tako da žalosti me to da mladi dečki idu igrati tu vikend ligu, petkom dođeš, subotom odigraš, dobiješ 800 do 1.000 EUR i to je neka euforija, ali mislim da je možda nekada bolje stisnuti zube i boriti se gdje je teže pa možda jednog dana zaigraš i Prvu nogometnu ligu, a te austrijske lige mogu čekati.

U novoj sezoni Karlovačka županija imat će konačno dva kluba u Četvrtoj nogometnoj ligi Središte, imat ćemo i županijski derbi u toj ligi, što misliš o tome?

-Imat ćemo da, bit će sigurno zanimljiva utakmica, bit će više ljudi nego da igramo protiv, ne znam, "Tondacha" ili nekog drugog, jer se tu više manje svi znamo. Drago mi je da imamo dva kluba u tom rangu, to je ono što smo i planirali, da imamo dva do tri kluba u toj ligi, jer sigurno po kvaliteti Karlovac i Karlovačka županija zaslužuju da imaju tri kluba u tom rangu. Kažem, ti klubovi koje sam tamo vidio su takvi kakvi jesu i ne vidim razloga da se "Ogulin", "Croatia 78" ili "Zrinski Ozalj" ne bi mogli "potući" s tim klubovima, tako da samo trebaš biti prvi u Karlovačkoj županiji gore i probati se boriti, nema tu neke velike razlike, tako da samo treba probati.

Bilo bi lijepo imati tri kluba u Četvrtoj nogometnoj ligi Središte, to bi bilo pozitivno za županijski nogomet, smatraš da bi to bilo dobro?

-Da, mislim da bi tri kluba bila u redu, ne znam što će biti s Prvom županijskom nogometnom ligom. Navodno da neki klubovi odstupaju od natjecanja, da su neki ispali, ne znam, "Dobra" iz Novigrad ide u taj rang. Evo, ne znam kakva će liga biti, koja će kvaliteta biti, ali sigurno  po meni "Zrinski Ozalj", koji ima tamo stadion, a ponavljam da Toma Starešina radi odlično s tim mlađim dečkima uvijek su tvrd orah, da može u viši rang. "Croatia 78" ima tog Ivaniša, zabio je dečko trideset i nešto golova, imaju dobru ekipu, da se konsolidiraju mogu probati napraviti nešto više. Tu je i "Ogulin", prije svega ima stadion, ima i Poljaka, grad je, bilo bi mi drago da i oni pokušaju ući u viši rang. Stvarno bih volio da još jedan klub, koji završi sezonu kao prvi, da se odluči napraviti taj iskorak da ide gore, jer treba se nekada i žrtvovati, ne bojati se napraviti taj iskorak.

U Žakanju je bio treći susret učitelja i učenika Igora Pamića i Matije Mišića u finalu kup natjecanja, jednom si igrao finale s "Vatrogascem" i dva put s "Vojnićem 95" i doživio tri poraza, kakav je osjećaj igrati protiv Pamića?

-Drago mi je igrati protiv Paminja, uvijek su mi te utakmice zanimljive i veselim se tom finalu, neki vele kao pusti kup natjecanje, to nije to. Ja baš volim biti na Danu nogometa, volim da moja momčad igra pred velikim brojem ljudi, da se piše o njoj, stvarno je bilo lijepo. Svaka čast na organizaciji, ja nisam ni sumnjao u to, u tom Žakanju ima dosta ljudi koji se drže uz taj klub, pomažu, rade kad god treba i nisam uopće sumnjao da će biti organizacija tamo dobra. Jedino, kažem, što me žalosti je to da dvije godine zaredom je "Vojnić 95" u finalu i da nismo zaslužili ili da se nije dogovorilo tako da se igra u Vojniću ili ako ne u Vojniću, zašto ne na Stadionu "Branko Čavlović Čavlek", jer sigurno da je svim igračima čast igrati na tom stadionu. Mislim da bi ljudi u Vojniću odlično organizirali Dan nogometa.