Nevenka Šoštarić:„Najveća nagrada je kada vidim da se djetetu vraća osmijeh na lice“

Nevenka Šoštarić, predsjednica Udruge Život s osmijehom udomiteljstvom se bavi pet godina, a trenutno ima udomljeno troje djece. Otkrila nam je što udomiteljstvo za nju znači i kakva je odgovornost tog poziva, s kojim problemima se udomitelji susreću, kuda idu djeca kada moraju napustiti udomiteljske obitelji i drugo.

-Udomiteljstvo je za mene život, nešto što je stvarno životno i što ne možemo nazivati poslom zato što svaki udomitelj daje čitavog sebe da bi se djeca koja dođu u naše domove osjećala ugodno, toplo, ljubljeno i prihvaćeno. Djeca koja dođu u udomiteljske obitelji često puta su već kao malena izranjavana životom, dolaze iz nesređenih obitelji i životnih situacija, možda većina od njih nije osjetila zagrljaj, toplinu ljubavi majčinstva ili očinstva, većina od njih su izdvojena iz obitelji možda zbog bolesti majke ili oca, nekog psihičkog stanja, lošeg socijalnog stanja..., ističe Šoštarić.

Kaže kako trenutno ima udomljeno troje ženske djece . U ovih pet godina koliko se bavi udomiteljstvom, kroz njezin dom prošlo je petoro djece, imala je i iskustvo posvojenja što joj je, kako ističe, jedno predivno iskustvo jer to dijete je silno željelo imati dom i svoju obitelj što mu se i ostvarilo.

„Od nas udomitelja se jako puno očekuje“

-Od nas udomitelja se doista puno očekuje i imamo veliku odgovornost odgojiti djecu kako bi od nas otišla osposobljena za život koliko god je to više moguće s obzirom na njihovo zdravlje i sposobnosti. Trebamo biti sposobni i humani jer trebamo prepoznati raspoloženja i potrebe djece, i njihove emocije jer za dijete koje ima psihičkih problema svaka i nehotice krivo upućena riječ može biti jako teška.

Nama udomiteljima velika je radost kada vidimo da dijete koje dođe tužno, razočarano, izgubljeno i prestrašeno, s vremenom postane radosno, veselo i nasmijano, dijete kojem je vraćeno povjerenje u život. Govorim to o većoj djeci koja su izuzeta iz svojih obitelji u nešto starijoj dobi i koja mogu razumjeti što im se događa. Ima djece koja su bila zlostavljana na razne načine i najveća nagrada svakom udomitelju je to kada vidite da dijete ozdravlja, kada vidite da se djetetu vraća osmijeh na lice. Vedro, veselo i nasmijao dijete to je potvrda kvalitetnog udomiteljstva, naglašava.

„Rastanci s djecom su teški“

Dodaje i kako su rastanci s djecom teški jer je nemoguće ne vezati se uz dijete s kojim živiš.

-Vi živite s tim djetetom 24 sata, vi o njemu brinete i s njim odrastate, proživljavate s njim njegove životne situacije, ako je dijete veće prolazite s njim kroz njegove ranjivosti, kroz njegova prva zaljubljivanja, kao i u svakoj drugoj obitelji jer kada djeca dođu u vašu obitelj, oni postaju dio obitelji, ona su dio vas. Sve što proživljava moja obitelj to proživljavaju i djeca, od druženja, odlazaka na more, obiteljskih okupljanja, proslava rođendana i svega što i svaka druga obitelj ima. Sretna sam i zahvalna jer mogu biti dio nečijeg života, zbog trenutaka u kojima djeca mogu primiti od nas ono što im možemo dati, a to je sigurnost toplog doma i zajedništvo u obitelji. To je ono što mi je pokretač, što mi daje snagu, navodi.

Kaže i kako joj je kći Željka velika podrška.

-Ona je odgojiteljica i radi u vrtiću s djecom. Jako mi puno pomaže jer kao odgojiteljica zna prepoznati ono što je najbolje za dijete, ističe.

Inače, oko svega se, kako napominje, dogovaraju zajedno za stolom, a i najljepši su im trenuci kada imaju priliku biti svi na okupu..

-Učim ih da se međusobno slažu, uvažavaju i da se različitosti koje imaju i po karakteru i dobi toliko ne vide. I nema svađa u obitelji zato što ih učim ljubiti i da prihvaćaju jedni druge, kaže Nevenka.

Pokrenuli inicijativu za osnivanjem stambene zajednice

Inače, djeca kod udomitelja mogu biti do završetka školovanja, odnosno nakon završetka školovanja još godinu dana mogu ostati u njihovim obiteljima.

-To je takozvani proces prilagođavanja odlaska iz obitelji, međutim iz iskustva mnogih udomitelja i razgovora s njima, mnogi mi kažu da kada djeca odu iz udomiteljskih obitelji, skoro svakodnevno se čuju sa svojim udomiteljima, traže savjet i podršku za daljnji život. Oni su navikli da im udomitelji pomažu, budu tu za njih i ostaju tu za njih. Ima nažalost puno djece koja se vraćaju natrag u nesređene obitelji kojima bude doista jako teško. Mi kao udruga pokrenuli smo inicijativu za osnivanjem jedne stambene zajednice u kojoj bi se djeci još produžio boravak, gdje bi ih još uvijek podučili životu jer djeca nakon 18-te ili 20 i neke godine još uvijek trebaju zaštitu, nekoga tko će ih usmjeravati i pomoći im na životnom putu. Postoje mnoge stambene zajednice koje su osnovali udomitelji u drugim gradovima i koji na taj način pomažu djeci da se osamostale, pomažu im pronaći stan i posao i na taj način ih dalje prate kroz život... Većina djece ima određene teškoće trebaju i dalje podršku i pomoć i nisu zrela za samostalni život. Nakon 18-e godine neki se vrate natrag u svoje obitelj, neki budu u stambenim zajednicama koje postoje. Vjerujemo da ćemo uspjeti osnovati stambenu zajednicu, jer nam je doista stalo da djeca i dalje imaju određenu sigurnost, naglašava.

 „Da bi netko postao udomitelj, najprije mora otvoriti svoje srce“

-Da bismo postali udomiteljem, prije svega trebamo otvoriti svoje srce. Dobar, kvalitetan udomitelj treba dati i ugraditi sebe nesebično u sve. Treba se javiti u obližnji Centar za socijalnu skrb koji u svom sustavu ima tim za udomiteljstvo koji se između ostalog sastoji od socijalnih radnika i psihologa. Po zakonu nisu to veliki uvjeti, ljudi smatraju da trebaju nešto puno uložiti. Sve što treba je zapravo biti emocionalno zdrav i psihički stabilna osoba, a to sve procjenjuje tim za udomiteljstvo. Uz to udomitelji prolaze i određene edukacije, pojašnjava.

Inače, Udruga udomitelja Život s osmijehom osnovana je na njezinu i inicijativu nekoliko udomitelja prije tri godine s ciljem promicanja udomiteljstva kao kvalitetnog načina života u obiteljima jer smatraju da svako dijete kao i svaka odrasla udomljena osoba ima pravo na obitelj i na ljubav.

-Od kada smo osnovani kao udruga, svake godine u vrijeme adventa posjećujemo udomiteljske obitelji i udomljene osobe. Jako je lijepo vidjeti kada dođete s malim poklonom i osmijehom i vidite sreću i radost na licima i tih starijih i nemoćnih osoba koje se nalaze smještene u udomiteljskim obiteljima. Također, svake godine u Gradskoj knjižnici organiziramo susret sa Svetim Nikolom uz predstavu pri čemu se stvara zajedništvo djece i odraslih. Udomljena djeca su često puta zakinuta u mnogim stvarima jer se smatra da je udomitelj taj koji će im kupiti božićne i ostale poklone i svatko je radostan kada ih dobije. Djeca u domovima dobivaju poklone, a udomljene djece moram priznati da ih se rijetko tko uopće sjeti. Nama udomiteljima je to, a vjerujem i djeci ponekad jako teško jer se na taj način prave razlike među djecom, izjavljuje.

Udruga život s osmjehom obuhvaća udomitelje i za djecu i odrasle osobe i okuplja 30 obitelji. Inače, udomiteljstvo na karlovačkom postoji i više od 20 godina.

-Udruga se financira iz projekata, te kroz donacije i u ove tri godine uspjeli smo organizirati: plivanje za djecu i odrasle osobe u Trend Wellness & Fitness Centru, brojne izlete, poput onoga na Plitvice za djecu i odrasle, na more, upriličili smo zajednička druženja i večere, izdali smo i letke, brošuru koja je nastala na našim radionicama na kojima se okupljaju djeca i gdje ih učimo konkretno raditi neke stvari koje će im kasnije u životu dobro doći, navodi.

Osim toga u suradnji s udrugom Karika organizirali su edukacije o njezi starijih i odraslih osoba.

Osvrćući se na probleme s kojima se susreću, istaknula je kako su najčešći i najbolniji problemi udruge i samih udomitelja nerazumijevanje od strane okoline i toga da ih se često doživljava kao osobe koje ovo ne čine iz nekih plemenitih razloga, nego da ovo rade samo zbog novca.

-Poznajem puno udomitelja koje upravo ta konstatacija jako boli. Činjenica je da mi svi radimo za novac koji je platežno sredstvo, ali to što udomitelj živi i radi 24 sata dnevno ne bi mogao a da to ne voli i prihvaća. Jer biti 24 sata na dan odgovoran za živote djece koju si primio u svoj dom i srce, ne može se ako se ne ljubi, poručuje. Osim djece u svoj dom primamo i roditelje kojima pružamo mjesto za zajednički susret s njihovom djecom, ističe.

Ujedno kaže kako udomitelj kao naknadu za svoj rad dobiva opskrbninu u iznosu od 830 kuna, a za potrebe djeteta i njegovog života u obitelji, nadležno Ministarstvo izdvaja iznos od dvije tisuće do 2.500 tisuća kuna ako je dijete s određenim zdravstvenim poteškoćama. Naglašava i kako su udomitelji nezadovoljni jer troškovi života se iz godine u godinu povećavaju, a udomiteljske naknade ostale su iste.

-Na kraju bih se zahvalila svom udomiteljima na nesebičnom i požrtvovanom radu s djecom i odraslim osobama, Gradskoj četvrti Grabrik na ustupanju prostora za potrebe rada Udruge, gradu Karlovcu i svim institucijama, pogotovo Centru za socijalni rad, na podršci u ostvarenju boljeg i kvalitetnijeg života djece i odraslih. Djeca su naša budućnost, poručuje Nevenka.

Ove godine Nacionalni susret udomitelja u Karlovcu

-U suradnji s UNICEF-om i krovnom udrugom Forum za kvalitetno udomiteljstvo naša udruga će 2020. godine biti domaćin Nacionalnog susreta udomitelja u Karlovcu. Iako još nije preciziran datum, tom prilikom najavljeno je okupljanje oko 500-njak udomitelja i djece, najavljuje Nevenka.

„Budimo zahvalni jer smo mogli biti dio nečijeg života“

-Udomiti, primiti u svoj dom, u svoje srce djecu. Zagrliti nemoćnoga, dati nadu umornima, opterećenima. Vratiti osmijeh, radost života. Pružiti toplinu i ljubav, to je ono što nas udomitelje oplemenjuje, daje smisao i snagu da smo u dijelu života nekomu pomogli, dali sve od sebe da u našem domu postanu dio nas ili naših obitelji. Budimo otvoreni, radujmo se svakom trenutku, budimo zahvalni jer smo mogli biti dio nečijeg života, poručuje Nevenka Šoštarić. (sl)

Foto: (ič)