Nestalo je vrijeme pisanja tradicionalnih  božićnih čestitki?

Božićno je vrijeme oduvijek vrijeme darivanja, vrijeme kada bilo kakvim poklončićem ili upućenim lijepim željama najdražim osobama pokazujemo koliko ih poštujemo, volimo i koliko nam znače. Među tim dragim i nezaboravnim uspomenama koje nas vežu uz Božić svakako su i božićne čestitke. Zasigurno nema osobe koja nije s nestrpljenjem u predblagdansko vrijeme iščekivala poštara koji je donosio čestitke od rodbine, prijatelja, znanaca i drugih dragih ljudi bilo iz zemlje ili inozemstva, te kako bi joj nakon otvaranja koverte i čitanja sadržaja s upućenim joj najljepšim željama zaigralo srce i napunilo se posebnom toplinom, radošću i ganućem…Mnogi od nas zasigurno i danas možda u nekim kutijama na tavanima ili u ormarima čuvaju takve kupljene ili ručno izrađene čestitke s prekrasnim božićnim motivima. Vjerojatno ima onih koji ih i danas dobivaju i jednako im se tako raduju, ali činjenica je da posljednjih godina ljudi sve manje pišu i šalju tradicionalne čestitke, a u skladu s ovim užurbanim vremenom sve više ih upućuju putem mobitela bilo riječima ili sve maštovitijim dostupnim naljepnicama, odnosno stickerima. Obišli smo ovih dana nekoliko kioska po gradu i štandova na tržnici gdje se božićne čestitke prodaju. Kako doznajemo od prodavača na tržnici, u ove predblagdanske dane dnevno prodaju oko desetak čestitki čija cijena se kreće od kune do četiri kune, dok je na kioscima cijena čestitki od šest kuna. Prodavačice na kioscima kažu da dok su prije nekih desetak godina u nekih tjedan dana prije Božića prodavale i po nekoliko stotina njih, sada ih u tom razdoblju prodaju jedva nekih desetak. Kupuju ih kako navode, uglavnom ljudi srednje životne dobi i stariji ljudi i to pretežno oni koji imaju rodbinu ili prijatelje u inozemstvu. Pitali smo stoga i neke od naših sugrađana je li imaju običaj pisanja klasičnih čestitki ili na koji način božićne i novogodišnje blagdane čestitaju svojim najmilijima.

Barica Grubić, umirovljenica

-Prošli Božić sam na vrijeme poslala čestitku svojoj nevjesti u Kanadu pa joj je stigla dva mjeseca nakon Božića i više to sigurno  neću prakticirati jer očito poštom previše dugo putuje. Iako telefonski poziv malo više košta, ove godine i ubuduće ću isključivo Božić najmilijima čestitati na taj način.

Marica Poljančić

-Nažalost nemam običaj pisati božićne čestitke. To mi je jako žao jer smo to nekada radili vrlo često. U eri ovih mobitela, emailova, mislim da smo se svi orijentirali na to. Nekada dok sam slala čestitke sama sam ih izrađivala što i danas radim, ali u principu ih ne šaljem. S obzirom da radim u Udruzi osoba s invaliditetom, često sudjelujem na radionicama gdje izrađujemo čestitke i prodajemo ih.

Iva Goršić, frizerka

-Ne pišem više čestitke, a zadnju mislim da sam poslala kada sam išla u osnovnu školu. Sada sve to ide preko facebooka i ne sjetim se uopće više niti pokušati sama izraditi čestitku, niti ju kupiti i poslati nekom. Prije je to često bio običaj tako da imam kod kuće čestitke od prije deset, petnaest godina koje sam znala dobiti i koje čuvam i lijepo mi je kada ih ponekad ponovno pogledam i pročitam sve one lijepe želje koje su mi drage osobe uputile.

Maja Matanić Vautmans, direktorica Linbergh Care Duga Resa

-Čestitke u današnje vrijeme upućujem isključivo putem nekih elektroničkih aplikacija, ona neka tradicija slanja pisanih čestitki je izostala i ne pamtim kada sam zadnji put napravila ili kupila neku i poslala poštom. Sada su one u obliku ovih stickera na viberu, WhatsApp-u i tako… Ovo je brže, puno se može reći tim naljepnicama, čak ne treba koristiti niti riječi… Žalosno, ali istinito iako i to je od srca. Samo se sjetim ono kako mi je baka znala pričati kako je to nekada bilo lijepo, a  nažalost naša djeca možda to više nikada neće imati prilike niti napraviti, niti će se možda uopće sjetiti božićnih čestitki u nekadašnjem obliku. (sl)