"Nemamo infrastrukturu za Svjetski kup, treba nam veća dvorana"

Kickboxing klub "Tigar" organizirao je u Karlovcu od 28. do 30. svibnja veliki međunarodni turnir "Europski kup u kickboxingu Karlovac Open 2021.". Europski kup nosio je i naziv 1. memorijal Mihaela Javorovića. Turnir je održan u dvorani Osnovne škole Grabrik i Sportskoj dvorani na Rakovcu, gdje je u subotu, 29. svibnja održano i svečano otvorenje. Ovo je u ovoj godini bio do sada najveći kickboxing turnir na svijetu. Nastupilo je gotovo 1.700 natjecatelja iz 120 klubova i 28 država, od toga 1.500 stranih, dakle oko 80 posto. Kickboxing klub "Tigar" predstavljalo je sedamnaest boraca, a osvojene su dvije zlatne, jedna srebrna i šest brončanih medalja. O turniru "Karlovac Open 2021", o ostvarenim rezultatima karlovačkih natjecatelja te aktualnostima u klubu i hrvatskom kickboxingu razgovarali smo s prvim čovjekom karlovačkog kickboxinga Zoranom Cicvarom.

Jeste li zadovoljni ovogodišnjim izdanjem turnira "Karlovac Open"?

-Naravno da sam zadovoljan i to izuzetno sam zadovoljan, s obzirom da je cijelo natjecanje proteklo bez ikakvih većih problema, nije bilo velikih ozljeda, nije bilo ispada po pitanju korone. Nije bilo zaraženih, svi su bili testirani, a nije bilo niti jednog slučaja zaraze. Neki su ponovili testiranje, jer se bez toga nisu mogli vratiti u svoje države, ali u principu natjecanje je bilo tako posloženo da nitko nije mogao ući u dvoranu, ako nije bio testiran. Znači, apsolutno svi, koji su bili u dvorani, morali su biti testirani. To je bio jedan sigurnosni aspekt po kojem je to natjecanje i dobilo dozvolu od županijskog i nacionalnog stožera da se može odvijati u tom obliku i u tom mjerilu u kojem je bilo. To je bilo strahovito veliko natjecanje, odvijalo se na osam borilišta u Sportskoj dvorani na Rakovcu i na dva ringa u dvorani Osnovne škole Grabrik.

Je li to bilo do sada najveće kickboxing natjecanje ove godine u svijetu?

-Sigurno da je, to se može vidjeti na portalu Svjetske kickboxing federacije WAKO. Ona natjecanja koja su do sada održana bila su ili puno manja ili s puno više ograničenja, osim natjecanja u Turskoj, gdje je turnir održan u Antaliji. Tamo se okupilo 1.500 natjecatelja, a od toga je bilo 1.400 turskih natjecatelja. Tako da to ustvari ne možemo niti smatrati međunarodnim natjecanjem. U Karlovcu je bila obrnuta situacija, ovdje je bilo 1.500 stranaca i nešto manje od 200 hrvatskih natjecatelja, ukupno gotovo 1.700 sudionika. Bilo je to tipično međunarodno natjecanje velikog formata.

Koliko je klubova i reprezentacija sudjelovalo?

-Prošle godine bilo je 190 klubova, puno više nego ove, kada je bilo 120 klubova. Međutim, ove godine, s obzirom da je natjecanje dobilo na značaju, na vrijednosti i na kvaliteti, prijavile su se reprezentacije. Tako da je reprezentacija Moldavije okupila dvadeset klubova, pa je recimo reprezentacija Srbije okupila svojih petnaest klubova. Znači, u Karlovac su došli najbolji borci iz svojih zemalja, iz Ukrajine, Izraela i ostalih država. Turnir je bio vrlo težak za osvojiti medalju, pogotovo u ringu. Tu je bilo vrlo teško doći do medalje, jer su došli svi najbolji. Ovo je bilo zapravo jedno testiranje pred Svjetski kup i Svjetsko prvenstvo. Jako sam zadovoljan s tim, iz tog se razloga možda nisu prijavili mnogi natjecatelji iz Hrvatske. Vidjeli su da su da dolaze zaista vrhunski borci, pa su se prijavili samo oni, koji su mislili da su dovoljno spremni i da se mogu boriti s njima.  

Kakve su bile reakcije natjecatelja i trenera nakon turnira?

-Dolaze samo pohvale, a proteklih sam godina znao dobiti i koju kritiku. Ove godine jedina se kritika odnosi na to da suci nisu pokazali onu razinu, koju su trebali pokazati na borilištima, na tatamiju. U ringu je bilo sve u redu, ali na tatamiju se pokazalo da neki suci nisu dorasli razini natjecanja i za iduću godinu morat ćemo poraditi na tome. Morat ćemo mi birati suce, a ne da nam dolaze oni koji to žele. To je ono što je jako bitno, to je zapravo jedino na što su bili prigovori. To nema veze sa mnom, ali ja gledam da i to riješim, da naše natjecanje bude zaista bez primjedbi i ove godine smo došli do toga da stvarno nije bilo niti jedne primjedbe, samo pohvale, iz svih država. Naš turnir ima stvarno veliku perspektivu u smislu razvoja. On je sada Silver level, kao srebrna razina. Zlatna razina su samo europska i svjetska prvenstva i svjetski kupovi. Mi smo po svemu korak do, čak smo već i zakoračili prema tome. Imamo znači ograničavajući faktor, a to je dvorana. Sportska dvorana na Rakovcu nije dovoljno kvalitetna za Svjetski kup, a zato i održavamo turnir u dvije dvorane. Nama bi trebala veća dvorana, a to i predviđa Strategija razvoja sporta grada Karlovca i to je ono što sam ja pohvalio. Taj dio oko dvorane riješio bi puno problema, koji su trenutno prisutni u karlovačkom sportu. Znači, ne samo "Tigar", nego i svi drugi klubovi, koji organiziraju velika natjecanja zahtijevaju zapravo jednu kvalitetnu dvoranu, koja će imati puno više svlačionica, puno više dvorana za pripremu, glavnu dvoranu, u biti ono što se u projektu i predviđa. To je ovom gradu potrebno. Sada natjecanje traje tri dana, a i to nije loše, jer gosti ostaju duže u našem gradu.

Je li ove godine bilo dovoljno smještajnih kapaciteta?

-Ove godine sam to unaprijed riješio, posložio sam glavne velike timove. Međutim javile su se dodatno neke reprezentacije s 50, 60 natjecatelja, koje jednostavno nisam imao gdje smjestiti. Morao sam kompletno sudačko i službeno osoblje smjestiti u Hotel Jasku u Jastrebarskom, a tamo sam smjestio i reprezentaciju Srbije. Zauzeli smo gotovo sav smještaj u ovom dijelu županije, Duga Resa, Ozalj, Novigrad, pa do Bosiljeva. Čak ni ne znam gdje su sve bili smješteni sudionici, ljudi zovu i zahvaljuju, jer su kod njih bili smješteni natjecatelji. Ako će to ići prema gore, mi ćemo morati ograničiti broj natjecatelja i ići na kvalitetu, što već i radimo. Sada se više ne prijavljuju tek toliko da se prijave, već sada dolaze oni koji mogu nešto konkretno napraviti i to je jačina našeg turnira.

Koja je zemlja bila najuspješnija na turniru?

-Generalno gledajući Svjetska kickboxing federacija WAKO napreduje i mi kao sport napredujemo prema Olimpijskim igrama. Iduće godine u Wroclawu u Poljskoj po prvi put će kickboxing biti zastupljen na Europskim igrama olimpijskih sportova. Tamo će kickboxing biti zastupljen s disciplinom K1. Moram reći da ja u našem klubu pripremam mlađe juniore, koji će jednog dana biti vrhunski seniori i planiram s nekim od njih zakoračiti prema olimpijskim igrama. Naravno, tu ćemo trebati potporu, to će biti dugoročni rad, ja sam spreman na to, ima tu kvalitetnih natjecatelja. Mi smo usmjereni prema tome da imamo predstavnike na olimpijskim igrama u K1 i point fightingu kada s manje kategorija dođe na igre. Ja sam uvjeren da će Karlovac imati svoje predstavnike, zato što smo jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj, a moglo bi se reći i jedan od boljih klubova u svijetu. Što se tiče hrvatske reprezentacije, ona je vrlo jaka. Dogodilo se ove godine da naš turnir nije u svom stalnom terminu, pa se dosta Hrvata čuvalo za državna prvenstva koja slijede. Najbrojnija je u Karlovcu bila reprezentacija Bugarske, njih je bilo nekoliko autobusa, oko 300 natjecatelja sa 450 startova, kod nas se može imati po dva starta na jednom natjecanju. Bugari su uzeli najviše medalja, Mađari su tradicionalno bili u vrhu, mi smo tu negdje na petoj, šestoj poziciji. U ringu najbolji su bili Bugarska, Srbija, Ukrajina, Izrael i Moldavija. Naših boraca bilo je malo u ringu, pet ili šest. Među njima je bio i član našeg kluba Matej Medved. On je u prvom meču, koji je bio napet i tvrd pobijedio Izraelca. U drugoj rundi Matej je udario stopalom u koljeno, dogodila se ozljeda i morao je taj meč do kraja izvući na rukama. Uspio je to odraditi i pobijedio je s 2:1. U finalu se borio s Poljakom, koji je izgledao kao senior. Matej Medved borio se ravnopravno, ali kada ga je počela boljeti noga, bacio sam ručnik i predao meč, kako bi ga zaštitio od daljnje ozljede. Matej je osvojio srebrnu medalju na Europskom kupu i to je veliki uspjeh, pobjeda nad borcem iz Izraela je vrlo značajna. Matej Medved nastupit će na Europskom prvenstvu za juniore, koje će biti održano u studenom u Ulcinju, u Crnoj Gori.

Jeste li zadovoljni rezultatima u point fightingu?

-Da, naravno, imamo dva prva mjesta u ženskoj konkurenciji. Tradicionalno smo u toj disciplini među najboljima na svijetu. Zato kažem jednog dana kada kickboxing bude olimpijski sport, a sigurno će biti, jer radimo po instrukcijama Međunarodnog olimpijskog odbora i ide to jako dobro i mi ćemo se uključiti. Naše cure uvijek su bile vrh u svijetu, Lucija Cicvara, Petra Lončar, Mateja Kunović, koja je kasnije prešla u taekwondo, pa je i tamo bila uspješna. I dečki su bili uspješni u point fightingu u svjetskoj konkurenciji. Sada imamo nekoliko uspješnih cura. Lara Mihalić već je dvije godine nepobjediva, gdje god se pojavi bude prva, tako je bilo prošle godine na Europskom kupu u Italiji, pa i sada u Karlovcu. Ona ulazi među seniorke, pa će trebati jače trenirati, no ona je spremna na to. Roka Puljak je jedan izuzetan talent, ona je još starija kadetkinja, ali se ravnopravno bori s juniorkama. Lara Mihalić i Roka Puljak osvojile su u Karlovcu zlatne medalje, to su dvije cure koje su odlične, ali tu su još Luna Spasojević, Ana Pranjić i Lana Kirin, tu su naravno i dečki. Kod nas je u zadnje dvije godine bila smjena generacija, stariji su se zaposlili i napustili sport, a stvara se nova generacija. Imamo veliki broj natjecatelja, a cilj je zadržati ih u sportu. Korona je učinila veliku štetu kompletnom sportu, a pogotovo dvoranskom. Kada netko ne trenira pet, šest mjeseci vrlo teško se vraća u stari ritam treninga, a i gubi se volja. Žale mi se treneri uz drugih klubova da su imali odljev članova, imali smo i mi, ali je natjecateljska skupina ostala kompletna.  

Jeste li napravili analizu turnira, jeste li financijski pozitivni?

-Da, naravno da sam sve posložio, ovih dana ide plaćanje svih računa. Možemo reći da smo u plusu, jer ovim brojem natjecatelja na turniru, uspjeli smo na neki način pokriti sve veće troškove. Imali smo veliku potporu Grada Karlovca, Karlovačke sportske zajednice i Zajednica sportova Karlovačke županije, a pomogla nam je ove godine značajno i Karlovačka županija. Uključili su se baš svi, shvatili su da ovo nije turnir jednog čovjeka, već turnir našeg grada i naše županije. Mogu reći da imam pomoć sa svih strana, to je ono što mi je trebalo da budem puno mirniji i staloženiji. Javili smo se i na natječaj Ministarstva turizma i sporta i tamo su procijenili da je naš događaj od izuzetnog interesa za Republiku Hrvatsku, što i je. Dobili smo od njih sredstva s kojima možemo pokriti suce i medalje i još neke stvari. U svakom slučaju prepoznati smo na svim razinama i to je ono što mene čini jako sretnim.

Hoće li jednog dana ovaj turnir ipak prerasti u natjecanje Svjetskog kupa?

-Tu se mora posložiti puno stvari, prije svega infrastruktura mora biti zadovoljavajuća, što u ovom trenutku nije. Dok ne bude taj uvjet zadovoljen, nećemo moći konkurirati Rimu i Londonu, koji imaju Arene, koji imaju uvjete. Mogli bi dobiti i sada Svjetski kup, ali onda bi morali ići u Zagreb, u Arenu, a ja to ne želim. Hoću da to ostane karlovačko natjecanje, jer je to natjecanje postalo poznato kao "Karlovac Open". Sve drugo ne bi bilo to. Ove godine natjecanje je bilo i Memorijal Mihaela Javorovića, u čast člana našeg kluba koji je nesretno skončao svoj mladi život prošle godine i još uvijek smo svi nesretni zbog toga. Jedini način na koji smo mu mogli odati počast je da smo naš turnir nazvali Memorijalom Mihaela Javorovića.