"Nema većeg zadovoljstva, nego kada se nekome spasi život"

Stanica Karlovac Hrvatske gorske službe spašavanja osnovana je 1980. godine, a od 2016. godine ima Ispostavu Slunj-Rakovica. Pošto se zbog pandemije prije dvije godine nije moglo obilježiti četrdeset godina djelovanja, to je učinjeno ove godine, u kongresnoj dvorani Aquatike izložbom HGSS-a pod nazivom "TRENDING #HGSS70". Radi se o prvoj izložbi tweetova u Hrvatskoj kojom je obilježeno i 70 godina HGSS-a, koji je osnovan 1950. godine i 40 godina Stanice Karlovac. O radu HGSS Stanice Karlovac razgovarali smo s pročelnikom Matijom Kranjčevićem koji je i pročelnik Komisije za medicinu spašavanja HGSS-a.

• Kako je došlo do toga da 40 godina HGSS Stanice Karlovac obilježite izložbom tweetova u Aquatici?

-Zbog te cijele situacije s pandemijom nismo mogli obilježiti četrdeset godina djelovanja naše stanice pa smo kroz ovih mjesec dana u suradnji s Aquatikom kroz  "TRENDING #HGSS70" izložbu tweetova imali proslavu 40 godina HGSS Stanice Karlovac. Tweetovi su zapravo poruke građanima, poruke planinarima, poruke svim ljudima u prirodi, poruke koje govore o prevenciji na jedan smiješan i simpatičan način i na taj način upozoravaju ljude da moraju voditi računa o svojoj sigurnosti.

• Stanica Karlovac u 42. godini je svog djelovanja, što reći o svim tim godinama?

-Najprije moram reći da se prije 40 godina ja nisam niti rodio, sada smo ustvari već u 42. godini. Moram reći da je stanica kao jedan živi organizam, kao jedan ozbiljan mladić s puno iskustva i još u jako dobroj snazi.

• Što ustvari znači biti član HGSS-a?

-Mi smo volonteri, mi smo zapravo ljudi koji imamo neko određeno iskustvo i bavimo se različitim sportskim aktivnostima. Doduše, ja se sada toliko i ne bavim sportom s obzirom na uloge koje imam. Pripadnici Stanice Karlovac su zapravo svoje vještine, svoje znanje i svoje vrijeme dali na raspolaganje Gradu Karlovcu, Karlovačkoj županiji i na koncu državi. Osim toga što radimo na području Karlovca i Karlovačke županije idemo u ispomoć svim stanicama HGSS-a kada nas pozovu.

• Intervenirate kod elementarnih nepogoda, kod poplava potresa i požara, imate potrage za ljudima. Koje su vam najčešće intervencije?

-HGSS Stanica Karlovac jedna je od temeljnih operativnih snaga Civilne zaštite. Tako da u tom pogledu smo uključeni u velike katastrofe. Naravno, bez imalo dvojbe pošto to nije naša fakultativna obaveza nego između ostalog je to zakonska obaveza da tu interveniramo. Možemo reći da na području koje pokriva Stanica Karlovac pokrivamo aktivnosti to jest akcije na vodi i u velikom dijelu imamo potražne akcije. Tako da bi to bile nekako dvije stvari koje bi rekao da su najčešće.

• Imate 56 članova Stanice Karlovac, među kojima su i instruktori. Što ustvari znači biti instruktor?

-Stanica Karlovac ima 56 pripadnika, od toga koliko smo izbrojali u ovih 40 godina ima sada aktivnih 30 instruktora različitih specijalnosti HGSS-a i samih instruktora HGSS-a koji i dalje sudjeluju u edukativnom školskom programu HGSS-a, u obuci samih pripadnika. Tih 56 pripadnika Stanice Karlovac ima više od 115 različitih licenci specijalističkih obuka, tako da su ljudi zapravo polivalentni u tom pogledu i višestruko korisni u radu, pokrivamo jako puno toga, pa nam to daje nekako dodatnu jačinu i kompetentnost i brzinu i kvalitetu samog rada.

• Koji su uvjeti da bi čovjek postao član HGSS-a?

-Prije svega jedan od uvjeta je da čovjek želi svoje slobodno vrijeme prije svega dati HGSS-u, da se želi educirati, da se želi školovati i mora imati volju za to. Mora biti motiviran, mora biti empatičan, mora biti altruističan, pored toga mora biti dobar u svojim nekim primarnim aktivnostima, recimo u pogledu medicine i u pogledu ekstremnih sportova. Na prijedlog dva člana HGSS-a osoba ulazi u Stanicu Karlovac na probni rok od šesti mjeseci i tada započinje njegovo školovanje u HGSS-u.

• Što je to što ljude vuče u HGSS, ljubav prema ljudima ili ljubav prema prirodi?

-Oboje je bitno, ljubav prema ljudima i ljubav prema prirodi. Nema većeg zadovoljstva, nego kad se nekome spasi život. Naime, kada se nekome spasi život - spasi se zapravo nečijeg člana obitelji prije svega, ali i svog kolegu možda, ili prijatelja. Mi to gledamo kroz prizmu da oni koji nazovu, koji traže akciju spašavanja, da taj kojeg tražimo, da ta osoba koja se izgubila, planinar, izletnik ili bilo tko, može biti nečiji otac, nečija majka, nečiji sin ili prijatelj. Tako da imamo tu višestruku poveznicu prema tome koga tražimo.

• Kako funkcionira sustav, tko vas ustvari diže, je li to Centar 112?

-Pa rekao bih da imamo tu mrežu komunikacije na nekoliko horizontalnih razina. Znači, ljudi mogu pozvati 112 i prema tome kada opišu okolnosti nesreće ili nezgode u kojoj se nalaze, Centar 112 obavještava HGSS o možebitnoj akciji. Može nas nazvati u pomoć policija,  mogu nazvati vatrogasci, a može i osoba zapravo direktno nazvati dežurni telefon spašavatelja, koji je tijekom cijelog tjedna dežuran. Naime, mi imamo sedmodnevna dežurstva pripadnika Stanice Karlovac, on je sedam dana dostupan od 0 do 24 na telefon upravo za te pozive. Svakih sedam dana se rotiramo tako da mobitel doslovce uvijek nosimo sa sobom.

• Imate li nekakav raspored rada, jer većinom radite svoj posao pa se stavljate u pogon onda kada ne radite svoj redovni posao. Kakva je tu situacija?

-Tako je, imamo, baš zbog toga što nas je 56 u stanici i uvijek se zapravo vodi računa da je dostupan određen broj ljudi koji može odraditi bilo koju akciju u bilo koje doba dana i noći, naravno radimo cijelu godinu.

• Proljeće je došlo sigurno da ljudi više idu u prirodu, pa onda je i više tih nekih potencijalnih opasnosti ali kada vam počinje ta neka špica ili je praktički isto cijelu godinu?

-Pa, rekli bismo da je to kroz cijelu godinu nekako isto, da je uvijek sezona, zapravo i ne možemo znati kad će se dogoditi nesreća. Točno je da s ozbiljnim zrakama sunca, s toplim vremenom ljudi se više kreću u prirodi i to je jako dobro, mi zapravo želimo da ljudi što više vremena provode u prirodi, da se što više druže, da na taj način vode računa o svom mentalnom zdravlju. Bio sam nedavno u Parku prirode Papuk, ostao sam oduševljen zapravo brojem izletnika, brojem planinara koji su bili na izletištu Jankovac i koji su uživali u prirodi, meni je to bilo fantastično. Mi smo tamo imali obnovu znanja iz prve pomoći u planinama i nepristupačnim područjima. Radili smo to za četiri stanice HGSS-a, znači, periodično svake tri godine stanice obnavljaju svoje znanje i relicenciraju se, uče i uvježbavaju prvu pomoć. Nas je bilo tridesetak ili četrdesetak, a taj je dan u Parku prirode Papuk bilo oko tisuću izletnika.

• Za sve to što radite treba dobra i kvalitetna oprema, kako ste vi u Karlovcu opremljeni i imate li dovoljno vozila?

-Mi smo dobro opremljeni, imamo dovoljno opreme u ovom trenutku za raditi stvari koje su nužne, ali sve zapravo može biti daleko brže i daleko kvalitetnije. Tada zapravo trebamo i puno veća sredstva i puno veća ulaganja u tu opremu. Imamo i dobar vozni park, mi dosta radimo i HGSS tu participira kroz različite projekte Europske unije, gdje mi imamo mogućnost sudjelovati u tim projektima i dobiti određenu opremu i određena vozila koja zapravo pomažu da te akcije budu što bolje, to jest pomažu pripadnicima HGSS-a da to obavljaju što sigurnije i što brže.

• Imate li u Stanici Karlovac potražne pse?

-Trenutno stanica Karlovac ima tri potražna tima. Sada je u obuci ili u pripremi obuke četvrti potražni tim, tako da smo s te strane dobri. Moram istaknuti da imamo podjednake snage u svim segmentima spašavanja.

• Tijekom ljeta mnogi turisti koji dođu na Jadran vole otići u planine pa onda nastaju problemi. Idete li i vi u te potražne akcije?

-U Stanici HGSS-a u Dalmaciji imaju dosta takvih aktivnosti i velika većina je uspješna. Sigurne vratimo te ljude nazad do primarnih točaka od kuda su krenuli u planinu. Dodatno dobiju informaciju o tome koliko su se doveli u opasnost, tako da sljedeći put kada idu u planinu znaju da moraju biti opremljeniji i moraju krenuti u pustolovinu s više znanja i iskustva. Kada se radi o potražnim akcijama, koje nažalost mogu trajati i više dana, tada je potrebno više resursa i ljudskih i tehničkih i tada i mi idemo u ispomoć.

• Za obavljanje svih poslova članovi HGSS-a moraju imati dosta znanja i moraju proći određena školovanja. Kako stojite s time?

-U HGSS-u postoje komisije koje se bave određenim segmentima spašavanja, one zapravo educiraju sve članove i u tim komisijama mogu reći da su vrhunski ljudi, vrhunski poznavatelji određenih segmenata i kroz obuke koje svi članovi prolaze dobivaju i iskustvo i znanje da se može dobro raditi. Nisu svi za sve. Mi imamo u HGSS-u nekoliko razina u kojima čovjek može djelovati. Jedna je razina suradnika gdje se dolazi s određenim predznanjem, s određenom ekspertizom za određeni segment spašavanja. Imamo spašavatelja koji završi jednu od tri ili dvije od tri osnovne obuke u HGSS-u, bilo da je to spašavanje u ljetnim uvjetima, to jest stijensko spašavanje, bilo spašavanje u zimskim uvjetima ili je u pitanju speleo spašavanje. Treća razina je zapravo kada se sve obuke osnovnog školovanja završe, gdje osoba postaje gorski spašavatelj zadovoljavajuće forme ispita, ali tada zapravo on postaje u potpunosti kompletan za djelovanje u sva tri segmenta osnovnog školovanja.

• Imate 56 članova u Stanici Karlovac, postoji li potreba za još ljudi?

-Gledamo da je uvijek sinergija između ljudi koji su završili obuku u HGSS-u i novih ljudi. Mi sada imamo određen broj pripravnika koji su u procesu školovanja. Ja stalno zapravo ponavljam da je zapravo pripravnički dio uvijek aktualan, jer između ostalog i ove kolege koji su završile obuku "pod navodnicima" tjera da obnavljaju znanje zajedno s ljudima koje školuju. Svi pripravnici u Stanici Karlovac imaju svoje mentore gorske spašavatelje i koji s njima zajedno prolaze obuku i educiraju ih da dođu do iste stepenice znanja, iskustva i vještine za raditi isto ili čak bolje, hvala Bogu, nego sami gorski spašavatelji koji su ih učili i educirali.

• Članovi HGSS Stanice Karlovac bili su u Banovini i pomagali ljudima nakon potresa, što ste sve radili?

-HGSS je više mjeseci bio na području pogođenom potresom. Prvi dan, odmah nakon onog velikog potresa, radilo se na izvlačenju ljudi iz ruševina, tu su naši potražni timovi napravili lavovski posao, bilo je i zbrinjavanja unesrećenih osoba. Kasnije kroz nekoliko dana smo, između ostalog, radili na sprečavanju daljnje štete u smislu pada nekakvih nestabilnih objekata i dijelova s kuća i zgrada. Orijentirali smo se prema pomoći stanovništvu, na dobavi hrane, vode i svih potrepština. Hvala Bogu, da je to sada završilo i da se ta priča spontano dalje sama po sebi odvija, a da smo se mi recimo na neki način vratili svojim primarnim aktivnostima.

• Matija, ti si pročelnik, jesi li ti taj čovjek koji diže ljude, koji određuje koliko će ljudi ići na teren?

-Ono što smo spomenuli, dežurni spašavatelj na telefonu zaprima poziv za akciju spašavanja i o tome obavještava pročelnika, ili pročelnik vodi akciju spašavanja ili delegira osobu, najčešće je to zapravo ili osoba koja je dežurna ili kolega u stanici s puno iskustva u tom segmentu i on vodi samu akciju spašavanja. Ja zbog svih svojih obaveza uvijek je bolje da sam malo sa strane, da uskačem eventualno ako što treba, da sam tu više kao neki dodatni servis u tom radu. Imam jako puno obaveza, imam jako malo slobodnog vremena, tako da nije da eskiviram, ja bih najradije bio u svakoj akciji, hvala Bogu do sada stižem ići u svaku akciju, stalno me to vuče. Nije nužno da pročelnik stanice vodi akciju spašavanja, ali sudjeluje, participira u tom organizacijskom dijelu.

• Koliko ja znam Stanica Karlovac ima veliki ugled u Hrvatskoj, jeste li tu u vrhu u Hrvatskoj?

-Dobro je, dobro, rekli bismo da po uspješnosti provedenih aktivnosti koje radimo, ako je to taj neki način na koji vrednujemo našu uspješnost, možemo reći imamo neku osobnu satisfakciju. Imamo sve što nam je nužno za odraditi spašavanje, želja je da imamo što više preventivnih aktivnosti, a što manje stvarnih, to jest potrebnih akcija. Naravno, kao što mi odlazimo u druge stanice u ispomoći, tako zapravo i određene stanice koje imaju određene resurse koje mi u tom trenutku nemamo - dolaze pomoći nama, tako da je to jedna harmonizirana priča. Teško nam je reći možemo li vrednovati to po broju instruktora, po broju licenci, po broju aktivnosti, jer mi aktivnosti imamo jako puno i zbog toga smo ponosni. Bit ću skroman i reći ću da smo u Hrvatskoj negdje u sredini.

• Jesi li kao pročelnik zadovoljan izložbom HGSS-a pod nazivom "TRENDING #HGSS70" u Aquatici?

-Ja sam osobno jako zadovoljan, a vjerujem da su zadovoljni i svi dečki iz Stanice Karlovac. Mi smo imali 19. ožujka predstavljanje opreme na samom prostoru Aquatike, neki radni naziv bio je "HGSS u zajednici". Taj dan smo odvojili i htjeli smo biti dostupni za sva pitanja, za druženje, za pokazivanje opreme. Ono što je meni osobno bilo jako drago je što je bilo jako puno djece s roditeljima i gdje smo zapravo mogli biti edukativni u tom dijelu, mogli smo se pohvaliti što i kako mi radimo.

• Matija, ti si jedan od mlađih pročelnika, a to je dobro za HGSS. Što misliš o tome?

-Da, to je istina, makar je i kolega pročelnik stanice Ogulin isto tako tu mojih godina. Sve više i više zapravo je pročelnika HGSS-a, što komisija, što stanica, što odjela, koji su mlađi ljudi, koji su kao ja puni entuzijazma i volje zapravo da volontiraju i da dodatno imaju neku ulogu u HGSS-u. Mandat mi traje dvije godine i sada sam negdje na pola puta.