Razgovor: Goran Cvitak, predsjednik i trener Taekwondo kluba "Prana"

"Nema turnira, pa natjecatelji gube motivaciju za treniranje"

VIŠE IZ RUBRIKE

    Taekwondo klub "Prana" u posljednjih godinu dana dijeli sudbinu svih borilačkih i kontaktnih sportova. Preživljava se i čekaju se bolji dani. Radi se od odluke do odluke o mjerama, klub se prilagođava tim mjerama, a sada su opet na snazi mjere o ograničenom radu u zatvorenim prostorima, pa trenira samo dio sportaša. Posebno je teško svima u klubu, jer su u rujnu prošle godine doživjeli vrhunac svog predanog i napornog rada otvorenjem trening centra u bivšoj vojarni u Luščiću. Klub je svojim snagama uredio prostor za treniranje, koji je zaista vrlo kvalitetan i pruža članovima kluba sve pogodnosti. No, evo ne može se u potpunosti uživati u blagodatima novog prostora. Razgovarali smo s predsjednikom i trenerom Taekwondo kluba "Prana" Goranom Cvitakom o trenutnoj situaciji, o svim problemima koje klub ima zbog pandemije koronavirusa, o mogućim natjecanjima koja bi trebala konačno uslijediti i planovima za budućnost.

    Kakva je trenutna situacija?

    -Prošlo je godinu dana kako smo praktički poluzatvoreni i djelujemo s velikim poteškoćama. Ovo je teško razdoblje za sve sportske klubove u svijetu, a za nas u Karlovcu situacija je katastrofalna. Problemi su brojni, od osipanja članstva, nemogućnosti normalnog treniranja do manjka natjecanja. Ustvari, kod nas u taekwondo ne može se govoriti o manjku natjecanja, nego su praktički od ožujka prošle godine kompletno turniri praktički blokirani. Imali smo nešto online turnira, nešto test mečeva i to je to. Izuzetno je teško zbog motivacije djece i natjecatelja pristupati načinu treninga i nekim principima kako bi se ta motivacija održala. Zaista, vrlo teško razdoblje. Mi smo u centar u bivšoj vojarni u Luščiću uložili dosta sredstava i truda kako bi se taj centar oformio i napravio te krenuo u funkciju. No, nažalost tada smo zatvoreni. Planirali smo povratiti te neke troškove, ali smo zatvoreni, da bi se u rujnu opet nešto otvorilo te u prosincu ponovo zatvorilo. Izuzetan je to problem, ne govorim sada samo za naš klub, već za sve klubove. Manjak članarina, konstantne samoizolacije, sada čak nije ni pitanje koliko je djece vraćeno u sport, jer niti nemamo točnu brojku. Nismo dobili povratne informacije od svih roditelja, a s druge strane te stalne samoizolacije nam onemogućuju da vidimo stvarnu brojku. Svaki tjedan dobijem po deset poruka da su djeca u samoizolaciji i tako je stalno. Sada je na snazi i ta privremena mjera i mogu trenirati samo kategorizirani natjecatelji.

    Hrvatski taekwondo savez organizirao je nedavno u Karlovcu sastanak s predstavnicima taekwondo klubova kako bi se utvrdilo kakva je situacija. Kako je prošao sastanak?

    -Kontaktni sportovi su najviše pogođeni s ovom situacijom. Zvali su nas prije nekoliko tjedana iz Hrvatskog taekwondo saveza te su nam poslali upit da li bi htjeli da u našem prostoru održe sastanak vezan za problematiku u pandemiji. Znači za problematiku rada i funkcioniranja klubova. Mi smo na to potvrdno odgovorili, ali na kraju je sastanak, što je po meni bilo idealnije, održan u Sportskoj dvorani na Rakovcu, gdje su došli predstavnici svih klubova. Prikazana je problematika u ovih posljednjih godinu dana funkcioniranja. Poslije sastanka su ljudi iz Hrvatskog taekwondo saveza predvođeni predsjednikom Antom Nobilom došli pogledati naš novi centar u vojarni u Luščiću, pošto nisu bili na otvorenju. Bili su oduševljeni, vidjeli su da Taekwondo klub "Prana" zaista radi, da se pokazao kvalitetan rad, kako kroz rezultate, tako i kroz uređenje prostora.   

    Svi klubovi ustvari imaju iste probleme, koji su to ustvari sve problemi?   

    -Problemi su svima isti, susrećemo se s tim problemima, ne samo mi u kontaktnim sportovima, nego je isto u svim sportovima. Glavni problem je članstvo, zatim nepostojeći treninzi i nefunkcioniranje. Taman krene program treninga, a djeca već misle da se to neće realizirati na principu turnira, jednostavno nemaju motivacije. Trudit će se dva mjeseca, pripremati za turnir, ali ne vjeruju da će turnir biti za dva mjeseca. Već se pokazalo u nekoliko navrata, da su radili, skidali kile, odradili trenažne procese za turnire, a turniri su jednostavno odgođeni. Tako da je s te strane teško, mislim da je jedan od najvećih problema u biti, što se tiče natjecatelja, održavanje te motivacije. Znači, svaki natjecatelj koji trenira, pogotovo seniori i juniori, koji imaju određena iskustva i ne treniraju više rekreativno ili iz zabave, nego zbog čistog rezultata, oni imaju problem, jer ne znaju zašto treniraju. Znači oni nemaju nikakav cilj, dolaze redovito na treninge, čak i dva put dnevno preko tjedna. Redovito dolaze, ali oni nemaju više cilj. Oni jednostavno u glavama padaju. Kilaža im se gomila, što je u taekwondou izuzetan problem, oni imaju svoje kategorije, neki su skočili po dvije kategorije gore, ne samo kod nas, nego i šire, u drugim klubovima. Tako da je to jedan temeljni problem. Kada bi se barem jednom mjesečno organizirao jedan vanjski turnir da oni imaju za što trenirati, to bi već bilo puno bolje.  

    Napravili ste lijepi centar, a on zbog situacije ne može raditi punom parom. Koliko vam to teško pada?

    -Da, to mi zaista teško pada što ne možemo raditi punim pogonom. Imamo dvije dvorane u centru u bivšoj vojarni u Luščiću i jednu dvoranu u Senjskoj ulici. Čak imamo u planu i uređenje treće dvorane u centru, koja bi nam u normalnim uvjetima bila izuzetno potrebna, ali sada i ne toliko. Vidjet ćemo kako ćemo to odraditi, vidjet ćemo kako će se situacija razvijati.  

    Koliki je u biti gubitak članstva?

    -Ne možemo točno utvrditi koliko se članstvo osipalo, sada trenutno članstvo je palo oko 35 posto. Članovi bi nastavili trenirati, ali roditelji se boje s obzirom da žive s bakama i djedovima, pa djecu ne puštaju na treninge. Članovi jesu postojeći, ali ne dolaze na treninge. Naravno, ne možemo naplaćivati članarinu, kada se ne dolazi na treninge. Klub zbog toga ima poteškoće, ne može se raditi dodatne upise i popunjavati grupe, jer naravno moramo zadržavati kapacitete za te članove za koje vjerujemo da će doći. No, to već godinu dana pričam, pa nikako da završi taj problem.

    Što je predložio Anto Nobilo kao pomoć klubovima?

    -Bilo je naznaka da je cilj sastanka da se vidi kako će se pomoći klubovima, ali nije se definiralo na koji način. Predstavnici Hrvatskog taekwondo saveza obići će sve klubove u Hrvatskoj, pa će vjerojatno onda dati neki prijedlog. Sami još ništa ne planiramo, dok ne vidimo što će biti. Pokušavamo raditi na motivaciji natjecatelja, ali to je jako teško.

    U kakvom su stanju oni glavni natjecatelji, jesu li puno izgubili?

    -Mi već godinu dana pokušavamo ih uvjeriti da će sve biti u redu. Već i oni vide da se mi treneri trudimo i pokušavamo ih motivirati da turniri stižu, da će biti uskoro, ali to više ne igra. Bilo je dosta razočaranja, a ne želimo se niti mi treneri dovesti u situaciju da ih još dodatno razočaramo. Našli smo neke druge motive. Nedavno je Nikola Brnardić bio na test mečevima u Zagrebu, koje je organizirao Hrvatski taekwondo savez po pitanju ulaska u seniorsku reprezentaciju. Mečevi su bili organizirani u Domu sportova u Zagrebu. Nažalost, Brnardić nije ušao u reprezentaciju, no njemu je ovo prva seniorska sezona, mlad je bit će još prilika za njega.

    Jeste li zadovoljni novim prostorom?

    -Zadovoljan sam ja, zadovoljni su treneri, a i svi članovi. Svi smo sada zadovoljni s uvjetima za rad. U planu nam je sada nabava opreme, da prostor opremimo kako treba. Ipak je to sada veliki prostor od skoro 500 kvadrata. Plan nam je urediti još jednu manju teretanicu za pripreme natjecatelja te ovu treću dvoranu, samo da se situacija primiri. Prostor ćemo opremiti s opremom specijaliziranom za taekwondo, za bazične pripreme, za dječju radionicu predškolskih grupa, tako da će to onda biti prava stvar.  

    Za uređenje centra dosta ste se istrošili i klub i ti osobno. Kada će se to početi vraćati?

    -U ovoj situaciji to je nemoguće. Moram se zahvaliti Karlovačkoj sportskoj zajednici, koja je zaista bila od pomoći u ovoj situaciji od prošle godine. Nastavili su financirati trenere profesionalce i trenere na pola radnog vremena, nastavili su s normalnim financiranjem, koje ide kroz godišnju raspodjelu klubovima. Tako da ovim putem mogu reći sve najljepše i najbolje o Karlovačkoj sportskoj zajednici.

    Kalendar natjecanja je napravljen za ovu godinu, što je u planu?

    -Naš plan bio je Austrija, to je G turnir, koji je maknut s liste prijava. Postoji sada turnir u Španjolskoj, a to ćemo vidjeti. Malo nam je to daleko, vidjet ćemo kakva će biti situacija s testovima i karantenama, za sada je to dosta komplicirano o tome govoriti. Što će biti s tim turnirom vidjet ćemo, situacija se mijenja iz dana u dan. Ne možemo ništa govoriti kratkoročno, a kamo o ovome što će biti za dva mjeseca. Svjetsko kadetsko prvenstvo trebalo bi biti u kolovozu ili rujnu, s time da bi prije trebalo odraditi državno prvenstvo da se vidi tko će nastupiti na Svjetskom prvenstvu. Nadam se da ćemo državno prvenstvo odraditi prije ljeta.   

    Koliki su ustvari gubici u taekwondou zbog pandemije?

    -Mislim da će kompletan , pa tako i taekwondo, izgubiti na djeci. Mislim da su djeca budućnost sporta, a ova se situacija naj višeodrazila na njih. Kategorizirani natjecatelji mogli su nastaviti s treninzima. Mi imamo sedam kategoriziranih sportaša, koji su normalno odrađivali treninge, ali ta djeca su zakinuta. Kada su mogli dolaziti na treninge, vidjelo se da su zakinuti. Djeca su dobila na kilaži, izgubila su na fleksibilnosti, na motorici, strašno se to vidi. Kako gube u tim segmentima, gube i na motivaciji, vide da to više nije to, da više ne mogu odrađivati stvari koje su mogli i neki odustaju. Djeca jednostavno odlaze iz sporta.  

    Jesi li osobno razočaran zbog ove situacije, jesi li izgubio volju?

    -Volju gubim, ali moram je brzo vratiti zbog natjecatelja. Ako natjecatelji vide da treneri gube volju, onda ćemo biti u debelom problemu. Tako da se javljaju različite emocije i kod nas trenera i kod natjecatelja, tuga i ljutnja kada ne možemo na turnir, jer je odgođen. Frustracije su kada se zatvaraju dvorane, dosta je tu osjećaja pomiješano. Jedino nas drži ta nada da će to sve završiti, ali sada to predugo traje, više od godinu dana, ali kada tada mora završiti.

    Hrvatski taekwondo savez snima situaciju, očekujete li od njih kakvu pomoć?

    -Nadamo se da će neka pomoć stići. Vjerujem da ćemo državno prvenstvo odraditi prije ljeta. Morat će djeca korigirati svoju težinu, da barem prije ljeta poprave kilažu i da prestanu bujati i debljati se, a što se tiče kondicije i forme da dođu na staro. Optimist sam.