Nebojša Neba Gvozdić (69) najstariji je „početnik“ u Gorskoj službi u Hrvatskoj – postao spašavatelj sa 68 godina

Aktivni i u mirovini! Često je spominjani slogan ili rečenica na ovim prostorima. Mnogi provode svoje umirovljeničke dane aktivno, ali jedan od takvih primjera zaslužuje biti posebno istaknut. Radi se o Nebojši Nebi Gvozdiću.

Poznat kao off road vozač i organizator utrka proteklih je pet godina član Hrvatske gorske službe spašavanja – Stanice Karlovac i to jedan od najaktivnijih.

U studenom je proslavio 69. rođendan, a u HGSS se uključio prije pet godina, 2017. godine, dakle sa 64 godine. Koliko je poznato on je vjerojatno najstariji „ge-es-esovac početnik“ u Hrvatskoj. Naime, ima starijih članova koji imaju, naravno, i daleko duži staž u HGSS-u od Gvozdića, ali rijetko se netko stariji od 60 odlučuje uključiti prvi put.

-Tada sam zapravo bio godinu dana na „čekanju“ do mirovine. Znate, kad ste penzić - imate vremena. Ne znate kud ćete sa sobom, a kako sam cijeli život bio aktivan onda mi je ovo dobro došlo, ispričao je Gvozdić.

Po struci je ekonomist i mirovinu je dočekao u Zagrebu u tvrtki Infosistem. Osim off road vožnji nije se bavio planinarenjem niti speleologijom, dakle onim aktivnostima iz kojih se najčešće regrutiraju novi članovi Gorske službe. Do uključivanja u HGSS došlo je slučajno ili je to bio prst sudbine?

-Kako smo u ušli u Gorsku službu? Naime, prijatelj i ja smo bili dosta aktivni u off road-u, vozili smo utrke, organizirali utrke… Jednom prilikom HGSS je imao potragu u Zadobarju. Tragali su za nestalim traktoristom. Uključili su tada i nas dvojicu, „sa strane“ kao suradnike da i mi sudjelujemo u toj potrazi. Tada su GSS-ovci zapravo uvidjeli što se terenskim autom može napraviti i koliko se terena može obići. I tako smo, malo po malo, bili sve više uključeni i ušli smo u HGSS i to kao stručne osobe za vožnju po terenu. Da se razumijemo, znaju GSS-ovci voziti po terenu, ali sigurno nisu toliko stručni kao kolega i ja.

Uključiti se u Gorsku službi nije samo dobiti člansku iskaznicu i to je to. Potrebno je završiti tečajeve, edukacije, položiti ispite, a dio njih je Gvozdić više nego uspješno odradio.

-Prvo i osnovno što sam morao položiti je prva pomoć. To nije ona prva pomoć kako smo navikli polagati u auto-školi, nego baš specijalistički tečaj za pružanje pomoći u neurbanim područjima, dakle primarno u planinama, na rijekama, u spiljama… Moji kolege su imali dosta toga. Nakon te prve pomoći ide daljnje usavršavanje. Do zvanja „gorskog spašavatelja“ treba dobrih pet, šest godina usavršavanja, od tečajeva, edukacija i ostalih stvari.

Stariji članovi, kao ja, baziraju se na neke druge stvari. Ja jesam spašavatelj, položio sam ispit za spašavatelja iz ljetnih tehnika spašavanja, odnosno iz stijenskog spašavanja, ali sam položio kasnije i ispite za voditelja potrage, za digitalnog kartografa, sve one specijalnosti gdje se od mene ne očekuje pretjerana fizička aktivnost, jer godine ipak čine svoje.

Prethodnih iskustava u penjanju ili speleologiji nisam imao. Ali prije polaganja ispita smo se pripremali i vježbali sve te tehnike i nije baš jednostavno kako izgleda, napominje Gvozdić koji je ispit za spašavatelja položio sa 68 godina.

U razgovoru s drugim članovima dobiva se dojam da je Nebojša Gvozdić jedan od omiljenijih članova u Stanici Karlovac. Simpatije i naklonost stekao je upravo kroz ove početne edukacije jer se u speleološki tečaj i stijensko spašavanje uključio s jednakim entuzijazmom kao i mlađi članovi i nije bilo „gledanja kroz prste“. Pitam ga kako surađuje s mlađim članovima?

-Odlično! Nema sukoba generacija, poštujemo se međusobno. Svatko zna nekakve svoje mogućnosti i u tome se prilagođavamo jedni prema drugima.

Kao umirovljenik zaposlen je na četiri sata u Stanici HGSS-a Karlovac kao administrator, tako da je papirologija uglavnom njegov posao. Međutim, iskustvo u off road-u dobro dođe ako treba zamijeniti  gume na automobilima i slično.

-Sve što se može u stanici napraviti to u principu odradim ja, dodaje.

U prošloj godini Gvozdić je i najaktivniji član Stanice.

-Da, jesam! (smijeh) Zahvaljujući tome što mi je poslodavac relativno tolerantan. Istina nitko ne radi probleme ni ostalim članovima koji su zaposleni, ali ne mogu sa svojih radnih mjesta tek tako otići. Druga stvar je da živim relativno blizu. Ako „pukne“ kakva akcija u pet minuta sam u Stanici. Mogu pripremati stvari i opremu, sve što treba za nekakvu akciju. Tu se ta moja aktivnost i vidi, pojašnjava.

Lani je bilo desetak potraga, ali uz to članovi sudjeluju u niz drugih aktivnosti, prvenstveno dežurstva na raznim događanjima, primjerice na utrkama, automobilskim, biciklističkim, treking utrkama, ali i događanjima na vodi. Po objavama na Facebooku, Nebojše Gvozdića zaista je bilo posvuda. Prošle je godine bilo puno aktivnosti zbog potresa.

Iskustvo dvojice članova u terenskoj vožnji u HGSS-u su odlučili iskoristiti da to znanje prenesu i na ostale.

-Krenuli smo prošle godine i organizirali tečaj off road odnosno terenske vožnje, ovdje u Jamadolu. Tečaj smo održali kolega i ja, a kako smo samo dvojica - ne možemo trčati non-stop uz aute, tako da su sudjelovali članovi iz samo četiri stanice.

Tečaj je trajao tri dana. Uz teorijski dio, dva dana smo radili na terenu. Najvažnije je naučiti kako se služiti vitlom i što u pojedinim situacijama napraviti. Nije to baš jednostavno. Nije lako kroz ovu šumu popeti se automobilom na brdo. Shvatili smo da dosta znači ta terenska vožnja zbog toga što ako se kilometar „ušpara“ da se ne mora nositi oprema ili čovjek, to puno znači. Time čuvamo ljudske resurse da oni mogu raditi dalje.

Prošle je godine Neba kupio i novi motocikl, što je izazvalo niz komentara kolega. Uglavnom, neki su napisali da žele biti on kad „odrastu“, pogotovo ako je kupnja motora signal krize srednjih godina kod muškaraca. Na ove se komentare nasmijao.

- Kriza srednjih godina? Da, to dođe obično oko 40 i neke. Ali ja sam i prije imao motor, od 1995. godine. Taj je motor bio sa mnom i u Oluji. To je enduro i postao mi je malo previše „nervozan“. Takvom motoru se treba malo više dati u vožnji, nego na ovakvom „normalnom“ motoru kakav sam sad kupio. Nabavio sam ga jer ga je lakše voziti, a više mi treba za vožnju po gradu nego izlete, kaže.

Angažman u Gorskoj službi oduzima mu puno vremena, tako da se sve manje posvećuje off road-u, ali aktivnosti mu nikako ne nedostaje. Kad smo dogovorili ovaj razgovor jedva je odvojio vrijeme iz zgusnutog rasporeda, jer se spremao na skijanje. Dakle, kako mnogi vole reći da su godine samo broj, u slučaju Nebe Gvozdića može se reći da definitivno jesu – samo su broj, a nebo mu je granica.

Foto: Dinko Neskusil i N. Gvozdić