Nataša Horvat: „Važna smo karika u lancu brige o djeci i pružanja tople obiteljske atmosfere“

O radu Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor, aktivnostima i projektima koji su u tijeku, problemima s kojima se susreću i drugim aktualnostima razgovarali smo s ravnateljicom Natašom Horvat koja je na čelu te ustanove već drugi mandat.

*Ove godine vaša ustanova slavi punih 70 godina postojanja. Kako ćete obilježiti tu značajnu obljetnicu?

-Da, ove godine naša ustanova slavi 70 godina postojanja. Duga je to tradicija brige za one najmlađe i najslađe, djecu. Iako nam se bliži taj trenutak, uslijed svega s čim se borimo i situacijama koje prolazimo, djeluje nam kao daleki datum. Potrudit ćemo se organizirati najbolje u skladu s mogućnostima i situacijom koja bude u danom trenutku. Željni smo druženja i okupljanja. Ove dvije godine koje su protekle bez takve vrste okupljanja su nama zapravo neprirodne. Naša priroda posla je vezana upravo za stvaranje međusobnih kontakata kao i odnosima među ljudima te takvim zajedničkim pristupom stvaramo jače konekcije među ljudima, djecom, a samim tim koheziju u pristupu i radu s djecom.

*Vaša ustanova je kroz godine mijenjala nazive, ali funkcija je ostala uvijek ista, zar ne? Što biste rekli, koja je temeljna svrha ustanove?

-Naša je ustanova kroz godine mijenjala nazive no svima je i dan danas prepoznatljiva pod nazivom „Dječji dom“, a njezina je svrha uvijek ostala ista. Temeljna je svrha skrb o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Pružamo privremeni smještaj (no nerijetko djeca ipak ostaju dulje), smještaj djeci u kriznim situacijama, djeci koja se zateknu bez nadzora roditelja. Pružamo i usluge savjetovanja i pomaganja s ciljem podrške u kriznim situacijama i jačanja vlastitog kapaciteta. Smatram da smo važna karika u lancu brige o djeci i pružanja tople obiteljske atmosfere. Vjerujem da dajemo od sebe ono najbolje.

*O koliko djece danas ukupno brinete i koje sve oblike smještaja nudite?

-Trenutno brinemo za oko 70-tak djece od kojih je dio na smještaju, a dio u poludnevnom boravku. Imamo socijalnu uslugu privremenog smještaja, uslugu organiziranog stanovanja s povremenom podrškom (stambena zajednica), poludnevni boravak (od kojeg imamo dislociranu jedinicu, odnosno grupu u prostoru osnovne škole Turanj), cjelodnevni boravak, te je upravo u tijeku otvaranje usluge organiziranog stanovanja sa sveobuhvatnom podrškom (stambena zajednica u kojoj s djecom borave i brinu odgajatelji 24 sata). Na smještaju je trenutno 17 djece, iako je maksimalan kapacitet 15, tako je utvrđeno sukladno Pravilniku, a imajući u obzir broj zaposlenika i broj djece u ostalim uslugama. Ta brojka nerijetko bude 25 ili 27.

*Kakva je situacija sa stambenim prostorima za potrebe stambene zajednice?

-Naš stan koji je koristio za uslugu organiziranog stanovanja s povremenom podrškom od listopada 2021. godine nema korisnika (djevojke koje su bile u njemu upisale su fakultet u drugim gradovima), te smo s obzirom na povećani pritisak potrebe smještanja djece upravo u procesu prenamjene istog stana u „organizirano stanovanje sa sveobuhvatnom podrškom“. U njemu će biti 5 do 6 korisnika o kojima će danonoćno voditi brigu 5 odgajatelja. Također smo u procesu dobivanja još jednog većeg stambenog prostora, a jedan manji koji razmatramo bismo namijenili za organizirano stanovanje s povremenom podrškom. Dakle, tu uslugu ne mislimo ukinuti već premjestiti u manji stambeni prostor jer smo uočili da tu uslugu istovremeno koristi najviše 2 korisnika. Jedno je sigurno, koliko god da imate slobodnog prostora, odnosno raspoloživih mjesta za prihvat djece - potreba za smještajem je uvijek veća. Sigurna sam da će tri stambene jedinice biti bez problema popunjene. Možda će veći izazov biti zapošljavanje adekvatne struke na potrebna radna mjesta.

U organiziranom stanovanju djeca i mladi uče se samostalnosti

*Kako funkcionira takav oblik smještaja?

-U organiziranom stanovanju s povremenom podrškom djeca i mladi se uče samostalnosti. Imaju podršku odgajatelja koji je zadužen za njih, obilazi ih i pomaže im savjetodavno te ih usmjerava, upravo onako kako biste i vi svoje dijete. Pomaže im se u kuhanju jela, uči ih se raspolagati novcem, racionalnom trošenju odnosno kupovini čega i koliko treba... zapravo sve što jedna mlada osoba polako uči i treba znati da bi kasnije lakše samostalno funkcionirala. Organizirano stanovanje sa sveobuhvatnom podrškom zapravo više sliči jednoj obiteljskoj atmosferi, odnosno odgajatelji koji danonoćno brinu o korisnicima zajedno s njima stvaraju obiteljsko okruženje u kojem se uče obiteljske vrijednosti, međusobno uvažavanje i poštivanje, odgovornost, kulturne, radne i socijalne navike... zapravo uče sve i rade sve što i u ustanovi, ali u jednom intimnijem prostoru koji samom kvadraturom i brojem korisnika više sliči obitelji.

*Pomažete li osobama prilikom napuštanja i odlaska iz vašeg Centra da se snađu i osamostale?

-Naravno da im pomažemo. Oni su mladi ljudi i različiti svaki za sebe. Pomoć dobiju upravo onoliko koliko im možemo dati, a oni žele prihvatiti. Njihove su priče vrlo različite. Nekima smo pomogli oko pronalaska posla, nekome oko organizacije i upisa na fakultet, nekima kasnije kad se jave i zatraže pomoć... bez obzira što su otišli, uvijek ostaju naši Nazorići. I sama svjedočim mladim ljudima, koje ni ne poznajem jer su davno bili korisnici, no oni se dolaze javiti svojim odgajateljima i to je onaj dio koji čovjeka ispunjava i veseli.

*Imate li trenutno djece stranaca na smještaju i koliko?

-U ovom trenutku nemamo djece stranih državljana, no doslovno do prije nekoliko dana smo ih imali. Do sada ih je kroz našu ustanovu prošlo 44.

*Koliko prosječno ta djeca ostaju u Centru i kako se prilagođavaju?

-Najčešće ostaju od tri mjeseca do gotovo godinu dana. Prosjek je možda oko četiri ili pet mjeseci. Oni se vrlo brzo prilagode. Nažalost na isto su primorani čestom seobom i susretanjem s drugim kulturama i načinima života. Uslijed svega doživljavaju i bržu maturaciju. Primijetili smo da su izrazito snalažljivi i pravi poligloti. Nažalost, djeca sve nižih kronološki dobi bivaju dovedena s prelaska granice te nerijetko radi čekanja na spajanje s obitelji ili članom obitelji kod nas krenu i u školu, neki i u vrtić. No, često umanjuju svoju kronološku dob u izjavama koje daju na zapisnik te je tako bilo i neugodnih iskustava (s onim starijima). Tu doista moramo izdvojiti suradnju s Gradom Karlovcem, vrtićkim kućama i osnovnim školama ali Gradskim društvom Crvenog križa koji su nam stalno pri ruci. Svima se zahvaljujemo.

*Djeca kojih starosnih dobi mogu biti obuhvaćena vašim uslugama?

-U našoj ustanovi po Statutu mogu biti djeca od 7 do 18/21 godinu. Primimo ponekad i mlađu od 7 (nije prevelika razlika) kako ne bi došlo do razdvajanja braće, sestara.

*Unatoč još uvijek važećim epidemiološkim mjerama uspjeli ste ove godine organizirati ZILIK. Vaš osvrt na ovogodišnju manifestaciju?

-Do zadnjeg trenutka je bilo upitno hoće li se održati. Druga varijanta je bila - još jedna godina bez ZILIK-a, što ta manifestacija ne zaslužuje, s obzirom da ove godine ipak nije zabrana zbog epidemioloških mjera, već su bila ograničenja. Broj ljudi koji smije boraviti u istom prostoru u jednom trenutku, broj djece na radionicama... o mnogo toga se trebalo voditi računa i ovo je bila jedna totalno ''soft'' varijanta na koju nismo navikli. Preispitivali smo što smo i jesmo li trebali sve odraditi tako kako jesmo jer brojne stvari jednostavno nisu bile na ovako mali broj ljudi potrebne, a s druge strane ni moguće. Ja bih ga stavila u zalog za neka druga bolja vremena. No, ipak je uspjelo, s gostima iz drugih ustanova (domova), na radionicama nazočiti nešto manje od 100 djece. Neke su nam ustanove otkazale u zadnji tren jer su kompletno morali u izolaciju i samoizolaciju. Nažalost, i samima nam je bilo isto s velikim brojem djece na smještaju već drugi dan ZILIK-a. No svakako moram pohvaliti našu djecu i prekrasnu predstavu koju su sami smislili i naravno odgajatelje koji su s njima sve kreirali. Kao i uvijek, svojim posjetom nas razveseli Karlovačka županija, odnosno županica gđa. Martina Furdek Hajdin koja je ove godine odvojila vrijeme i podružila se s djecom te ih razveselila tortom.

*Koliko je nekada prosječno u Domu znalo biti djece?

-Po pričama ljudi koji dugo rade u ustanovi kažu da je na smještaju znalo biti i 60 korisnika, a ponekad i više. Zajedno s poludnevnim korisnicima brojka je znala dosegnuti stotku. No, tu smo brojku prije COVID-a i mi u novije vrijeme dosegli, mislim 2018. godine - bilo ih je ukupno 98 (smještaj i poludnevni boravak zajedno).

 „Često se borimo s prekapacitiranošću“

*S kojim problemima se u radu najviše susrećete?

-Nažalost u radu se susrećemo i s problemima neažurnog obavljanja posla drugih institucija pa otežava nama poduzimanje određenih radnji. Često se borimo s prekapacitiranošću u odnosu na maksimalno utvrđen kapacitet korisnika. Susrećemo se i s neprofesionalnošću u postupanju. Javlja nam se potreba česte reorganizacije posla uslijed nastale situacije i čestih nepredviđenih okolnosti koje dodatno izazivaju stres, a nažalost su i odgajatelji izloženi periodičnom neadekvatnom postupanju roditelja koji međusobno vode bitke preko djece. No, kako se kaže, sve ide u rok službe...

*Imate li nekih značajnijih aktivnosti i projekata ove godine u planu ili  koji se već realiziraju?

-Trenutno smo u poslu dovršavanja kompletnog preuređenja kupaonice na ženskom odjelu za koje smo sredstva dobili od donatora za plaćanje radova te materijal za opremu, a planiramo i dalje s tim aktivnostima. U procesu smo dobivanja još jednog stambenog prostora. Imamo namjeru aplicirati na EU fondove s projektom, realizacijom kojeg bismo otvorili još jednu stambenu zajednicu, zaposlili ljude, otvorili dislocirane jedinice poludnevnog boravka u Ogulinu, Dugoj Resi i Rečici. U suradnji s centrima za socijalnu skrb planiramo tematske radionice i predavanja za udomitelje. Otvorenost ustanove i spremnost na suradnju izuzetno je bitna u ovim vremenima promjene i prilagodbe.

*Što biste još posebno izdvojili vezano uz rad ustanove?

-Izdvojila bih uspjeh i zadovoljstvo što smo uspjeli zaposliti još jednog psihologa koji nam je bio nužno neophodan kako bi se posao s djecom mogao adekvatno i pravovremeno obavljati s obzirom na opseg i dinamiku jer je naš dotadašnji psiholog 90 posto vremena u mobilnom timu na uslugama savjetovanja i pomaganja unutar Karlovačke županije. Organizira se  ljetovanje za naše korisnike, a u suradnji s drugim ustanovama iste djelatnosti, odnosno koji imaju istu kategoriju korisnika. Za sada se planira ljetovanje na otoku Braču u odmaralištu Doma za djecu Sv. Ana iz Vinkovaca. Zimovanje smo proveli na Žumberku, odnosno djeca sa smještaja, a tamo je sada otišao i dio djece iz poludnevnog boravka s odgajateljima, u suradnji sa svećenikom Grkokatoličke crkve Nenadom Krajačićem te mu se ovim putem zahvaljujemo.

Nadalje, dobili smo sredstva putem projekta ''RTL pomaže djeci'' od kojih ćemo opremiti sportsku dvoranu spravama, rekvizitima i strunjačama. Naziv projekta je "1, 2, 3 pokreni se i ti" a sportsku aktivnost će voditi kolega za završenim predmetnim fakultetom. I dalje surađujemo sa Zakladom Vaša pošta putem koje pomažemo djeci otvaranjem police životnog osiguranja istekom njihove punoljetnosti, kao pomoć u samostalan život. Ovim putem pozivamo ljude dobre volje, fizičke i pravne osobe koji imaju  mogućnost da budu karika u lancu dobrote kojim će pomoći jednom djetetu ili mladoj osobi koja nema zaleđe ni vjetar u leđa od svoje primarne obitelji. Zahvaljujemo se tvrtkama koje su nam pomogle u renovaciji našeg prostora, ali i u darivanju naše djece.