Prvi Karlovački

“Naša dvorana, jedina je dvorana za inline hokej u Hrvatskoj”

Autor: Branko Obradović

01.08.2021

Sport

Razgovor: Matija Ratkaj, predsjednik i trener Inline hokej kluba "Karlovac"

U dvorani Inline hokej kluba “Karlovac” odigrane su posljednje dvije utakmice ovogodišnjeg skraćenog državnog prvenstva u hokeju na rolama. Karlovčani su završili prvenstvo s dvije pobjede, postignuti su sljedeći rezultati: “Karlovac” – “Medveščak mladi” iz Zagreba 11:0 i “Karlovac” – “Tapiri” iz Zagreba 6:4. Na prvenstvu Hrvatske nastupile su četiri momčadi “Karlovac”, “Medveščak mladi”, “Tapiri” i “Koprivnica”. Prvo mjesto osvojio je “Karlovac”, drugo “Medveščak mladi” i treće “Tapiri”. Najbolji igrač bio je Dario Knežević iz “Tapira”, najbolji vratar Roko Kurtagić iz “Karlovca” i najbolji strijelac Matija Ratkaj iz “Karlovca”. Na prvenstvu Hrvatske za žene nastupile su samo dvije ekipe, “Siscia” iz Siska je prva, a “Karlovac” drugi. Matija Ratkaj već je godinama prvo ime karlovačkog hokeja, i onog na rolama i onog na ledu. Zaljubljenik u igru s palicom predsjednik je i trener Inline hokej kluba “Karlovac” i trener hokeja na ledu. Razgovarali smo s Matijom Ratkajem o ovom novom uspjehu kluba, o novoj podlozi u dvorani i o situaciji u klubu.

Osvojili ste titulu prvaka Hrvatske, kakvo je ustvari bilo prvenstvo?

-Zbog Covida 19, kao i sve ostalo, prvenstvo je bilo skraćeno, igrali smo praktički tri vikenda, na brzaka, tek toliko da nam ne propadne još jedna sezona. Četiri kluba su nastupila, “Karlovac”, “Medveščak mladi”, “Tapiri” i “Koprivnica”. Svaka momčad odigrala je šest utakmica. Odigrano je i prvenstvo za žene, gdje su nastupile samo dvije ekipe, “Siscia” iz Siska i “Karlovac”. Igračice iz Siska bile su prve, a Karlovčanke druge.  

Pred nekoliko godina bilo je puno više momčadi na državnom prvenstvu, a sada su samo četiri. Kako je došlo do toga?

-Bilo je više ekipa, kada je bio teren u Zagrebu. U jednom trenutku na prvenstvu je nastupilo dvanaest klubova, s time da je tada konkurencija bila “brutalna”. Tada smo igrali i elitnu diviziju u inline hokeju kao reprezentacija. Nažalost, teren u Zagrebu je zatvoren, odnosno, napravili su led. Tako da je sada jedini natkriveni teren, jedina dvorana za inline hokej u Hrvatskoj.

Je li dvorana u potpunosti završena?

-Ja još nisam zadovoljan potpuno, ali što se tiče uvjeta za igru, klincima za treniranje, mislim da je to ono što nama treba i sada dalje su detalji na uređivanju. Podloga je konačno postavljena, nakon trinaest, četrnaest godina, od 2007. godine, kada smo napravili teren na Vunskom polju, želja nam je bila podloga. Čekali smo na Grad Karlovac, jer je ta podloga bila preveliki financijski zahvat za nas. Do toga nije došlo i ove godine smo odlučili sami ući u to. Kupili smo podlogu i to se pokazalo, već sada nakon par mjeseci kao pun pogodak.

O kakvoj se podlozi radi?

-To je vrhunska podloga za inline hokej, sastoji se od pločica koje se kopčaju na klik sistem, neke pločice ćemo sada zamijeniti, kada odrade svoje. Nažalost, nije nova, jer nova košta 25.000 eura, koje mi sami nemamo. Osvojili smo naslov državnog prvaka, a moramo sve sami raditi. Radimo koliko možemo, svi smo volonteri. Sve što uđe u klub, ide natrag u klub, u dvoranu i u opremu. Ova podloga je za nas pravo rješenje. Mi sada imamo u klubu 80 ljudi pod opremom, što seniora i seniorki, što djece, plus u dva, tri turnusa dođe u školu rolanja 35 klinaca.  

Jesu li ove godine bila natjecanja za mlađe uzraste?

-Ništa, nismo već dvije godine ništa odigrali, igrali smo Regionalnu ligu. U Hrvatskoj još samo “Samobor” radi inline hokej s djecom, ostali bježe od toga. Nažalost, ne možemo preko granice, odnosno, uvjeti su takvi kakvi jesu. Niti Slovenci ne mogu k nama, niti mi možemo k njima, tako da nismo igrali prvenstvene utakmice. Napravili smo nekoliko druženja sa “Samoborom”, tamo i ovdje, a i “Siscia” je došla s klincima jedan vikend. Pokušavamo zadržati ekipu.  

Je li dvorana u bivšoj vojarni u Luščiću spasila hokej u Karlovcu?

-Tako je, to je spasilo hokej, ne možemo razvijati sport bez uvjeta. Godinama smo razvijali sport, a nismo ništa imali. Imali smo bandu na Vunskom polju, bez normalne podloge, bez reflektora, bez ičega. Napravili smo malu dvoranicu, koja nam je u tom trenutku spasila klub, jer je dignula broj treninga, kiša nam više nije smetala i sada smo prerasli to. Ušli smo u ovu dvoranu, koja je financijski i vremenski zahtjevna, ali uspjeli smo složiti to i sada je to prava stvar. Išli smo postepeno, sada imamo sve što treba, svlačionice i tuševe.  

Kakva je budućnost inline hokeja u Hrvatskoj?

-Vidjet ćemo. Sada se promijenila Uprava Hrvatskog saveza za hokej na ledu i inline hokej, nakon trideset godina. Ja sam zadužen za inline hokej ispred Saveza i sada je Savez stao iz nas. Savez nam prošle godine nije htio dati potvrdu za treninge, da igramo najviši rang. Sada smo u boljim odnosima, a mogu i ja malo potegnuti. To je valjda u valovima, tako dolazi hokej na ledu, pa inline hokej, ne razumijem to, ali je tako. Grad Zadar napravio je teren za inline hokej u koji je uloženo 500 tisuća kuna, imaju u Zadru seniorsku momčad, ustvari veteransku. Sada je bio tamo vrhunski turnir, doveli su vrhunske ekipe, u kojima su bili Sabolić, Tičar, ljudi koji igraju KHL ligu na ledu igrali su tamo. Turnir je bio odličan, tako da se ja nadam da će biti bolje. Stalno zovem i pregovaram. I u Splitu se nešto događa. Postoji šest, sedam sredina gdje bi se nešto moglo zakuhati, ali treba netko tko će povući.   

Hoće li doći do proširenja lige?

-U planu je da od jeseni krenemo igrati ligu. Zadrani su obećali da će igrali ligu, ali dok ne dođu, ne vjerujem. Već su nekoliko puta obećali da će se priključiti i natjecati, pa nisu. U Zadru je to otvoreni teren, nema niti jednog natkrivenog terena u Hrvatskoj. U Karlovcu je dvorana, u Zadru je teren na otvorenom, puno je bolji od našeg na Vunskom polju, jer je dolje beton. U Samoboru je teren isto na otvorenom.

Kakva je situacija s hokejom na ledu u Hrvatskoj?

-Dom sportova je zatvoren nakon potresa, Zagrebački velesajam vapi za rekonstrukcijom već 20 godina i to je to dok se Šalata ne otvori. Nažalost, mi smo i dalje u sedamdesetim godinama, čekamo led na otvorenom da bi nešto igrali. Ima potencijala, ali dvorane su jednostavno preskupe kod nas. Mislim, svugdje su skupe, ali mi očito ne ulažemo dovoljno u sport, koliko bi trebali.  

Djevojke su igrale Hrvatsku ligu hokeja na ledu, kako je bilo?

-Tu su bila tri kluba, “Karlovac”, “Munje” iz Zagreba i “Siscia” iz Siska. U “Munjama” igraju bivše igračice “Griča”, koji je bio višestruki prvak Hrvatske i to je praktički cijela reprezentacija. Mi smo na početku puta sa curama i kako je to krenulo od škole klizanja, pa smo došli do ovoga i imamo najviše cura u Hrvatskoj, imamo ih 25. Širok raspon godina, širok raspon znanja, ali to je super zbog broja, mislim da nitko nema takvu ekipu kao mi. Nikamo nam se stvarno ne žuri, krenuli smo od osnova, nemamo nikakav imperativ rezultata, niti ćemo imati. Cilj je da ih bude što više. Sada smo zaokružili cijeli sustav, od škole rolanja, muške i ženske ekipe, od najmlađih do najstarijih, sve pokrivamo. Tko god želi može se priključiti kada hoće. Atmosfera je odlična, cure napreduju, ista ekipa igra inline hokej i hokej na ledu. Imamo i cure u reprezentaciji u hokeju na ledu, s obzirom da smo na ledu pet tjedana godišnje i s obzirom da su te cure počele trenirati prije par godina, to je veliki uspjeh.

Je li dvorana za inline svaki dan popunjena?

-Je, svaki dan se trenira i radi, sve ekipe su u pogonu. Imam trinaest trening tjedno plus utakmice vikendom. Treniraju sve selekcije, naporno se radi, pogotovo kako je stavljena nova podloga. Sada svi uživamo u treninzima.

Hoće li u budućnosti inline hokej biti baza razvoja hokeja u Karlovcu?

-Ja nemam nekakvih aluzija da ćemo mi imati u Karlovcu ledenu dvoranu. Uz nešto više od osam milijuna kuna što izdvajamo za sport, jedna ledena dvorana samo na održavanje pobere dva milijuna kuna, to ne ide. Ova naša dvorana može se koristiti za nogomet, za badminton, za što god hoćete. Po meni je budućnost hokeja u Hrvatskoj u inlineu. I onda preko tog inlinea treba razvijati hokej na ledu. Tendencije su da djeca već u srednjoj školi odlaze u Zagreb i tamo mogu nastaviti igrati hokej na ledu. Tri, četiri igrača iz kluba, koja su tako pčela, razlike se uopće ne vide. Dođu tamo, uklope se, igraju bolje ili jednako kao oni koji su cijeli život na ledu. Tako da ja ne vidim zašto se ne bi razvijao inline hokej u Hrvatskoj i onda da se šalju klinci u Zagreb, mogu se napraviti i neke stipendije. Mislim da bi to dignulo kvalitetu hokeja na ledu u Hrvatskoj.   

Je li interes djece za hokej dobar?

-Moglo bi biti i bolje, kao i svugdje, to su takva vremena da se borimo za svakog klinca, mislim, mi se oduvijek borimo za svakog klinca. Sada imamo u svakom uzrastu dobru momčad, odnosno imamo dobar broj igrača. Moglo bi biti i puno bolje. Nadam se da ćemo od jeseni, ako ne bude zatvaranja, krenuti još intenzivnije.  

Kakva je budućnost vaše dvorane i ostalih sportskih dvorana uređenih u bivšoj vojarni u Luščiću?

-Razmišljali smo o tome, ali kada nemate drugih opcija, onda idete na glavu, pa kaj bude. Tako smo i mi ušli unutra. Znamo da nas mogu sutra istjerati, a isto tako se nadamo da će biti normalni i da će vidjeti da tamo dnevno trenira 500, 600 Karlovčana u raznim sportovima, Treniraju odrasli i djeca, ne samo kod nas, nego u svim prostorima. Dobra stvar je što smo praktički uz rub parcele. Znači, po meni to mora ostati tamo i treba se naći rješenje da to ostane tamo. Ne vidim drugu opciju za nas. Ako će nas od tamo preseliti, kamo će nas preseliti, na Vunsko polje. Što da mi radimo na Vunskom polju sa sto ljudi, još nam neće dati postaviti reflektore, mi bez krova ne možemo.

U dvoranu je uloženo puno novaca, ali i puno rada članova kluba. Jeste li radili kakvu ukupnu računicu?

-Nismo računali svoj rad u svemu tome. Potrošili smo baš u novcu 250 tisuća kuna od članarina i donacija, a u radu ima dva milijuna kuna sigurno. Promijenili smo tisuću kvadrata, koliko bi samo to koštalo. Bio je azbest, mi smo to skinuli i sada je sika gore. Ne curi nam više, složili smo sve to sami uz pomoć Kurtagića i firme A-Kurt. Mali je golman kod nas i on se tu pokazao vrhunski i to je super odradio s nama.

Kako je ustvari sastavljena momčad koja je osvojila naslov državnog prvaka?

-Nama praktički okosnicu momčadi čine djeca, koja su prošla našu školu, koja su tu već deset godina i sada su juniori. Nama su glavni igrači još uvijek juniori i to me jako veseli. Pogotovo na ovom turniru u Zadru, gdje smo igrali protiv profesionalaca, koji zarađuju 600, 700 tisuća eura godišnje od hokeja, koji su top igrači na svijetu, dečki su odigrali ravnopravno s njima, borili se. Svi su bili oduševljeni, jer kada vidite četiri mrežice kako idu na vas, igrači do 18 godina moraju imati mrežice, pitate se što napraviti. Na kraju smo od izgubili 4:2 ili tako nešto, gdje su protivnici morali pojačavati tempo, a nisu lijepo ušli u utakmicu i lagano odradili. To me jako veseli, jer to su djeca koja su odrasla u klubu i njihovo vrijeme dolazi. Nažalost, dvije godine nam je propalo, ali mi nastavljamo jako.

Kako se financijski pokrivate?

-Koliko imamo, toliko trošimo, nemam ništa drugo za reći. Od Karlovačke sportske zajednice nešto dobijemo, mi smo u toj četvrtoj grupi, inline hokej nije olimpijski sport. To su smiješni iznosi s obzirom na to što radimo, to su smiješni odnosi. Oslonili smo se na sebe i to je po meni jedini način, strašno me smeta kada svi čekaju da Grad Karlovac nešto napravi. Svi bi novce, nitko neće ništa sam napraviti, pokositi travu oko dvorane ili igrališta, obojiti ogradu i takve stvari. To me strašno smeta. Kada vidim koliko smo mi napravili svojim rukama, za nula kuna troška Gradu Karlovcu i kada vidim kako ostali sjede i čekaju lovu.