Napad je trajao tri dana bez prestanka, na grad je ispaljeno više od tri tisuće granata, civili su ginuli na ulicama...

Karlovčani se danas prisjećaju jednog od najtežih dana u svojoj povijesti – 4- listopada 1991. godine. Mnogi će reći da je to bio "dan kad je rat stigao u Karlovac", a nakon njega više ništa nije bilo isto.

Jutro 4. listopada 1991. godine Karlovčani će zauvijek pamtiti i svi oni koji su u to vrijeme živjeli u Karlovcu znat će točno gdje su toga dana bili. Tog dana Jugoslavenska narodna armija, potpomognuta srpskim rezervistima, pokrenula je opći napad na Karlovac. Sve je započelo nadlijetanjem vojnih zrakoplova, nakon čega je grad zasula kiša granata. Ubrzo su uslijedili i tenkovski napadi s pravca Slunjskih brda.

Granatiranja nisu zaobišla ni središte grada ni sela u okolici. Najžešće borbe vodile su se na Turnju i u Gornjem Mekušju, gdje su hrvatski branitelji, unatoč slabom naoružanju uspjeli spriječiti prodor neprijatelja u samo središte. Istodobno, civili su stradavali na gradskim ulicama od snajperskih hitaca ispaljenih iz vojarni u kojima se još uvijek nalazila JNA. Grad je bio pritisnut i dolaskom tisuća prognanika iz sela na desnoj obali Kupe i Korane.

Napetost u Karlovcu tinjala je cijelog ljeta 1991. Dragovoljci su odlazili na prva bojišta, a u vojnim objektima unutar grada čulo se zveckanje oružja. Ipak, 4. listopada rat je postao surova svakodnevica: sirene su oglašavale opasnost, stanovnici su tražili zaklon u skloništima, a svakog dana brojale su se nove žrtve. Napad je trajao tri dana bez prestanka, na Karlovac je ispaljeno više od tri tisuće granata, a tom prilikom ubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca.

Obranu su predvodile dvije bojne 110. brigade Zbora narodne garde, samostalna satnija dragovoljaca „Cobre“ iz Novog Zagreba, karlovačka policija i 2. gardijska brigada. Brojno nadjačani, s jedne strane okruženi vojarnama Logorište, Gornje Mekušje i Kamensko, a s druge strane poligonom Cerovac i snagama JNA smještenima u središtu grada, našli su se u gotovo bezizlaznoj situaciji. Ipak, zauzimanjem vojarni i vojnih skladišta postupno je učvršćena crta karlovačke obrane, koja je zaustavila daljnje napredovanje neprijatelja.

Razaranja su bila ogromna. Na Turnju, već početkom studenoga 1991. gotovo da nije ostala čitava kuća. Tisuće ljudi protjerano je iz svojih domova, mnogi su ubijeni na vlastitim pragovima. Unatoč svemu, Karlovac nije pao.

Četvrti listopada ostaje datum duboko urezan u sjećanje Karlovčana – dan kada je rat stigao u grad. U školama, poput one na Turnju, nastava je tada prekinuta zbog topničkog napada, a učenici i nastavnici zajedno s mještanima i danas se prisjećaju tih trenutaka. Taj datum simbolizira žrtvu, patnju i hrabrost, ali i odlučnost da se grad obrani i sačuva sloboda.