"Nama stvarno malo fali da budemo baš to, da na kraju ipak uspijemo, ne da nam ona dlaka fali i da jednostavno budemo tamo gdje smo si zacrtali"

Nogometni klub "Karlovac 1919" priprema se za novu sezonu u SuperSport Prvoj nogometnoj ligi, ambicije su velike, klub želi ući u najviši rang hrvatskog nogometa. Momčad je značajno pojačana, a osnažen je i stručni stožer. Pripreme su žestoke, a momčad igra svaki tjedan po dvije pripremne utakmice. Pošto je bilo dosta kadrovskih promjena u momčadi, trener Igor Pamić ima težak zadatak da složi najbolju momčad, koja može ostvariti veliki cilj. Problem su i ozljede igrača, pa u pripremnim utakmicama Pamić dosta mijenja momčad, a u biti u svakom susretu u svakom poluvremenu igra druga postava. Tako će trener Pamić dobiti realnu sliku o svakom igraču. Niz novih igrača potpisalo je ugovore, neki bitni igrači produžili su ugovore, a još uvijek je na probi nekoliko igrača. Razgovarali smo s Igorom Pamićem o protekloj sezoni, o dva mandata u Nogometnom klubu "Karlovac 1919", o ambicijama u novoj sezoni, o igračkom kadru, o snazi SuperSport Prve nogometne lige, o proteklom Svjetskom prvenstvu u nogometu i drugim nogometnim temama.

Jeste li zadovoljni s dosadašnjim tijekom priprema?

-Zadovoljan nisam, zadovoljan nisam sigurno. Vjerojatno i svi koji pratite nogomet niste ni vi, međutim to nije zabrinjavajuće, ja prihvaćam to, puno novih igrača, puno ozlijeđenih igrača, tako je, kako je, tako da lovimo se, lovimo se. Nažalost, to rezultat nije popratio, ma nismo ni zaslužili, nismo ni zaslužili realno. Međutim, nećemo se držati rezultata, nikada niti nismo. U pripremnom razdoblju mene rezultat uopće ne zanima, pokušat ćemo u što skorije vrijeme pomalo doći najprije u fizičku koliko, toliku jednu ravnotežu, to je ono što nam treba, što će nam trebati u prvenstvu. A isto tako i pomalo početi raditi na taktičkim nekim zadacima, jer vidjeli smo i sami ste vidjeli, dosta igra svatko za sebe, što je normalno, jer je strahovito puno novih igrača, puno igrača na probi, puno naših klinaca i jednostavno ne smijem biti bezobrazan, niti puno očekujem, tako da u miru se dalje pripremamo. Ono što je jedino zabrinjavajuće je to što nam ti igrači imaju ozljede, kao što su Stipić i Lepinjica koji je došao, isto tako vuče tu ozljedu, da ne govorimo o drugima, sada kada bi počeo nabrajati, ti dečki Šop i tako dalje koji su bili ozlijeđeni i još uvijek su, Žuljević i tako dalje, strahovito bitni igrači koji su faktički igrački iz prvih jedanaest i oni su nam vrlo upitni. To je više od pola momčadi, a znamo koliko to znači u nogometu i to me malo zabrinjava, jer tri tjedna će brzo proći, a mi imamo u prva dva tjedna pet utakmica, ako računamo i susret pretkola Hrvatskog nogometnog kupa.

Iako još imate dosta igrača na probi, već ste potpisali ugovore s dosta igrača, jeste li s tim igračima zadovoljni?

-Pa gledaj, oni su po nekim kriterijima došli, ja mogu slobodno sada reći da sam imao i neke druge želje, ali su išli gdje im je bolje. Tako da smo dosta igrača htjeli i doveli, neke što smo jako htjeli nismo doveli i tako, to je tako u nogometu, ali držim da imamo dovoljno kvalitete da izgledamo dobro, da budemo puno bolji nego što smo sada normalno. I normalno isto tako kada dovedeš puno igrača, ja kao trener ne smijem biti prezahtjevan, nego moram jednostavno u tom momentu shvatiti da im treba vrijeme za prilagodbu i da im treba isto tako i vrijeme za prilagodbu i na trenera, na sredinu, a i na suigrače. Tako da to što se tog dijela tiče donekle smo zadovoljni, ali moći ćemo konačni sud donijeti kada budemo svi u treningu, još uvijek je previše igrača izvan ritma.

Liga se promijenila, sada je šesnaest klubova. je li vas to zabrinjava, je li vam to pričinjava kakve poteškoće ili ste zadovoljni s time?

-Pa, mogu ti biti iskren, da me to previše ne uznemirava, niti vodim o tome računa, možda je bolje za nas da je trideset kola, igraš s petnaest klubova, sa svakim vani i doma. Nema ono da si s nekim na osnovu plasmana dva puta vani ili dva puta doma. Sada znamo točno raspored, točno znamo kada i s kim igramo vani i s kim doma, znaju i drugi da se razumijemo. Nismo samo mi tu najpametniji i jednostavno držim da ta liga ne može biti manje dobra, pogotovo što je tri kola manje, bit će puno više vremena i za neke mini cikluse. Koliko znam da su i neke pauze i to će nama pogotovo koristiti, opet ponavljam, u prva dva tjedna imamo strahovito puno utakmica, pet utakmica, morat ćemo biti odmah na maksimumu, a neće biti lako, vidim da neće biti lako.

Bilo je riječi na početku priprema da još čekate neke pozicije, hoće li još netko doći, jeste li definitivno riješili pitanje vratara?

-Ok, Zaverukha ne da zadovoljava, nego se pokazalo da je kvalitetan, stvarno je fantastičan dečko, međutim ne možemo ostati samo na dva golmana. Tražimo pogotovo mlađeg golmana, jer smo tanki s mladim igračima, taj jedan propis koji je došao da igrači koji nisu Hrvati i nemaju hrvatske papire nisu više mlađi igrači. Tu smo mi računali Qestaja, Ramadanija Zaverukhu, sada smo stvarno kratki. Tu smo kratki, imamo Bunetu, imamo Šćiru, ja ću sada ovako bezobraznu reći, imamo Šopa koji je izvan ritma. Ovi drugi se još nisu dokazali, imamo ih puno, ali nisu za sada pokazali da se na njih može ozbiljno računati, na njihovu žalost, ali i na našu. Tako da tražimo sigurno, bez ustručavanja vam kažem golmana. Iskreno, nakon ovih nekoliko tjedana, ja sam dao i zamolio u klubu ljude koji se time bave da hoću još jednu špicu. Znamo u kakvom je stanju bio Žuljević, često se prilagođava, ipak je statistika dosta skromna ili nikakva, nije igrao godinu dana. Postoje vjerojatno i razlozi i tako dalje, treba strpljenja. Ramadani koji ima neki potencijal, a isto ga ne poznamo i isto je ozlijeđen. Tako da još, vjerujte i tražimo i ako nađemo pojačanje dobro, ako ne nećemo trpati bez veze. Isto tako, tražimo i jednog stopera, kao i jednog veznog. Tu smo kratki neću reći tanki, ali smo kratki, pokušat ćemo se još pojačati.

Pripremne utakmice nisu neki pokazatelji, kada se to iskristalizira, kada odredite igrače koji će konkurirati za momčad, hoćete li ostaviti i jednu širinu, jer su ozljede česte?

-Svakako, prisjetimo se prošlog ljeta, bili ste prisutni, mi smo izgubili i od "Opatije", tri komada smo dobili, pa je ta momčad, dok nam se nisu ozlijedili Zvonko Pamić i Kovačević i tako dalje, bila prva nakon sedam kola sa šest pobjeda. Ok, nije bilo realno, vidjeli smo poslije, ali znači nije to pokazatelj i mi se toga držimo. Tek slijedi uigravanje i jednostavno ćemo pokušati baš već do tog početka nekako iskristalizirati tih ja kažem petnaest, šesnaest igrača koji bi trebali više igrati. Svaki je bitan i sada buduće da ima puno novih igrača, ne znam kako će reagirati neki, ako slučajno nisu u prvom planu odmah u početku. Ne poznamo ih dobro, ali nadajmo se da su pravi profesionalci, da smo dobro izabrali i da će se kroz cijelo vrijeme boriti i pokazivati da su oni baš ti koji bi trebali vikendom igrati i obući dres "Karlovca 1919" u toj velikoj misiji koju smo si mi zacrtali, koju svi žele, da pokušamo stvarno nakon opet toliko godina još jedanput igrati najviši rang.

Tu bi bili jedan od rijetkih trenera koji bi u dva mandata s istim klubom bio dvaput u najvišem rangu, to bi zaista bio lijepi uspjeh, slažete li se?

-Najviše je bitno i sada momentalno nakon jednog tužnog razdoblja, koje je došlo nakon jednog fantastičnog, ali to je trajalo stvarno kratko vrijeme, samo tri godine u mom prvom mandatu, pa se počelo to osipati, da se opet dignemo. Nakon jednog tužnog razdoblja "Karlovac 1919" zaslužio je puno više, nego što je bilo zadnjih godina. Ok, zadnjih stvarno pet šest godina "Karlovac 1919" opet je postao bitan na nogometnoj karti Hrvatske. Normalno da bih htio, ne znam da li je još to ikada itko uspio, nisam pratio, niti me interesira, ali osim radi sebe, stvarno još više bi to htio radi kluba, radi navijača, radi te djece. Danas, sutra to će sve biti i kad igraš za mlađe pionire, bit ćeš prvoligaški igrač. Da nam djeca ne odlaze, puno djece odlazi, znamo što Prva liga nosi, jednu novu zainteresiranost, jednu novu emociju, jedan novi doživljaj. I ja ću biti najsretniji na svijetu ako uspijemo i da mi toj djeci to priuštimo i pružimo, a da ne govorimo o ovim starim navijačima, koji su svakodnevno tu, neki na treninzima, svaku utakmicu gledaju već godinama i znam koliko jedva čekaju, a siguran sam da i ti i tvoje kolege isto želite opet intervjuirati da li to mene ili nekog drugog trenera i da s druge strane stoje, ne znam, Mario Kovačević ili Garcia, znači da smo igrali protiv "Dinama" i "Hajduka".

Tko će biti glavne prepreke na tom putu?

-Da, pokušat ću dati jedan odgovor, koji se možda neće svidjeti svima, ali za sada smo mi sami sebi velika prepreka, jer imamo puno nepoznanica. Tako je, kako je i to me najviše brine, to me najviše brine sada momentalno. Igrali smo protiv "Segeste", čujem da imaju neku aspiraciju, "Kustošija" je fantastična, znamo i iskusna što se tiče nastupa u tom rangu. Tu je i "Vukovar 1991" kojeg ne smijemo podcijeniti, ne bih sada htio nekog izostaviti. Nekako vidiš da sam se vezao za te malo veće centre. Međutim, da ti kažem jednu stvar, tko god bio i tko god ne bio, svi znamo da je hajde treća, druga, peta, osma pozicija, do toga je nekako lako doći. Prva pozicija, to mogu samo majstori i prve mogu biti samo najbolje momčadi. Tako da jednostavno mi možemo za sada samo o tome sanjati, ali realno sanjati, kao što smo rekli.

U prošloj sezoni smo razgovarali i rekli ste mi da osjećate miris svog prvog mandata, navijači su se vratili, što mislite o tome?

-Da, pa to je najbitnije. Evo, danas, sada razgovaramo nakon pripremne utakmice, a na tribini je bilo jako puno ljudi. Znači, ljude interesira normalno, onda smo mi ti koji moramo te ljude još i privući i zadržati, kao što je to bilo u prvih pet, šest, sedam kola prošlog prvenstva. Nažalost nismo uspjeli duže, ali ja se ne bojim da ćemo mi imati opet podršku, jer budimo sada realni sve je lijepo, sve je divno, krasno, hvala Bogu ja i ti se poznajemo petnaest, šesnaest godina i zauvijek ćemo ostati prijatelji. Međutim, nekako taj nogomet jedna ta atmosfera, nekako smo si ljepši, draži, bolje volje kada ide dobro, kada ima puno ljudi na stadionu znači da idemo u pravom smjeru, idemo u pravom pravcu i ja sam siguran u to, pa samo se sjetimo kup utakmice s "Dinamom" kakav prizor, stadion pun, u redu, bilo je puno navijača "Dinama", ali bilo je sjajno. Da sanjamo, želimo, nije nemoguće i sve ćemo napraviti da to i ostvarimo ove sezone.

Igore, iza nas je Svjetsko nogometno prvenstvo, koja je tvoja ocjena nastupa Hrvatske i koja je tvoja ocjena i cijelog prvenstva?

-Vratit ću se malo na tu polemiku koja se vodila o sustavu natjecanja, vidjeli smo da je sustav bio najbolji do sada, puno afričkih reprezentacija je prošlo, dosta su bile izjednačene skupine. Nije bilo visokih rezultata, osim tog jednog 7:1, svi su se mučili, dakle pogođeno, gledali smo puno utakmica. Bilo je i na našim utakmicama nekih stvari, pa tako s nekim odlikama po kojima nećemo prvenstvo pamtiti po dobrom, ali u svakom slučaju početak prvenstva nevjerojatan, početak prvenstva mi je bio odličan, zanimljiv. Sama završnica, kako je igrala Engleska, kako je igrala Argentina, kako je igrao Portugal, ne znam, to mi nije mi bilo na toj razini, koju sam očekivao, moram priznati, od tih reprezentacija. Na kraju ispada da je samo Španjolska od tih velikih reprezentacija zadovoljila, Francuska i Engleska za treće mjesto, tih deset golova, to su igrali tako da vrijeme prođe što se meni realno ne sviđa. Na toj finalnoj utakmici Argentina protiv Španjolaca kao da ne igra, ne znam, da ne uvrijedim sada bilo koga, jednostavno da onakva reprezentacija s onakvim kapacitetom ne šutne drugoj reprezentaciji po golu, to je za mene fascinantno. To mi je bilo malo razočaravajuće, recimo, finale ti gledaš, ne gledaš finale, gledaš Španjolsku kako dominira i samo pitaš s koliko će završiti. Dakle, to ni ja ne znam, kada smo gledali takvo finale. Jednostavno mi je žao što nismo mi bili ti, jer smo zaslužili da budemo protiv tih Španjolaca, mi bi u toj utakmici bili zasjali, ali dobro to nećemo nikada znati i bili bi puno više zapaprili Španjolcima nego što su to ove velike reprezentacije. Za mene je uvijek Hrvatska najveća reprezentacija i opet smo bili dobri, po meni. Plasirali se, prošli skupinu protiv Portugala OK, imali smo slabosti, prvo probleme. Pa što da kažem, kada ti ovaj ne da ni faula, jednostavno te iznervira, ne da ti igrati. Mi smo i u takvim okolnostima drugo poluvrijeme dominirali, šteta da nismo zabili drugi gol pa ne bi gospodin mogao ništa dalje napraviti. I ovim putem ću im zahvaliti i bivšem selektoru i stručnom stožeru i navijačima, koji su bili tamo i naravno igračima, jer su nas opet prezentirali onako kako smo i naviknuli u zadnje vrijeme.

Kako se Igor Pamić osjeća u gradu Karlovcu, deset godina ste tu ukupno, je li dobro?

-A tako to ispada, pa gledajte deset godina je sada, ja sam deset godina tu u dva mandata. Da ne govorim o tom među prostoru između moja dva mandata. Kada ti živiš deset godina negdje, u tom nogometnom svijetu stekneš tako puno ljudi s kojima postaješ blizak, s kojima postaneš prijatelj kao da si s njima cijeli život. Valjda su to možda i emocije kako idemo Kina biti malo stariji i tako dalje, ali dobro, ali mi se ne damo. Mi smo još uvijek u fantastičnom stanju i da, osjećam se odlično. Osjećam se ugodno, ali se ne osjećam ugodno dok ne uđemo u najviši rang. Kad uđemo u HNL, onda me pitaj sljedeće godine ako Bog da, kako se osjećam pa ću ti onda točno moći reći. Iako se sada osjećam fantastično, jer opet ponavljam, osjećam tu prisnost, da ne kažem tamo u zgradi u kojoj živimo, tu smo svi jedna obitelj. Znači, ja sam jednostavno domaći, da li se to netko ljuti ili ne, ja sam jednostavno domaći i tako se osjećam. U svakom slučaju zato držim da smo napravili u zadnje tri, četiri godine jako puno, mi smo ušli, u sada četiri godine, u dva ranga, što je fantastično, da je po onom znate kada sam bio u prvom mandatu, u dva ranga smo ušli i bili smo u Prvoj ligi, sada moramo jedan više, pa ako je to po tome svake druge godine to je ta godina, pa ćemo vidjeti da se još više udomaćim.

Znači možemo reći da je ambicija vaša, a i kluba, što se vidi, ulazak u najviši rang hrvatskog nogometa, je li tako?

-Nećemo se skrivati, prošle godine smo rekli jasno i glasno igračima želimo biti prvi, tko ne želi biti prvak, da ne govorimo o "Karlovcu 1919". OK, nismo bili spremni što se i pokazalo. Odigrali smo solidnu, dobru sezonu, strahovito turbulentnu, za mene je bila turbulentna, možda i najturbulentnija do sada u karijeri. Vjerujem i za navijače, od super do lošeg, do nikakvog, pa i žalost Isusova. A ove godine smo si zadali taj jedan veći cilj sami sebi, da doveli smo, dovodimo i dovodit ćemo igrače. Klub je iskoračio, klub je fantastičan, sve je fantastično, normalno da svaki dan bi htio još nekog igrača. Nama stvarno fali po mojim kriterijima da budemo baš to, da na kraju ipak uspijemo, ne da nam ona dlaka fali i da jednostavno budemo tamo gdje smo si zacrtali. Želimo ući u najviši rang i sada smo na potezu još malo i uprava, tijekom cijele godine jako se muče za naša sredstva, a onda smo na potezu i ja i igrači i sva odgovornost ide na nas.

Igore, puno sreće na tom putu i u idućoj godini slavimo ulazak u najviši rang hrvatskog nogometa, je li slažeš?

-Hvala Kina moj dragi, da ti kažem jednu stvar, ja znam da ti živiš za to prvo mjesto kao i ja i potrudit ćemo se ti sa svoje strane i ja sa svoje strane, sa svojim dečkima i klubom da stvarno i uspijemo i uvjeren sam da ćemo puno ljudi učiniti sretnima.