Morana Rožman o 20 godina rada Paviljona Katzler i „Krkljancu u Katzleru“

„Nagurat ćemo u paviljon barem 20 ljudi“

VIŠE IZ RUBRIKE

Najmanji turistički mega-centar na svijetu, suvenirnica, muzej, galerija, trezor karlovačke kulture i povijesti i najdraže sastajalište starosjedilaca – Paviljon Katzler 1897. na 446. rođendan Karlovca slavi svoj 20 rođendan.

Zeleno drveno zdanje od svega nešto više od 12 kvadrata u protekla je dva desetljeća postao jedno od centralnih mjesta o ovom gradu, prvenstveno zahvaljujući Morani Rožman. To je povod da još jednom idemo „on air“ s Moranom.  Doslovno. Sjele smo na friškom zraku i pročešljale proteklih dva desetljeća.

-Zapravo priča je počela prije 23 godine kad smo odlučili uz pomoć Ministarstva kulture Konzervatorskog odjela Karlovac restaurirati paviljon i vratiti ga na originalnu lokaciju. Cijeli je taj proces je potrajao. Našli smo položajni nacrt i ugovor o smještaju paviljona iz 1897. godine i na osnovu toga nam je odobreno da se vratimo na ovu staru lokaciju i 13. srpnja 2005. prije 20 godina paviljon je opet procvjetao u svom novom životu, priča Morana.

Stariji će se sjetiti da je paviljon prije restauracije bio kod Karlovačke banke, bio je cvjećarnica i nakon zatvaranja bio je prepušten propadanju.

-Nismo u početku znali što ćemo s njim. Prvu godinu je bio izložbeni prostor, homage cvjećarskom obrtu Katzler i onda se nekako ta priča počela razvijati, postao je suvenirnica…

Jedan od originalnih suvenira koji je Paviljon Katzler bili su Karlovački parfemi.

-To je najbolji projekt koji smo napravili. Prvi zapravo ozbiljniji projekt. Stribor Marković, dr.sc. poznat  kao moj brat i ja zajedno smo ga napravili. Bila je to linija od sedam parfema koji su dobili imena po članovima obitelji Katzler i svaki je imao svoj karakter. To su bili „pravi“ parfemi ne parfemske vode. Budući da je Stribor stručnjak za aroma terapiju, poznavajući povijest naše obitelji i karaktere tih osoba, dodao je svakom parfemu jednu notu i vjerujem da su se svi mogli naći u jednom od tih sedam mirisa.

Ponuda suvenira s vremenom je narasla i raste još uvijek, a Morana je tvrdoglavo ustrajala na tome da su isključivo karlovački i nastali u Karlovcu.

-Suvenire rade Karlovčani. Mogu se pronaći keramički i drveni suveniri u svim mogućim kombinacijama, magneti, hit su nam majice, imamo i najnovijih nastalih uz pomoć 3D printera čime se zaista svašta čarobno može napraviti i to je jedna modernija verzija suvenira…

Treba spomenuti i prigodni pivski sapun „Kaj se pjeniš“ za koji su Morana i Paviljon Katzler dobili i nagradu, ali daleko najpoznatiji je…

-…. Karlovačka magla. Taj suvenir je napravljen iz očaja. Gle, imaš suvenirnicu, stvarno svega unutra, izložbe u izlozima i sve to prođe ispod radara. Ljudi jednostavno ne primjećuju što radiš i koliko se trudiš stvoriti nešto originalno dok ne napraviš neki marketinški trik. I taj očajni potez je bio - ajmo prodavat maglu! Čuli smo da je to jako isplativo. Odluka je pala – krećemo u to! Tu je Neven Cetinjanin pomogao u dizajnu etiketa i početnom uzletu. Tako smo napravili par teglica Karlovačke magle - autentične, originalne, jedinstvene, gluten free, sugar free, a uz sve to i neograničenog roka trajanja… Mogu se skromno pohvaliti da je to bila najbolja gerila kampanja u Karlovcu, ikada u povijesti. Poharali smo medijski prostor Hrvatske, regije i došli do BBC-a. Karlovac je bio na BBC-u samo za vrijeme rata i sa mojom maglom, kaže prodavačica magle, a treba dodati da tu priča o karlovačkoj magli ne staje jer Morana je pokrenula i Fog festival – Festival magle.

Dakle, fizički Paviljon Katzler kroz godine nije rastao. Zadržao se više-manje u svojim 3,5x3,5 metra (osim povremenih  proširenja par metara lijevo i desno), ali rastao je sadržajno. Morana je oko sebe okupila krug ljudi, istomišljenika, prije svega zaljubljenika u ovaj grad što je rezultiralo brojnim projektima i idejama koji su sadržajno obogatili gradske manifestacije. Tu je retro kutak koji je postao nezaobilazni dio Zvjezdanog ljeta.

-Prvi retro kutak postavljen na Zvjezdanom ljetu imao najveći efekt s najmanje uloženog. Ljudi su se dolazili fotografirati i to je bila jedinstvena razglednica Karlovca, poharala je društvene mreže i obišla je cijeli svijet par puta…

Tu su izložbe u izlozima vezane za važne gradske manifestacije, kulturne i sve druge priredbe, međunarodne dane svega i svačega.

-To je mali izlog velike povijesti, mada nije samo povijest tema izložbi nego svašta nešto. A broj? Neki dan sam išla računati pa sam se pogubila u brojanju, ali u prosjeku izložbe traju po mjesec dana pa 20 x 12,  to je toliko izložbi. Za neke je trebalo puno vremena i istraživanja, neke su bile lepršavije. Stvarno sva područja smo pokrili od meteorologije do…do…

Vatrogasaca?

-….vatrogasaca, između ostalog. Ukratko – svi koji u gradu nešto vrijede su bili u izlozima.

Za 20. godišnjicu u pripremi je "Izložba svih izložbi" i bit će prikaz svega i svih koji su se u protekla dva desetljeća našli u izlogu.

Samostalno ili u suradnji s naprijed spomenutim krugom ljudi sudjelovala je kao koautorica u izdavanju i pisanju nekoliko knjiga. Naravno, tema im je uvijek Karlovac.

-Volim napomenuti da je bolje izdat knjigu, nego prijatelja. To mi je motiv za izdati novu knjigu. Jedna je sad u fazi idejnog projekta, zapravo još je u glavama i ugledat će svjetlo dana najvjerojatnije za 130. godišnjicu paviljona, znači 2027. godine. „Rječnik karlovačkog urbanog plemena“ je baš mojih ruku djelo, nastala je kao rezultat desetogodišnjeg skupljanja riječi po terenu, od špajze do automehaničarskih radiona. Imali smo Dobri duhovi grada, Atlas ugode grada Karlovca, Karlovački parkovi, dva izdanja…

Promocija drugog izdanja Karlovačkih parkova, nastavlja Morana, je bila nikad viđena promocija knjige u gradu, zapravo spektakl od promocije uz pomoć glumaca Zorin doma.

Zanimljiv je i njezin pjesnički izričaj,  svojevrsna „cover poezija“ ujedno i kritika društvenih zbivanja.

-Moglo bi se tako reći. Uzmem tekst pjesme ili pjesmu koja mi u tom trenutku odgovara i prilagodim je situacijama u gradu. Samo se nadam se da me nitko od autora tih pjesama neće tužiti za uništavanje intelektualnog, umjetničkog rada. To mi je stvarno gušt, jer obožavam taj karlovački način humora koji jako malo ljudi razumije. Dosta je sarkazma pa možda je to malo teško shvatiti tko nema smisla za humor, ali to nije moj problem. Čita i razumije taj moj krug ljudi koji si spomenula.

Dio te poezije nađe se u Fašničkom ričetu, satirična tiskovina i dio gradske povijesti koji Morana čuva od zaborava s grupom entuzijasta.

-U Ričetu imam slobodu izražavanja u beskraj, jer ova naša demokracija nije nešto što priznaje slobodu izražavanja, čak niti kad je humor u pitanju. Fašnički ričet naš je ispušni ventil da unutra stavimo sve što stvarno mislimo.

Vrijedno je spomenuti da Morana redovito svakog petka posjećuje i staru kramu što prate i izvještaji na Facebooku. A što kupuje?

-Volim taj petak u Karlovcu! Na staroj krami kupujem sve što ima veze s gradom, odbačene dijelove industrijske baštine grada, od ambalaže Že Če čavala i Karlovačke pivovare do knjiga i fotografija vezanih za Karlovac, ali i uporabne predmete koje su koristile naše bake i koji mi služe za postavljanje izložbi u izlozima.

Uz sve spomenuto, priča o Paviljonu Katzler nije ipak samo med i mlijeko i prodaja magle. Trebalo je vremena i truda da u gradu i Gradu bude prepoznato ono što zapravo Morana radi i što to za Karlovac znači.

-U početku je bilo jako puno entuzijazma, ulagala sam svoja sredstva, sve to išlo je kilavo i onda je došlo do točke pucanja kad više nisam mogla hendlat sa financijama. Razgovori i pregovori s gradskim ocima nisu urodili ničim i onda sam stavila veliku osmrtnicu u izlog da je Paviljon umro. To je pokrenulo stvari. Krenulo je na bolje, a onda je Grad uletio sa sufinanciranjem ljetne sezone. Moramo biti svjesni da mi nismo Dubrovnik iako je turizam u Karlovcu super procvao. Sad je Paviljon jedna stabilnija priča od koje se još uvijek ne živi jer radim drugi posao da bih plaćala svoje privatne račune, a ovo mi je strast i ljubav koju ne mogu napustiti.

Zahvaljujući tome Paviljon Katzler je dočekao i 20. rođendan. Naravno „kuha“ se i proslava koja će biti sve samo ne klasična rođendanska proslava, jer Morana ne voli klasiku, osim Klasike u parku.

-Neki kažu da je Austrougarska, K&K bila super pa mi ćemo imati svoj  „K u(nd) K“  - „Krkljanac u Katzleru“ . Zadali smo si zadatak konačno riješiti misterij koliko ljudi stane u paviljon. Stalno se svi pitaju koliko stane, troje, petero?  Sad ćemo to riješiti. Krkljanac u Katzelru bit će 26. lipnja od 16 sati pa dok ne završimo. Ugurat ćemo ljude k'o u metro, a mora ih stati barem 20 s obzirom na godišnjicu, ali mislim da će stati i više. Sve će biti zabilježeno i dokumentirano i naš renomirani fotograf Dinko Neskusil k'o čavka će visiti na plafonu paviljona i napravit će fotografiju krkljanca. To je glavno događanje. Imat ćemo još toga u programu koji će voditi Leo Staković i Lovorka Trdin, voditeljski dream team koji od milja zovem Leeloo. Napravit ćemo mini kviz da vidimo koliko ljudi znaju o Katzleru i Karlovcu, imamo i glazbeni program za koji je zadužen Tomica Jambrošić, napravit ćemo tortu… Pripremamo i kostimiranu turističku turu. Jedna od osebujnih članica obitelji Katzler - Mitzi Katzler će osobno oživjeti i 12. i 13. srpnja ćemo imati šetnju sa tetom Mitzi.

O propozicijama i kriterijima koje moraju zadovoljiti sudionici Krkljanca u Katzleru raspitajte se na licu mjesta.