Prvi Karlovački

Nadarene mlade glazbenice Ana i Lucija Peretin osvojile Grand Prix na natjecanju Vox

Autor: Sunčica Laić

19.11.2020

Mozaik

-Definitivno se želimo nastaviti baviti glazbom jer je glazbeni svijet gotovo bez granica, puručuju Ana i Lucija Peretin

Naše sugrađanke, nadarene mlade glazbenice, Ana i Lucija Peretin pobijedile su na nedavnom natjecanju u pjevanju i govorenju Vox, u velikogoričkom Domu kulture.

Porazgovarali smo stoga s njima o dojmovima koje su stekle, ljubavi prema glazbi, dosadašnjim nastupima, kao i daljnjim planovima…

*Reci nam Ana malo više o samom natjecanju i pjesmama koje si za nastup odabrala..

-Ovo je natjecanje namijenjeno svima, od dječje do zrele dobi, koji se bave pjevanjem, recitiranjem, glumom, govorništvom ili imitiranjem. Što se tiče pjevačke kategorije, bilo je moguće birati između raznih žanrova glazbe: ozbiljne, tj. klasične, folklorne, popularne i jazz glazbe. Kako bih pokazala sve svoje mogućnosti, izabrala sam dvije podosta različite pjesme. Prva je klasik Tereze Kesovije, „Moja posljednja i prva ljubavi“, koja nosi toliko emocija u sebi. Druga je pjesma „La Violetera“, iz istoimenog španjolskog mjuzikla. Moja sestra Lucija pratila me na klaviru, a po mom mišljenju, upravo je klavirska pratnja presudila pri odabiru Grand Prix-a. Žiri je ocijenio naš nastup najvišim brojem bodova, odnosno zlatnom nagradom u kategoriji popularne glazbe. Pobjeda na ovom natjecanju, osim novog iskustva, dala mi je vjetar u leđa i podršku za daljnji napredak.

*Otkrijete nam malo više o sebi, otkuda ljubav prema glazbi, koliko dugo idete u Glazbenu školu, što svirate, u koju redovnu školu, odnosno fakultet idete…?

Lucija: Nas dvije sestre (ali ne i blizanke, kako mnogi pomisle kada nas prvi put upoznaju) bavimo se glazbom zahvaljujući baki koja je na nas prenijela tu ljubav i talent. Ali ipak, kada pronađeš nešto što voliš i odlučiš raditi na tome, nije dovoljan samo talent i strast, već rad i samodisciplina.

Ana: Tako smo i mi, tijekom osnovne i srednje škole, pohađale Glazbenu školu Karlovac, najstariju u Hrvatskoj. Završile smo Osnovnu školu Švarča i Gimnaziju Karlovac, točnije, ja sam trenutno maturantica, a Lucija je već na 4. godini studija.

Lucija: Da, studiram francuski jezik i književnost te ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Završila sam osnovnu i srednju glazbenu školu, smjer klavir, u klasi dviju profesorica: Gite Mikić i Anite Radetić.

Ana: Kad sam imala devet godina, starija seka tada je već tri godine išla u Glazbenu pa su i mene roditelji upisali kako bih naučila svirati gitaru. Unatoč predivnom prof. Ambroziju Puškariću, na početku me, priznajem, sviranje nije baš previše zanimalo i nisam ni slutila da će glazba biti ono čime ću se kasnije ozbiljnije baviti. U srednjoj školi odlučila sam upisati smjer solo pjevanje u klasi prof. Radmile Bocek, gdje sam danas 3. srednje. Hvala mojoj veseloj i dragoj profesorici na tome što nikada ne štedi sa mnom podijeliti kako svoja znanja o pjevanju, tako i razna životna iskustva. Drago mi je da je ovo važno razdoblje mog odrastanja obilježeno baš njezinim društvom i potporom.

Lucija: Zapravo je zanimljivo da od malih nogu pjevamo u raznim zborovima kao što su “Cicibani” pod vodstvom prof. Ratka Pogačića, “Zorice” koje je vodila prof. Irena Božičević, a danas već pet godina u Prvom hrvatskom pjevačkom društvu “Zora” pod dirigentskom palicom prof. Radmile Bocek. Vodimo i crkveni zbor naše župe Švarča (na svakodnevnoj podršci od srca hvala velečasnom Duji Kurtoviću), a po potrebi se pridružujemo i zborovima mladih drugih karlovačkih župa.

 „Jako volimo zajedno pjevati i svirati“

*Volite li zajedno svirati i nastupati?

Ana: Jako volimo zajedno pjevati i svirati! Često doma sjednemo za klavir, zasviramo i zapjevamo, a vrijeme samo čudesno odleti. Do sada se susjedi nisu bunili…

Lucija: Zajedno i puno nastupamo, što nam je super jer međusobno znamo kako koja diše. Važno je reći da zarađujemo džeparac glazbom uljepšavajući razne proslave ili svečanosti: obrede vjenčanja, rođendane, ručkove nakon prve pričesti ili krizme… Zato pozivamo da nas slobodno kontaktirate na društvenim mrežama!

*Imate li tremu pred nastup?

Ana: Normalno je da imaš tremu kada tek počneš nastupati, ali što više nastupa imaš iza sebe, to je trema manja. Budući da je Lucijino i moje glazbeno putovanje počelo raznim priredbama još u vrtiću i osnovnoj školi, danas je prisutno samo malo pozitivne treme. Ustvari, prije svakog nastupa, sjetim se da nas naša baka Marica uvijek odozgo prati i navija za nas jer je i sama bila učiteljica glazbenog i velika zaljubljenica u glazbu.

Lucija: Tako je! Glazba kao takva, naučila nas je mnogočemu: od savladavanja treme, preko mnogih stvari koje se tiču odnosa sa drugim ljudima, ali nam je otkrila i što se sve nalazi unutar nas samih. Već smo i spomenule raznorazne prigode i pozornice na kojima smo nastupale, a možda je najaktualnije to da animiramo svetu misu u našem karlovačkom Nacionalnom svetištu sv. Josipa koja se prenosi na Laudato TV. Ovim putem zahvaljujemo velečasnom Antunu Sente ml. na pruženoj prilici!

„Roditelji su nam najveća podrška u svemu“

*Podupiru li vas roditelji u vašim nastojanjima?

Ana: Roditelji su nam najveća podrška u svemu i zahvalne smo im na tome. Oni su ti koji su kod kuće prepoznali naš talent, kupili nam igračku sintisajzer i plastični mikrofon, upisali nas najprije u spomenute male zborove, zatim u glazbenu školu, a onda nas prevozili i poticali na vježbanje ili ohrabrivali kada nam nije išlo.

Lucija: Naravno, i rodbina nas podržava pa tako skoro nema zajedničkog obiteljskog okupljanja koje bi prošlo bez pjesme, a upravo su širenje ljubavi i poticanje zajedništva među glavnim obilježjima glazbe, zar ne? I tu nam dobro dođe Anino znanje o sviranju gitare.

*Gdje se vidite u budućnosti?

Ana: Iako sam dosad nekako uvijek pratila Lucijine korake, što se tiče fakulteta – mislim da to neće biti slučaj. Planiram upisati muzičku akademiju pa mi poželite sreću!

Lucija: Definitivno se želimo nastaviti baviti glazbom jer je glazbeni svijet gotovo bez granica, a mi toliko stvari još ne znamo… Plan je i proširiti naš sastav, odnosno zasvirati sa dragim prijateljima muzičarima, možda u nekom bendu, vidjet ćemo.

Ana: Veselimo se tome jer nam je bavljenje glazbom donijelo puno puno novih prijatelja i otvorilo mnoga vrata.

Poruka mladima

-Dragi mladi, budite hrabri ovdje i sada upotrijebiti svoje talente koje vam je dragi Bog darovao! Kakvi god oni bili, možda sasvim različiti od naših, sigurno će koristiti našem zvjezdanom Karlovcu! Ne bojte se biti promjena, a sada trk za svojim snovima, poručuju Ana i Lucija Peretin.