Nacionalno svetište svetog Josipa uzdignuto u čast manje bazilike – kruna vjere i zajedništva u gradu na četiri rijeke

Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu odlukom pape Franje uzdignuto je na čast manje bazilike. O tome što ovaj povijesni naslov znači za vjernike, grad Karlovac i cijelu Domovinu, razgovaramo s rektorom svetišta mons. Antunom Senteom ml..

Gospodine rektore, prije svega čestitke na ovom uzdignuću svetišta. Što ovaj naslov konkretno znači za Karlovac i za cijelu Hrvatsku?

-Hvala vam na čestitkama, mada mislim da to treba čestitati svim Karlovčanima jer je ovo dobitak za cijeli grad. I gradonačelnik je u svojoj čestitki naglasio da je ovo svojevrsno priznanje crkvenoj stvarnosti, ali i samom Karlovcu. Samim statusom manje bazilike vjerujem da će biti puno više hodočasnika. Nacionalno svetište već ima određene duhovne pogodnosti, a bazilika to sada dodatno pojačava. Postoje duhovna središta koja imaju posebne privilegije – primjerice, mogućnost potpunog oprosta od vremenitih kazni i jubilarnog oprosta koji se u ovakvim središtima može izmoliti tijekom puno više dana u godini. To je prostor u koji hodočasnici dolaze tražiti tu posebnu milost.

Kako teče proces dobivanja statusa basilica minor i što je sve bilo potrebno dokazati rimskim vlastima?

-Proces je trajao više od dvije godine. Najprije sam uputio molbu Zagrebačkoj nadbiskupiji, nakon čega je uslijedio opsežan upitnik. Ključno je bilo uvjeriti Dikasterij za bogoštovlje i disciplinu sakramenata da imamo adekvatan i dostojanstven liturgijski prostor. To podrazumijeva dovoljno mjesta za vjernike, pjevače i dostojna slavlja krštenja i vjenčanja. Mi smo taj prostor uredili vitrajima, mozaikom, posebnim svetohraništem i svijećnjacima.

Također, važno je da liturgija bude na visokoj razini. Zanimljiv je uvjet da bazilika ne može postati crkva koja na glavnom oltaru nema lik Isusa Krista. Kod nas je u središtu upravo Isus Krist, oko kojega su Marija i Josip. Sve smo to potkrijepili vrhunskim fotografijama Josipa Vukovića, koje smo u tiskari Pečarić uvezali u veliki album kako bi u Rimu mogli vidjeti naš prostor. Uz to, nadbiskup je morao dobiti nihil obstat, odnosno pristanak svih biskupa u Hrvatskoj.

Rekli ste da je ovo uzdignuće svojevrsna "kruna" dosadašnjeg rada. Možemo li reći da svetište sada izlazi na svjetsku razinu?

-Često koristim usporedbu s restoranima: svaki je restoran dobar, ali Michelinova zvjezdica znači nešto više. Na duhovnom polju mi smo već imali povlastice, ali ovo je svjetsko priznanje od samog Svetog Oca koji je potpisao dekret. Viša razina ne postoji. Svetište već sada prihvaća hodočasnike iz cijelog svijeta, o čemu svjedoči naša zbirka misala na mađarskom, engleskom, talijanskom, njemačkom, poljskom, pa čak i kineskom jeziku. Svi su ti misali barem jednom korišteni kada su svećenici iz tih govornih područja ovdje služili misu za svoje grupe.

Ovaj uspjeh se nije dogodio preko noći. Čijim je trudom sve ovo zapravo započelo?

-Ne smijem izostaviti monsinjora Marjana Radanovića. On je 1955. došao u Karlovac i u početku nije imao ni vlastiti krevet. On je taj koji je na močvarnom tlu izgradio crkvu koja je postala nacionalno svetište, a sada i bazilika. Ja samo baštinim njegov trud i trud njegovih suradnika. Moja radost kada sam primio vijest bila je jednaka onoj koju je on osjećao kada je kardinal Kuharić proglasio crkvu nacionalnim svetištem. Nadbiskup mi je tu vijest naznačio još 26. studenog, na prvom hodočašću umjetnika, a službeno smo je objavili na prvu srijedu velike pobožnosti.

Što vjernike očekuje tijekom same proslave uzdignuća 14. ožujka?

-Sama vanjska proslava bit će u subotu uoči Josipova. Pripremili smo bogat program. U četvrtak, 12. ožujka, imat ćemo svečanu akademiju na kojoj ćemo predstaviti Sveta vrata, rad akademskog kipara Petra Dolića. Ta će vrata biti posebna jer imaju reljefni prikaz s obje strane. U njih ćemo ugraditi pergament sa zapisom o današnjem vremenu, slično onome što smo pronašli u križu crkve Presvetog Trojstva. Već imamo oko dvjesto donatora koji pomažu u njihovoj izradi.

Što se u liturgijskom i duhovnom smislu mijenja za hodočasnike koji dolaze u novu baziliku?

-Dobivamo nekoliko dodatnih "svetih dana". Uz uobičajene blagdane, posebno svečano ćemo slaviti apostolske prvake Petra i Pavla, kao i sam dan uzdignuća u baziliku. Na te dane hodočasnici mogu isprositi oprost od vremenitih kazni. Svaki dan u svetištu ispovijedamo, slave se mise, a uvodimo i jutarnju molitvu časoslova. Bazilika će dobiti i nova vanjska obilježja – grb bazilike s papinskim ključevima koji je izradio prečasni Tomislav Hačko, uz sam papinski grb, što označava našu posebnu povezanost s Rimom.

Spomenuli ste veliku mrežu suradnika i vjernika. Koliko je zapravo široka ta "obitelj" svetog Josipa?

-Zajednica je uistinu živa. Tu je naš uži tim od tri časne sestre i nas dvojice svećenika, ali i Pastoralno vijeće te 150 bliskih suradnika – od djece do ljudi u sedamdesetima – koji pomažu u svemu, od liturgije do čišćenja i prihvata hodočasnika. Imamo 4.000 pretplatnika Glasnika svetog Josipa na svim kontinentima, Bratovštinu za pomoć umirućima, te sustav Molitvenih vjenčića s preko 10.000 registriranih molitelja u Hrvatskoj i inozemstvu. Naše društvene mreže prate deseci tisuća ljudi; nedavno je jedan kratki video naših ministranata imao 50.000 pregleda u par sati.

To se sigurno odražava i na turističku sliku Karlovca?

-Tako je. Prošle godine imali smo 100.000 vjernika, a taj broj stalno raste. Ti ljudi negdje popiju kavu, jedu, pitaju što još mogu vidjeti. Imamo izvrsnu suradnju s Aquatikom gdje hodočasnici imaju prilagođene ulaznice. Sve je više onih koji žele prespavati u Karlovcu kako bi kontinuirano bili na misama. Svetište je postalo motor koji ljude zadržava u našem gradu.

Možemo li reći da je sveti Josip, kao zaštitnik Hrvatske, konačno dobio mjesto koje mu pripada u narodu?

-Kardinal Bozanić je jednom rekao da više nitko ne može reći da ne zna tko je zaštitnik Hrvatske. Pobožnost se nevjerojatno širi. Rektor svetišta u Sinju, fra Marinko Vukman, priznao mi je da im srijedom dolazi više ljudi na pobožnost Josipu nego utorkom na svetog Antu. Svi znamo da je sveti Patrik zaštitnik Irske jer su ga dobro "izbrendirali", a sveti Josip je naš zaštitnik jednoglasnom odlukom Sabora još iz 1687. godine. Na dobrom smo putu da ga častimo kao što Dubrovnik časti svetog Vlahu ili Split svetog Duju.

Koja bi bila Vaša poruka za kraj vjernicima i hodočasnicima?

-Dobrodošli svetom Josipu. Ovdje se događaju brojna duhovna, ali i konkretna uslišanja. Znam za četrdesetero djece isprošene pri svetom Josipu, za rješavanja stambenih pitanja i zaposlenja, a nadasve za mir u obiteljima. Terezija Avilska je rekla da sveti Josip bez velike buke čini velike stvari. Nećkajte se, dođite k njemu – s njim i Marijom lakše ćete doći do Isusa i svog osobnog mira.