Prvi Karlovački

Na terenu s karlovačkim HGSS-ovcima u Sisku i Petrinji

Autor: Ksenija Begović

11.01.2021

Karlovac

Svestrana Dolores u akciji, zavezana za korpu vatrogasne platforme, veže užad oko dimnjaka, dok ga kolege u dvorištu, Karlovčani Željko i Ivica te Danijel i Damir iz Samobora potežu i ruše

Nedjelja, 10. siječnja, trinaesti je dan nakon razornog potresa na Banovini. Svakodnevno iz Karlovca i ostalih dijelova županije brojni volonteri, vatrogasci, gorski spašavatelji, Crveni križ pomažu mještanima pogođenima potresom, a dio njih i mi smo obišli.

Dolazimo u jutarnjim satima u Petrinju. Prva nam je stanica centar Petrinje, Trg dr. Franje Tuđmana i okolne ulice. Na ulazu u centar rampe i policija. Ulaska u centar nema. Sablasno prazan, jer su ljudi iseljeni, čuje se samo brujanje vatrogasnih kamiona jer popravljaju ili uklanjaju crijepove na rijetkim zgradama koje nisu ruševine.

Kuda dalje? To zna naš vodič – Neba Gvozdić, člana karlovačke stanice HGSS-a i najbolji vodič kakvog smo samo poželjeti mogli. Odlazimo do parkirališta Lidla u Petrinji, gdje je dva sata nakon potresa uspostavljena baza HGSS-a. Saznajemo da su na terenu Karlovčani, njih troje skida dimnjake u Sisku pa krećemo tamo.

U centru gužva, brojni znatiželjni građani prate pripreme za skidanje pokrova tornja sisačke katedrale. Bakreni pokrov danima prije za spuštanje su pripremali zagrebački vatrogasci koji su spuštali i toranj za zagrebačke katedrale.

No, mi odlazimo do Ulice Stjepana Radića 1 jer tamo je tročlana ekipa karlovačkih HGSS-ovaca. Skidaju dimnjake s oštećene zgrade u samom centru. S njima su i dva člana HGSS-a iz Samobora, kao i vatrogasci JVP Sisak.

Pratimo svestranu Dolores u akciji, koja zavezana za korpu vatrogasne platforme, veže užad oko dimnjaka, dok ga kolege u dvorištu zgrade, Željko i Ivica te Danijel i Damir iz Samobora potežu i ruše. Ostaje još jedan dimnjak pa u pomoć na krovu priskače i Danijel. Drugi dimnjak moraju rušiti, „na žgance“ ciglu po ciglu, a oštećene dijelove bacaju u dvorište. Iz dvorišta imamo i pogled na toranj pa pratimo i što se tamo događa.

Vatrogasac iz Gorice spasio je moje kćeri od krhotina

Pada i drugi dimnjak, a pridružuje nam se i Domagoj Ivšić, sada bivši stanar ove zgrade. Nasmije se i kaže da će morati „javiti starom da mu je stol u vrtu stradao“. Zgrada je ispražnjena i ima onu omraženu crvenu naljepnicu čime su je statičari proglasili neuvjetnom za život.

Domagoj kaže da su u netom prije razornog potresa u zgradi bili statičari i procjenjivali stanje od potresa dan ranije. Tada je još bila predviđena za popravak, ali 6,2 je sve promijenilo. A priča je kao u bilo kojem drugom starom centru u bilo kojem drugom hrvatskom gradu.

To je ta povijesna baština pa je pročelje uređeno, a ovo iza vidite i sami. U zgradi živi svega tri stanara, a dolje je gradski prostor, dječja knjižnica. Uvijek je tu neka borba i ne možemo se dogovoriti nikako oko održavanja, a sad smo evo platili danak neodržavanju. No, takav je cijeli centar grada, kaže Domagoj.

Odselili smo. Punicu smo deložirali u Maribor, a mi smo uzeli njezin stan i moji starci su na drugom mjestu. Unutra je sve razrušeno i popucalo, konstrukcija zgrade jako je narušena. Dobila je crvenu naljepnicu zbog zabatnog zida jer se pukotina od tog zida proširila do pola zgrade, došla je skroz do stana mojih staraca, nastavlja.

U nevolji se međutim i stvaraju nova prijateljstva, a tako je i Domagoj upoznao vatrogasca iz Gorice.  Naime, njegove kćeri, stare tri i šest godina, u trenutku najjačeg potresa bile su s njegovom sestrom u gradu.

Kad je počelo padati sa svih strana, ona je legla na njih, a tu su baš bili i vatrogasci koji su skidali krovove oštećene prethodnog dana. Jedan od njih koji je bio dolje, zaletio se do njih i legao na njih da ih ne ozlijede krhotine. To mi je tek drugi dan sestra ispričala pa sam se raspekmezio i na Face stavio i tražio da mi se dečko javi da mu zahvalim. Objava je imala preko tisuću dijeljenja i on mi se stvarno javio. Dečko je iz Gorice, ali trenutno je u Strašniku jer od tamo je rodom  i pola sela mu je razrušeno pa pomaže tamo. Eto, što ti je priča, dodaje Domagoj Ivšić.

Foto: Dinko Neskusil